REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1312/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, P. Preradovića 16, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi imenovanja skrbnika, 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-552-02/25-04/02, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 28. svibnja 2025. u cijelosti te rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Duga Resa, KLASA: UP/I-552-02/24-04/1, URBROJ: 139-019-05-42-25-12 od 5. veljače 2025. u točkama II. i III. izreke rješenja u dijelu koji se odnosi na imenovanu osobu skrbnika te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuće dvjesto pedeset eura) uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-552-02/25-04/02, URBROJ: 524-11-01/1- 25-2 od 28. svibnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Duga Resa, KLASA: UP/I- 552-02/24-04/1, URBROJ: 139-019-05-42-25-12 od 5. veljače 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljica, kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, stavljena pod skrbništvo (točka 1.) te je odlučeno da će dužnost skrbnika obavljati ŽS (točka 2.) uz ostale prateće odluke.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja u dijelu u kojem je odlučeno da će dužnost skrbnika obavljati ŽS. Ističe kako je u upravnom postupku jasno izrazila želju da joj kao skrbnik bude postavljena AS, njezina sestra, za koju da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako nema osobine i sposobnosti za obavljanje poslova skrbništva jer su joj izricane mjere obiteljskopravne zaštite te postavljene određene dijagnoze. Smatra da su tijela pri odlučivanju postupala previše formalistički budući dijagnoze njezine sestre datiraju iz razdoblja prvog braka, okončanog prije devet godina, a koji brak više ne postoji te sestra više nema pobrojane dijagnoze. Dalje, da nije uzet u obzir bliski odnos povjerenja između sestara i višegodišnja faktična skrb sestre AS u odnosu na koju, prema njenom mišljenju, ne postoji niti jedna zakonska zapreka prema čl. 248. Obiteljskog zakona za izvršavanje dužnosti skrbnika. Smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo te povrijeđena pravila postupka te stoga predlaže sudu poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Tužiteljica je, k tomu, izričito navela da ne traži provedbu rasprave (str. 19. spisa).

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Druge po tužiteljici predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a).

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. R1 Ob-538/23-6 od 8. srpnja 2024. djelomično lišena poslovne sposobnosti.

7. Tužiteljica nije ni obrazloženo osporavala točku 1. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je odlučeno o njezinom stavljanju pod skrbništvo, niti je u žalbi ni u tužbi dovodila u pitanje opravdanost mjere skrbništva kao takve. Stoga je predmet spora usmjeren na zakonitost odluke o osobi skrbnika, to jest je li prvostupanjsko tijelo, čiju je odluku drugostupanjsko tijelo potvrdilo, pravilno primijenilo materijalno pravo i pravilno utvrdilo činjenično stanje kada je za skrbnika imenovan stručni djelatnik ŽS umjesto sestre AS.

8. Odredbom čl. 237. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.; dalje: Obiteljski zakon) propisano je da je centar za socijalnu skrb dužan u roku od trideset dana od dana pravomoćnosti rješenja suda kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti, donijeti rješenje o stavljanju te osobe pod skrbništvo i imenovati joj skrbnika.

9. Odredbom čl. 247. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se rješenjem centra za socijalnu skrb skrbnikom imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika. Pri tome Obiteljski zakon u st. 2. istoga članka daje prednost roditelju prigodom odluke o izboru skrbnika u pravilu dati prednost pred ostalim osobama.

10. Međutim, kako je AS sestra tužiteljice, a ne njezin roditelj, navedena zakonska prednost ne primjenjuje se neposredno na njezin slučaj. To ipak ne znači da njezino imenovanje nije moguće, budući da isti članak u st. 5. predviđa mogućnost imenovanja i drugih osoba ako je osoba lišena poslovne sposobnosti prije lišenja poslovne sposobnosti u obliku javnobilježničke isprave odredila osobu ili više osoba za koju, odnosno koje bi htjela da se imenuju skrbnikom, odnosno skrbnicima, kao i osobe za koje bi htjela da se imenuje njihovim zamjenicima (anticipirana naredba), uz uvjet da su ispunjene ostale pretpostavke za imenovanje skrbnikom propisane tim Zakonom.

11. Dalje je odredbom čl. 247. st. 6. Obiteljskog zakona propisano da, ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i dobrobit štićenika, Hrvatski zavod za socijalni rad će skrbnikom imenovati osobu zaposlenu u tom zavodu iz redova stručnih radnika. Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj Hrvatskog zavoda za socijalni rad ni službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom zavodu.

12. Ocjenjujući zakonitost pobijanih rješenja u dijelu koji se odnosi na izbor osobe skrbnika, sud utvrđuje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo svoju odluku o nepostojanju osobina i sposobnosti kod sestre tužiteljice AS za obavljanje poslova skrbništva u bitnome temeljila na Nalazu i mišljenju o težini i vrsti invaliditeta Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 31. kolovoza 2018., kao i na podacima o ranije izricanim mjerama obiteljskopravne zaštite. Međutim, iz obrazloženja pobijanih rješenja nije razvidno na koji su način tijela ocijenila aktualnu relevantnost navedenih podataka za sposobnost AS da obavlja konkretne dužnosti skrbnika. Naime, tužiteljica je tijekom postupka isticala da navedeni nalaz potječe iz razdoblja ranijeg životnog razdoblja njezine sestre te da sestra već dulje vrijeme faktično pruža pomoć tužiteljici u poslovima i segmentima života u kojima je tužiteljica lišena poslovne sposobnosti. Navedene okolnosti tijela nisu osporavala niti su ih dodatno provjeravala. Pritom pojedine dijagnoze naveden u spomenutom Nalazu po svojoj prirodi mogu imati različit značaj u pogledu trajnosti i funkcionalnog utjecaja na sposobnost obavljanja poslova skrbništva, zbog čega je bilo potrebno individualizirano ocijeniti njihovu stvarnu relevantnost za konkretan slučaj. Sama činjenica postojanja bliskog odnosa između sestara i faktične pomoći koju sestra pruža tužiteljici ne znači automatski da su ispunjene pretpostavke za imenovanje skrbnikom, ali je riječ o okolnostima koje su tijela bila dužna konkretno vrednovati zajedno sa svim ostalim relevantnim podacima. Takva individualizirana ocjena u obrazloženjima pobijanih rješenja izostaje. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da pobijana rješenja u tom dijelu ne sadrže dostatne i jasne razloge na temelju kojih bi bilo moguće ispitati zakonitost zaključka da AS nema osobine i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova skrbništva u smislu odredbe čl. 247. st. 1. Obiteljskog zakona.

13. Neovisno o prethodno iznesenom, sud utvrđuje i dodatne nepravilnosti u provedenom postupku koje same po sebi onemogućuju ispitivanje zakonitosti pobijanih rješenja i koje upućuju na to da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

14. Iz socijalne anamneze prvostupanjskog tijela od 2. listopada 2024. proizlazi kako tužiteljica nema imovine te kako nema nikoga tko bi bio voljan i sposoban preuzeti dužnost skrbnika. Međutim, navedeni zaključak o imovinskom stanju tužiteljice nije u potpunosti usklađen s ostalim podacima u spisu predmeta. Naime, iz zemljišnoknjižnih izvadaka koji se nalaze u spisu te koji datiraju prije same anamneze proizlazi da je tužiteljica evidentirana kao vlasnica određenih nekretnina. Ujedno, zaključak iz socijalne anamneze da nema nikoga tko bi preuzeo dužnost skrbnika u je suprotnosti sa službenom zabilješkom sačinjenom dan ranije. Takvo nepodudaranje između podataka sadržanih u istom spisu dodatno upućuje na to da činjenično stanje nije bilo potpuno razjašnjeno, osobito u dijelu koji se odnosi na opseg mogućih skrbničkih obveza i potrebe upravljanja imovinom štićenice.

15. Tužiteljica je kroz postupak višekratno izražavala volju da joj skrbnicom bude sestra, što proizlazi iz zapisnika od 16. rujna 2024., službene zabilješke od 1. listopada 2024. te žalbe od 24. veljače 2025. Sud pri tome primjećuje da takvo izražavanje volje nije pravno istovjetno mehanizmu prethodnog određivanja skrbnika koji Obiteljski zakon predviđa u čl. 247. st. 5., a koji zahtijeva da osoba svoju volju izrazi prije lišenja poslovne sposobnosti i u obliku javnobilježničke isprave. Budući da tužiteljica nije iskoristila navedeni mehanizam, tijela nisu bila pravno obvezana postupiti prema njezinoj želji. Međutim, to ne znači da izražena volja tužiteljice nije imala nikakvu pravnu relevantnost, naime ona je bila dužna biti uzeta u razmatranje kao jedna od okolnosti pri ocjeni dobrobiti štićenice u smislu čl. 247. st. 1. Obiteljskog zakona. Tijela su tu volju formalno uzela u obzir, što je vidljivo iz obrazloženja pobijanih rješenja, no nisu je vrednovale na način koji bi bio pravno dostatan. Naime, iz obrazloženja pobijanih rješenja nije razvidno kojim je razlozima tijelo pridalo prevagu formalnim medicinskim podacima o sestri AS nad dosljednom i jasno izraženom voljom tužiteljice i nad faktičnom skrbi koju sestra već godinama pruža, a upravo je to obrazloženje bilo nužno kako bi se mogla ispitati zakonitost donesene odluke.

16. Sud stoga zaključuje da pobijana rješenja, u dijelu kojim je odlučeno da će dužnost skrbnika obavljati ŽS, nisu donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja niti sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja pobijanih rješenja nije razvidno da su tijela provela individualiziranu ocjenu svih okolnosti relevantnih za izbor osobe skrbnika, osobito u pogledu aktualne sposobnosti sestre tužiteljice za obavljanje konkretnih skrbničkih dužnosti, značaja i aktualnosti medicinske dokumentacije na kojoj su tijela temeljila svoju odluku, kao ni u pogledu volje tužiteljice koja je tijekom postupka dosljedno izražavala želju da joj skrbnicom bude imenovana sestra.

17. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice te je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, osporeno i prvostupanjsko rješenje poništiti u dijelu kako je to određeno izrekom presude i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje u kojem je isto dužno donijeti novo rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a). U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će, uzimajući u obzir pravna shvaćanja i primjedbe iznesene u ovoj presudi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje te otkloniti utvrđena proturječja u spisu predmeta. Pri ocjeni sposobnosti predložene osobe za obavljanje poslova skrbništva tijelo će provesti individualiziranu procjenu svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja, uključujući faktičnu skrb koju sestra AS pruža tužiteljici, pri čemu može, ako to ocijeni potrebnim radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, pribaviti i aktualne podatke o njezinom zdravstvenom i funkcionalnom stanju. Nakon provedenog postupka tijelo će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

18. Zaključno ovaj sud smatra nužnim istaknuti da je prije meritornog razmatranja osnovanosti tužbe ispitao procesne pretpostavke za vođenje spora, a osobito pitanje valjanosti punomoći od 8. srpnja 2025. (str. 5/1 spisa) na temelju koje odvjetnik zastupa tužiteljicu. Iz sadržaja punomoći proizlazi da je tužiteljica istu dala odvjetniku osobno, nakon što je rješenje Općinskog suda u Karlovcu o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti postalo pravomoćno dana 26. srpnja 2024.. Iz izreke navedenog rješenja izričito proizlazi da je tužiteljica lišena poslovne sposobnosti , između ostalog, u dijelu provođenja svih pravnih radnji i sklapanja svih pravnih poslova te zastupanja u sudskim, upravnim i drugim postupcima pred javnim tijelima. Davanje punomoći odvjetniku za zastupanje u upravnom sporu pravni je posao koji po svojoj prirodi neposredno potpada pod taj segment lišene poslovne sposobnosti zbog čega punomoć dana osobno od tužiteljice nakon pravomoćnosti navedenog rješenja u pravilu ne bi proizvodila pravne učinke. Međutim, imajući u vidu posebnosti konkretnog slučaja, u kojem tužiteljica osporava zakonitost imenovanja skrbnika, odnosno pravni položaj upravo osobe koja bi u redovnim okolnostima bila ovlaštena dati punomoć odvjetniku u njezino ime sukladno čl. 252. Ob iteljskog zakona, sud ocjenjuje da imenovani skrbnik objektivno nije u mogućnosti nepristrano zastupati interese tužiteljice u sporu koji se neposredno odnosi na njegovo vlastito imenovanje i ovlasti.

19. Nadalje, sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije moguće ni zahtijevati od prvostupanjskog tijela čija se odluka osporava u ovom upravnom sporu da istodobno osigura učinkovitu i nepristranu zaštitu procesnih prava tužiteljice kroz imenovanje posebnog skrbnika sukladno čl. 25. ZUS-a. Naime, upravo je to tijelo sudjelovalo u postupku donošenja osporavanog rješenja te postavilo skrbnika čije se imenovanje u ovom postupku izravno osporava, pri čemu je riječ o djelatniku istoga tijela. U takvoj situaciji postoji očit institucionalni i osobni sukob interesa jer bi tijelo bilo dovedeno u poziciju da, posredno ili neposredno, odlučuje o potrebi zaštite prava stranke u postupku u kojem se istodobno preispituje zakonitost njegova vlastitog postupanja i pravni položaj osobe koju je samo imenovalo. Sud stoga smatra da bi inzistiranje na formalnom zahtjevu da upravo to tijelo postavi posebnog skrbnika predstavljalo pretjerani formalizam nespojiv s načelom djelotvorne sudske zaštite te bi moglo dovesti do situacije u kojoj tužiteljica faktično ne bi imala stvarnu mogućnost pristupa sudu niti neovisnog zastupanja svojih interesa , osobito imajući u vidu da je u ovom sporu već zastupana po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku, čime su njezina procesna prava i pravna zaštita u dovoljnoj mjeri osigurani.

20. U takvoj situaciji, sud ocjenjuje da bi odbacivanje tužbe bilo u suprotnosti s pravom na pristup sudu zajamčenim čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te s pravom na djelotvoran pravni lijek iz čl. 13. iste Konvencije. Europski sud za ljudska prava u predmetu Stanev protiv Bugarske (zahtjev br. 36760/06, presuda od 17. siječnja 2012.), iako drugačije činjenične osnove, izričito je utvrdio da osoba lišena poslovne sposobnosti mora imati stvaran i direktan pristup sudu osobito kada je predmet spora mjera koja se neposredno tiče njezina pravnog statusa ili osobe skrbnika te da tumačenje koje bi osobi lišenoj poslovne sposobnosti uskratilo svaki stvaran pravni lijek u takvim situacijama nije spojivo s Konvencijom. Jednako stajalište proizlazi i iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije kojim se jamči pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje. Stoga je sud, imajući u vidu posebne okolnosti konkretnog slučaja i potrebu osiguranja djelotvorne sudske zaštite, prihvatio punomoć tužiteljice za zastupanje u ovom upravnom sporu .

21. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 24. ožujka 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno zbirno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 2.500,00 eura . Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.

22. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

23. Sud je uputu o pravnom lijeku donio sukladno odredbi čl. 127. st. 2. ZUS-a.

U Rijeci 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).