P-1363/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Starom Gradu
21 460 Stari Grad
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO, koju zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika UO, kojega zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], radi 27. svibnja 2026.
riješio je:
Tužba zaprimljena na ovom sudu 26. ožujka 2019. pod oznakom P-1363/2019 odbacuje se.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda je zaprimljena tužba između gore navedenih stranaka, radi utvrđenja prava vlasništva, koju je kasnije tužiteljica preinačila na ročištu, čemu se tuženik protivio.
2. Sud je najprije ispitao postojanje procesnih pretpostavki za vođenje ovog postupka, pri čemu je prvenstveno ocjenjivao pravodobnost podnesene tužbe, na što ukazuje tuženik svojim prigovorima.
3. Iz stanja spisa proizlazi da je pred ovim sudom ranije vođen pojedinačni ispravni postupak pod brojem Z-58/16, između istih stranaka i u odnosu na istu nekretninu, u kojem je 21. prosinca 2018. doneseno rješenje kojim je utvrđeno zemljišnoknjižno stanje i suvlasnički omjeri stranaka na predmetnoj nekretnini, na način da je utvrđeno suvlasništvo svake stranke za po 1/2 dijela.
4. Nije sporno da je tužiteljica sudjelovala u navedenom postupku, da joj je bio poznat sadržaj provedenog geodetskog vještačenja, kao i način na koji su u tom postupku utvrđeni suvlasnički omjeri i površina predmetne nekretnine. Iz sadržaja same tužbe, te kasnijih podnesaka tužiteljice proizlazi da je ista još tijekom pojedinačnog ispravnog postupka osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, osobito u odnosu na obračun površine nekretnine, zajedničku terasu te omjer suvlasničkih dijelova.
5. Predmetnom tužbom tužiteljica zahtijeva utvrđenje da joj pripada suvlasnički dio od 6/10 dijela predmetne nekretnine, dok bi tuženiku pripadao suvlasnički dio od 4/10 dijela, uz istodobno stavljanje izvan snage rješenja donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku broj Z-58/16 te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja.
6. Tijekom postupka tužiteljica je dodatno navela da je do pogreške došlo još prilikom ranijeg prijenosa i upisa suvlasničkih dijelova u zemljišnim knjigama, a da je takva pogreška potom prenesena i u pojedinačni ispravni postupak.
7. Međutim, bez obzira na način na koji tužiteljica pravno kvalificira svoj zahtjev, iz sadržaja tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi da tužiteljica osporava pravilnost zemljišnoknjižnog stanja utvrđenog pravomoćnim rješenjem donesenim u pojedinačnom ispravnom postupku te zahtijeva drukčiji zemljišnoknjižni upis od onoga koji je uspostavljen temeljem navedene odluke.
8. Po ocjeni suda, takva pravna zaštita podliježe pravilima i rokovima propisanim Zakonom o zemljišnim knjigama. Odredbom članka 195. stavka 6. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se tužba radi zaštite prava protiv odluke donesene u pojedinačnom ispravnom postupku podnosi u roku od 30 dana od dana donošenja odluke, odnosno od zaključenja raspravljanja u pojedinačnom ispravnom postupku.
9. Riječ je o zakonskom prekluzivnom roku, čijim protekom stranka gubi pravo zahtijevati sudsku zaštitu protiv upisa provedenog temeljem odluke donesene u pojedinačnom ispravnom postupku.
10. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenje u predmetu Z-58/16 doneseno dana 21. prosinca 2018., dok je predmetna tužba podnesena 26. ožujka 2019., dakle očito nakon proteka zakonom propisanog roka od 30 dana.
11. Na nepravodobnost predmetne tužbe dodatno upućuju i podaci zemljišne knjige, odnosno povijesni prikaz zemljišnoknjižnog stanja iz kojeg proizlazi da zabilježba pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka nije bila zamijenjena zabilježbom spora temeljem ove tužbe, već je zabilježba pojedinačnog ispravnog postupka brisana 8. siječnja 2019. pod brojem Z- 590/2019.
12. Da je predmetna tužba bila podnesena unutar zakonom propisanog roka, zabilježba pokrenutog pojedinačnog ispravnog postupka bila bi zamijenjena zabilježbom spora temeljem pravodobno podnesene tužbe radi zaštite knjižnog prava. Budući da do toga nije došlo, navedena okolnost dodatno potvrđuje zaključak suda da je predmetna tužba podnesena nakon proteka zakonom propisanog prekluzivnog roka.
13. Sud pritom posebno ističe da se pravomoćno okončani pojedinačni ispravni postupak ne može naknadno preispitivati redovnom parnicom između istih stranaka samo zato što jedna od stranaka smatra da provedeno vještačenje nije pravilno ili da suvlasnički omjeri nisu pravilno utvrđeni. Takvi prigovori morali su biti isticani u okviru samog pojedinačnog ispravnog postupka i pravnih sredstava predviđenih Zakonom o zemljišnim knjigama.
14. Budući da je predmetna tužba podnesena nakon proteka zakonom propisanog prekluzivnog roka iz čl. 195. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama, ista nije dopuštena.
15. Slijedom navedenoga, sud je temeljem čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužbu odbacio kao nepravodobnu i nedopuštenu.
U Starom Gradu, 27. svibnja 2026.
Sudac
Ivan Strinić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od petnaest dana od primitka rješenja. O žalbi odlučuje drugostupanjski sud, a žalba se podnosi ovom sudu. DOSTAVTI:
- tužitelju po punomoćniku, kao u uvodu rješenja;
- tuženiku, po punomoćniku;
- u spis.
