REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5595/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Bilbija, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Ljiljane Bilbije, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tužene BF, odvjetnika, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskog agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5 od dana 26. veljače 2020.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.171,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28. svibnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene dana 22.10.2022. podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbom i prijenosom u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5 (očito omaškom navedeno Povrv-5471/19-5) od dana 26.2.2020.

2. Ističe da je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon što je primila obavijest Financijske agencije, Split da je protiv nje zatražena izravna naplata novčane tražbine temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 3471/19-5 od 26.2.2020. Općinski građanski sud u Zagrebu zaključkom poslovni broj Ovr-2379/2022 od 21.9.2022. ju je uputio da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskog agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5 od dana 26.2.2020.

3. Tužiteljica osporava postojanje tražbine tuženik budući je tražbina u cijelosti podmirena. Naime, Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temelji se na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3471/19 od 26.2.2020. Navedenom presudom održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijana Mišković iz Ivanić Grada, Moslavačka 12, poslovni broj: Ovrv- 115/10 od 6.9.2010. u dijelu kojim je tuženoj ŠF naloženo isplatiti tužiteljici RF vlasnici obrta za upravljanje zgradama „S vama“ iz [adresa], iznos od 8.619,84 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a temeljem obveze plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa], a prema Izvodu iz poslovne knjige - analitičkoj kartici kupca od 16.7. 2010. (sredstva zajedničke pričuve, [adresa]).

4. Tužiteljica tvrdi da je obvezu plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa], za stan na adresi [adresa], u cijelosti izvršila budući je uredno podmirila iznose pričuve za 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., time što je za neke uplate, uz naznaku da se radi o pričuvi za određeni period i stan (stan 18, [adresa]) naznačila za LF ili za ZF, imajući u vidu da je u lipnju 2006. predmetni stan na adresi [adresa], darovala sinu LF.

5. Javni bilježnik Marijan Mišković iz Ivanić Grada je dana 19. 5.2011. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-72/11, kojim je naloženo LF, da na ime zajedničke pričuve stambene zgrade, za stan na adresi [adresa] namiri tražbinu u iznosu od 4.620,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom, a prema Izvodu iz poslovne knjige - sredstva zajedničke pričuve, [adresa], analitičke kartice kupca od 15.4.2011. Iako je tužiteljica za stan na adresi [adresa], u cijelosti podmirila iznos za zajedničku pričuvu stambene zgrade, njezin sin LF je temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić Grada, Moslavačka 12, poslovni broj: Ovrv-72/11 od 19.5.2011., dana 28. 12. 2011., također ovršen za iznos za zajedničku pričuvu stambene zgrade (stan na adresi [adresa]M), i to prema analitičkoj kartici kupca, za period od 9. mjeseca 2006. do 3. mjeseca 2011., dakle za isti period, u ukupnom iznosu od 6.329,71 kn. Iz naprijed navedenog razvidno je da je tražbina tuženika koju zahtjeva u postupku izravne naplate u cijelosti podmirena, dvostruko, od strane tužiteljice i od strane sina tužiteljice IF, te je stoga prestala postojati.

6. Tužiteljica navodi da je za dio tražbine nastupila i zastara. Ističe i da je zahtjev za izravnu naplatu podnijela neovlaštena osoba jer isti nije podnijela RF koja je navedena kao ovrhovoditelj/podnositelj već je isti podnesen od strane treće osobe, ŽF. Naime, u zahtjevu za izravnu naplatu u rubrici ovrhovoditelj/podnositelj/punomoćnik (potpis) nije potpisana ni navedena RF, niti je uz zahtjev priložena punomoć RF, vl. obrta za upravljanje zgradama „ [obrt]“, a iz koje punomoći bi proizlazilo da je RF kao ovrhovoditeljica ovlastila odvjetničko društvo na podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu. Odvjetničko društvo Župić & partneri, umjesto punomoći ovrhovoditeljice RF, dostavili su Financijskog agenciji Split, uz zahtjev za izravnu naplatu, punomoć koja je potpisana od strane ŽF, a radi zastupanja pred Financijskom agencijom Zadar. Stoga, kako je iz zahtjeva za izravnu naplatu vidljivo da isti nije podnijela ovlaštena osoba RF, nego je zahtjev podnijelo odvjetničkog društvo Župić & partneri, u ime treće osobe ŽF, zahtjeva za izravnu naplatu podnesen je od neovlaštene osobe te je time nedopušten. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud pljenidbu i prijenos izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5 od dana 26.2.2020. proglasi nedopuštenom i naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže: rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2379/2022-2 od 21.9.2022., ispis Zahtjeva za izravnu naplatu, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 3471/19-5 od dana 26.2.2020., prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 115/10, analitičku karticu kupaca, potvrde Zagrebačke banke, ispis naloga, prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-72/11 i analitičku karticu, Izvadak o stanju i prometu po računu, rješenje Općinskog suda Biogradu na Moru poslovni broj Zs- 31/06 od 5.2.2008.

7. Tužena u odgovoru na tužbu spori tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Vezano za navode tužiteljice da je obvezu plaćanja zajedničke pričuve za stan na adresi [adresa] u cijelosti izvršila budući da je uredno podmirila iznose pričuve za 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. tužena iste osporava. Tužena pojašnjava da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić-Grada, poslovni broj Ovrv-115/10 od 6.9.2010. naloženo ovdje tužiteljici isplatiti ovdje tuženoj iznos od 8.619,84 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U prigovoru na navedeno rješenje o ovrsi ovdje tužiteljica navodi da je podmirila sva svoja dugovanja prijašnjem upravitelju i da stan nije u njenom vlasništvu, a da time nije dostavila niti jedan materijalni dokaz kojim potvrđuje svoje navode. Dana 26.2.2020. Općinski građanski sud u Zagrebu donosi presudu poslovni broj Povrv-3471/19 od 26.2.2020. kojom održava na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi. Odlučujući o žalbi ovdje tužiteljice na prvostupanjsku presudu Županijski sud u Zadru dana 13.3.2020. donosi presudu poslovni broj Gž-618/2020 kojom odbija žalbu ovdje tužiteljice kao neosnovanu te potvrđuje prvostupanjsku odluku. Nakon toga, tužiteljica dana 16.8.2022. podnosi sudu prijedlog za proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i za odgodom prijenosa te dostavlja potvrde o uplati kojima tvrdi da je u cijelosti podmirila predmetno dugovanje. Rješenjem i zaključkom suda poslovni broj Ovr-2379/2022 od 21.9.2022. sud odbija prijedlog za odgodom prijenosa te upućuje tužiteljicu da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene ovopredmetnu parnicu, a što je ista i učinila. Tužena ističe da je tužiteljica u prvostupanjskom postupku koji se vodio još od 2010. pod poslovnim brojem Povrv-3471/19 (ranije Ovrv-14707/2010) nije dostavljala nikakve dokaze o plaćanju navedenog dugovanja, već dokaze o uplati dostavlja tek sada iako je, obzirom na navode iz prigovora za iste znala i ranije pa se sada ne može pozivati u ovom postupku na odredbu čl. 50 st. 1. toč. 9. OZ-a, a u svezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, a na koju odredbu tužiteljica aludira. Stoga tužena predlaže da sud uopće ne raspravlja o navodnim uplatama duga, a sve iz razloga što je tužiteljica imala mogućnost ranije istaknuti te činjenice, a i iz razloga jer je pravomoćnom i ovršnom odlukom naslovnog suda posl.br. Povrv-3471/19 od 26.2.2020. već utvrđena obveza ovdje tužiteljice (obveza plaćanja zajedničke pričuve).

8. Tužena osporava i navode tužiteljice da je predmetni dug plaćen u dvostrukom iznosu jer da je za isti stan njezin sin LF također platio predmetno dugovanje i to temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić-Grada, poslovni broj Ovrv-72/11 od 19.5.2011., pri čemu kao dokaz navedenom tužiteljica dostavlja Izvadak Hypo Group Alpe Adria o stanju predmeta na računu LF od 28.12.2011. Naime, uvidom u dostavljeni Izvadak razvidno je da stoji da je nalog u iznosu od 6.428,76 kn u najavi, pri čemu je naznačeno da: „…nalozi navedeni u najavi plaćanja izvršavaju se u skladu s raspoloživim pokrićem na računu, a nalozi za čije izvršenje nema pokrića biti će prevalutirani za idući radni dan….“.

Iz gore navedenog jasno proizlazi da navedeni iznos nije proknjižen, odnosno da sin tužiteljice nije podmirio predmetno dugovanje, a kako to pogrešno tumači tužiteljica. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare jer je paušalan.

9. Što se tiče navoda da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen od strane neovlaštene osobe i da je time nedopušten, tužena pojašnjava da je u trenutku predmetnog utuženja vlasnica obrta [obrt]“ bila je ovdje tuženica RF. Dana 8.6.2018. tuženica i ĆF (koja je sada vlasnica obrta) podnijele su prijavu za upis u obrtni registar, a vezano za istupanje ortaka iz zajedničkog obrta i za promjenu sjedišta obrta, sve temeljem Ugovora o raskidu ortakluka broj: OV-4646/2018 od 8.6.2018. Prijavom je ovdje tužena istupila kao ortak iz Obrta, a pristupila je ĆF koja je sada vlasnica Obrta. U trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu (2.8.2022.) vlasnica Obrta je bila ĆF pa samim time punomoćnici tuženice su jedino i mogli priložiti punomoć na ime ŽF, a ne na ime tuženice, obzirom je tuženica prije podnošenja zahtjeva (točnije 2018.) istupila iz [obrt]. To što u trenutku podnošenja Zahtjeva nije bila više vlasnica Obrta ovdje tuženica već ĆF ne čini Zahtjev nedopuštenim, jer je riječ o istom obrtu, samo je došlo do promjene vlasnika obrta, ali potraživanje tuženice prema tužiteljici i dalje egzistira. Tako je odlučio i Županijski sud u Zadru u svojoj odluci poslovni broj Gž- 618/2020. od 12.3.2021. i to po žalbi ovdje tužiteljice na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3471/19 od 26.2.2020., a temeljem koje presude je ovdje tuženica podnijela Zahtjev za izravnu naplatu. U citiranoj odluci stoji: „… Naime, točno je da je utuženo dugovanje tuženice prema RF, kao vlasnici obrta za upravljanje zgradama „S VAMA“ iz [adresa] i da RF više nije vlasnica toga obrta. Međutim, neosnovano tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, iz razloga što je prema čl. 3. st.1. tada važećeg Zakona o obrtu (NN br. 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07 i 40/10) obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz stavka 1. Zakona (samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu) u svoje ime i za svoj račun. Stoga činjenica što tužiteljica više nije vlasnica obrta nije od utjecaja na mogućnost i pravo naplate potraživanja od tuženice, s obzirom da je obrt iz kojeg potječe potraživanje bio vlasništvo tužiteljice pa time njena aktivna legitimacija u ovom postupku nije upitna…“

Zaključno tužena ističe da je na pravilan i zakonit način najprije ishodila pravomoćnu i ovršnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-3471/19 od 26.2.2020., nakon čega je ista na temelju navedene odluke podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu. Prema tome, svi navodi tužiteljice da je tražbina prestala, da je tražbina dvostruko plaćena, da je zahtjev za izravnu naplatu nedopušten, odnosno pozivanje tužiteljice na žalbene razloge iz čl. 50. st.1. toč. 7, 9. i 11. OZ-a u cijelosti je neosnovano pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da naknadi tuženoj prouzročeni parnični trošak.

Tužena uz odgovor na tužbu kao dokaze prilaže: rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić-Grada, poslovni broj Ovrv-115/10 od 6.9.2010., prigovor tuženice od 16.9.2010., presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19 od 26.2.2020., žalba tužiteljice od 13.3.2020., presuda Županijskog sud u Zadru poslovni broj Gž-618/2020 od 12.3.2021., prijedlog za proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i za odgodom prijenosa od 16.8.2022., Rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 2379/2022 od 21.9.2022., Rješenje RH Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/I-311-02/18-01/037 od 11.6.2018., Izvadak iz Obrtnog registra RH Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Biograd na Moru od 11.6.2018. i Obrtnica br. [broj obrtnice].

10. Predmet spora je prijedlog tužiteljice da sud proglasi nedopuštenim pljenidbom i prijenosom u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 3471/19-5 od dana 26.2.2020.

11. Nije sporno da je navedenom presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić Grada, Moslavačka 12, poslovni broj Ovrv-115/10 od 6.9.2010. u dijelu kojim je tuženoj ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju RF vlasnici obrta za upravljanje zgradama " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.619,84 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.115,84 kn od 1.1.2010. pa do isplate te na iznos od 504,00 kn od 9.6.2010. pa do isplate. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2379/2022-2 od dana 21.9.2022. je sud uputio ovdje tužiteljicu da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5. budući je tužiteljica izjavila žalbu iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. Ovršnog zakona, posebno navodeći da je zahtjev za izravnu naplatu podnijela neovlaštena osoba, da je tražbina podmirena i da je za dio tražbine nastupila zastara. Tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu dana 22.10.2022.

12. Sporno je je li zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskog agenciji Split dana 2.8.2022. podnijela neovlaštena osoba. Sporno je je li tražbina koju tužena zahtjeva u postupku izravne naplate, a ista se nesporno odnosi na sredstva zajedničke pričuve za stan na adresi [adresa], u cijelosti podmirena te je li za dio te tražbine nastupila zastara.

13. Čitanjem Zahtjeva za izravnu naplatu utvrđeno je da je kao podnositelj navedena RF, vlasnica obrta za upravljanje zgradama " [obrt]", zastupana po punomoćnici Sanji Kelava Zorica, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri, o čemu uz zahtjev prileži uredna punomoć, na koju i glasi ovršna isprava, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5 od 26.2.2020.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastre valja reći da je isti u cijelosti neosnovan budući je presuda na temelju koje je podnesen sporni zahtjev za izravnu naplatu i to presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3471/19-5 od 26.2.2020. postala pravomoćna dana 12.3.2021., a ovršna dana 26.4.2021. Prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO - a) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastre. Budući je tražbina ovdje tužene utvrđena pravomoćnom presudom, to u vrijeme podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu 2.8.2022., nije istekao zastarni rok.

15. U odnosu na spornu okolnost je li tražbina u cijelosti podmirena sud je pročitao dostavljenu dokumentaciju te usvojio prijedlog tužiteljice da se na prijedlog iste provede financijsko vještačenje. Također je na okolnost izvršenih plaćanja na koje se tužiteljica poziva, proveden dokaz njenim saslušanjem.

16. U svom iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 15.10.2025. tužiteljica navodi da je bila vlasnica nekretnine u [adresa], apartmana od 30-ak m2 šifre broj 18, na adresi [adresa]. U taj je stan redovito, u pravilu jedanput godišnje, dolazila i tom bi prilikom gospođi Š koja je bila blagajnica plaćala iznose pričuve koja je iznosila 84,00 kn mjesečno. Dakle, jednom godišnje bi platila pričuvu za tu godinu. Nakon 2005. više nije odlazila u [adresa], stan je 2006. darovala sinu. Budući vlasništvo nije bilo odmah preneseno u svim knjigama, nju je gospođa Jandrijević nazvala i rekla da pričuva nije plaćena, da postoji dugovanje. Suprug gospođe Jandrijević je bio predstavnik suvlasnika, a ona blagajnica. Molila ju je da joj pošalje te uplatnice i sve što joj je poslala je platila. Prošlo je 5,6 ili 7 godina kada je sa suda iz Ivanića dobila rješenje o ovrsi. Nije joj bilo jasno zašto i kako, razgovarala je sa sinom koji joj je rekao da je pričuvu platio, točnije za ono što nije platio je ovršen, radilo se o iznosu od 6.000,00 kn. Dakle, njih dvoje su platili isti dug. Plaćanje je vršila preko internet bankarstva, navela je da plaća ŠF za Boch ZF, sve potvrde ima. Potom je dobila i tužbu, donesena je presuda po kojoj je upućena u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Gospodin Jandrijević ju je osobno zvao kada je prestao vršiti ulogu predstavnika suvlasnika, rekao je da su sve njezine uplate uredno evidentirane i da je predao potvrde o uplatama svom odvjetniku, nije mu bilo jasno zašto je pokrenuta ovrha. Ne zna tko je RF, ona ju nikada nije kontaktirala. Stalno se javljaju neki drugi ljudi koji pokušavaju naplatiti nepostojeći dug, to joj se čini kao reketarenje. Ona nije aktivno sudjelovala u postupku Povrv-3471/2019 u kojem je donesena presuda jer je imala karcinom kojeg je operirala u dva navrata, bila je na bolničkom liječenju i poslije na kućnom liječenju. Uredno je plaćala pričuvu po uplatnicama koje joj je slala gospođa Jandrijević, bilo joj je bitno to uredno platiti, nije provjeravala na čiji je račun to sjedalo, vjerovala je ljudima jer nikoga drugoga više nije niti poznavala.

17. Rješenjem suda poslovni broj P-5595/2022-8 od dana 28.11.2023. određeno je provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić, dipl. oec., kojoj je dano u zadatak da na temelju dokumentacije koja prileži spisu utvrdi je li tužiteljica izvršenim uplatama koje dokazuje priloženim nalozima Zagrebačke banke u cijelosti podmirila potraživanje tuženika koje se odnosi na obvezu plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa] na R prema izvodu iz poslovne knjige - analitičkoj kartici kupca od 16.7.2010., pri čemu će vještak uzeti u obzir i uplate koje je tužiteljica izvršila na ime ZF, a za isto utuženo razdoblje.

18. Sudski vještak Koraljka Cesarec Noršić je dana 17.6.2024. dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem je analizirala priloženu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to, analitičke kartice kupca Boch Teodora od **.**.2011. i ŠF od 16.7.2010., kao i nalozima iz Zagrebačke banke. Vještakinja navodi da analitičke kartice kupaca koje prileže spisu nisu dokumentacije obrta S VAMA te pomoću njih nije u mogućnosti utvrditi visinu potraživanja tuženika koja se odnosi na obvezu plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa]. Nalozi Zagrebačke banke koji prileže spisu nisu plaćanja prema obrtu [obrt] te pomoću njih nije u mogućnosti utvrditi uplate tužiteljice koje se odnose na obvezu plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa] prema tuženiku. Analitičke kartice kupaca Boch Teodor od **.**.2011. i VF **.**.2010.godine, kao i nalozi iz Zagrebačke banke odnose se na zaduženja od strane Sredstava zajedničke pričuve, [adresa] - Jandrijević Ante, upravitelj te uplate od strane tužiteljice prema istom. Iz analitičke kartice kupaca Boch Teodor od 15.04.2011. vidljiva su zaduženja od rujna 2006 do ožujka 2011 prema kojima je LF ovršen dana 28.11.2011. s računa obrta [obrt] u iznosu od 6.329,71 kn. LF vlasnik je nekretnine od 5.2.2008. te je nejasno kako su nastala zaduženja od rujna 2006. do siječnja 2008. Iz analitičke kartice kupca ŠF od 16.7.2010. vidljiva su zaduženja skupno za razdoblje rujna 2006. do kolovoza 2008. u skupnom iznosu te od rujna 2008 do lipnja 2010. u mjesečnim iznosima a što bi po mišljenju vještaka predstavljalo duplo zaduženje jer je istom razdoblju zadužen bio i LF, a koji je ujedno u tom razdoblju bio i vlasnik stana. Iz kartice je također vidljivo dugovanje preneseno s konto Sumnjivih i spornih potraživanja na dan 1.1.2010. u iznosu od 6.339,84 kn a za koje vještak pretpostavlja da se odnose na ranija razdoblja, no nije specificirano razdoblje, niti iznosi, niti dospijeća, kao niti dokumenti na temelju kojih je provedeno knjiženje zaduženja (računi). Vještak zaključuje da analitičke kartice kupca Boch Teodor od **.**.2011. i ŠF od 16.7.2010. nisu uredno i točno zadužene te da ne odražavaju realno stanje duga. Presudom Povrv-3471/19 konstatira se dug tužiteljice u iznosu od 8.619,84 kn za razdoblje 7.mjeseca 2005. do 2.mjeseca 2008. a vidljivo u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 16.7.2010. Vještak takav izvadak u ovom spisu ne pronalazi, već na osnovi analitičke kartice kupca ŠF od 16.7.2010. zaključuje da se takav iznos 8.619,84 kn duga tužiteljice nalazi kao saldo na dan 9.6.2010. i ne odnosi se na navedeni period već kako sam ranije obrazložila rujan 2006. i ranije pa sve do lipnja 2010. i to za upravitelja S.Z.P. - [adresa]. Također provjerom izračuna zaduženja od 7. mjeseca 2005. do 2.mjeseca 2008. na način: to bi bilo razdoblje od 31 mjesec, pa ako je pričuva iznosila 84,00 kn mjesečno dužan iznos pričuve bio bi znatno manji i iznosio bi 2.604,00 kn, iznos koji je utvrđen kao dug čini se previsok. Vještakinja daje pregled uplata tužiteljice prema S.Z.P.- [adresa], transakcijski račun 2330003-3551099243 i jedna uplata 31.05.2007. na transakcijski račun 2330003-3500052054 primatelja [adresa] SZP koje ukupno iznose 6.821,46 kn.

Zaključno sudski vještak daje mišljenje da analitičke kartice kupaca koje prileže spisu nisu dokumentacije obrta [obrt] te pomoću njih nije u mogućnosti utvrditi visinu potraživanja tuženika koja se odnosi na obvezu plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa]. Nalozi Zagrebačke banke koji prileže spisu nisu plaćanja prema obrtu [obrt] te pomoću njih nije u mogućnosti utvrditi uplate tužiteljice koje se odnose na obvezu plaćanja zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa] prema tuženiku.

19. Tužena nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Tužiteljica je prigovorila izračunu vještaka zbog čega je sud pozvao vještaka na ročište održanog dana 2.12.2024. radi usmenog očitovanja. Vještakinja je pojasnila da se iz analitičke kartice kupca ne mogu vidjeti računi. Pričuva se obračunava mjesečno za što upravitelj zgrade izdaje račun Računi za mjesečnu pričuvu ne prileže spisu. Dokumentacija koju je navela jesu izvaci iz poslovnih knjiga tuženika, ali se visina duga ne utvrđuje iz poslovnih knjiga već prema izdanim računima jer poslovne knjige mogu biti krivo zadužene. Analitičke kartice kupaca ne djeluju vjerodostojno zbog toga što se na njima vide ista zaduženja za iste mjesece i za gđu. ŠF i LF, pretpostavlja za istu nekretninu. U nalazu i mišljenju vidljive su uplate na transakcijski račun iz prijedloga za ovrhu (list 19 i 27 spisa), vidljive su sve uplate iz tablice osim uplate iz 31.5.2007. U nalazu i mišljenju je konstatirala da je LF ovršen dana 28.11.2011., u iznosu od 6.329,71 kn, kao i da je tužiteljica u periodu od 31.5.2007. do 3.3.2011. ukupno uplatila 6.821,46 kn. LF je ovrhom broj: Ovrv-72/11 uplatio na isti transakcijski račun 2330003-3551099243 i to je račun SZP (sredstva zajedničke pričuve).

20. Tužiteljica je pisanim putem predložila i dopunsko očitovanje vještaka i to da vještak od tužene zatraži račune na kojima se temelji potraživanja prema analitičkim konta karticama koje prileže spisu za tužiteljicu i za LF. Sudski vještak po opisanom prijedlogu nije mogao postupiti budući mu je tužena, na pisano traženje vještaka izjavio da takvu dokumentaciju ne posjeduje pa ju ne može niti dostaviti. U svemu ostalom vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

21. Tužiteljica je u ovršnom postupku koji je pokrenut na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić Grada, Moslavačka 12, poslovni broj Ovrv- 115/10 od 6.9.2010. u dijelu kojim je tuženoj ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju RF vlasnici obrta za upravljanje zgradama " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.619,84 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.115,84 kn od 1.1.2010. pa do isplate te na iznos od 504,00 kn od 9.6.2010. pa do isplate tvrdila da je tražbina u cijelosti podmirena slijedom čega je u ovom postupku navedeno trebala i dokazati, sve primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ako stranka u tome ne uspije sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Dakle, navedeno pravilo obvezuje sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je utuženo potraživanje platila, za takve svoje navode ne prilaže niti materijalne dokaze slijedom čega navedeno nije mogao utvrditi niti financijski vještak pa sud ocjenjuje iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi da je utuženo potraživanje u cijelosti podmireno neistinitim. Kako je sud ostale istaknute prigovore cijenio neosnovanima, to je u cijelosti odbijena tužiteljica sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a kako je navedeno u točci I. izreke ove presude.

22. Odluka o trošku se temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora (1.144,05 EUR), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8 t. 1), sastav podneska od 2.7.2024. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8. t. 1.), zastupanje na ročištima održanim dana 28.11.2023., 2.12.2024., 15.10.2025. i 22.4.2026. u iznosu od po 75 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1.) te za ročište 9.6.2025. u iznosu od 18,75 bodova (Tbr. 9. t. 5.). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i 25% PDV-a u iznosu od 234,37 EUR priznati trošak tužene iznosi 1.171,87 EUR, zajedno sa zateznom kamatom temeljem čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana 28.5.2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika