REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2009/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćn ice tuženika, s danom objave 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 342,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 162,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom II. izreke presude.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 4. travnja 2025. nastala šteta na vozilu marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police automobilskog kasko osiguranja. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete 22. travnja 2025., kao i da je potom utvrdio da je šteta osnovana, no da je samo djelomično podmirio iznos štete. Naveo je da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 646/01/02 u iznosu od 2.604,04 eura (bez uključenog PDV-a). Predmetni račun tužitelj je poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 2.261,64 eura, no da razliku od 342,40 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada limara i lakirera od nesporno plaćene. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. svibnja 2025. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje potraživanje u iznosu od 342,40 eura, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 342,40 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 13. listopada 2025. tuženik je osporio aktivnu legitimaciju, osnovanost i visinu potraživanja. Naveo je da je tuženik sklopio policu kasko osiguranja s vlasnikom vozila te da je vlasnik vozila pristao na uvjete koji su sastavni dio police, a prema kojima tužitelj ne može ostvarivati veća prava od onih koje ima vlasnik vozila. Tuženik je uputio da je njegov procjenitelj prilikom izvida štete ukazao oštećeniku na odredbe iz uvjeta kasko osiguranja, kao i da mjesto popravka određuje osiguratelj, ovdje tuženik. S time u vezi, tuženik je dostavio uputu o radionici za popravak vozila koja je osiguraniku uručena putem e-maila, pri čemu je korisnik osiguranja postupio protivno uputi za popravak vozila i samostalno odlučio gdje će popraviti vozilo. Zaključno, tuženik je osporio dostavljeni cjenik od strane tužitelja navodeći da je cijena sata određena proizvoljno. Stoga, predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun tužitelja (list 9.-10. spisa), izvid štete (list 11.-12. spisa), dopis tuženika (list 13. spisa), narudžbenicu za popravak (list 14. spisa), izvadak s računa Zagrebačke banke d.d. (list 25. spisa), cjenik tužitelja (list 16. spisa), cjenik tužitelja od 7. siječnja 2025. (list 16. spisa), ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja s notifikacijom o ustupanju tražbine (list 17.-20. spisa), e- mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 44. -45. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 46. - 49. spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 69. -70. spisa) i dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 77. -93. spisa).

4. Sud nije proveo dokazne prijedloge stranaka saslušanjem svjedoka korisnika leasinga i procjenitelja Daria Roščića te zakonskog zastupnika tužitelja, niti je izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu te pribavljao račune popravka vozila od tužitelja za 2025. godinu , sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP), prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava .

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 342,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu br. 646/01/02 od 7. svibnja 2025., na ime popravka vozila marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], oštećenim u prometnoj nezgodi od 4. travnja 2025., u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, po osnovi police kasko osiguranja.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, kao niti pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je oštećenik OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, u vrijeme u štetnog događaja s tuženikom imao zaključen ugovor o automobilskom kasko osiguranju. Iz tuženikovih navoda iz odgovora na tužbu proizlazi da nije sporna odgovornost tuženika za naknadu štete. Nije niti sporna količina radnih sati tužitelja kao niti činjenica da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu oštećenika. Nije niti sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe podmirio iznos od 2.261,64 eura po osnovi predmetne štete.

8. Međutim, između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, te je sporno pripada li tužitelju pravo potraživati razliku u cijeni sata rada koju priznaje tuženik u odnosu na cijene istaknute službenim cjenikom tužitelja pa je u tom smislu sporna i visina tužbenog zahtjeva.

9. Po izvršenom uvidu u izvid štete br. 252403200293/2 od 22. travnja 2025. (list 11.-12. spisa) proizlazi da je tuženik 22. travnja 2025. izvršio pregled predmetnog vozila Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], oštećenim u nezgodi od 4. travnja 2025. te je navedenim izvidom utvrdio dijelove za popravak i zamjenu na predmetnom vozilu, a ujedno je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 13,70 sati te lakirera u trajanju od 7,70 sati.

10. Nadalje, uvidom u račun tužitelja br. 646/01/02 od 7. svibnja 2025. (list 9.- 10. spisa), s datumom dospijeća 7. svibnja 2025., utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio osiguraniku tuženika OTP LEASING d.d. na ime popravka vozila, i to sukladno tuženikovom izvidu štete broj 252403200293, na iznos od 2.604,04 eura, koji čini osnovicu bez PDV-a. Također, na računu je naznačeno da je utrošena količina radnih sati autolimara u trajanju od 13,70 sati te autolakirera u trajanju od 7,70 sati, koji u cijelosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete.

11. Osim toga, cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu u iznosu od 43,00 eura bez PDV-a obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 16. spisa), koji je na snazi od 7. siječnja 2025., a na kojem je navedeno da tužiteljeva cijena sata za limarske i lakirerske radove iznosi 43,00 eura bez PDV-a.

12. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. svibnja 2025. (list 17.-18. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između društva OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, kao ustupitelja ražbine tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u preostalom iznosu od 342,40 eura (članak 1.3. ugovora), sukladno računu popravka br. 646/01/02 od 7. svibnja 2025.

13. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

15. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 1. predmetnog ugovora novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

16. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno notifikacijom o ustupanju tražbine od 27. svibnja 2025. (list 19. spisa), koju je tuženik zaprimio e-mailom od 13. lipnja 2025. (list 20. spisa).

17. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

18. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog sjedišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž- 914/2024-2 od 18. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

20. Osim toga, iz dokumentacije vezano za cijenu sata rada (list 77.-93. spisa) proizlazi da su cijenu sata rada limara i/ili lakirera u iznosu od 42,11 eura (bez PDV-a) tijekom 2022. i 2023. godine obračunavale i druge servisne radionice, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 43,00 eura bez PDV-a tijekom 2025. godine prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena. Štoviše, iz predmetne dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu od 42,11 eura bez PDV-a još tijekom 2022. i 2023. godine priznavala druga osiguravajuća društva.

21. Stoga, s obzirom na to da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan isplatiti utuženi iznos sukladno odredbama članka 921. i 943. ZOO-a i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 342,40 eura.

22. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose između trgovaca (tuženik i oštećenik su trgovci koji su ugovor o kasko osiguranju sklopili u okviru svoje registrirane gospodarske djelatnosti). Imajući u vidu da je na tužitelja preneseno utuženo potraživanje za nepodmireni dio računa koji je dospio na naplatu 7. svibnja 2025., tuženik je pao u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 8. svibnja 2025. (članak 300. stavak 1. ZOO-a), od kada tužitelju nastaje šteta.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

25. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 10. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife) ) te za zastupanje na ročištu od 22. travnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 200,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 250,00 eura.

26. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

27. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO -a za ostale odnose (jer je riječ o troškovima parničnog postupka, a ne o odnosu koji je nastao iz trgovačkog ugovora), koje teku od 27. svibnja 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

28. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 28. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV, jer nije bio potreban za vođenje ove parnice, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP -a - u tom smislu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-2574/2025-2 od 16. prosinca 2025.

29. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako sud, pri odmjeravanju troškova parničnog postupka, treba uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga, eventualni pristup punomoćnika na ročište za objavu presude nije nužna niti potrebna parnična radnja jer je glavna rasprava već zaključena, uslijed čega se radi isključivo o osobnom probitku punomoćnika tužitelja budući da će presuda po objavi odmah biti dostupna na e-Oglasnoj ploči suda za preuzimanje, pa navedeno ne može ići na teret protivne strane. Premda odvjetnička Tarifa doista propisuje mogućnost naplate troška za pristup na ročište za objavu presude, sud pri odmjeravanju troškova parničnog postupka koja padaju na teret protivne stranke mora prvenstveno imati u vidu načela parničnog postupka iz ZPP-a, posebno načelo ekonomičnosti, kao i odredbu ranije spomenutog članka 155. ZPP-a, pa uzevši u obzir sve navedene okolnosti, ocijenjeno je da taj trošak doista nije bio svrhovit za vođenje ove konkretne parnice.

30. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prilikom podnošenja tužbe putem e - Komunikacije dana 9. rujna 2025. (list 61. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

31. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

32. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).