REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-892/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice HFI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jugoslav Puran i Dejan Bosanac u Bjelovaru, protiv tuženika Poliklinike za dječje bolesti Helena, [adresa], OIB: 10230841049, zastupanog po punomoćniku Draženu Dragoviću i Jošku Palinić-Čulinu, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Palinić- Dragović u Zagrebu, radi utvrđenja radnog odnosa i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Jugoslava Purana, odvjetnika, zz tuženika GFI, osobno i zamjenice punomoćnika tuženika Zorane Živković, odvjetnice, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koj glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica HFI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bila u radnom odnosu kod tuženika POLIKLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI HELENA, [adresa], OIB: 10230841049 na određeno vrijeme od 01. 03.2015. do 30.09.2017. godine na radnom mjestu liječnika specijalista pedijatrije, subspecijalista pedijatrijske pulmologije i alergologije.

2. Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI HELENA, [adresa], OIB: 10230841049 da tužiteljici HFI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu plaće za rujan 2017. godine u iznosu od 652,30 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 30. 10.2017. do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI HELENA, [adresa], OIB: 10230841049 da tužiteljici HFI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15.395,85 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je počev od 1. ožujka 2015. pa sve do rujna 2017. bila zaposlena kod tuženika kao liječnik specijalist pedijatar, subspecijalist dječje pulmologije na poslovima iz dječje pulmologije i alergologije. Tuženik je s tužiteljicom uzastopno svaki mjesec sklapao novi „ugovor o djelu“ koje je uvijek sačinjavao tuženik predočivši tužiteljici da s njom kao umirovljenicom nije u mogućnosti sklopiti ugovor o radu na nepuno radno vrijeme, što je dakako bilo netočno. U tom periodu tužiteljica je za tuženika poslove obavljala uvijek i isključivo osobno, u prostoru i sredstvima rada tuženika, bila je obvezna odazivati se na pozive tuženika (članak 8. Ugovora) te je bila i plaćena po jedinici vremena (150,00 kuna neto/sat, odnosno 204,78 kn bruto/sat), pacijente je isključivo naručivao tuženik i naplaćivao im liječničku uslugu koju je tužiteljica za tuženika obavila. Sve navedeno ukazuje da je ugovorni odnos između stranaka formalno i stvarno radni odnos (odnos subordinacije), zbog čega tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem postojanja radnog odnosa na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu. Za obavljeni rad, tuženik je tužiteljici platio ugovorenu naknadu kao tzv. „drugi dohodak“, što znači da su plaćeni porez na dohodak, prirez i doprinosi u zakonom propisanom iznosu, te tužiteljica u tom smislu nije materijalno zakinuta u odnosu na iznos koji bi primala da ju je tuženik prijavio u radni odnos. Dalje navodi da se 7. rujna 2017. oko 19,00 sati hodajući prostorom čekaonice za pacijente i zaobilazeći postojeću dugačku sjedalicu s naslonom, poskliznula i pala desnom stranom tijela prema sjedalici udarivši glavom u pod, prednjim dijelom tijela završila je ispod sjedalice i pri padu je zadobila ozljede desnu ruku i rame, koje su po svom karakteru teške tjelesne ozljede. Pod u toj prostoriji je pravilno izveden za prostore takvog tipa – namijenjene za kretanjem i boravkom većeg broja osoba u zdravstvenim ustanovama, radi se o PVC oblogi poda, no u popodnevnim satima toga dana padala je kiša i pod je bio klizav od vode koju su pacijenti i njihova pratnja (roditelji pacijenata) donijeli na svojoj obući. Tužiteljica je koristila obuću s ravnom potplatom i uobičajeno se kretala radnim prostorijama, zbog čega je do štetnog događaja došlo unatoč uobičajenoj pažnji koju je tužiteljica poduzela prilikom kretanja poslovnim prostorijama poslodavca. Za predmetni štetni događaj odgovoran je tuženik kao poslodavac po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu. Iako je ugovor sklopljen između stranaka 1. rujna 2017. imenovan kao „Ugovor o djelu“, isti prema sadržaju i načinu izvršavanja ugovorenih obaveza stvarno predstavlja ugovor o radu. Uz navedeno, na strani tuženika postoji i krivnja za predmetni štetni događaj jer kao poslodavac nije osigurao rad na siguran način, odnosno površine po kojima radnici hodaju nije održavao adekvatnim za hodanje. Pozvana je hitna pomoć, tužiteljica je odvezena i hospitalizirana u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Zavod za traumatologiju i koštano zglobnu kirurgiju. Obradom u toj ustanovi kod tužiteljice je utvrđena multifragmentarna fraktura proksimalnog humerusa bez pomaka, dok je tužiteljica zadobila i natučenje glave. Zbog ocjene o nepotrebnosti operativnog liječenja frakture od strane traumatologa u KBC Zagreb te izuzetno jakih i trajnih bolova uzrokovanih štetnim događajem, tužiteljica se obratila doktoru HF u Poliklinici Akromion, Zagreb gdje joj je obradom utvrđen trodijelni prijelom kirurškog vrata i velikog tuberkula, pomak ulomaka-glava i trup humerusa, lateralno 6mm te joj je dijagnosticiran prijelom proksimalnog humerusa desnog ramena. Zbog razmjera nastale ozljede operativni zahvat ugradnjom obrnute proteze desnog ramena bio je jedini mogući način tretiranja ozljede, a u vrijeme štetnog događaja na području Republike Hrvatske takvu operaciju izvodio je isključivo doktor GF koji je operaciju i izveo 18. rujna 2017. Liječenje tužiteljice je dovršeno u travnju 2018. (nalaz fizikalne terapije), a tužiteljica je cijelo vrijeme liječena prema pravilima struke. Zbog zadobivenih ozljeda, tužiteljica je pretrpila neimovinsku i imovinsku štetu s obzirom da je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Stoga tužiteljica na ime naknade neimovinske štete u smislu članka 1100. u vezi s člankom 19. ZOO-a potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu, i to po kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova 16.000,00 kn, pretrpljeni strah 14.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 25.000,00 kn te naruženje lakog stupnja kod nošenja odjeće koja ne pokriva desno rame 5.000,00 kn. Također, tužiteljica na ime naknade imovinske štete iz opisanog štetnog događaja potražuje: na ime troškova operativnog zahvata, liječenja i pregleda te troškova prijevoza u paušalu 50.000,00 kn kao i za tuđu pomoć i njegu 6.000,00 kn, a što ukupno iznosi 116.000,00 kn. Tužiteljica je kod tuženika prosječno radila 8 sati tjedno, tako da joj tuženik nije isplatio očekivanu zaradu za rujan 2017. – za tri tjedna rujna 2017. tužiteljica bi kod tuženika ostvarila iznos od 24 sata rada po 204,78 kn bruto/sat = 4.914,72 kn.

1.1. Podneskom od 29. studenoga 2024. tužiteljica usklađuje tužbeni zahtjev sukladno važećoj valuti te istim predlaže utvrditi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na određeno vrijeme od 1. ožujka 2015. do 30. rujna 2017. na radnom mjestu liječnika specijalista pedijatrije, subspecijalista pedijatrijske pulmologije i alergologije, da se naloži tuženiku da joj isplati naknadu plaće za rujan 2017. godine u iznosu od 652,30 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2017. te da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 15.395,85 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude. Tužiteljica također potražuje da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava nadležnost Općinskog radnog suda u Zagrebu jer nije riječ o šteti iz radnog odnosa budući je tužiteljica umirovljenik i već u vrijeme nastanka štetnog događaja imala radni odnos kao umirovljenik Dječjoj bolnici Srebrnjak (od siječnja 2016. godine) temeljem ugovora o radu, a na maksimalno radno vrijeme koliko umirovljenici mogu raditi. Podredno navodi da iz biltena br. 9/2017 DHMZ-a za dan 7. rujna 2017. ne proizlazi da je bilo oborina. Do pada tužiteljice je došlo krivnjom tužiteljice. Tuženik stavlja prigovor zastare za slijedeće vidove štete: pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, naruženje te tuđa pomoć i njega. Naime, tužba je podnijeta 9. veljače 2021. dok je štetni događaj bio 7. rujna 2017., dakle tužba je podnijeta nakon tri godine i pet mjeseci od štetnog događaja. Zastara potraživanja s osnova naknade štete je 3 godine. Sukladno (privatnom) nalazu vještaka Dr. Domagoj Vergles koji tužiteljica dostavlja u prilogu tužbe u odnosu na strah trpila ga je cca. 60 dana nakon štetnog događaja (5+10+30), tužiteljica je bolove trpila cca 60 dana nakon štetnog događaja (11+14+30), te je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom ukupno 70 dana (35+35), a slijedom čega tuženik drži osnovanim prigovor zastare u cijelosti. Tužiteljica u tužbi navodi kako joj je zaostao vidljiv ožiljak po primarnom zahvatu. Tužiteljica je operirana u specijalnoj bolnici AKROMION 18. rujna 2017. slijedom čega se već nakon tog dana vidjelo naruženje od postoperativnog ožiljka. Stoga tuženik drži osnovanim prigovor zastare u cijelosti i za taj vid štete. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove opereativnog zahvata, liječenja i pregleda tužiteljica tvrdi da u Republici Hrvatskoj nitko osim privatne klinike nije radio operativni zahvat koji je tužiteljica obavila. To nije istina jer se u povijesti bolesti KBC Zagreb od 12. rujna 2017. navodi da je tužiteljici ponuđen operativni zahvat u toj ustanovi što je tužiteljica odbila navodeći da će otići u privatnu ustanovu. Međutim, u tom slučaju tužiteljica ima pravo tražiti od HZZO-a da joj u tom slučaju (nemogućnost liječenja u Republici Hrvatskoj u javnozdravstvenoj instituciji) snosi troškove liječenja pa čak i u inozemstvu. Prema saznanju tuženika operativni zahvat koji je izveden tužiteljici se provodi na KBC Zagreb. Posebice se nepotrebnost troškova liječenja odnosi na fizikalnu terapiju koju tužiteljica nije obavljala u javnozdravstvenom sustavu a na što je imala pravo. Tuženik nastavno navodi da je tužiteljica umirovljenik te da je prije štetnog događaja kao i u vrijeme istog bila kao umirovljenik zaposlena u Dječjoj bolnici Srebrnjak (od siječnja 2016. godine) temeljem ugovora o radu na maksimalno radno vrijeme koliko umirovljenici mogu raditi a da i dalje primaju mirovinu odnosno da ne moraju “zamrznuti” status umirovljenika. Kada su tuženik i tužiteljica dogovarali sklapanje ugovora o djelu nikada nije bilo govora a niti je i sama tužiteljica od tuženika tražila sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme jer isti tužiteljica ne bi niti mogla sklopiti, a da i dalje ima status umirovljenika.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci ZFI i ZF, saslušana je tužiteljica te je saslušana zz tuženika GFI.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je bila u radnom odnosu kod tuženika na određeno vrijeme od 1. ožujka 2015. do 30. rujna 2019., s obzirom da tužiteljica tvrdi da njen rad kod tuženika u utuženom razdoblju ima karakter radnog odnosa u smislu čl. 10. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR), zahtjev za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade po osnovi naknade plaće za rujan 2017. te zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete povodom ozljeđivanja na radu 7. rujna 2017.

6. Među strankama je sporno je li se rad tužiteljice kod tuženika ima smatrati radnim odnosom na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu, a ovisno o tome je li tuženik kao poslodavac u obavezi naknaditi tužiteljici imovinsku i neimovinsku štetu zbog ozljede na radu po načelu objektivne odgovornosti, kao i izgubljenu zaradu odnosno očekivanu naknadu plaće za mjesec rujan 2017. Pri tome tuženik ističe i prigovor zastare za sve vidove štete.

7. U odnosu na istaknuti prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, Županijski sud u Zagrebu je svojim Rješenjem od 27. ožujka 2024. odredio da je stvarno nadležan sud u ovom predmetu upravo Općinski radni sud u Zagrebu.

8. Uvidom u Ugovor o djelu sklopljen 1. ožujka 2015. između tuženika, kao Naručitelja i tužiteljice, spec. pedijatar pulmolog, kao Izvoditelja, utvrđeno je da je istim ugovoreno da će Izvoditelj za Naručitelja obavljati slijedeće poslove iz djelatnosti Izvoditelja, a koje će Izvoditelj obavljati za svoj račun u Poliklinici i to: djelatnost pedijatrijske pulmologije i alergologije. Izvoditelj će za Naručitelja obavljati poslove u trajanju do 4 sata tjedno, a prema rasporedu i dogovoru sa Naručiteljem. Izvoditelj prihvaća obvezu obavljanja usluga iz članka 2. ovog Ugovora koje su po sadržaju klasificirane kao poslovi za osobu VSS VII/2 stupnja stručne spreme tj. liječnika specijaliste pedijatrija, iz područja pedijatrijske pulmologije. Rad po ovom Ugovoru Izvoditelj će obavljati u prostorijama Naručitelja i sredstvima rada Naručitelja. Za izvršenje usluga iz članka 2. ovog Ugovora, ugovorne strane ugovaraju naknadu u neto iznosu od 150,00 po satu rada. Izvoditelj i Naručitelj za obavljanje usluga zajednički utvrđuju specifikaciju količine i vrijednosti obavljenog rada Izvoditelja za Naručitelja, temeljem čega Izvoditelj ispostavlja Naručitelju račun. Neto naknadu po računu Izvoditelja, Naručitelj se obvezuje uplatiti u roku od 30 dana na žiro račun Izvoditelja, a obračunate doprinose na propisan način. Izvoditelj se obvezuje: odazvati se pozivu Naručitelja i pridržavati dogovorenih rokova izvođenja usluga, obaviti usluge u okviru standarda struke, primjereno standardu koji daje i koji je potvrdio radom u izvršenju usluga iste vrste u vremenu rada u svojoj praksi, izvršiti i druge obveze koje proizlaze iz prirode izvršenja ovog Ugovora. Naručitelj se obvezuje: osigurati uvjete za rad Izvoditelja te staviti na dispoziciju prostor i opremu za izvođenje usluga koje su predmet ovog Ugovora. Ugovoreno je da Ugovor traje jedan mjesec, uz mogućnost obnove.

9. Uvidom u Ugovor o djelu sklopljen 1. rujna 2017. između tuženika, kao naručitelja i tužiteljice, spec. pedijatar pulmolog u mirovini, kao izvoditelja, utvrđeno je da je istim ugovoreno da će Izvoditelj za Naručitelja obavljati slijedeće poslove: konzultativni poslovi iz područja pedijatrijske pulmologije i alergologije. Izvoditelj prihvaća obavljanje usluga iz članka 2. ovog Ugovora koje su po sadržaju klasificirane kao poslovi za osobu VSS VII/2 stupnja stručne spreme tj. liječnika specijaliste pedijatrija, iz područja pedijatrijske pulmologije i alergologije. Rad po ovom Ugovoru Izvoditelj će obavljati u prostorijama Naručitelja i sredstvima rada Naručitelja. Za izvršenje usluga iz članka 2. ovog Ugovora, ugovorne strane ugovaraju naknadu u bruto iznosu od 204,78 kuna (150 kuna) po satu rada. Izvoditelj i Naručitelj za obavljanje usluga zajednički utvrđuju specifikaciju količine i vrijednosti obavljenog rada Izvoditelja za Naručitelja. Naknadu iz članka 6. ovog ugovora Naručitelj se obvezuje uplatiti u roku od 30 dana na žiro račun Izvoditelja, a obračunati i uplatiti porez i prirez na propisane račune. Izvoditelj se obvezuje: odazvati se pozivu Naručitelja i pridržavati dogovorenih rokova izvođenja usluga, obaviti usluge u okviru standarda struke, primjereno standardu koji daje i koji je potvrdio radom u izvršenju usluga iste vrste u vremenu rada u svojoj praksi, izvršiti i druge obveze koje proizlaze iz prirode izvršenja ovog Ugovora. Naručitelj se obvezuje: osigurati uvjete za rad Izvoditelja te staviti na dispoziciju prostor i opremu za izvođenje usluga koje su predmet ovog Ugovora kao i da Ugovor traje jedan mjesec, uz mogućnost obnove.

10. Iz Nalaza KBC Zagreb, Klinike za kirurgiju od 12. rujna 2017. utvrđeno je da su tužiteljici pri pregledu objašnjene mogućnosti liječenja (operacijsko, konzervativno), a da tužiteljica navodi kako će potražiti mišljenje prof. H. Također je tužiteljica upućena da ukoliko se odluči za operacijsko liječenje poziva se doći u CZHM ili traumatološku ambulantu radi hospitalizacije.

11. Iz medicinske dokumentacije izdane od Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion utvrđeno je da je tužiteljica podvrgnuta operaciji 18. rujna 2017., i to Ugradnji potpune obrnute endoproteze desnog ramena.

12. Iz daljnje medicinske dokumentacije utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2018., nakon otpuštanja iz Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion, nastavila obavljati fizikalnu terapiju u istoj poliklinici, kao i kod Poliklinike za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop.

13. Iz izdanih računa sa stranice 24-34. utvrđeno je da je Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju Akromion izdavala tužiteljici račune za izvršene usluge.

14. Iz mišljenja stalnog sudskog vještaka Domagoja Verglesa od 19. kolovoza 2020. utvrđeno je da je tužiteljica zbog ozljede od 7. rujna 2017. liječena po pravilima struke te je liječenje završeno u travnju 2018. (nalaz fizikalne terapije).

15. Iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda od 16. prosinca 2024. utvrđeno je da je ukupna dnevna količina oborine 7. rujna 2017. na postaji Zagreb-Maksimir iznosila 11.7 mm.

16. Iz Odluke Dječje bolnice Srebrnjak od 30. siječnja 2016. utvrđeno je da je tužiteljica, liječnica specijalista pedijatar-umirovljenik zasnovala radni odnos na nepuno i određeno radno vrijeme u Dječjoj bolnici Srebrnjak.

17. Svjedok ZFI je u svom iskazu navela da je vidjela štetni događaj, upravo je izlazila iz ordinacije dok je tužiteljica bila u čekaonici, tužiteljica je u rukama imala cvijeće i još neke stvari, obje su joj ruke bile zauzete i išla je prema izlazu jer je bio kraj radnog vremena, prema njenom saznanju na rođendan. Istovremeno je razgovarala sa jednom sestrom koja je bila za pultom, skretala je prema izlazu i tada je u jednom trenutku zapela za sjedalicu koja je više kao kauč koja se nalazi na sred čekaonice i pala je pored odnosno uz kauč. Tužiteljica je pala na pod i udarila glavom i ramenom. Iz perspektive svjedokinje tužiteljica je zapela za kauč. Zajedno sa sestrom ZF priskočila je tužiteljici i pomogle su joj i zvale su hitnu koja je došla kroz 20- tak minuta, išla je s tužiteljicom u kolima hitne u bolnicu Rebro. Tužiteljica je u trenutku pada bila u svojoj odjeći, a ne u liječničkoj odjeći. Pod inače nije sklizak, jer se radi o protukliznom podu. Nezgoda tužiteljice se dogodila oko 8 navečer na kraju smjene. Tužiteljica je kod tuženika radila od početka godine kada se dogodila nezgoda pa do rujna te godine i dolazila je jednom tjedno, nije bila zaposlenik tuženika već po ugovoru o djelu. Posao u Klinici organizira sama Klinika pa tako i dolazak pacijenata koje je tužiteljica obrađivala.

18. Svjedok ZF je u svom iskazu navela da je bila na radnom mjestu u trenutku štetnog događaja, bila je za pultom u čekaonici gdje se zaprimaju pacijenti, to se dogodilo na kraju radnog vremena, tužiteljica je izašla iz svoje ordinacije i krenula hodnikom prema pultu, na hodniku su garniture sjedalica za pacijente, one su na sredini hodnika i vidjela je kako tužiteljica zapinje nogom za sjedalicu i pada preko garniture. Tužiteljica je bila spremna za izlazak iz bolnice i imala je na sebi civilnu odjeću. Tužiteljičine obje ruke su bila zauzete buketom i poklonom jer je u tom trenutku krenula na rođendan prijateljice, ali kretala se hodnikom normalno, nije trčala, prije nego je pala, svjedokinji je pokazivala buket koji je nosila. Tužiteljica nije bila kontinuirano svakodnevno u klinici, njezini dolasci su ovisili o broju pacijenata, znala je dolaziti jednom tjedno, čak i rjeđe i to po nekoliko sati u jednom tjednu, sve ovisi o broju naručenih pacijenata. Čekaonica je prilično velika, a i sklop sjedalica je velik za više osoba, vijugavog oblika, može se sjesti i s jedne i s druge strane. Tužiteljica je zapela za kraj komunikacijskog kanala, to podrazumijeva prostor za kretanje ljudi. Pod nije bio sklizak i mokar, o tome se vodi računa, a tog popodneva nije ni padala kiša da bi pacijenti unosili vlagu. Između sklopa sjedalica i zida sa svake strane je prolaz od 1,5 do 2 metra. Tužiteljica je pričala sa svjedokinjom dok joj je pokazivala cvijeće, u trenutku pada je također razgovarala sa njom.

19. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u mirovini, ali ujedno sukladno pozitivnim propisima ima sklopljen ugovor o radu za pola radnog vremena s Domom zdravlja Centar. U razdoblju od 1. ožujka 2015. do rujna 2017. je već bila u mirovini, a ujedno je imala sklopljen ugovor o radu za pola radnog vremena s Dječjom bolnicom Srebrnjak na 4 sata dnevno, a u tom razdoblju ja je imala sklopljen ugovor o dijelu s tuženikom. Smatra da je sukladno zakonu mogla i sa tuženikom imati sklopljen ugovor o radu. Navodi da je u razdoblju od 1.ožujka 2015. do rujna 2017. dolazila na posao u terminima kada je tuženik organizirao pacijente, obično bi to bilo dva puta tjedno u prosjeku, a radila bi u prosjeku od 2-5 sati po dolasku, radila je kao konzultant na poslovima dječje pulmologije i alergologije. S tuženikom je sklapala ugovor o dijelu svaki mjesec. Radila je na pregledima djece te eventualno obavljala potrebite dodatne pretrage. Tuženik joj je isplaćivao naknadu po pacijentu, odnosno po obavljenom pregledu. Ugovorena naknada joj je bila uredno isplaćivana na njen račun, a na uplaćeni iznos uredno su uplaćivani doprinosi, prirezi i porezi. Kod tuženika je započela s radom još 2015. na drugoj lokaciji, a tuženik je preselio negdje kroz 2017. upravo na adresu [adresa]. Prostorije tuženika su se sastojale od više ordinacija, a sve je povezivao jedan zajednički prostor, odnosno čekaonica po sredini koje je bio položen stolac u zmijolikom obliku s naslonom, stolac je imao male nogice. Predmetni stolac se nalazio u čekaonici od kada je ona započela s radom na predmetnoj lokaciji. Na dan štetnog događaja radila je u popodnevnoj smjeni, pred kraj radnog vremena negdje oko 18-19 sati svratila je do kolegice u susjednoj ordinaciji, a potom se vratila u svoju ordinaciju te se spremila za odlazak kući. U rukama je držala vrećicu s nekim stvarima kao i jedan mali buket, a sve to je držala u jednoj ruci. Iz prostorije tuženika se moglo izaći na dvije strane, izlaz prema desnoj strani je bio moguć da se zaobiđe postojeća sjedalica, dok za izlaz na lijevu stranu je trebalo zaobići sjedalicu. Toga dana suprug je čekao u dvorištu koje se nalazilo s lijeve strane izlaza iz prostorija tuženika, a iz kojega razloga je krenula upravo na lijevi izlaz. Putem prema izlazu u jednom trenu noga joj se proklizala te je zapela ispod postojećeg stolca, primila se za naslon stolca, povukla nogu i pri tome pala na način da sam poletjela preko stolca, i pala ispred pulta recepcije na pod, prvo je pala na rame a potom udarila glavom u pult. Inače za vrijeme rada kod tuženika učestalo je prolazila tim putem, prilikom odlaska kući uglavnom bi koristila lijevi izlaz. Bila je svjesna stolića, moguće je da je na mjestu gdje joj se noga proklizala pod bio mokar jer je toga dana padala kiša. Na sebi je imala svoju vlastitu obuću koja je bila ravna i protuklizna. U pomoć su joj odmah pristupile medicinske sestre, a potom i kolegica ZFI, odvezi su je na hitnu na Rebro gdje je prenoćila jednu noć, sutradan je otpuštena kući, a dijagnosticirano joj je puknuće ramena i nadlaktične kosti s puno fragmenata te nagnječenje lica, nije joj preporučen operativni zahvat. Međutim, privatno se savjetovala te se po preporuci obratila dr. H u poliklinici Akromion gdje je i podvrgnuta operativnom zahvatu 18. rujna 2017. Istaknula je da joj je bilo rečeno da se zahvat koji je napravio dr. H ne radi na KBC Zagreb kao ni nigdje drugdje u RH. Nakon štetnog događaja više nije radila kod tuženika, a sve što je odradila do 7. rujna 2017. tuženik joj je isplatio. Smatra da je s tuženikom imala neki vid radnog odnosa. Njena desna ruka je zbog štetnog događaja ograničena u funkciji, a nakon štetnog događaja tuđu pomoć i njegu doma joj je pružao suprug. Sve troškove liječenja u poliklinici Akromion je sama podmirila jer je od strane HZZO bila obaviještena da oni ne podmiruju troškove liječenja u toj poliklinici. Obratila se tuženiku sa zahtjevom za obeštećene, ali isti nije bio prihvaćen, tuženik joj je samo ponudio da može nastavi raditi kod njih s čime nije bila suglasna. Tuženik je sam naručivao pacijente te naplaćivao uslugu direktno od pacijenata. Prije nego što je započela s radom kod tuženika nije dobila nikakve upute za rad na siguran način, planu evakuacijskog kanala. Prije početka rada kod tuženika obavila je razgovor s ravnateljicom tuženika te su dogovorili potpisivanje ugovora o dijelu, dakle ona je bila svjesna da se radi o ugovoru o dijelu te je bilo dogovoreno da će raditi ovisno o potrebi i narudžbama jedan, dva puta tjedno. U trenutku štetnog događaja imala je svoju osobnu torbicu obješenu preko ramena. Prije štetnog događaja kretala se prema pultu s namjerom da pokaže kolegici na pultu cvijeće koje je držala u ruci. Prilikom pregleda na KBC Zagreb, 12. rujna 2017. dobila je objašnjenje o mogućnostima liječenja te je točno da je tom prilikom rekla da će potražiti mišljenje prof. H. Točno je da je tom prilikom također bila upućena da u koliko se odluči za operacijsko liječenje na KBC Zagreb sa daljnjim uputama, ali se ona odlučila na operaciju u poliklinici Akromion jer je je smatrala da zahvat koji će napraviti prof. H je bolji za nju jer se radilo o obrnutoj protezi ramena.

20. Zakonska zastupnice tuženika GFI je u svom iskazu navela da se tužiteljica njoj kao ravnateljici tuženika obratila za moguću suradnju nakon što je ista otišla u mirovinu. Osobno je s tužiteljicom obavila razgovor te su se dogovorili da će ugovoriti suradnju putem ugovora o dijelu, odnosno da će tužiteljica biti pozvana na rad kod tuženika po potrebi kod patologije iz dječje pulmologije, ukoliko bude bilo upita. Na tom razgovoru tužiteljica je rekla da će pokušati dogovoriti suradnju i s nekom javnom ustanovom. Tužiteljica joj je osobno rekla da je sa Dječjom bolnicom Srebrnjak sklopila ugovor o radu na pola radnog vremena budući da je bila u mirovini. Smatrala je da ta činjenica ne priječi tuženika da s tužiteljicom sklopi ugovor o dijelu. Tuženik je započeo s poslovanjem na adresi [adresa] u srpnju 2017. i to nakon što su prostorije uređene i opremljen sve sukladno dokumentaciji koja proizlazi iz dobivenih sredstava EU fondova. Pri tome posebno ističe da tuženik u predmetnim prostorijama liječi djecu s teškim oštećenjem kralježnice, teško pokretnim ili nepokretnim, a iz kojeg razloga je posebna pozornost bila na površine prostorije i namještaju. Površina poda je u segmentu protukliznosti izvedena iznad standarda za tu vrstu objekta i djelatnosti. Prostorije se sastoje od ordinacija koje povezuje zajednički prostor, sama čekaonica ima preko 100 kvadrata, po sredini se nalazi duguljasta sjedeća garnitura koja je odignuta od poda par centimetara, a koja predstavlja standard za zdravstvene ustanove prema EU smjernicama. Prostorija je opremljena s garniturom i svim potrebitim namještajem, a nakon toga je tuženik dobio sve potrebite dozvole i odobrenja za početak rada. U rujnu 2017. kod tuženika je bilo zaposleno još liječnika koji su bili u statusu kao i tužiteljica, odnosno koji su s tuženikom također zaključili ugovor o dijelu. Po prostoriji čekaonice su svi djelatnici tuženika svakodnevno prolazili. Nije bila osobno prisutna na dan štetnog događaja, ali su je odmah po događaju kontaktirali zaposlenici. Prostorije tuženika su opremljene video nadzorom, o čemu su upoznati svi zaposlenici, ona je pregledala snimku štetnog događaja te je uočila kako tužiteljica izlazi iz svoje ordinacije, u obje ruke drži vrećice, cvijeće, torbu te žurnim korakom kreće preko sredine prostorije prema pultu gledajući u pravcu sestre ZF, putem zapinje o garnituru te pada preko cijele garniture udarajući ramenom i licem o pod, a budući da su joj obje ruke bile zauzete, nije se mogla dočekati na ruke. Događaj se dogodio u 19,20 sati, u tom trenu vani nije padala kiša već je u jutarnjim satima padala. Na samo ulazu u prostorije tuženika se nalazi veliki upijajući tepih koji se nalazi i na sporednom ulazu. Tuženik posvećuje posebnu pažnju tome da je površina poda uredna u smislu da se ne dođe do poskliznuća iz kojeg razloga spremačice više puta u toku dana prebrišu pod. Tužiteljica joj se osobno obratila nakon štetnog događaja, dostavila joj je svu liječničku dokumentaciju proizašlu iz štetnog događaja te je pitala da li tuženik ima neku vrstu osiguranja iz koje bi se mogli podmiriti troškovi operacije koju je tužiteljica obavila u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Provjerila je s osiguravajućom kućom i dobila odgovor da to nije moguće i o svemu obavijestila tužiteljicu. Tuženik ima sklopljeno više ugovora o osiguranju po raznim osnovama pa tako i ugovor o osiguranju za štetu na radu prema svojim djelatnicima. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao na suradnji desetak liječnika u statusu kao i tužiteljica, a tuženik je imao u to vrijeme zaposlenih 4-5 liječnika koji su radili u punom ranom vremenu kod tuženika. Liječnici koji su s tuženikom sklopili ugovor o dijelu su dolazili na rad povremeno, po pozivu tuženika, ukoliko bi tuženik imao naručene pacijente, ne radi se o stalnom radnom odnosu za razliku od liječnika koji su imali sklopljen ugovor o radu na puno radno vrijeme, a koji su dolazili svaki dan na posao te su bili zaposleni jedino kod tuženika.

21. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zz tuženika, jer je isti životan, logičan i sukladan dokumentaciji koja prileži spisu, posebno Ugovoru o djelu. Iz njenog iskaza sud je utvrdio da se upravo tužiteljica njoj kao ravnateljici tuženika obratila za moguću suradnju nakon što je tužiteljica već bila u mirovini, da su se dogovorili da će ugovoriti suradnju putem ugovora o dijelu, a na temelju kojeg će tužiteljica biti pozvana na rad kod tuženika po potrebi kod patologije iz dječje pulmologije, kao i da je tuženik imao na suradnji desetak liječnika u istom statusu kao i tužiteljica, kao i stalno zaposlene liječnike te da su liječnici koji su s tuženikom sklopili ugovor o dijelu dolazili na posao povremeno, po pozivu tuženika, samo ukoliko bi tuženik imao naručene pacijente, za razliku od liječnika koji su bili u stalnom radnom odnosu te su svaki radni dana dolazili na posao.

22. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedokinja SFI i SF, budući su isti suglasni, logični i uvjerljivi te sukladni iskazu zz tuženika. Naime, navedene svjedokinje su potvrdile navode tuženika iznesene tijeokm postupka da je tužiteljica kod tuženika radila temeljem ugovora o djelu, da je tuženik naručivao pacijenate koje je tužiteljica obrađivala, da tužiteljica nije bila kontinuirano i svakodnevno u klinici, već su njezini dolasci ovisili o broju naručenih pacijenata, znala je dolaziti jednom tjedno, čak i rjeđe i to po nekoliko sati u jednom tjednu.

23. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica kao spec. pedijatar pulmolog u mirovini kontinuirano od 2015. do rujna 2017. kod tuženika na osnovu ugovora o djelu obavljala konzultativne poslove iz područja pedijatrijske pulmologije i alergologije, da je prije početka rada kod tuženika obavila razgovor s ravnateljicom tuženika te je svjesno prihvatila i potpisala ugovora o dijelu, da je bilo dogovoreno da će raditi ovisno o potrebi i narudžbama, da je na rad kod tuženika dolazila po pozivu tuženika, odnosno u terminima kada je tuženik naručio pacijente, uglavnom dva puta tjedno, da je tužiteljica s tuženikom sklapala ugovor o dijelu svaki mjesec, da joj je tuženik isplaćivao naknadu po pacijentu, odnosno po obavljenom pregledu te je sud u tom dijelu prihvatio iskaz tužiteljice.

24 Valja istaknuti da je ugovor o radu, ugovor građanskog prava, gdje same stranke svojom voljom reguliraju svoje odnose. U ugovornom pravu strankama je pružena sloboda ugovornog uređenja odnosa, sloboda odlučivanja, izbora i reguliranja tih odnosa te su u smislu čl. 249. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), stranke slobodnom voljom ovlaštene odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze.

25. Odredbom čl. 4. ZR uređen je pojam radnika i poslodavca, pa je prema st. 1. istog čl. radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično) u smislu toga Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Istim čl. u st. 2. propisano je da je poslodavac, u smislu toga Zakona, fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Nadalje, odredbom čl. 10 st. 1 ZR-a propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, dok je u st. 2 toga čl. propisano da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, da se smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Osim toga, odredbom čl. 12. ZR-a uređeno je pitanje sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

26. U konkretnom slučaju, između tužiteljice i tuženika nije ugovaran radni odnos u smislu odredbe čl. 10. ZR-a, već obavljanje određenih poslova za naknadu osnovom sklapanih Ugovora o djelu, od kojih je zadnji sklopljen 1. rujna 2017. Naime, navedenim Ugovorom o djelu tužiteljica je prihvatila obavljanje konzulativnih poslova iz područja pedijatrijske pulmologije i alergologije; odredbom čl. 6. stranke su izričito ugovorile naknadu u bruto iznosu po satu radu, koju se tuženik kao naručitelj obavezuje uplatiti tužiteljici kao Izvoditelju, te su stranke Ugovora ugovorile da zajednički utvrđuju specifikaciju količine i vrijednosti obavljenog rada tužiteljice za tuženika, dok su čl. 8. ugovorili da se tužiteljica kao Izvoditelj obavezuje odazvati na poziv tuženika kao Naručitelja i pridržavati se dogovorenih rokova izvođenja usluga.

27. Slijedom citiranih odredbi materijalnog prava iz ZR-a, kao i iz citiranih odredbi članaka iz Ugovora o djelu od 1. ožujka 2015. i 1. rujna 2017., proizlazi da stranke tog Ugovora nisu radnik i poslodavac; da nije ugovoreno da će radnik za obavljeni rad primati plaću na mjesečnoj bazi te da nije ugovorena obveza radnog vremena, a niti je određen prestanak toga Ugovora prema odredbama ZR-a pa se stoga prema mišljenju ovoga suda iz predmetnih Ugovora o djelu, koje je prema iskazu tužiteljice sklapala s tuženikom svaki mjesec u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 1. rujna 2017., ne može zaključiti, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZR-a, da je volja ugovornih stranaka bila da se izvršavanjem obveza iz ugovora o djelu zasnuje radni odnos i da su ispunjeni uvjeti iz te odredbe prema kojoj bi se imalo smatrati da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme uz nepuno radno vrijeme. Da bi se određeni ugovori za obavljanje posla (ovdje ugovor o djelu) mogli smatrati ugovorom o radu morale bi se ispuniti sve pretpostavke iz navedene odredbe čl. 10. st. 2. ZR-a: moralo bi biti riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u vezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu. Stoga je mišljenje ovoga suda da u ovoj pravnoj stvari nije ispunjena zakonska presumpcija koja je sadržana u odredbi čl. 10 st. 2 ZR-a da je između stranaka zasnovan radni odnos i da je sklopljen ugovor o radu sa svim pravima i obvezama koja proizlaze iz radnog odnosa za pojedinu stranku. Iz stanja predmetnog spisa proizlaze osnovani navodi tuženika da ne samo što s tužiteljicom nije sklopljen ugovor o radu, već da uopće nije postojala volja za sklapanjem ugovora o radu, pa da tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika. Pri tome okolnosti što je tužiteljica za razdoblja rada po Ugovoru o djelu dolazila kod tuženika obavljati ugovorene usluge te je imala svoje mjesto rada, a za obavljani posao je dobivala naknadu, i to još od Ugovora o djelu zaključenog 1. ožujka 2015. ne dokazuju nešto suprotno prednje izloženome. Ovo stoga što su te okolnosti isto tako obilježja i rada po ugovorima o djelu i nisu vezane samo za ugovore o radu.

28. Nadalje, upravo suprotno tvrdnji tužiteljice, ovaj sud smatra da je bila volja stranaka, tj. i same tužiteljice da sporni Ugovor sklopi kao Ugovor o djelu, pri čemu je tužiteljica Ugovor o djelu od 1. rujna 2017. prihvatila u svim točkama njegovog sadržaja, obzirom da je taj Ugovor i potpisala. Pri tome tužiteljica u predmetnom postupku nije niti tvrdila niti dokazivala da je Ugovor o djelu od 1 rujna 2017. pobijala zbog mana svoje volje, odnosno tužiteljica nije osporavala valjanost tog Ugovora tijekom trajanja njezine poslovne suradnje s tuženikom, iz čega sud ponovno zaključuje da je na strani tužiteljice postojala volja njezinog angažmana za tuženika upravo temeljem ugovora o djelu.

29. Dakle, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju između tužiteljice i tuženika nije ugovaran radni odnos u smislu odredbe čl. 10. i čl. 12. ZR-a, već je ugovoreno obavljanje određenih poslova za naknadu osnovom sklopljenog Ugovora o djelu. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je bila u radnom odnosu kod tuženika od 1. ožujka 2015. do 30. rujna 2017. na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu.

30. Kako je utvrđeno da tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika u tom smislu odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće, kao izgubljene zarade, odnosno očekivane zarade za mjesec rujan 2017., budući da su tužiteljica i tuženik Ugovorom o djelu izričito ugovorili da će tuženik isplatit tužiteljici za izvršenje ugovorene usluge naknadu u bruto iznosu od 204,78 kn (150,00 kn neto) po satu rada, a pri čemu se napominje da je tužiteljica u svom iskazu navela da joj je ugovorena naknada temeljem sklopljenog Ugovora o djelu bila uredno isplaćivana na njen račun, a na uplaćeni iznos uredno su uplaćivani doprinosi, prirezi i porezi, kao i da joj je tuženik isplatio sve što je odradila do 7. rujna 2017., a njen iskaz u tom dijelu je sud prihvatio.

31. Nadalje, u odnosu na daljnji zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete zbog ozljeđivanja na mjestu rada, valja navesti da je prema pravnoj teoriji i sudskoj praksi za postojanje obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu potrebno da se kumulativno ispune opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to: postojanje štetnika i oštećenika, postojanje štetne radnje štetnika, nastanak štete, postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete i protupravnost.

32. Iz iskaza svjedokinja CF i ZF proizlazi da je neposredno prije nego što je tužiteljica zapela preko sjedeće garniture koja se nalazila u čekaonici Poliklinike te pala, tužiteljica imala zauzete obje ruke, jer je u rukama nosila buket cvijeće i vrećice sa svojim stvarima, a pri izlasku iz ordinacije je gledala u smjeru medicinske sestre koja se nalazila za pultom i istoj u hodu pokazivala buket. Iz njihovih iskaza proizlazi da je površina poda čekaonice bila uredna, čista, i da nikako nije bila mokra i skliska jer se radi o protukliznom podu, a tog popodneva nije ni padala kiša da bi stranke preko obuće unosili vlagu, kao i da je čekaonica prilično velika te da je između sklopa sjedalica i zida sa svake strane prolaz od 1,5 do 2 metra. Sud je njihove iskaze u cijelosti prihvatio jer su uvjerljivi, logični i međusobno suglasni. Njihove iskaze je potvrdila i zz tuženika koja je u svom iskazu navela da je pregledala video snimku nastanka štetnog događaja te da je pregledom snimke uočila kako tužiteljica izlazi iz svoje ordinacije, u obje ruke drži vrećice, cvijeće, torbu te žurnim korakom kreće preko sredine prostorije prema pultu gledajući u pravcu sestre ZF te putem zapinje o garnituru. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zz tuženika, kao uvjerljiv i logičan, a iz njenog iskaza proizlazi da se kod tuženika liječe djeca s teškim oštećenjem kralježnice, teško pokretni ili nepokretni, iz kojeg razloga je se obratila posebna pozornost na površine prostorije i namještaj te da je površina poda u segmentu protukliznosti izvedena iznad standarda za tu vrstu objekta i djelatnosti, kao i da se na samom samo ulazu u prostorije tuženika nalazi veliki upijajući tepih koji se nalazi i na sporednom ulazu. Nadalje, i sama tužiteljica je svom iskazu navela da je tim putem inače za vrijeme rada kod tuženika učestalo prolazila te da je bila svjesna da se sjedeća garnitura nalazi na tom mjestu.

33. Uvidom u dopis Državnog hidrometeorološkog zavoda utvrđeno je da na dan nastanka štetnog događaja u jutarnjim satima bilo minimalno oborina. Stoga sud nije prihvatio navode tužiteljice kojima navodi da je taj dan padala kiša.

34. Nesporno je do tjelesnog ozljeđivanja tužiteljice došlo prilikom obavljanja poslova koje se obvezala obavljati temeljem sklopljenog Ugovora o radu, točnije prilikom odlaska tužiteljice iz poslovnih prostorija tuženika, kojom prilikom je tužiteljica hodajući i pri tome gledajući u smjeru medicinske sestre koja se nalazila za pultom, nogom zapela za sjedeću garnituru i pala preko nje, a nesporno je da je tužiteljica tim putem prolazila uvijek kod ulaska i izlaska iz poslovnih prostorija tuženika. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da se pokliznula zbog toga što je pod bio mokar jer je taj dan padala kiša, budući da iz iskaza saslušanih svjedokinja i iskaza zz tuženika utvrđeno da je pod bio uredan, čist, da nije bio mokar, da se radilo o protukliznom podu, a dopisom DHMZ je utvrđeno da je taj dan samo u jutarnjim satima bilo minimalno padalina. Također, iz iskaza zz tuženika proizlazi da je na svakom ulazu u prostorije tuženika bio postavljen upijajući tepih, tako da nije bilo moguće da se u prostorije uđe sa mokrim cipelama. Do štetnog događaja je došlo na način da je tužiteljica hodala prema izlazi iz prostorija tuženika, pri tome je pričala sa kolegicom koja se nalazila za pultom i gledala u njenom pravcu, a istovremeno je u rukama držala buket cvijeća i vrećice te je tužiteljica hodajući nogom zapela ispod sjedeće garniture, koja se na tom mjestu nalazila od kada je tuženik započeo s radom na predmetnoj lokaciji i tužiteljica je bila svjesna iste te je tužiteljica pala preko garniture i pri padu zadobila ozljede desne ruke i ramena.

35. Po stavu suda, tužiteljica je prilikom hodanja po čekaonici bila dužna gledati u smjeru kretanja, jer je bila svjesna da se po sredini prostora nalazi sjedeća garnitura, koja je bila postavljena na nogicama, jer se ta garnitura nalazila na tom mjestu od kada je tuženik započeo s poslovanjem na predmetnoj lokaciji, kako su to potvrdili saslušani svjedoci, zz tuženika te sama tužiteljica. Stoga je tužiteljica predmetne zgode pri hodanju postupala neoprezno, ne upotrjebljavajući pritom niti pažnju koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek. Naime, tužiteljica je hodajući trebala biti pažljivija i opreznija, jer da je tu uobičajenu i svakodnevnu radnju napravila sa pažnjom koju prosječno upotrebljava u tim situacijama, do pada ne bi došlo. Utvrđene okolnosti samog nastanka i mehanizma štetnog događaja, a kako ga uostalom opisuje i sama tužiteljica u tužbi, ne upućuje na neki mogući drugi uzrok njezina pada, koji bi ukazivao na odgovornost tuženika. Naime, prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da postoji štetna radnja tuženika koja bi imala za posljedicu njegovu odštetnu odgovornost, niti je dokazala da su se u ponašanju tuženika ostvarili elementi protupravnosti. Slijedom toga, po stavu suda je tužiteljica u konkretnom slučaju postupala s krajnjom nepažnjom te je isključivo odgovorna za štetni događaj, pa je stoga ostvaren razlog da se tuženika oslobodi odgovornosti.

36. Valja navesti da, čak i u slučaju da tuženik, kao poslodavac za kojeg osoba na radu obavlja poslove, objektivno odgovara za nastalu štetu, u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), kako to tužiteljica tvrdi tijekom postupka, u situaciji kao što je ova, kada je radnik, odnosno u smislu Zakona o zaštiti na radu osoba na radu, sam svojim neopreznim načinom kretanja prouzroči štetni događaj koji je doveo do ozljede, za nastalu štetu mu ne odgovara poslodavac, već je osoba na radu sama odgovorna.

37. Stoga je u pravu tuženik u tvrdnji da je tužiteljica isključivo odgovorna za štetni događaj zbog čega se tuženik oslobađa odgovornosti pa je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

38. Budući je iz provedenih dokaza ovaj sud utvrdio kako tužiteljica nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete, sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka zaštite na radu te medicinsko vještačenje na okolnost visine štete jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

39. Neosnovan je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, budući da iz liječničke dokumentacije koju je tužiteljica priložila uz tužbu proizlazi da je tužiteljica odlazila na kontrole i fizikalne terapije tijekom 2018., a iz nalaza stalnog sudskog vještaka Domagoja Verglesa, koji je također priložen u tužbi te koji tuženik nije osporio, već se na isti poziva kada ističe prigovor zastare po pojedinim vidovima štete, proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno u travnju 2018., a kako je tužiteljica u ovom predmetu tužbu podnijela 9. veljače 2021., to je tužiteljica tužbu podnijela unutar roka od tri godine propisanog odredbom čl. 230 ZOO-a.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i preciziranom tužbenom zahtjevu.

41. Tako su tuženiku priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 2. srpnja 2021. 62,5 bodova (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištu održanom 2. prosinca 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. ožujka 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. lipnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 23. travnja 2026. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1312,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tuženika iznosi 3.281,25 eura, a koji trošak je dužna platiti tužiteljica.

42. Tuženiku je za zastupanje na ročištu održanom 2. srpnja 2021. priznat trošak po Tbr. 9/5 OT, budući da je u konkretnom slučaju ročište odgođeno prije očetka raspravljanja. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

43. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika