Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-799/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2022-13 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2022-13 od 4. srpnja 2025. i za navedeno sudi:

1. Utvrđuje se da je ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 10790 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], pa je Republika Hrvatska dužna trpjeti da se tužitelj ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima i to po pravomoćnosti ove presude.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadu troška postupka u iznosu od 600,00 eur.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju ŠP trošak postupka u iznosu od 1.103,09 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, koji glasi: „1. Utvrđuje se da je ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 10790 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], pa je Republika Hrvatska dužna trpjeti da se tužitelj ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima i to po pravomoćnosti ove presude.

2. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju parnični trošak.“

II. Nalaže se tužitelju ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, OIB:76767369197, naknadi prouzročeni parnični trošak od 600,00 eura (šestoeura), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza pogrešno utvrdio kako tužitelj nije dokazao zakonitost svog posjeda, a time i stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini redovnom dosjelošću kroz zakonom propisani period, jer je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 150,00 eur.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva za koje tvrdi da je stečeno dosjelošću na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica [adresa] od 10790 m², koji zahtjev temelji na činjeničnim navodima da je njegov prednik, sada pokojni otac UP predmetnu nekretninu kupio od sada pokojnog HP te je od tada predmetna nekretnina u posjedu njegova prednika i potom njega. Ne raspolaže ugovorom o predmetnoj kupoprodaji, jer tvrdi da je sva dokumentacija o toj kupoprodaji uništena u Domovinskom ratu. Tužena osporava osnovanost njegova zahtjeva tvrdeći da tužiteljev posjed nije zakonit jer ne raspolaže dokazom o kupoprodaji predmetne nekretnine, smatra da tu činjenicu ne dokazuje niti povijest promjena na katastarskim česticama, slijedom čega osporava postojanje kvalificiranog posjeda tužitelju kao osnove za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću. Osporava i poštenje posjeda tužitelja, slijedom čega smatra da ne postoji niti pretpostavka stjecanja vlasništva izvanrednom dosjelošću.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Neosnovano tužitelj žalbom osporava i pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica u ovome postupku.

7. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje:

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, 22.09.2021. obratio tuženoj Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

- da je tužena odbila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora,

- da je kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 10790 m², z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], postala vlasništvo Republike Hrvatske dana 24.07.1991. temeljem čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91.), kada je došlo do pretvorbe vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, koje se do tada nalazilo u društvenom vlasništvu i da je Republika Hrvatska stekla vlasništvo te je na temelju zakona upisana kao vlasnik pod brojem Z-5092/10 od 25.05.2010.,

- da je u posjedovnom listu 275 na kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 10790 m² upisan kao posjednik tužitelj ŠP, [adresa], na temelju Izjave LP od 09.06.1982.,

- da je tužitelj u posjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz povijesnog izvadka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] od 10790 m² bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prilikom osnivanja zemljišnih knjiga 1979. je bila uknjižena kao vlasništvo ŽP pod Z-339/77, da je 5.02.1979. kč. br. [katastarska čestica] otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja IPK Osijek pod Z-668/79, te da je kao vlasnik upisana Općina Šodolovci pod Z-7632/02, a dana 25.5.2010. kč. br. [katastarska čestica] je otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske dana 25.5.2010.;

- da je tužitelj u svom iskazu izjavio kako je njegov otac prije 60-tak godina kupio predmetnu zemlju od TP, a koju zovu "Karapandžine njive", te je od tada ta zemlja u posjedu njegove obitelji, obrađuju je i nitko ih nije u tome ikada smetao, a niti su oni provjeravali vlasništvo te zemlje u zemljišnim knjigama, jer nisu imali razloga sumnjati da ta zemlja nije upisana kao njihovo vlasništvo, te je tek prije otprilike pet godina saznao da je predmetna zemlja objavljena od strane tužene za davanje u zakup, a što im je došao reći ĐPunuk TP, dok je sva dokumentacija o kupoprodaji te zemlje izgorjela s kućom u Domovinskom ratu;

- da je svjedok CP, supruga tužitelja u bitnome potvrdila navode iz iskaza tužitelja;

- da je svjedok NP izjavio kako tužitelja poznaje od rođenja kao i njegove roditelje, oca UP i majku Š, jer živi u njihovom susjedstvu, pa mu je stoga i poznato da obitelj tužitelja unazad već 50 do 60 godina obrađuje tzv. "Karapandžine njive", a to mu je poznato i stoga jer im je osobno pomagao oko obrade tog zemljišta. Pojašnjava da naziv "Karapandžine njive" potječe od gazde TP, kako zovu osobu čije su predmetne oranice bile prije kupoprodaje i koji je bio u posjedu tog zemljišta prije kupoprodaje i koji je prodao tu zemlju tužiteljevom ocu UP prije 50 do 60 godina. Tužitelj navedeno zemljište sa svojom obitelji obrađuje kao vlasnik i za to mu vrijeme nitko nije osporavao posjed tog zemljišta, niti polagao pravo na to zemljište;

- da je svjedok FP izjavio da poznaje tužitelja od 1964., kada je doselio u tužiteljevo susjedstvo, te mu je dobro poznato da je tužiteljev otac UP kupio predmetnu zemlju od TP prije 50 do 60 godina, pa stoga tu zemlju zovu "Karapandžina zemlja" i od onda je tužitelj obrađuje skupa sa svojom obitelji i sve je do danas u posjedu te zemlje. Pojasnio je da ta saznanja ima upravo od ŽP od kojeg je čuo da je prodao predmetnu zemlju, a također je i od tužitelja i njegove obitelji isto čuo, a osobno zna da tužiteljeva obitelj tu zemlju obrađuje više od 50 godina;

- da je izjavom od **.**.2020. ĐP iz [adresa], izjavio da je njegov pokojni djeda ŽP, koji je umro 1996. za života pričao da je on još 70-ih godina prodao obitelji CP dio njihove poljoprivredne zemlje, misleći na njihovu obitelj te da on zna da to poljoprivredno zemljište danas u naravi predstavlja oranicu [adresa] označenu kao kčbr. [katastarska čestica] od 10790 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Također, da mu je djeda ispričao za života da obzirom na okolnost da je imao puno braće i sestara koji su tražili svoj dio očevine od zemlje, morao podijeliti jednu veliku oranicu na tri dijela, a podijeljenu, odnosno parceliranu zemlju je zatim prodao i podijelio novce braći i sestrama, a jedna od parcela nastalih od prvotne velike oranice je upravo predmetna oranica koju je njegov djed prodao UP.

8. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, cijeneći izvedene dokaze u postupku u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda proizlazi zaključak kako je tužitelj dokazao zakonitost posjeda odnosno da iz izvedenih dokaza proizlazi kako je njegov prednik kupio predmetnu nekretninu od tadašnjeg zemljišno knjižnog vlasnika ŽP sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako to tužitelj tvrdi, a prije nego li je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja IPK Osijek pod Z-668/79.

9. Iz iskaza svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini kroz vrijeme koje navodi tužitelj, jasno proizlazi istinitost iskaza tužitelja o kupoprodaji navedenog zemljišta od strane oca tužitelja kao i činjenica neprekinutog posjeda na predmetnom zemljištu. Iako je tijekom vremena dok je tužitelj nesmetano koristio predmetno zemljište u poljoprivredne svrhe isto postalo društveno vlasništvo, tužena ni na koji način ne tvrdi niti dokazuje da je IPK Osijek (u čiju korist je bilo upisano pravo korištenja) na bilo koji način koristio ili pokušao stupiti u posjed spornog zemljišta kroz čitavo razdoblje dok je isto bilo u režimu društvenog vlasništva, već ga je cijelo vrijeme obrađivala obitelj tužitelja.

10. Nadalje, ovaj sud cijeni logičnim i životno istinitim iskaz tužitelja u pogledu razloga zbog kojih više ne raspolaže primjerkom kupoprodajnog ugovora jer je s obzirom na nesporna ratna zbivanja na području Osječko-baranjske županije naveo jasne i životne razloge.

11. Slijedom navedenog, osnovano tužitelj tvrdi kako je u vremenskom razdoblju počevši od 24. srpnja 1991. (kada je tužena temeljem čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu stekla vlasništvo na spornoj nekretnini) kroz daljnjih dvadeset godina njegov posjed na spornoj nekretnini bio zakonit, istinit i pošten, slijedom čega su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 – ispravak pročišćenog teksta i 52/25 - dalje: ZVDSP), jer je tužitelj tek 2017. saznao za prava koje tužena polaže na predmetno zemljište kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, no do tog trenutka on je već postao vlasnik temeljem ranije navedenih razloga i valjane zakonske osnove za stjecanje vlasništva na spornoj nekretnini.

12. Slijedom gore navedenog, prvostupanjski sud je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o kvaliteti posjeda tužitelja na spornoj nekretnini i zbog toga propustio pravilno primijeniti materijalno pravo iz odredbe čl. 159. ZVDSP, pa je stoga, a temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda te je kao osnovan usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP donesena je odluka o troškovima postupka, te je zahtjev tužene u cijelosti odbijen jer nije uspjela u sporu dok je tužitelju dosuđen trošak postupka prema postavljenom zahtjevu. Tužitelju pripada nagrada za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa) od 100 bodova, pristup na ročišta 14.01.2025. i 27.05.2025. po Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova svako (ukupno 200 bodova), te obrazložena podneska od 26.3.2023. po Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 eur daje iznos parničnog troška od zatraženih 800,00 eur. Navedenom iznosu dodaje se zatraženi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur i daljnji trošak sastava žalbe po Tbr. 10/1 Tarife od 125 bodova (250,00 eur) što ukupno iznosi 1.103,09 eur.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat