Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-108/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske – za Ministarstvo obrane RH, OIB 66486182714, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, PF, odvjetničkog vježbenika kod Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, i zamjenice ODO u Karlovcu, SF, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane OIB 66486182714, da tužitelju LF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.150,94 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od do isplate dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te do isplate, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 32,03 EUR od 15.04.2020. do isplate

- na iznos od 32,03 EUR od 15.05.2020. do isplate

- na iznos od 32,03 EUR od 15.06.2020. do isplate

- na iznos od 32,03 EUR od 15.07.2020. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR od 15.08.2020. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR od 15.09.2020. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR od 15.10.2020. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR od 15.11.2020. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR od 15.12.2020. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR od 15.01.2021. do isplate

- na iznos od 31,76 EUR od 15.02.2021. do isplate

- na iznos od 31,76 EUR od 15.03.2021. do isplate

- na iznos od 31,76 EUR od 15.04.2021. do isplate

- na iznos od 31,76 EUR od 15.05.2021. do isplate

- na iznos od 31,76 EUR od 15.06.2021. do isplate

- na iznos od 31,76 EUR od 15.07.2021. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR od 15.08.2021. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR od 15.09.2021. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR od 15.10.2021. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR od 15.11.2021. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR od 15.12.2021. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR od 15.01.2022. do isplate

- na iznos od 30,63 EUR od 15.02.2022. do isplate

- na iznos od 30,63 EUR od 15.03.2022. do isplate

- na iznos od 30,63 EUR od 15.04.2022. do isplate

- na iznos od 30,63 EUR od 15.05.2022. do isplate

- na iznos od 30,63 EUR od 15.06.2022. do isplate

- na iznos od 30,63 EUR od 15.07.2022. do isplate

- na iznos od 32,52 EUR od 15.08.2022. do isplate

- na iznos od 32,52 EUR od 15.09.2022. do isplate

- na iznos od 32,52 EUR od 15.10.2022. do isplate

- na iznos od 32,52 EUR od 15.11.2022. do isplate

- na iznos od 32,52 EUR od 15.12.2022. do isplate

- na iznos od 32,52 EUR od 15.01.2023. do isplate

- na iznos od 34,28 EUR od 15.02.2023. do isplate

- na iznos od 34,28 EUR od 15.03.2023. do isplate

- na iznos od 34,28 EUR od 15.04.2023. do isplate

- na iznos od 34,28 EUR od 15.05.2023. do isplate

- na iznos od 34,28 EUR od 15.06.2023. do isplate

- na iznos od 34,28 EUR od 15.07.2023. do isplate

- na iznos od 39,21 EUR od 15.08.2023. do isplate

- na iznos od 39,21 EUR od 15.09.2023. do isplate

- na iznos od 39,21 EUR od 15.10.2023. do isplate

- na iznos od 39,21 EUR od 15.11.2023. do isplate

- na iznos od 39,21 EUR od 15.12.2023. do isplate

- na iznos od 39,43 EUR od 15.01.2024. do isplate

- na iznos od 43,24 EUR od 15.02.2024. do isplate

- na iznos od 43,24 EUR od 15.03.2024. do isplate

- na iznos od 43,24 EUR od 15.04.2024. do isplate

- na iznos od 43,24 EUR od 15.05.2024. do isplate

- na iznos od 43,24 EUR od 15.06.2024. do isplate

- na iznos od 43,24 EUR od 15.07.2024. do isplate

- na iznos od 46,44 EUR od 15.08.2024. do isplate

- na iznos od 46,44 EUR od 15.09.2024. do isplate

- na iznos od 46,44 EUR od 15.10.2024. do isplate

- na iznos od 46,44 EUR od 15.11.2024. do isplate

- na iznos od 46,44 EUR od 15.12.2024. do isplate

- na iznos od 46,44 EUR od 15.01.2025. do isplate

- na iznos od 47,85 EUR od 15.02.2025. do isplate

- na iznos od 47,85 EUR od 15.03.2025. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.075,00 EUR sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2026. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te do isplate, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do 1. travnja 2019., kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tužitelj navodi da mu tuženik nije uredno plaćao dodatke na plaću te je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine RH broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do donošenja novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi im pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću te uplate poreza, prireza i doprinosa na iznose utvrđene u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave tih novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO. Temeljem zahtjeva tužitelja od 21.2.2025., u obnovljenom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, doneseno je novo rješenje o visini mirovine, u kojem su obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći pa je temeljem toga određena nova - viša svota mirovine. Zbog neuplate utuženih, a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome , tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.03.2020. pa do dana 01.03.2025. kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.

2. Stoga, tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2025., te konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos od 2.150,94 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

3. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu naknade štete u neutvrđenom neto iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine jer prilikom obračuna mirovine nisu uvršteni dodaci na plaću iz presuda koje je priložio. Radi se o presudama Općinskog suda u Karlovcu broj P- 1526/10 od 17. veljače 2014, poslovni broj Pr-4454/16 od 12. srpnja 2017., poslovni broj Pr-343/17 od 29. travnja 2024. i presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R - 108/24 od 16. siječnja 2025. Tužena ističe prigovor zastare prava na naknadu štete temeljem odredbe članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO). Naime, sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje: ZOR) ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Temeljem članka 111. ZOR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Slijedom navedenog proizlazi da se na pitanje zastare naknade štete proizašle iz radnog odnosa primjenjuje ZOO temeljem odredbe članka 111. ZOR-a, kao iznimka predviđena odredbom članka 139. ZOR-a. Prema odredbi članka 230. stavka 1. i 2. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Pravno shvaćanje da se za slučaj naknade štete proizašle iz radnog odnosa primjenjuje odredba članka 230. ZOO-a, a ne odredba članka 139. ZOR-a u dijelu kojim je propisan petogodišnji zastarni rok, iznio je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. koja se dostavlja u prilogu. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s donošenjem presude, odnosno s isplatom mirovine time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik. Stoga je obzirom na datum podnošenja tužbe kojim je prekinut tijek zastare neosnovano potraživanje štete od 1. ožujka 2020. jer je sukladno odredbi članka 230. stavka 1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. Prema odredbi članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tuženik je dostavio zahtjev koji je podnio radi obnove postupka za donošenje novog rješenja o mirovini. U navedenom upravnom postupku još uvijek nije doneseno rješenje stoga tuženik ističe i prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je tužitelj dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 15. travnja 2019. kojim je određena isplata mirovine od 1. travnja 2019. Tuženik predlaže da sud od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku zatraži sva rješenja kojima je tužitelju određivana mirovina, obzirom da je tužitelj u međuvremenu mogao imati okolnosti uslijed kojih mu se mijenjalo pravo na mirovinu (npr. da je u međuvremenu radio), te obzirom na činjenicu da su se mijenjali propisi koji propisuju visinu mirovine (npr. Zakon o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju). Također je potrebno da se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje očituje jesu li predmetne presude već ranije uzete u obzir prilikom izračuna mirovine, obzirom da iz dostavljenih dokaza to nije moguće utvrditi. . Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao preuranjen podredno da isti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 5.ožujka 2025., odluku o rasporedu od 23.svibnja 2014., rješenje od 15.4.2019., presudu i rješenje ovog suda P-1526/10 od 17.2.2014., presudu ovog suda Pr- 454/2016-18 od 12.srpnja 2017., presudu ovog suda Pr-3/2017-51 od 29.travnja 2024., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-108/2024-2 od 16.siječnja 2025., rješenje HZMO Područne službe u Osijeku od 7.5.2025., dokumentaciju na listu 72 - 81, dopis HZMO Područne službe u Osijeku od 26.rujna 2025., rješenje HZMO Područne službe u Osijeku od 15.4.2019., 24.5.2019., 7.5.2025., dokumentaciju na listu 179-181, i na listu 186-187, proveo financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, 5. ožujka 2025., tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

7. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Osijeku klasa: UP/I-140-02/19-03/03413404388 urbroj: 341-12-05/3-19-018723 d 15. travnja 2019. tužitelju se priznaje pravo na starosnu mirovinu od 1. travnja 2019. i određuje isplata mirovine u iznosu od tadašnjih 3.200,00 kn mjesečno počam od 1. travnja 2019.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Osijeku klasa: UP/I-140-02/19-01/03413404388 urbroj: 341-12-05/3-19-19607 od 24. svibnja 2019. tužitelju se određuje pravo na starosnu mirovinu od 1. travnja 2019. u svoti od tadašnjih 4.033,28 kn mjesečno koja se smanjuje za 10% prema Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 71/10, 130/11) i iznosi 3.629,95 kn.

9. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1526/10 od 17. veljače 2014. koja je postala pravomoćna 13. svibnja 2015. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju LF na ime razlike plaće isplati bruto iznos od tadašnjih 89.338,82 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

10. Nakon toga, tužitelj je 21. veljače 2025. pokrenuo novi postupak za određivanje starosne mirovine u kojem je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Osijeku klasa: UP/I-140-02/25-01/03413404388 urbroj:

341-12-05/3-25-15210 od 7. svibnja 2025. kojim je tužitelju utvrđena mirovina u iznosu od 878,06 EUR mjesečno time da isplata ove mirovine počinje od 1. ožujka 2025. Ovim rješenjem mijenja se rješenje HZMO Područne službe u Osijeku od 24. svibnja 2019. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je postupak za ponovno određivanje starosne mirovine pokrenut na zahtjev korisnika koji je podnesen 21. veljače 2025. obzirom na pravomoćnu presudu suda.

11. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

12. Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

13. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine, stekao mogućnost upotrijebiti pravomoćnu presudu ovog suda kojom mu se, zbog dosude razlike dodataka na plaću, uvećava mirovinska osnovica, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

14. Obzirom u upravnom postupku tužitelju nije bilo priznato na uvećanu mirovinu za utuženo razdoblje nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je krivnjom države nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena rješenjem HZMO.

15. Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

16. Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

17. Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama . U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

18. Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

19. Nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

20. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

21. Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

22. Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene navedenim presudama) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

23. Visina razlike mirovine utvrđena je financijskim vještačenjem koje je proveo stalni sudski vještak iz D&S d.o.o. Karlovac koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu P - 1526/10 od 17. veljače 2014. iznosi 2.150,94 EUR, koliko iznosi i neto razlika mirovine.

24. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa ih prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 2.150,94 EUR, koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

25. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

26. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

27. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

28. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri do isplate otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2 .)

29. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

30. Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

31. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2025. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

32. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 21. veljače 2025. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući navedenu presudu te da mu je za razdoblje od počevši od 1. ožujka 2025. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 7. svibnja 2025. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Tek dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, tužitelj je doznao za opseg štete jer je tek tada doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

33. Dakle, u odnosu na dospjelost najstarijeg potraživanja iz ožujka 2020. koje je dospjelo 15. travnja 2020., tek je od pravomoćnosti rješenja od 7. svibnja 2025. počeo teći zastarni rok koji nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 9. lipnja 2025.

34. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti.

35. Tužitelj je imao troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 24.7.2025. i 18.3.2026. iznos od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na raspravama dana 23.9.2025. i 4.5.2026. iznos od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, ukupno iznosi 2.075,00 EUR, sve sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 28. svibnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP -a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP -a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu