REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

OIB 69370038985

Poslovni broj: Kzd-8/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Vlatka Lončara, predsjednika vijeća za mladež, te sudaca porotnika Slavice Tarle i Zvonka Pankovića, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Marije Drljepan, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog RH, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru poslovni broj: KMP-DO-95/2019 od 1. listopada 2019., izmijenjene na raspravi 27. svibnja 2026., nakon rasprave održane 27. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru Marcele Cvitković, optuženika, optuženikove braniteljice odvjetnice Višnje Mišin, opunomoćenice žrtve po zamjeničkoj punomoći odvjetnice Irene Kršul, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Na osnovu odredbe članka 455. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19, 80/22., 36/2024, 72/2025 i 13/2026

– dalje ZKP/08.)

optuženi RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " R", sin E i Marije rođene P, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], gdje i stanuje, pismen, sa završenih pet razreda osnovne škole, oženjen, otac petero punoljetne djece, umirovljenik, s mirovinom od 500,00 eura, vlasnik obiteljske kuće, lošeg imovnog stanja, ne vodi se drugi postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 6. srpnja 2019. oko 18,00 sati, u [adresa], na livadi iza dječjeg igrališta, znajući da je EH, rođena **.**.2007., dijete i da nije navršila 15 godina, zagrlilo ju, ljubio u usta, te ju preko majice i kratkih hlačica rukama dirao i stiskao po tijelu i grudima,

dakle, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju, čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavak 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18),

te se optuženi RH na osnovu odredbe članka 158. stavak 2. KZ/11., u vezi s člankom 41., 44. stavak 1. i 2. i člankom 47. stavak 1. i 2. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA 1 (JEDNU) GODINU,

a na osnovu odredbe članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. mu se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora 1 (jednu) godinu neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

II/ Na osnovu odredbe članka 54. KZ/11., optuženom RH se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 12. srpnja 2019. do 25. rujna 2019.

III/ Na osnovu odredbe članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom RH izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava ili u terapijskoj zajednici, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju i može trajati najdulje 3 (tri) godine.

Na osnovu odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11. upozorava se optuženik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

IV/ Na osnovu odredbe članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Izmijenjenom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje ODO) poslovni broj: KMP-DO-95/2019 od 1. listopada 2019. optužen je opt. RH, zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavak 2. KZ/11., na način činjenično i pravno pobliže opisan u optužnici.

2. U ovom kaznenom postupku donesena je presuda 28. svibnja 2020. kojom je imenovani optuženik osuđen na kaznu zatvora jednu godinu, u koju kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, izrečena mu je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i određeno plaćanje troškova kaznenog postupka. Povodom optuženikove žalbe i po službenoj dužnosti navedena presuda je ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kžzd-74/2020-6 od 9. veljače 2021.

2.1. U ukidbenom rješenju dana je uputa da se trebaju izvesti ponovno svi dokazi koji su do tada izvedeni, pribaviti socijalna anamneza za žrtvu EH i njezinu obitelj od strane nadležnog centra za socijalnu skrb i provesti kombinirano psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje žrtve djeteta na okolnosti njezine mogućnosti vjerodostojnog iskazivanja o proživljenim događajima, eventualnom stupnju sugestibilnosti i dr.

2.2. Nakon toga, sud je postupio po navedenom, proveo postupak i po zaključenju rasprave objavio presudu kojom je optuženika ponovno proglasio krivim, osudio na kaznu zatvora jednu godinu i izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

2.3. Navedena presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kžzd-32/2024-5 od 14. siječnja 2025. i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U ponovljenom postupku na upit predsjednika vijeća za mladež kakav stav zauzima u odnosu na kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.

4. Sukladno odredbi članka 388. stavak 1. točka 1. ZKP/08. sa rasprave je isključena javnost radi zaštite digniteta žrtve.

U odnosu na odluku pod točkom I/ izreke

5. U dokaznom postupku, sukladno uputi ukidbenog rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kžzd-32/2024-5 od 14. siječnja 2025. sud je u ponovljenom postupku izveo dokaze koji su do sada izvedeni, a i druge dokaze koji su bili potrebni, pa je tako na raspravi uz suglasnost stranaka pročitao preslik nalaza i mišljenja psihologa CZSS Županja (list 8-10), zapisnik suca istrage za mladež o ispitivanju žrtve, djeteta EH, te je reproducirana DVD snimka, pročitan zapisnik suca istrage za mladež o ispitivanju djeteta PH, te je reproducirana DVD snimka, iskaz svjedoka KH sa raspravnog ročišta 5. veljače 2020., sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje za optuženika dan od specijaliste psihijatra prof. dr. sc. Ivana Požgaina od 26. veljače 2020., iskaz imenovanog vještaka sa raspravnog ročišta 28. svibnja 2020., socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb Županja od 1. l istopada 2021. (list 134 do 136 spisa predmeta), psihologijski nalaz i mišljenje vještaka psihologa dr. sc. Marine Perković Kovačević od 12. travnja 2023. (list 149 do 168 spisa predmeta), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra Zorana Čavajde, dr. med. od 16. travnja 2023. (list 170 do 173 spisa predmeta), iskaze vještaka psihijatra i psihologa sa raspravnog ročišta 7. studenog 2023., iskaz svjedoka JH i VH sa raspravnog ročišta 9. siječnja 2024., pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika i na kraju dokaznog postupka ispitan optuženik, te je pročitana njegova obrana sa raspravnog zapisnika od 12. ožujka 2024.

5.1. Stranke i braniteljica nisu imali primjedbi na ovako izvedene dokaze.

6. Prilikom ispitivanja u policiji i prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu optuženik se branio šutnjom.

6.1. Iznoseći obranu na kraju dokaznog postupka optuženik je ostao u cijelosti pri svojoj obrani danoj na raspravnom ročištu 12. ožujka 2024. (pogrešno je upisano na zapisniku 9. siječnja 2024.), gdje je u prilog navoda svoje obrane izjavio kako ništa od navedenog u optužnici i iskazu žrtve nije istina, te da do sada nije navedeno što je ona njemu govorila, a to je da je tražila da se seksamo. Vezano uz iskaz PH ne spori da je on vidio kako je ona njega ljubila što navodi da je istina, te da je istina da je na zahtjev žrtve istu dirao i po grudima na način kako je ona uzela njegove ruke u svoje ruke kako bi ju on dirao po grudima, negira da ju je dirao po stražnjici. Također navodi kako je točno da se sve odigralo na livadi iza dječjeg igrališta u [adresa] u poslijepodnevnim satima 6. srpnja 2019. i da je on vrlo dobro znao koliko je EH stara tj. da je znao da ima dvanaest godina odnosno da je rođena 2007. i to iz razloga što ima unuku njezinih godina, no da jednostavno nije mogao odbiti n jezina učestala traženja, da je trčala za njim kao krpelj i tražila od njega sve navedeno. Nije joj se uspio oduprijeti, navodi kako je rekao da ide kući i da se od njega makne, no da je sve to bilo uzalud. Negira da je kritičnog događaja konzumirao alkohol i da je žrtva i poslije opisanog događaja za njim krenula i također mu se obraćala i nakon svega.

6.2. Dakle, optuženik negira počinjenje djela, no zapravo već njegova obrana dana na kraju dokaznog postupka predstavlja priznanje istog, budući mu se izmijenjenom optužnicom sada stavlja na teret da je žrtvu za koju je znao da je dijete sa nenavršenih 15 godina zagrlio, ljubio u usta, te ju preko majica i kratkih hlačica rukama dirao i stiskao po tijelu i grudima.

7. Usporedbom optuženikove obrane i optužbe tj. činjeničnog opisa iz izmijenjene optužnice, a nakon provedenog dokaznog postupka i iznošenja optuženikove obrane utvrđeno je kao nesporno da se optuženik nalazio u društvu žrtve na inkriminiranom mjestu u inkriminirano vrijeme, da je znao da je žrtva dijete i da nije navršila 15 godina, da ju je zagrlio, da ju je ljubio u usta, te da ju je preko majice dirao rukama po grudima, no kako optuženik navodi u obrani na zahtjev žrtve.

7.1. Sporno je je li prilikom ovog događaja optuženik se mogao oduprijeti navodnom zahtjevu žrtve da ju zagrli, ljubi u usta i dira preko majice rukama po grudima.

8. Da bi utvrdio je li se događaj odvijao upravo u cijelosti na onakav način kako je to opisano u optužnici, a radi utvrđenja spornih činjenica sud je osim što je izveo dokaze reproduciranjem, pregledavanjem i čitanjem dokaza, kao što je navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove presude, na raspravi je sukladno ukidbenom rješenju ponovno ispitao vještake psihologa i psihijatra koji su u bitnome ostali kod svojih nalaza i mišljenja vještak psihijatar od 16. travnja 2023., a vještakinja psiholog od 12. travnja 2023.

8.1. Na početku reproduciranja i ocjene odlučnih dokaza, valja napomenuti da je također kao nesporno u tijeku postupka utvrđeno da je dana 6. srpnja 2019. žrtva dijete EH koja je rođena **.**.2007. zajedno sa prijateljicama bila na dječjem igralištu u [adresa], a kako to proizlazi iz njenog iskaza i da su nakon određenog vremena njene prijateljice otišle sa igrališta, te da se na dječjem igralištu zajedno sa prijateljima igrao svjedok PH i da je na dječje igralište, odnosno točnije na livadu iza dječjeg igrališta došao optuženi RH.

8.2. Nadalje, iz iskaza žrtve EH, svjedoka PH kao i same obrane optuženika proizlazi da su na livadi smješteni blokovi, na kojima optuženi kako to navodi u svojoj obrani zna odmoriti kada ide u trgovinu.

8.3. Iz iskaza svjedoka PH proizlazi da je na mjestu gdje se nalaze kameni blokovi, grmlje i šipražje, a koje mjesto je od mjesta gdje se igrao sa prijateljima udaljeno petnaest do dvadeset metara vidio dijete EH, ali da u tom trenutku nije vidio lice osobe s kojom se EH nalazila na navedenom mjestu, ali da je naknadno zaključio da se radi o RH. Ujedno je isti naveo da je vidio Mirnino lice kada je išao po loptu i da je u tom trenutku od njih bio udaljen deset do petnaest metara.

8.4. Optuženi RH u svojoj obrani ne čini spornim da je predmetnoga dana bio na livadi kod dječjeg igrališta, da je sjedio na kamenim blokovima, pušio i pio pivo, kao i da se zajedno s njim na navedenom mjestu nalazilo dijete EH. Isti takođe r ne čini spornim da je EH dirao po grudima i ljubio u usta, međutim isti pokušava prezentirati sudu da ga je ona navela da je dira po grudima. Optuženikovu obranu sud prihvaća u cijelosti s obzirom da ista proizlazi iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku, osim u onom dijelu gdje navodi kako ga je žrtva EH navela na ovakve radnje.

8.5. To zbog toga što optuženik in tempora crimine je bio u dobi od 68 godina , dok je dijete EH bila u dobi od 12 godina, a koja okolnost dakle da EH ide u osnovnu školu i da ima samo 12 godina je optuženiku bila poznata, a kako to isti navodi u svojoj obrani. Prema tome potpuno je nelogično i neživotno da bi dijete u dobi od 12 godina moglo osobu koja je u dobi od 68 godina, uvažavajući pri tome i nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivana Požgain, prof. dr. sc., da su optuženikove sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim postupcima bile bitno umanjene, navesti da je dira po grudima, jer imajući u vidu dobnu razliku između optuženika i žrtve djeteta EH je sasvim jasno da bi mu EH mogla biti unuka a osim toga isti je u svojoj obrani izričito naveo da mu je dijete EH predmetnog dana rekla da ima 12 godina i da to točno zna što i ne spori jer je njegova unuka u istoj dobi.

8.6. Optuženikova obrana u dijelu da je žrtvu kritičnog događaja ljubio (kako on u obrani navodi da ga je žrtva ljubila) potvrđuje u svom iskazu svjedok PH koji navodi kako je vidio da je žrtva zagrlila optuženika i ljubila se s njim. Iskazu ovog svjedoka sud je povjerovao jer isti ne samo da nema razloga da ne bude istinit, u potpunosti je u tom dijelu identičan i optuženikovoj obrani. Točno je i da je svjedok PH u svom iskazu naveo kako je vidio da su ruke optuženika bile na podu, što međutim ne utječe na prethodni zaključak vijeća, jer naime prethodno navedeno svjedok je naveo da je vidio kada je išao po loptu i da nije dalje gledao jer ga to nije zanimalo, jer optuženik i sam u svojoj obrani priznaje da je dijete EH dirao po grudima i ljubio iako isti pokušava prezentirati da ga je EH na to navela, a što ovaj sud a kako je to prethodno obrazloženo nije mogao prihvatiti.

8.7. Nadalje, optuženikova obrana u potpunosti je identična iskazu svjedoka KH čiji iskaz je sud uz suglasnost i bez primjedbi stranaka i branitelja pročitao, inače policijskog službenika koji je u svom iskazu naveo da je predmetnog dana kosio travu, da su se djeca skupila i nešto razgovarala, da ih je pitao što se događa, a da su mu oni rekli da DH iza nešto radi s malom EH, a na njegovo pitanje što radi, da su mu odgovorili "one stvari", a čiji iskaz ovaj sud prihvaća kao točan i istinit, jer se radi o policijskoj službeniku koji nema nikakvog motiva pogodovati bilo kome u svome iskazu i na vjeran način je opisao ono što je čuo od djece.

8.8. Optuženikova obrana u dijelu gdje priznaje kako je ljubio u usta i dirao po grudima i tijelu žrtvu EH kako je to opisano u izmijenjenoj optužnici identična je iskazu žrtve EH iz čijeg iskaza proizlazi da joj je prišao optuženi RH i isti započeo razgovor s njom, da su bili iza nekakvih blokova pokraj dječjeg igrališta, da ju je RH ljubio u usta i u njih gurao svoj jezik, da ju je zagrlio s obje ruke, da ju je dodirivao preko odječe, majice i kratkih hlačica, da ju je dodirivao po grudima sa obje ruke i da joj je grudi stiskao, dok sud ne prihvaća dio iskaza žrtve u kojem žrtva navodi da ju je dirao po stražnjici i istu stiskao kao i po spolovilu.

8.9. To zbog toga što iz nalaza i mišljenja vještakinje psihologinje dr. sc. Marine Perković Kovačević i vještaka psihijatra dr. Zorana Čavajde nakon provedene opsežne psihologijske i psihijatrijske obrade žrtve EH suglasno su zaključili kako je žrtva EH osoba sniženih intelektualnih sposobnosti (razina lake intelektualne sposobnosti) s kvalitativnim i kvantitativnim smetnjama pamćenja, iznadprosječnom sugestibilnošću, emocionalnom i socijalnom nezrelošću i posljedičnim teškoćama prilagodbe općenito je ograničeno sposobna valjano istinito iskazivati pred sudom. Žrtva da ima kapacitet za opservaciju, komunikaciju i sposobna je razlikovati istinu od laži te razumije obvezu da govori istinu pred sudom, ali ima značajno kompromitiranu sposobnost pamćenja te da daje nekonzistentan narativni opis spornih događaja, iznoseći različite kontekstualne detalje, pri čemu emocionalna patnja kod nje nije u potpunosti sukladna opisivanim sadržajima i prirodi navedenih događaja, što upućuje na upitnu autentičnost događaja. Također, formalno strukturalno i sadržajna analiza izjave ukazuje da oštećena nije sposobna istinito iskazivati o proživljenim događajima koji su predmet ovog sudskog postupka.

8.10. Kraj takvog stanja stvari, sud iskaz žrtve djelomično prihvaća istinitim u onom dijelu kako to opisuje svoje radnje i optuženik u svojoj obrani, dok dio iskaza da je vršio i neke druge radnje (diranje po stražnjici i spolovilu) sud ne prihvaća jer iste više nisu niti u činjeničnom opisu optužnog akta, a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa sud iskazu žrtve u tom dijelu ne vjeruje.

8.11. Analizirajući pisane nalaze i mišljenja vještaka psihologa i psihijatra, te navode vještakinje psihologa prilikom ispitivanja na raspravi, sud je iste cijenio danima u potpunosti sukladno pravilima struke.

9. Kraj takvog stanja stvari, imajući u vidu sve prethodno navedeno, odnosno posebice analizirajući obranu optuženika koja zapravo predstavlja i priznanje ovog djela, te i dovodeći je u vezu sa iskazom žrtve djeteta EH, svjedoka djeteta PH i svjedoka KH, provedenog kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja, te ispitivanja vještaka psihologa i psihijatra na raspravi, a unatoč optuženikovom negiranju krivnje i navoda branitelja s kojima se u cijelosti suglasio i optuženik, da ni na koji način nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i da žrtva nema kompetencije za valjanog svjedoka na sudu, nakon analize svih pobrojanih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi i nakon sumiranja činjenica, ovo vijeće nalazi da je nedvojbeno utvrđeno kako je u inkriminirano vrijeme opt. RH u [adresa] na livadi iza dječjeg igrališta, iako je znao da je EH dijete i da nije navršila 15 godina, istu zagrlio, ljubio u usta, te ju preko majice i kratkih hlačica rukama dirao i stiskao po tijelu, grudima, stražnjici i spolovilu, dakle da je nedvojbeno da je počinio naprijed opisane radnje koje predstavljaju bludnu radnju, pa da je tako svojim radnjama u stanju bitno smanjene ubrojivosti (prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. sc. Ivana Požgaina od 26. veljače 2020. i iskazu imenovanog vještaka sa raspravnog ročišta 28. svibnja 2020. koji dokazi su na raspravi pročitani i na koje vještačenje i vještački iskaz stranke i branitelj nisu imali nikakvih primjedbi, a nalaz i mišljenje su dani po pravilima struke) ostvario biće kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., pri čemu je bio svjestan svih obilježja tog djela i nije bio u zabludi o biću djela.

9.1. Naime, bludne radnje su spolna ponašanja koja, prema usvojenim društvenim gledanjima, predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost te povrijeđivanje stida i morala u namjeri da se pobudi ili zadovolji vlastita ili tuđa pohota i postojat će samo onda kad se ostvaruje na tijelu ili dodirom tijela druge osobe, što znači da je ovdje riječ o kombinaciji objektivne i subjektivne komponente.

9.2. Optuženikova bludna radnja je ostvarena na tijelu djeteta žrtve EH mlađe od petnaest godina, pa je optuženik na takav način ispunio sva objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, čije biće sadrži bludnu radnju koja ima svoje objektivne i subjektivne komponente, pri čemu su objektivne komponente ispunjenje radnjom diranja grudi i ljubljenjem jezikom u usta žrtve djeteta od strane optuženika što optuženik niti ne spori, dok se subjektivna komponenta bludne radnje očituje upravo u tome što se diranje grudi djeteta i ljubljenje u usta nikako ne može smatrati primjerenim i uobičajenim kako bi netko iskazao pažnju i ljubav prema djetetu već je takvo ponašanje usmjereno na zadovoljenje spolnog nagona, pa je ovakvom radnjom optuženik počinio spolno ponašanje koje predstavlja grubo zadiranje u dječju intimu i sferu seksualnosti djeteta, a koje radnje je optuženik, svjestan svega navedenog, nesumjivo poduzeo radi zadovoljenja svojih potreba u sferi spolnosti.

10. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je optuženik svojim radnjama ostvario biće odnosno zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela, valja napomenuti da je optuženik ostvario i treću sastavnicu kaznenog djela jer je njegovo ponašanje protupravno pri čemu svijest o protupravnosti nije osporena niti ima razloga za isključenje protupravnosti, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

11. Nadalje, na strani optuženika egzistira krivnja u obliku izravne namjere prvog stupnja jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela koje je počinio, htio njegovo ostvarenje, išao za tim da ostvari obilježja kaznenog djela i baš mu je stalo do toga da isto počini.

11.1. To zbog toga što je kod izravne namjere prvog stupnja naglasak na voljnoj sastavnici koja u konkretnom slučaju je postojala kod optuženika jer je isti unatoč tome što je znao da je žrtva EH dijete mlađe od 15 godina htio izvršiti bludne radnje nad imenovanim djetetom, išao za tim da diranjem njezinih grudi, preko majice i kratkih hlačica, stiskanjem po njenom tijelu, ljubljenjem u usta išao za tim da ostvari bludnu radnju radi zadovoljenja svog spolnog nagona pri tome duboko zadirući u dječju intimu i sferu seksualnosti djeteta i baš mu je stalo do toga da isto počini jer je svjestan da se radi o ranjivom djetetu koje je upravo podložno i podobno biti meta zadovoljenja njegovih potreba u sferi spolnosti na izdvojenom mjestu počinio ovo kazneno djelo.

12. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju opt. RH opisanom u činjeničnom opisu i u izreci ove presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11. zbog čega je i proglašen krivim.

13. U odnosu na optuženika primijenjen je Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje KZ/11.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela, jer se nakon toga Kazneni zakon nije mijenjao sve do vremena suđenja na način da bi bio blaži za počinitelja.

14. Prilikom odmjeravanja kazne vijeće je optuženiku kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, kao i činjenicu da iz sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja dr. Ivana Požgain, prof. dr. sc. za optuženog SH proizlazi da su njegove sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim postupcima in tempore criminis mogle biti, zbog utjecaja alkohola i karakteroloških promjena uzrokovanih alkoholnom ovisnošću bitno umanjene, što znači da je kazneno djelo počinjeno sa nižim stupnjem krivnje.

14.1. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio skrivljene učinke kaznenog djela jer se radi o djelu počinjenom prema djetetu koje je bilo u dobi od samo 12 godina, a koja okolnost je optuženiku nesporno bila poznata, zatim prema djetetu koje ima određenih poteškoća u ponašanju i prilagodbi, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihologa Centra za socijalnu skrb Županja od 28. lipnja 2019. i kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja, što je sve dijete EH učinilo podobnom žrtvom za počinjenje ovog kaznenog djela,

14.2. Cijeneći naprijed navedene okolnosti, a posebice imajući u vidu načelo zabrane preinačenja presude na gore po optuženika tj. načelo reformatio in peius pri čemu valja napomenuti da protiv presude koju je drugostupanjski sud ukinuo žalbu nije podnio državni odvjetnik već samo optuženik, vijeće je opt. RH temeljem članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona u vezi sa člankom 44. stavak 1. i 2. i člankom 41. i 47. stavak 1. i 2. KZ/11. osudilo na kaznu zatvora jednu godinu smatrajući kako se u konkretnom slučaju uzevši u obzir naprijed pobrojane otegotne i olakotne okolnosti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije može ostvariti jedino bezuvjetnom kaznom zatvora.

14.3. Vezano uz kaznu, na kraju valja napomenuti da su u konkretnom slučaju ostvarene sve materijalne i formalne pretpostavke da se na ovakvu kaznu zatvora od jedne godine optuženiku primjeni uvjetna osuda, što je sud i učinio, posebno cijeneći ličnost počinitelja, raniju neosuđivanost, stupanj krivnje u vezi okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena, u smislu čega također valja napomenuti da je osuđenik neosuđivana osoba, uzoritog ponašanja prije počinjenja kaznenog djela, da je djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti.

15. Imajući u vidu pobrojane okolnosti, sud smatra da nije potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora jer se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom, uz rok kušnje pet godina, kao maksimalan rok provjeravanja, koji sud smatra primjerenim.

15.1. To zbog toga što sud smatra da počinitelj i bez izvršenja kazne neće više činiti kaznena djela koja niti do sada nije činio, jer je ipak u pretežitom smislu cijenio kako je optuženik kaznena djela počinio pod utjecajem alkohola u stanju bitno smanjene ubrojivosti i da je ovakvo ponašanje bilo izolirano u odnosu na njegov cjelokupni život prije počinjenja kaznenih djela, što je i potvrdio svojim ponašanjem nakon počinjenja kaznenih djela.

U odnosu na odluku pod točkom II/ izreke

16. Na osnovu odredbe članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 12. srpnja 2019. do 25. rujna 2019., a koji istražni zatvor je određen rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-268/2019 od 13. srpnja 2019. i produljen rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-306/2019 od 12. kolovoza 2019.

U odnosu na odluku pod točkom III/ izreke

17. Na osnovu odredbe članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom RH izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

17.1. Vijeće je optuženiku izreklo sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer iz nalaza i mišljenja dr. Ivana Požgain, prof. dr. sc. proizlazi da su optuženikove sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim postupcima mogle biti bitno umanjene zbog utjecaja alkohola i karakteroloških promjena uzrokovanim alkoholnom ovisnošću. Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da obzirom na odlučni doprinos alkohola, ponašanju optuženika postoji visoka razina opasnosti da bi i u budućnosti mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo zbog čega je mišljenja da se kod optuženog stječu uvjeti za izricanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti, a koji nalaz i mišljenje vještaka ovo vijeće prihvaća u cijelosti cijeneći ga objektivnim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke.

U odnosu na odluku pod točkom IV/ izreke

18. Na osnovu odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka jer je isti umirovljenik s mirovinom od 500,00 eura, pa vijeće nalazi da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ugroženo uzdržavanje optuženika koji iako vlasnik obiteljske kuće, nema dovoljno financijskih sredstava da bi troškove ovog kaznenog postupka platio bez štete za njegovo uzdržavanje, posebice iz razloga što je nelogično, neživotno i nerealno očekivati da bi optuženik trebao prodati svoju obiteljsku kuću kako bi platio troškove ovog kaznenog postupka.

U Vukovaru, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlatko Lončar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru na broj: KOz-DO-18/2021

2. Opt. RH, [adresa]

3. Braniteljica odvjetnica Višnja Mišin

Nakon pravomoćnosti:

4. Opunomoćenik žrtve odvjetnik Hrvoje Alagić

5. Probacijski ured u Vukovaru

6. Sucu izvršenja Županijskog suda u Vukovaru

7. Na spis