REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1560/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Biserki Milošević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Beli Manastir, OIB: 34580944535, iz Belog Manastira, Bana Jelačića 108, zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž R-64/2025-2 od 26. studenoga 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pr-61/2024-10 od 21. ožujka 2025. na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž R- 64/2025-2 od 26. studenog 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pr-61/2024-10 od 21. ožujka 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„Odnosi li se, odnosno, može li se članak 261. Zakona o socijalnoj skrbi koji je stupio na snagu 17.02.2022.g. retroaktivno primijeniti na slučajeve kaznenih djela počinjenih prije stupanja na snagu tog zakona i prema presudama koje su postale pravomoćne prije stupanja na snagu tog zakona.“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP sadržajno navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) pozivajući se na čl. 90. Ustava, kao i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljeno pravno pitanje je činjenične naravi i sadržajno odstupa od činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana odluka, a tužiteljica ne navodi odluke revizijskog suda od kojih bi u smislu relevantnih pravnih shvaćanja važnih za rješenje konkretnog spora pobijana odluka odstupala.
3.2. Naprotiv, obrazloženjem postavljenog pravnog pitanja tužiteljica polazi od vlastite ocjene relevantnih činjenica koje odstupaju od činjeničnih utvrđenja na kojima nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku.
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. odlučeno kao pod I. izreke
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. Navodi tužiteljice kojima tvrdi da su joj uslijed pogrešne primjene materijalnog prava (Zakona o socijalnoj skrbi – „Narodne novine“ br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25, dalje: ZSS/22, umjesto Zakona o socijalnoj skrbi – „Narodne novine“ br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20, 18/22, dalje: ZSS/13.) povrijeđena temeljna prava zaštićena čl. 90. Ustava nisu osnovani.
5.2. Prema čl. 90. st. 4. Ustava zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje uz iznimku propisanu st. 5. istoga članka prema kojoj iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
5.3. U konkretnom slučaju, (a kako je to detaljno obrazloženo u pobijanoj presudi -toč. 7.5. obrazloženja) ne radi se o retroaktivnoj primjeni zakona već je poslodavac / tuženik postupajući u skladu sa čl. 261. st. 3. ZSS/22, koji je u tom trenutku bio na snazi, bio dužan za sve radnike zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi najmanje jednom godišnje pribaviti dokaz jesu li osuđeni za kaznena djela ili prekršaj iz st. 1. toga članka, što je i učinio, kojom prilikom je utvrđeno da je tužiteljica pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašena krivom za kazneno djelo protiv imovine (prevare). Okolnost što je presuda kaznenog suda postala pravomoćna (16. rujna 2021.) prije stupanja na snagu ZSS/22 (17. veljače 2022.) nije od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju jer je i prethodnim ZSS/13 osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine bila zapreka za primanje u radni odnos u djelatnosti socijalne skrbi.
5.4. Sve prethodno opisane okolnosti dovode upućuju da pobijana odluka prilikom primjene relevantnih odredbi materijalnog prava nije arbitrarna već su razmotreni svi argumenti koje su parnične stranke isticale tijekom postupku uz ocjenu njihove osnovanosti temeljem relevantnih odredbi materijalnog prava uzimajući u obzir svrhu i cilj tih odredbi.
6. Slijedom navedenog tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi zbog pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede njenih Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava te je stoga u tom dijelu njen prijedlog za dopuštenje revizije temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen.
7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.
7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.
7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, te je odlučeno kao pod III. izreke.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod III. izreke.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
