REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-32/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagateljice EGB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku, protiv protustranke EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku, radi lišenja poslovne sposobnosti, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-242/2024-23 od 23. ožujka 2026., dana 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice EGB iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-242/2024-23 od 23. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-242/2024-23 od 23. ožujka 2026. riješeno je:

"I. Odbija se predlagateljicu UGB s prijedlogom da se protustranku EG liši poslovne sposobnosti.

II. Nalaže se predlagateljici da naknadi protustranci trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 500,00 EURA u roku od 15 dana."

2. Protiv ovoga rješenja žali se predlagateljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1.do 3. ZPP-a. Navodi da sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka već je dužan isti ocijeniti u okviru svih provedenih dokaza i utvrđenih okolnosti konkretnog slučaju. Sud je propustio dovesti u međusobnu vezu nalaz vještaka s drugim dokazima koji upućuju na postojanje ozbiljnih poteškoća u funkcioniranju protustranke. Iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da se stanje protustranke drugačije nego što vještak navodi. Nije uzeo u obzir konkretne životne okolnosti protustranke koje jasno upućuju na poteškoće u raspolaganju imovinom i zaštiti vlastitih interesa. Predlaže usvajanje žalbe i vraćanje sudu na ponovno odlučivanja uz uputu na provođenje novog vještačenje podredno preinačavanje rješenja u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe predlagateljice, a također i po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 , 156/23 – dalje: ObZ), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Postupak je pokrenut od strane predlagateljica koja je predložila da se njenu majku liši poslovne sposobnosti jer je teško dementna, nije se sposobna brinuti o svojim pravima, potrebama ili interesima, pogotovo imovinskim interesima, na što se protustranka u cijelosti usprotivila.

7. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

- da je prilikom saslušanja protustranke sud utvrdio da je ista potpuno lucidna, da se izražava jasno i bez ikakve zadrške. Govori o lošim odnosima koje ima sa kćerkom predlagateljicom, a smatra da je do toga došlo iz razloga što je na svoju unuku E, predlagateljičinu kćerku darovnim ugovorom prenijela u vlasništvo svoj stan. Predlagateljica se razvela od svoga supruga pa svojoj majci protustranci stvara probleme jer je punica ostala i dalje u dobrim odnosima sa svojim zetom U, odnosno bivšim predlagateljičinim suprugom. Tijekom razgovora protustranka je sa puno detalja opisala svoj svakodnevni život, događaje iz prošlosti i ono što se događa sada i sud ni u kojem momentu nije stekao dojam da bi imala bilo kakvih psihičkih smetnji ili da bi se radilo o dementnoj osobi;

- da je vještakinja dr. Jadranka Beus dostavila na spis nalaz i mišljenje iz kojeg jasno proizlazi da je protustranka osoba starije životne dobi, prosječnih intelektualnih sposobnosti kod koje nije našla elemente za postavljanje dijagnoze zaostalog duševnog razvoja teže organske redukcije psihičkih funkcija niti neke teže duševne bolesti u pravnom smislu tipa psihoze i slično, već je prisutna tek organska redukcija psihičkih funkcija sukladna životnoj dobi;

- da vještakinja navodi kako je važno razlikovati demenciju koja je bolest, od staračke zaboravljivosti koja je rezultat usporavanja mentalnih procesa u starosti. Starenje je povezano s normalnim kognitivnim starenjem te se sastoji od manjih promjena u pamćenju i sporije obrade podataka. Navodi kako je neprihvatljivo da je protustranci postavljena dijagnoza nespecificirane demencije F03 samo na temelju hetero- anamnestičkih podataka dobivenih od člana obitelji, u konkretnom slučaju od protustrankine kćeri - predlagateljice, a bez pregleda protustranke i bez argumentacije koja bi sadržavala opis simptoma i njihovog intenziteta na kojima bi se simptomi temeljili te propisivanja diferentne psihofarmakološke terapije i indiciranja prisilne hospitalizacije. Postavljanje dijagnoze demencije kao i bilo koje druge dijagnoze, a ne samo psihijatrijske, samo na osnovu heteroanamnestičkih podataka, a bez pregleda pacijenta je nedopustivo kako sa stručnog tako i sa etičkog aspekta (list 60 spisa);

- da u konkretnom slučaju dijagnoza demencije nije potvrđena opservacijom na Odjelu psihijatrije Opće bolnice [adresa] samo dan nakon što je postavljena na naprijed naveden način (protustranka je od 19.06. do 20.06. opservirana na Hitnoj službi Odjela za psihijatriju Opće bolnice [adresa]).

8. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Jadranke Beus sud pravilno zaključuje da protustranka ne boluje od bilo koje psihičke bolesti radi koje bi je trebalo lišiti poslove sposobnosti u bilo kojem segmentu. Iz nalaza i miš ljenja je jasno vidljivo da su neke od zdravstvenih ustanova gdje se protustranka liječila radi operacije kuka na temelju telefonskog razgovora obavljenog sa njenom kćeri, odnosno konzultacija sa predlagateljicom bez pregleda protustranke postavili dijagnozu neodređene demencije F03 koja nije potvrđena opservacijom na Odjelu psihijatrije što je nedopustivo.

8.1. U konkretnom slučaju vještak dr. Jadranke Beus zaključuje da je kod protustranke prisutna samo organska redukcija psihičkih funkcija koja je sukladna njenoj životnoj dobi, odnosno nije potrebno lišavati je poslovne sposobnosti u bilo kojem segmentu jer je sposobna voditi brigu o sebi i štititi svoja prava i interese, a sud prihvaća nalaz i mišljenje jer je izrađen stručno i nepristrano, a protustranka i HZSR, Područni ured Karlovac nisu ni imali nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već samo predlagateljica, ali je odustala od provođenja dopunskog vještačenja radi čega ono nije provedeno. Zbog navedenog, mišljenje je suda da prijedlog nije osnovan.

9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a ovakvom odlukom sud prvog stupnja vodio je računa o zaštiti ustavnih prava protustranke zajamčenih čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija).

10. Prema čl. 35. Ustava RH svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog života dok prema čl. 8. Konvencije svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog života i javna vlast se neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi zaštite zdravlja ili zaštite prava i sloboda drugih osoba.

10.1. Dakle, u odnosu na poštovanje osobnog života država ima negativne i pozitivne obveze. Negativne obveze obuhvaćaju dužnost države da se suzdrži od miješanja u osobni život pojedinaca, osim u slučajevima propisanim Ustavom i zakonom i u skladu s načelom razmjernosti i čl. 16. Ustava RH. Kad je riječ o pozitivnim obvezama države smatra da država ima slobodu prosudbe pri uređivanju tog pitanja odnosno pri odlučivanju o tome koje aktivnosti ili mjere treba poduzeti radi ostvarivanja ustavnog jamstva iz čl. 35. Ustava RH, pri čemu uvijek valja voditi računa o pravičnoj ravnoteži koju valja postići između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini.

10.2. Naime, Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP) je u nizu odluka (predmet Shtukaturov protiv Rusije, br. 44009/05, § 83., presuda od 27. ožujka 2008. i Lashin protiv Rusije, br. vidi 33117/02, § 77., presuda od 22. siječnja 2013.) iznio stajalište da oduzimanje poslovne sposobnosti može dovesti do miješanja u privatni život određene osobe, a u predmetu ESLJP-a Yildiz protiv Austrije (br. 37295/97, presuda od 31. listopada 2002.) izrijekom je utvrđeno da odluke nadležnih tijela država

- članica, u mjeri u kojoj mogu utjecati na prava zaštićena čl. 8. st. 1. Konvencije, moraju biti nužne u demokratskom društvu, to jest opravdane neposrednom društvenom potrebom i osobito razmjerne legitimnom cilju koji se želi postići.

10.3. Lišenje osobe poslovne sposobnosti izuzetno je ozbiljna mjera koja bi trebala biti zadržana samo za iznimne okolnosti. Lišavanje osobe poslovne sposobnosti, predstavlja miješanje države u osobni život pojedinca budući da osoba lišena poslovne sposobnosti u potpunosti gubi ili joj se ograničava mogućnost da svojim postupcima, izjavama i radnjama proizvodi pravne učinke. Bez poslovne sposobnosti pojedinac ne može samostalno i svojevoljno upravljati svojim životom stoga treba imati u vidu kako poslovna sposobnost predstavlja pravo na život u punom smislu.

11. S obzirom na sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako u konkretnom slučaju, s obzirom na zdravstveno i drugo stanje protustranke ne postoje takve okolnosti koje bi opravdavale lišenje poslovne sposobnosti. Troškovi parničnog postupka pravilno su izračunati.

12. Svojim žalbenim navodima predlagateljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja zbog čega je sud članka 380. st. 1. točka 2., u vezi sa člankom 381. ZPP-a i 346. Obiteljskog zakona odlučio kao u izreci rješenja.

U Požegi, 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Renata Marić