REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-633/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud po sucu ZN, u pravnoj stvari tužiteljice DN , OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na području [adresa], zastupane po punomoćniku, Ivanu Jelaviću, odvjetniku u OD Jelavić i partneri iz Zagreba, protiv tuženog CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ON OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po AN, magistri prava i djelatnici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Trg Nevenke Topalušić 1, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica (dalje: Zavod), nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice, punomoćnice tuženog i posebne skrbnice, a u odsutnosti uredno pozvanog Zavoda, 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Razvodi se brak sklopljen 7. srpnja 2018. u Zagrebu, koja činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih Matičnog ureda Pešćenica za godinu 218 pod rednim brojem 249 između:

DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1991. i

CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1986.

II/ Zajednička djeca stranaka, mlt. FN, rođena **.**.2019., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ON, rođena **.**.2022., OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će s majkom DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] , na adresi na području Zagreba.

III/Osobni odnosi CN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s mlt. djecom, FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], zabranjuju se na neodređeno vrijeme.

IV/ Majka DN, 10954141881, ostvarivat će u potpunosti samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. FN, 41737627477 i mlt. ON, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V/ Nalaže se ocu CN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi u iznosu od 250,00 eura mjesečno, te za uzdržavanje mlt. ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 250,00 eura mjesečno, počevši od presuđenja pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve na račun majke i zakonske zastupnice DN.

VI /Svaka stranka snositi će svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 22. svibnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženog radi razvoda braka s maloljetnom djecom. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica u bitnom navodi da su ona i tuženik sklopili brak 7. srpnja 2018., te da je tijekom trajanja bračne zajednice rođeno dvoje zajedničke djece i to maloljetna FN koja je rođena **.**.2019. i maloljetna ON rođena **.**.2022. Tužiteljica je majka još jednog maloljetnog djeteta UN rođene **.**.2011., a tuženik nije biološki otac iste. Tužiteljica ističe da su bračni odnosi stranka teško i trajno poremećeni, zbog čega nastavak bračne zajednice nije moguć. Naglašava kako je faktična bračna zajednica stranaka prestala zbog viševrsnog nasilja od strane tuženika počinjenog na njenu štetu i štetu maloljetne djece. Tužiteljica navodi da joj se maloljetna kćer UN u siječnju 2024., a koja je stanovala sa tužiteljicom, tuženikom i polusestrama, povjerila da tuženik prema njoj počinio više kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja, te fizičkog i psihičkog nasilja, a tužiteljica ističe kako je tuženik bio fizički nasilan i prema zajedničkoj maloljetnoj djeci stranaka maloljetnoj FN i UN. Tužiteljica je radi svega navedenog zatražila pomoć i smještaj u sklonište, te se trenutno nalazi na području grada Zagreba. Sva djela koja spominje u tužbi prijavila je Općinskom državnom odvjetništvu i nadležnom Zavodu, a na temelju njezine prijave pokrenut je kazneni postupak protiv tuženika za kaznena djela počinjena na štetu maloljetne UN, i to za kaznena djela povrede djetetovih prava i teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Tužiteljica ističe da je tuženik pokrenuo postupak donošenja privremene mjere koji se vodi pred ovim sudom u postupku R1 Ob-195/2024, u okviru kojeg je nadležni Zavod podnio prijedlog i mišljenje od 29. travnja 2024. u kojem je zauzeo stav da je u najboljem interesu maloljetne djece da stanuju s majkom, te da se osobni odnosi djece s ocem, ovdje tuženikom zabrane. Tužiteljica smatra da je uzevši u obzir navedeno, u najboljem interesu djece da ista i nadalje stanuju s njom, a da se odnosi s tuženika i djece ne ostvaruju jer ista imaju pravo na sigurno okruženje i život bez nasilja. Tužiteljica traži da joj se dodijeli samostalna roditeljska skrb u odnosu na maloljetnu djecu, jer ona vodi brigu oko svih fizičkih, emotivnih i materijalnih potreba djece i isto namjerava i dalje činiti, te da u datim okolnostima nije razumno za očekivati da će stranke postići sporazum oko skrbi o djeci niti suradnju koju podrazumijeva zajednička roditeljska skrb, a da iz cjelokupnog nasilničkog postupanja tuženika, osobito onog prema i u nazočnosti djece proizlazi da isti ne prepoznaje potrebe djece. U odnosu na osobne odnose maloljetne djece s tuženikom, tužiteljica smatra da se isti ne mogu odvijati s obzirom na proživljeno nasilje i ugrožavajuće postupanje tuženika prema i u prisutnosti djece, a sve u cilju zaštite sigurnosti maloljetne djece. Tužiteljica navedeno podupire i činjenicom da je protiv tuženika u tijeku istraga zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i povredu djetetovih prava na štetu maloljetne UN, koja je biološka kćer tužiteljice te koja je stanovala u zajedničkom kućanstvu sa strankama, te je nužno zaštiti maloljetnu djecu dok nadležna tijela kaznenog progona poduzimaju radnje. U odnosu na uzdržavanje tužiteljica ističe da je tuženik radno sposoban i zbog navedenog dužan doprinositi za uzdržavanje, i to iznosom od 250, 00 eura mjesečno za maloljetnu FN i 250,00 eura mjesečno za maloljetnu ON. Tužiteljica je u tijeku postupka izvijestila sud da je 27. kolovoza 2024. Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci protiv tuženika podignulo optužnicu zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. Kaznenog zakona i to Teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona- Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, a koja optužnica u odnosu na kazneno djelo spolnog iskorištavanja djeteta je potvrđena, a da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika i zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava. Tužiteljica tijekom postupka upućuje i na činjenicu da je u postupku koji se vodio na zahtjev ovdje tuženika za donošenjem privremene mjere broj R1 Ob- 195/2024 donesena privremena mjera kojom je određeno da će maloljetna djeca stranaka stanovati s ovdje tužiteljicom, da se osobni odnosi maloljetne djece s ocem, ovdje tuženikom neće odvijati, te je odlučeno da će majka, ovdje tužiteljica djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetne FN i ON. Privremenom mjerom je ocu naloženo plaćati 250,00 eura mjesečno po djetetu. Tužiteljica prije zaključenja ovosudnog postupka dostavlja presudu Županijskog suda u Rijeci donesenu u predmetu poslovni broj Kzd-1/2024-30 na temelju koje je, ovdje tuženik, nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora trajanju od 4 godine i 10 mjeseci za kazneno djelo počinjeno na štetu svoje pokćerke, ovdje kćeri tužiteljice, i to djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja dijete- teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166 stavak 1 KZ/11 u svezi članka 158 stavak 1 KZ/11.

2.U odgovoru na tužbu od 3. srpnja 2024. i tijekom postupka tuženi u bitnom spori osnovanost tužbenog zahtjeva, osim u dijelu zahtjeva koji se odnosi na razvod braka, te navedeno u odgovoru na tužbu čini nespornim. Tuženik u odgovoru na tužbu negira da bi bio nasilan kako prema tužiteljici, tako i prema maloljetnoj djeci, te ističe kako je isti bio požrtvovan i predan roditelj i suprug. Tuženik naglašava važnost presumpcije nevinosti te predlaže, budući je upravo on ustao tužbom radi razvoda braka te da se predmet vodi pod poslovnim brojem P Ob-664/2, u kojem predmetu je maloljetnoj djeci stranaka već imenovana posebna skrbnica da se oba predmeta spoje radi zajedničkog raspravljanja. U odgovoru na tužbu se poziva na razloge osporavanja iste koje je iznio u tužbi na temelju koje je pokrenut postupak P Ob-664/2, a u kojoj tužbi u bitnom navodi da da je ovdje tužiteljica naprasno i ničim izazvana otišla i napustila bračnu zajednicu stranaka ''pokupivši'' djecu na njemu nepoznatu adresu, a o čemu je tuženik dva dana nakon navedenog događaja obavijestio sva nadležna tijela, i to Zavod za socijalni rad, PU Peščenica i policiju. Tužiteljica je s djecom tuženika i pokćerkom tuženika, bez njegova znanja i suglasnosti, istome oduzela djecu i neosnovano mu zabranila viđanje djece s ocem odnosno očuhom. Tuženik je saznao od šogora, muža tužiteljičine sestre, da se ista nalazi na Krku, kod tužiteljičine sestre, i po saznanju tuženik je bez odgode otišao na Krk kada mu je tužiteljica zabranila vidjeti maloljetnu djecu, o čemu je tuženik obavijestio policiju. Zbog svega navedenog tuženik je pokrenuo izvanparnični postupak za određivanje privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa, a sve po uputi Zavoda, koje je tuženik o navedenom događaju također obavijestio. Tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti za razvod braka, jer parnične strane ne žive u bračnoj zajednici izvjesno vrijeme, te ne spori da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Tuženik je prvotno predložio da maloljetna djeca stranaka mlt FN i ON stanuju s njim, da s tužiteljicom ostvaruju osobne odnose u dinamici kako to Zavod odredi, te da tužiteljica snosi obvezu uzdržavanja djece, a tijekom postupka je predložio da se donese privremena mjera u okviru ovog predmeta kojom bi se odredilo ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne FN i ON s tuženikom pod nadzorom stručne osobe, upućujući na dužnost suda da, iako u ovom konkretnom slučaju mlt djeca stranaka nisu ugrožena od strane tuženika, odredi adekvatnu mjeru kojom će postići pravilan razmjer između prava i interesa djece i tuženika na obiteljski i privatan život, odnosno da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi se u potpunosti isključio bilo kakav oblik održavanja osobnih odnosa jer ovako dugotrajno razdoblje izostanka osobnih odnosa i djece šteti samoj djeci a ne samo tuženiku, te da je činjenica da se izgubljeno vrijeme ne može nikada nadoknaditi niti vratiti. Tuženik ističe da djeca imaju pravo na oca, kao što i otac ima pravo na djecu.

3. Rješenjem ovog suda od 29. svibnja 2024. godine maloljetnoj FN i maloljetnoj ON, radi zaštite njihovih osobnih prava i dobrobiti u ovom postupku, imenovana je posebna skrbnica AN, pravnica u Centru za posebno skrbništvo, Trg Nevenke Topalušić 1.

4. U tijeku postupka na prijedlog obiju stranaka, rješenjem od 30. rujna 2024., postupak koji se vodi pod poslovnim brojem POb-664/2024 spojen je na postupak broj gornji radi zajedničkog raspravljanja pod poslovnim brojem P Ob -633/2024, budući je utvrđeno da se radi o dva postupka koji se vode među istim strankama o istoj pravnoj stvari.

5. Izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, Zavod je u nekoliko navrata dostavljao izvješće, mišljenje i prijedlog koje je sud dostavljao na očitovanje strankama. Posebna skrbnica je provela razgovor s maloljetnom FN kako bi se utvrdilo njezino mišljenje sukladno odredbi članka 240. Obz-a i članka 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, dok sa maloljetnom ON posebna skrbnica nije provodila razgovor jer je ista relativno niske kronološke dobi. Sud nije provodio od strane tuženika predložen dokaz kombiniranim vještačenjem roditeljskih kompetencija, niti je provođen razgovor s maloljetnom djecom od strane psihologa suda, kao što sud nije niti saslušavao stranke, budući je sud utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu te da bi navedeno nepotrebno odugovlačilo postupak koji je po svojoj naravi hitan.

6. Navedeni dokazi su provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da su među stranka bračni odnosi trajno i teško poremećeni, te da ne postoji mogućnost obnove bračne zajednice, radi čega je donesena odluka kao pod točkom I. izreke presude, a sve sukladno odredbi čl. 51. točke 2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/2023 i 156/2023 dalje: Obz), kojom je propisano da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

Tijekom ovoga postupka sud je nedvojbeno utvrdio, a i stranke navedeno ne spore

- da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni,

- da nema izgleda da se njihova bračna zajednica održi, obzirom na izričit zahtjev obje stranke da se njihov brak razvede.

8. Među stranka je u tijeku postupka nespornim utvrđena i činjenica da je protiv tuženika podignuta optužnica zbog kaznenih dijela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. st. 1. Kaznenog zakona, odnosno zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta mlađeg od 15 godina, koja optužnica da je u tijeku ovog postupka potvrđena, a da je ovdje tuženik do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nepravomoćno osuđen za navedeno kazneno djelo presudom Županijskog suda u Rijeci donesenom u predmetu Kzd- 1/2024 od 1. kolovoza 2025., uvidom u izreku koje presude stoji da se tuženik proglašava krivim što je u razdoblju od razdoblju od listopada 2023. do 22. prosinca 2023. u SR Njemačkoj, u [adresa], u stanu u kojem je živio sa pokćerkom djetetom UN, rođenom **.**.2011., znajući za njezinu dob, iskorištavajući odsutnost njezine majke, istu u više navrata dirao po grudima i spolovilu te gurao prst u njezinu vaginu, a kad bi mu se dijete UN pokušala oduprijeti govoreći mu da joj je neugodno i da je boli te micala njegovu ruku, uzimao joj mobitel, branio da se druži s prijateljima te joj u nekoliko navrata udario šamar i rukama ju tresao, pri čemu joj je u jednom navratu ozlijedio usnicu, dakle izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od 15 godina, a djelo je počinjeno od bliske osobe i osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1 KZ/ 11 u svezi s člankom 158 stavak 1 KZ/11. Navedena činjenica je ovom sudu bila relevantna pri procjeni roditeljskih kompetencija, i s tim u vezi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s kojim maloljetna djeca ne stanuju.

9. Ono što je do zaključenja ovog postupka ostalo sporno jest s kime trebaju stanovati zajednička maloljetna djeca stranaka, odnosno trebaju li nastaviti stanovati s majkom s kojom stanuju od faktičnog prekida bračne zajednice njihovih roditelja, treba li roditeljska skrb u odnosu na djecu biti zajednička ili samostalna, te na koji način i kojom dinamikom bi se trebalo urediti ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljem s kojim ne stanuje, odnosno treba li odrediti da se osobni odnosi maloljetne djece s tuženikom ne odvijaju ili da se privremenom mjerom odredi da se odvijaju pod nadzorom stručne osobe dok se pravomoćno ne utvrdi kaznena odgovornost tuženika za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

10. U odnosu na sporno u tijeku ovog postupka sud je u više navrata tražio prijedlog i mišljenje Zavoda, budući je u konkretnom riječ o vrlo složenom obiteljskom predmetu, kod kojega su sporne činjenice uvelike ovisile o tijeku i rezultatima kaznenog postupka koji je gotovo paralelno tekao s ovosudnim obiteljskim predmetom. Isto tako sud je izvršio uvid i u predmet R1 Ob- 195/2024 koji se vodio na prijedlog ovdje tuženika radi donošenja privremene mjere. Iz prijedloga i mišljenje Zavoda od 18. lipnja 2024. ( list 29-36 spisa) u bitnom proizlazi da je isti Zavod donio prijedlog i mišljenje 29. travnja 2024. za potrebe postupka koji je pokrenut na prijedlog ovdje tuženika radi donošenja privremene mjere, a koji prijedlog i mišljenje Zavod dostavlja uz prijedlog i mišljenje koje je od Zavoda za potrebe ovosudnog postupka zatraženo rješenjem od 29. svibnja 2024. Zavod se u pretežitom dijelu oslanja na okolnosti koje su aktualne i jednake onima koje su egzistirale u tijeku donošenja privremene mjere, a posebice da je riječ o kompleksnoj obiteljskoj situaciji. Zavod izvješćuje sud kako raspolaže dokumentacijom zaprimljenom od Područnog ureda nadležnog prema trenutnom mjestu stanovanja majke i djece, kao i dokumentacijom koja ima je dana od strane sigurne kuće gdje su smještene tužiteljica i maloljetna djeca, i to pokćerka tuženika i dvoje maloljetne zajedničke djece stranaka, a iz koje proizlazi detaljan i eksplicitan opis seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja, kojem je, prema navodima maloljetne UN ista bila izložena od strane očuha, ovdje tuženika CN. Zavod ističe kako nema saznanja o tijeku kaznenog postupka, te da s obzirom na na sve raspoložive informacije predlaže donijeti odluku da mlt. FN i ON stanuju s majkom te da se istoj (s obzirom na okolnost smještaja u sigurnoj kući te da uslijed navedenog aktualno nije moguće uključivanje oca u svakodnevni život mlt. djece) omogući djelomično samostalno izvršavanje roditeljske skrbi u dijelu zdravstvene skrbi, obrazovanja, ishođenja osobnih dokumenata, prijave prebivališta i boravišta te izvanškolskih aktivnosti. Zavod upućuje da uopće ne raspolaže neposrednim saznanjima o tijeku kaznenog postupka koji se eventualno vodi u odnosu na oca i o okolnostima koje bi eventualno proizlazile iz istog (pritvor, mjere opreza); ali da uvaživši težinu djela za koja ga se tereti te iznesene doživljaje majke i mlt. djece; bilo kakav prijedlog o osobnim odnosima mlt. djece i oca bio bi preuranjen i potencijalno rizičan. Sukladno navedenom, radi zaštite sigurnosti i psihološke dobrobiti mlt. djece, predlaže da se, do razrješenja pitanja kaznene odgovornosti oca za djela na štetu djece, osobni odnosi zabrane. Odluku o tome, da li će se to regulirati privremenom mjerom ili konačnom odlukom, koja se potom na zahtjev roditelja uslijed promijenjenih okolnosti može mijenjati, prepuštaju sudu.

Sud je izvršio uvid u izvješće o obiteljskim prilikama stranaka s mišljenjem Zavoda od 29. travnja 2024. iz kojeg u bitnom proizlazi da je isti sačinjen za potrebe donošenja privremene mjere, a na temelju razgovora s tuženikom, uvidom iz dokumentacije sigurne kuće u koju su smještene tužiteljica i maloljetna djeca kao i na temelju zapisnika Područnog ureda nadležnog za područje sigurne kuće u kojoj se nalaze tužiteljica i maloljetna djeca. Iz izvješća u bitnom proizlazi da je otac ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1986., s adresom prebivališta [adresa], gdje žive i roditelji tuženika u obiteljskoj kući. Tuženikovi roditelji su zaposleni te oboje rade u pekari. U braku roditelja je osim Z rođen i NN. ŽN navodi da je odrastao uz roditelje u skladnim uvjetima, bez nasilja i bilo kakvih ovisnosti. U obitelji nitko ne boluje od teških psihičkih oboljenja. Završio je srednju grafičku školu, te ostvario oko 18 godina staža. Trenutno je zaposlen u Zagrebačkim pekarama Klara u proizvodnju kruha. Ostvaruje prihod oko 1. 400, 00 do 1. 600,00 eura mjesečno. Rad je smjenski. ŽN je najprije bio u braku sa JN, rod. 1988. god. Brak je sklopljen 2015., a razveden 2016. Isti navodi da su oboje se složili da njihova veza ne funkcionira te su se odlučili razići, a u braku nije bilo djece. Imenovani navodi da je 2015. otišao raditi u Njemačku gdje su on i ovjde tužiteljica živjeli sve do prosinca 2023. Po povratku iz Njemačke obitelj je živjela na adresi [adresa] u obiteljskoj kuci koja je u vlasništvu Željkovih roditelja i to na prvom katu. U prizemlju kuće žive tuženikovi roditelji, a u odvojenom objektu u dvorištu živi tuženikom brat. Stan u kojem je stanovala obitelj ŽN i tužiteljice je površine oko 100 m2, sastoji se od tri spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika i terase. ŽN je naveo u Zavodu da je upoznao tužiteljicu DN preko društvenih mreža tijekom 2016. dok je ona živjela na Krku, a on u Njemačkoj, a da su bili u vezi oko 6 mjeseci prije nego su odlučili živjeti zajedno, odnosno DN se preselila u Njemačku. Od 2016. do 2018. ŽN i tužiteljica su živjeli u izvanbračnoj zajednici, a 18. 07. 2018. su sklopili brak. DN iz prve izvanbračne zajednice sa MN ima mlt. kćer UN, rod. 01. 03. 2011. god., koja je po prekidu zajednice ostala živjeti sa majkom. Roditelji su sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Prema navodima Željka mlt. UN je rijetko vidala svoga oca koji također živi u [adresa], međutim zadnjih 6 mjeseci su se susreti odvijali češće. Za uzdržavanje navodi da je Nelin otac vrlo rijetko pridonosio. U bračnoj zajednici ŽN i D rođeno je dvoje mit. djece:

- mit. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rod. 02. 01. 2019. god., zdravo dijete.

- mit. ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], rod. 21. 05. 2022. god., zdravo dijete Obitelj ON je živjela u [adresa] u svojstvu podstanara, te su oboje bili zaposleni u pekarama i radili u smjenama. ŽN navodi da je DN bila za obje djevojčice na porodiljinom dopustu oko godinu dana. Mit. FN je sa četiri godine krenula u vrtić u Njemačkoj, a do tada su se izmjenjivali sa smjenama na poslu kako bi barem bio netko uz djecu. Mit. UN je pohađala školu i završila je prvo polugodište sedmog razreda u Njemačkoj, a od siječnja je krenula u osnovnu školu Žitnjak do odlaska u sigurnu kuću. ŽN navodi da su uglavnom nekoliko puta godišnje dolazili u Hrvatsku kako bi posjetili svoje članove obitelji. Za Matejinu obitelj navodi da ima jednu sestru koja živi na Krku s kojom je u dobrim odnosima. Isti također navodi da zadnji period dok su bili u Njemačkoj nije radio i da su zajedno donijeli odluku da će se vratiti u Hrvatsku i ovdje započeti život. Tako su u prosincu 2023. doselili natrag u obiteljsku kuću Željkovih roditelja. Oboje su intenzivno tražili posao, te se ŽN i zaposlio, a za C navodi da je trebala početi raditi onog dana kada je otišla od kuće. ŽN navodi da je odnos između njega i D bio jako dobar, da su se slagali i dogovarali oko svega. Navodi da nije bilo nikada nasilja medu njima, niti je on konzumirao alkohol ili druga opojna sredstva. Navodi da je on zadnjih mjeseci uglavnom brinuo o djeci, jer nije radio, kuhao je, pospremao i boravio sa djecom, a za C navodi da nije ništa radila, već je bila samo na društvenim mrežama kada bi došla sa posla. Također navodi da se F zadnjih nekoliko mjeseci počela neuobičajeno ponašati, na način da je vršila pritisak na njega da se sto prije crkveno razvede sa prvom suprugom, te misli da je i to razlog zašto je ista napustila njega i otišla od kuće. Navodi da je on postupak crkvenog razvoda pokrenuo, ali da to nije tako jednostavan proces. Također navodi da je ista svaki dan počela odlaziti u Crkvu, često molila i zahtijevala da bude tišina u kući dok se ista moli. Po stanu su imali raspela na zidovima. Za mit. UN je govorila da će biti časna sestra, ali i druge dvije djevojčice ŽN navodi da želi da mlt. djeca žive sa njim i da bi mu oko svega pomagali njegovi roditelji navodi da majci ne bi branio kontakte i omogućio bi ih u što širem opsegu.

Dana 18. 01. 2024. god. Zavodu se osobno obratio ŽN koji je saslušan na zapisnik. Isti izjavljuje da ne zna razloga zašto je supruga sa djecom otišla od kuće i da je dobio informaciju da se ista nalazi u sigurnoj kući. Navodi da je medu njima bilo nesuglasica, ali da on nikada nije bio nasilan prema supruzi i djeci. Dana 19. 01. 2024. Zavod je zaprimio i obavijest Područnog ureda Krk da im se obratila DN i prijavila sumnju na nasilje u obitelji od strane CN u odnosu na mit. UN i suprugu DN. DN je smještena u sigurnu kuću. Dana 22. 01. 2024. Zavod je kontaktirao sigurnu kuću u kojoj je smještena DN, gdje je dobivena informacija da je majka sa djecom dobro, da se polako prilagođava na smještaj. Iz izvješća sigurne kuće od dana 15. 02. 2024. god. Zavod ističe da unatoč niskoj kronološkoj dobi mlt. FN i ON, DN efikasno usklađuje svakodnevne obveze, što uključuje izvršavanje radno - okupacijskih zadataka propisanih od strane ustanove, kao i sve aspekte skrbi o djeci, obuhvaćajući školske obveze, zdravstvenu njegu, higijenu, slobodno vrijeme i aktivnosti. U komunikaciji DN ostavlja dojam sabrane i stabilne nenametljive osobe kojoj je važno da ostavi dobar dojam na sugovornika. U verbalizaciji je suzdržana i napeta, a emocionalne reakcije su potisnute. U dobi od 15 god. izgubila je majku koja je poginula u prometnoj nesreći.

Iz zapisnika sastavljenog sa DN od 21. 02. 2024. vidljivo je da ista predlaže da se mlt. djeca FN i ON povjere njoj na stanovanje, a sa ocem da ne ostvaruju osobne odnose. U odnosu na mit. UN nije suglasna da CN ostvaruje osobe odnose istom iz razloga jer je istu zlostavljao. Isto je prijavila, nakon što je isto doznala iz razgovora s UN. Navodi kako joj je UN rekla da ne ide raditi u noćnu smjenu jer ne želi ostati sama sa CN. Nije mogla isti čas otići iz kuće jer je CN inače ljubomoran, imala je strah da će istući i nju i UN. Navodi da je nju samo jednom iz kuće istjerao i to ljetos, što je otišla prijaviti na policiju ali su joj rekli da ako ju ne tuce i ne zlostavlja djecu da oni ne mogu reagirati. U ponedjeljak 15.01. je odlučila otići sa djecom, to je bilo nakon par dana jer je CN otišao u grad i znala je da se neće tako skoro vratiti te da imaju priliku pobjeći. Iz Zagreba je otišla kod sestre i šogora na Krk, tamo su prenoćili, a ujutro je otišla na policiju isto prijaviti, ali su joj rekli da ne mogu reagirati jer da se to događalo u Njemačkoj, ali da ode na Centar za socijalnu skrb prijaviti da ne bi bilo da je otela djecu. U međuvremenu je CN došao na Krk za njima, međutim nju nije zatekao jer je krenula u Centar, ali je njezinu sestru uznemiravao. Bio je i na policiji, ali su mu rekli da je prijavljen i da ide doma. U Centru za socijalnu skrb Krk je sve prijavila i oni su rekli da je najbolje za nju da ju smjeste u sigurnu kuću zajedno sa djecom, obzirom da im je ispričala da je CN zlostavljao njezinu kćer, a nju psihički. Dana 16.01.2024. djelatnice Centra Krk su ih smjestili u Sigurnu kuću. CN nikada nije tukao ON, ali FN je znao tući jer je ona živahna, pred njom ju je htio tuci, upozoravala ga je da to ne smije. Prijavila ga je i radi toga. U zadnje vrijeme osim prema ON, je prema svima bio nasilan. Dok je bila trudna znao joj je reci da djeca FN i ON nisu njegove. On nije uvijek bio samo nasilan prema djeci, znao je on sa njima provoditi aktivnosti, voditi ih na aktivnosti, zadnjih 6 mjeseci od kada se zaposlila vodio ih je u vrtić, a inače je htio da bude u kući. Morala bi ga pitati ako negdje želi izaći sa prijateljicom, nije ga nikada htjela izazivati ili tražiti svađu, pa bi ostajala kod kuće. Cak nije inzistirala voditi UN na vjeronauk nego bi ju CN vodi. Inače sve ovo se događalo dok su živjeli u [adresa] u periodu od 01.11.2016 do 30.12.2024. U Njemačku su se odselili prije braka, sa njezinom kćerkom UN, jer je CN tamo radio u pekari, a u tom periodu se rastavljao od svoje prve žene. Njemu je to bio drugi brak, a vjenčali su se 2018. U braku su rođene FN r. **.**.2019. u [adresa], a ON je rođena **.**.2022. u Njemačkoj. Obje su se rodile prirodnim putem, uredno se razvijaju, zdrave su, ON ima atopijski dermatitis, a FN je operirala krajnike. FN sada pohađa vrtić i u Njemačkoj je pohađala vrtić. IN ide 7. r OS. U Njemačkoj je bila najbolja u razredu išla je u gimnaziju. Svirala je klavir i trenirala judo, rukomet. FN je išla na gimnastiku par mjeseci. IN je aktualno uključena u tretman psihologa u Sigurnoj kuci. Ona je rođena u [adresa], a odrasla u Harkanovcima sa roditeljima i tri sestre . Roditelji su pokojni. Iz mišljenja sastavljenog u razgovoru psihologa sud je utvrdio kako je isti sastavljen na temelju rezultata psihologijskih testova, neposrednog rada u Zavodu, razgovorom s majkom i djevojčicama FN i ON te dokumentacije kojom ovaj Zavod raspolaže, kao i osobnim zapažanjima stručne radnice. Razgovor s djevojčicom UN nije proveden zbog mišljenja o tome da bi isti potaknuo retraumatizaciju odnosno ponovno proživljavanje traumatskog iskustva koje je dijete doživjelo. U neposrednom kontaktu s psihologinjom DN ostavlja dojam mirne osobe. Urednog je izgleda, ćiste odjeće, primjereno odjevena s obzirom na aktualne vremenske prilike. Pri psihologijskom testiranju bilježe se blaža odstupanja u mišljenju i raspoloženju, ne prepričava događaje kronološkim redom, a odaje dojam i kao da se nastoji izolirati od osjećaja u vezi nasilja nad njenom kćeri UN. Na postavljena pitanja odgovara adekvatno. Orijentacija u svim pravcima je očuvana. Tok misli formalno je i sadržajno uredan, većinski usmjeren na brigu o budućnosti i financijama, kao i na vlastitu djecu. Neverbalna komunikacija u skladu je s verbalnom. Tijekom psihologijskog testiranja suradljiva je, samostalna, razumije upute, zadatke izvršava u vremenski adekvatnom roku. Povremeno se odmara i posvećuje svojim dvjema kćerkama koje su bile s njome tijekom testiranja. Inventar ličnosti bilježi dosljedno odgovaranje i obraćanje pažnje na sadržaj čestica. Pri testiranju EPQ upitnikom ličnosti daje socijalno poželjne odgovore te se nastoji prikazati u najboljem svjetlu. Ovaj upitnik procjenjuje ispitanikovu ličnost na tri dimenzije: ekstraverzijaintroverzija, neuroticizam-emocionalna stabilnost, psihoticizam. Matejini rezultati na ovom upitniku u granicama su prosjeka rezultata opće populacije, izuzev dimenzije neuroticizma, gdje postiže ispodprosječno niske rezultate. To ukazuje na s tabilnu osobu koja se lako pribere nakon uzbuđenja, koja je mirna, blage ćudi, dobro se kontrolira i nije zabrinuta. Testiranje inventarom ličnosti PIE također ukazuje na pristranost pri odgovaranju i biranje socijalno poželjnih odgovora, sto može upućivati i na nijekanje vlastitih mana. Stoga rezultate testiranja treba promatrati s oprezom. Matejini rezultati na ovome upitniku upućuju na osobu koja je vrlo društvena, ljubazna, prijateljski nastrojena, srdačna, povjerljiva, sklona prihvaćanju, uživa biti s ljudima i uspostavlja tople, prijateljske kontakte. Naivna je i sugestibilna te sklona prihvaćati stvari na osnovi njihova vanjskog dojma. Ponekad je sklona biti nekritična, a ne odbijajuća. Savjesna je osoba koja je sklona osjećati krivnju, odgovorna je osoba koja ima jaku potrebu za socijalnim odobravanjem. Vrlo je pažljiva osoba koja brine o tome da ne upadne u nevolje, a brine i o tome što drugi misle i govore o njoj. Anksiozna je i oprezna, nije sklona pustolovinama, nevoljko probava nove stvari i ima nova iskustva, nije impulzivna. Nije agresivna i svadljiva, rijetko se ljuti i nerado to otvoreno izražava, nešto je pasivnija. Uvidom u rezultate projektivnog testa ličnosti TNR vidljiva je O za oba roditelja koji su preminuli, posebno blizak odnos s ocem kojem ipak zamjera ljubomoru prema majci. Uvida da je njena obitelj različita od drugih, ali da ih je odlikovalo zajedništvo. U romantičnom odnosu smeta joj ljubomora, pritom cijeni partnere koji su urednog izgleda i koji nose košulje. Ima pozitivan stav o braku i romantičnim vezama općenito. Međutim, nema potrebu povezivati se sa svojim romantičnim partnerom na tjelesni način. Od svojih prijatelja očekuje podršku, poštuje ih, a ne voli laž i izdaju. Svoje nadređene poštuje te nema potrebu biti dominantna. Voli raditi i družiti se s osobama koje su slične njoj, kao i s muškarcima. Boji se vjetra, mraka, samoće, zatvorenog prostora. Kada razmišlja o prošlosti, osjeća krivnju kada se sjeti svoga braka, smatrajući da je udaja najgora stvar koju je ikada napravila. Voljela bi da se odlučila na studiranje. Kao dijete nije osjećala krivnju, pamti sretno zadovoljstvo, igru sa sestrom i vlastitu mirnoću. Optimistična je, ima dobro razvijeno samopouzdanje, a kao svoju najveću slabost navodi naivnost odnosno vjeru u druge ljude. Usmjerena je na budućnost s vlastitom djecom koju najviše voli, očekuje uspjeh i ostvarenje vlastitih snova, a smatra da će biti mudrija kada ostari. Priželjkuje bolje materijalne mogućnosti. Kćer UN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) rođena je **.**.2011. u Osijeku, od majke TN i oca ĐN. Učenica je 7. razreda, vrlo je dobra do odlična učenica. Majka navodi da učestalo plaće noću kada se sjeti svega sto je njezin suprug CN učinio UN, kao i da se boji budućnosti.

Kćer FN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) rođena je **.**.2019. u [adresa], Njemačka, od majke DN i oca CN, s prebivalištem na adresi [adresa]. Pohađa vrtić, a majka navodi da se nešto teže navikava na vrtić te da učestalo traži majku. U kontaktu s

psihologinjom, FN je prvotno sramežljiva i ne želi se odvojiti od majke, no nakon nekog vremena se opušta i igra s psihologinjom, tražeći njezinu pažnju. Djevojčica ima teškoća s govorom te je sporazumijevanje s njome otežano. Ipak, tijekom susreta samoinicijativno spominje oca koji se ,, jako naljutio" jer su ga djeca i supruga napustili. Majka navodi da djevojčica od svoje 3. godine noću mokri u krevet, a žali se i da se djevojčica tijekom boravka u sigurnoj kuci, skinula gola i vikala. Osim toga, spominje i da je otac CN fizički kažnjavao djevojčicu za ,,njezinu živahnost", što mu je majka neuspješno branila. Žali što nije vise vremena provela s kćeri jer je često radila noćne smjene u pekari dok je živjela u [adresa]. Kćer ON (OIB: [osobni identifikacijski broj]) rođena je **.**.2022. u [adresa], Njemačka, od majke DN i oca CN, s prebivalištem na adresi [adresa]. Djevojčica je vrlo vezana uz majku od koje se teško odvaja. U kontaktu s psihologinjom prvotno je sramežljiva i ne želi se odvojiti od majke, plaće ukoliko ne vidi majku, no nakon nekog vremena se opušta i igra s psihologinjom, tražeći njezinu pažnju. Pritom joj je bitno da i dalje vidi majku. Ne pohađa jaslice zbog nedostatka mjesta. Dijagnosticiran joj je dermatitis od kojeg se liječi. Majka navodi da nju otac nikada nije zlostavljao. Zaključno, zavod navodi da temeljem provedene psihologijske obrade te kroz neposredan rad s majkom, nisu utvrđeni vidljivi znakovi psihopatologije niti značajne adaptivne teškoće kod majke, motivirana je za skrb o mit. djevojčicama UN, FN i ON. Pokazuje uključenost u njihov odgoj, vodi računa o njihovim potrebama. Ima planove za budućnost i osamostaljenje i planira uskladiti svakodnevne obaveze i brigu o mlt. djeci te, u skladu s vlastitim mogućnostima, zadovoljiti njihove potrebe. Izražava izniman strah i bojazan od daljnjeg uključivanja oca CN u život mit. djece s obzirom na njegova agresivna ponašanja, a pogotovo s obzirom na počinjeno seksualno nasilje spram kćeri UN, kao i fizičko nasilje spram djevojčice FN. Tijekom razgovora s ocem CN prisutan je i odvjetnik koji se učestalo uključuje, dopunjuje navode oca, dok je isti oskudniji u verbalizaciji; navodi kako je došao iz noćne smjene te je umoran, a i smeten radi cijele situacije. Svoj odnos sa suprugom opisuje dobrim do unazad nekoliko mjeseci, a što povezuje prvenstveno s posvećivanjem gđe DN vjeri te indirektno iznosi sumnju u psihičku stabilnost i razboritost supruge. Iako nije siguran, smatra da ga je supruga možda napustila zato što se nije crkveno razveo od prve supruge što je, kako navodi, gđa DN sve teže prihvaćala. Isti izričito negira bilo kakvo nasilničko ponašanje u odnosu na suprugu i mlt djecu. Štoviše, opisuje se izrazito predanim suprugom i ocem. Ističe kako je bio prisutan na oba dva poroda, kako je pretežitu brigu o djeci vodio on, dok se majka u većoj mjeri posvećivala telefonskim razgovorima, društvenim mrežama, molitvama i sl. Opisuje također kako majka nije pospremala, redovito kuhala, niti brinula o higijeni djece. Odvjetnik nato ukazuje da postoji ,,rizik za sigurnost i dobrobit mit. djece, s obzirom da su bez oca, odnosno samo s majkom'. Iz navoda oca nije sasvim jasno kako je i na koji način bio zadovoljan odnosom sa suprugom (što je prethodno naveo) te kako nisu imali teškoća, s obzirom na opis njezina ponašanja. Po pitanju odnosa s pokćerkom UN, gdin DN navodi kako su imali izrazito dobar i blizak odnos, i kako ga je ona zvala ,,tata". Jako prvotno nije predlagao razvod braka (već je želio povratak supruge i mlt. djece), sada, pri upoznavanju s činjenicom da je gospođa DN pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, gdin DN iskazuje suglasnost po pitanju razvoda braka. Predlaže da mlt. FN i ON stanuju s njime, smatrajući kako je to u njihovu interesu, jer su uz njega vise vezane. On je, kako navodi, vodio pretežitu brigu o njima. Po pitanju mogućnosti brige oko djece, otac navodi kako bi to mogao bez teškoća realizirati, neovisno o radu u smjenama, jer bi imao podršku i pomoć roditelja koji stanuju u istoj kuci. Na upit o mogućim kontaktima s mit. djecom, pod nadzorom službene osobe (a s obzirom na okolnost smještaja majke i djece u sigurnoj kuci) otac, a osobito njegov odvjetnik, vrlo nevoljko to prihvaćaju navodeći kako je takav pristup izrazito nepravedan spram oca, kojeg se tako ograničava zbog ,,lažnih prijava »psihičke nestabilnosti majke" Po završetku razgovora s ocem, nakon nekog vremena, isti se vraća ponovno u pratnji odvjetnika, navodeći kako je zaboravio reći da je majka u odnosu na mit. FN, koja je živahno dijete, često primjenjivala fizičko kažnjavanje, a čemu se on protivio. I radi navedenog iskazuje brigu za sigurnost djeteta, no ukazano mu je da se majka i djeca trenutno nalaze u kontroliranim uvjetima gdje su prisutne i stručne osobe te će se u slučaju neadekvatne brige majke o djeci ili neprimjerenih odgojnih postupaka odmah intervenirati. Uvidom u detaljnu obradu majke pri nadležnom Područnom uredu te u izvješće sigurne kuće, može se zaključiti da je suprotno navodima oca, DN brižna majka koja na primjeren način brine o svim potrebama mit. djece, na primjeren način ih odgaja i disciplinira; s njima ima uspostavljen blizak i topao emotivni odnos. Također, njezinom psihologijskom obradom nisu utvrđena psihopatološka odstupanja niti bilo kakav rizik za dobrobit ili sigurnost mlt. djece o kojoj brine. Ukupnoj vjerodostojnosti iskaza majke i mlt. UN doprinosi okolnost da iste potvrđuju i pozitivan angažman oca oko djece, a mit. UN iznosi o prethodno bliskom odnosu s njime, što je dodatno doprinijelo težini samog zlostavljanja. Područni ured je sačinio detaljnu obradu te je uvaživši i izvješće sigurne kuće u kojoj obitelj boravi, predložio da djeca nastave stanovati s majkom te da trenutno ne ostvaruju osobne odnose s ocem. Naime, optužbe koje se odnose na oca su izrazito teške. Radi se o seksualnom, psihičkom i fizičkom zlostavljanju mit. UN, a potom i fizičkom kažnjavanju mlt. FN, ali i psihičkom zlostavljanju mit. FN i psihičkom nasilju prema majci. Mora se uzeti u obzir da su optužbe koje je iznijela mlt. UN, a potom posredna saznanja i majka, vrlo detaljno opisane te se doimaju vjerodostojnima. Ukupnoj vjerodostojnosti iskaza majke i mlt. UN doprinosi okolnost da iste potvrđuju i pozitivan angažman oca oko djece, a mlt. UN iznosi o prethodno bliskom odnosu s njime, što je dodatno doprinijelo težini samog zlostavljanja. Zavod smatra da bi u ovom trenutku bilo kakvo određivanje osobnih odnosa mit. djece s ocem moglo ugroziti sigurnost mlt. djece i majke (u pogledu barem djelomičnog razotkrivanja lokacije na kojoj se nalaze majka i mit. djeca), možebitno utjecati na samu istragu i kazneni postupak. Također, s obzirom na težinu optužbi, procjenjuje se da postoji rizik retraumatizacije mlt. UN čak i u slučaju da samo njezine sestre, s kojima stanuje, ostvaruju osobne odnose s ocem u blizini mjesta njihovog trenutnog stanovanja. Naime, mlt. UN iskazuje znakove traumatizacije, anksiozne i depresivne smetnje, ali i strah od dolaska očuha i novog nasilja. Uvaživši sve navedene okolnosti predlaže se donijeti privremenu mjeru kojom će se odrediti da mit. FN i ON stanuju s majkom te da se osobni odnosi mlt. djece s ocem zabranjuju, a s obzirom na težinu optužbi koje se ocu stavljaju na teret i radi zaštite sigurnosti i psihološke dobrobiti mlt. djece, a dok se od strane nadležnih tijela ne utvrde sve relevantne okolnosti.

11. Sud je izvješće i mišljenje Zavoda od 18. lipnja 2024. dostavio strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje, te se tužiteljica podneskom od 19. srpnja 2024. očitovala kako je s istim suglasna u cijelosti, osim što je naglasila da su maloljetna djeca niske kronološke dobi i to maloljetna FN koja ima 5 godina, a maloljetna ON 2 godine, zbog čega tužiteljica smatra da je u njihovom najboljem interesu da ona kao majka osim u dijelovima koje Zavod predložio ostvaruje samostalnu roditeljski skrb i u dijelu upisa i ispisa u vrtić, a sve temeljem stanja iz spisa i onog što je Zavod utvrdio u mišljenju i prijedlogu. Tuženik se u odnosu na prijedlog i mišljenje Zavoda od 18. lipnja 2024. očitovao na način da je istaknuo da je '' mišljenje'' po svom sadržaju više običan dopis u kojem se u cijelosti ponavljaju nekritički preuzeti stavovi iz Izvješća o obiteljskim prilikama s mišljenjem istog Zavoda donesenim za potrebe privremene mjere, odnosno da je izostala detaljno izvršena i cjelovita obrada i brižljiva analiza svih rezultata tako provedene cjelovite obrade, tj da Zavod nije dao nalaz i mišljenje sukladno odredbi članka 357. Obz-a, te da Zavod nije ispoštovao svoju ulogu propisanu odredbom članka 353. Obz-a, a da je isti Zavod naveo da nema saznanja o tijeku kaznenog postupka koji se vodi protiv tuženika. Tuženik upućuje na potrebu postupanja prema istražnom načelu sukladno odredbi članka 350 Obz-a, te da je potrebno žurno postupanje i žurno naložiti Zavodu izradu stručne procjene i nalaza i mišljenja, odnosno provesti odgovarajuće vještačenje, upućujući na nužnost kritičkog propitivanja, i činjenicu da i na strani majke, ovdje tužiteljice, postoje stanovite okolnosti koje znakovito upućuju na anomalije i otklone u karakteru i ponašanju. Tuženik se protivi da se institucije budu pasivne i da se sve prepusti iščekivanju što će se dogoditi u kaznenom postupku, jer je nužnost u obiteljskim predmetima postupati žurno i meritorno.

Posebna skrbnica u svom očitovanju na prijedlog i mišljenje Zavoda od 2. kolovoza 2024. u bitnom navodi da nema primjedbi na prijedlog i mišljenje budući se istim predlaže donijeti privremenu mjeru kojom će se odrediti zabrana održavanja osobnih odnosa djece i oca, a sve dok se od nadležnih tijela ne utvrde sve relevantne okolnosti u pogledu optužbi koje se ocu stavljaju na teret te radi od zaštite sigurnosti i psihološke dobrobiti djece.

12. U odnosu na primjedbe stranaka Zavod se očitovao podneskom od 23. kolovoza 2024. u kojem u bitnom u potpunosti odbacuje navode o pristranosti u procjeni, kao i nestručnosti u postupanju te navode iz podneska tuženika kojim prigovara njihovom mišljenju ocjenjuju izrazito neprimjerenom, budući da se istima ne nastoji ukazati na roditeljske kvalitete oca (ili njegovu nedužnost u kontekstu kaznene prijave) već na omalovažavanje rada stručnih osoba. Zavod potvrđuje kako u ovom slučaju od strane ovog istog nije provedena kompletna obrada kakva je uobičajena u postupcima razvoda braka, no ista s obzirom na okolnosti slučaja nije niti bila moguća, niti bi bila svrsishodna. Naime, od ključne i presudne važnosti za sve odluke koje se tiču mlt. djece jest upravo okolnost kaznene odgovornosti oca za djelo koje mu se stavlja na teret te dok se to ključno pitanje ne razjasni, ne postoji mogućnost prijedloga drugačije organizacije života mlt. djece od aktualnog jer bi isto predstavljalo izlaganje mlt. djece neopravdanom riziku za sigurnost, zdravlje i dobrobit. Također uzeta je u obzir i okolnost što u aktualnom roditeljskom funkcioniranju majke (koja je, s obzirom na smještaj u sigurnoj kući, na neki način pod nadzorom stručnih osoba) nisu zabilježeni nikakvi ugrožavajući ili rizični elementi. U odnosu na naglasak da punomoćnik oca naglašava neupućenost Zavoda u kazneni postupak napominju da bi tuženik mogao biti upućen da Hrvatski zavod za socijalni rad ni na koji način ne sudjeluje u kaznenom postupku niti je o istome nažalost informiran), no istovremeno sam tuženik da ne nudi nikakve informacije o tome. Ujedno ističu kako je u prijedlogu Zavoda omaškom izostavljen prijedlog o samostalnoj roditeljskoj skrbi i u pogledu uključivanja mlt. djece u odgojno-obrazovne ustanove te da su suglasni s prijedlogom da se majci omogući samostalno uključivanje mlt. djece u vrtić suglasni. Izuzev navedene dopune, zavod je u potpunosti ostaje pri prethodnom prijedlogu iz lipnja 2024., kod kojega je ostao i na ročištu od 17. veljače 2025. odnosno Zavod je ostao kod prijedloga da se osobni odnosi maloljetne djece s tuženikom ne odvijaju niti pod nadzorom jer bi isto predstavljalo dodatnu traumatizaciju djeteta, i to tuženikove pokćerke koja živi s majkom i biološkom djecom stranaka te predlažu do okončanja kaznenog postupka zabranu osobnih odnosa.

13. Sud je raspravnim rješenjem od 17. veljače 2025. zatražio od Zavoda da se očituje iz kojeg razloga se predlaže zabrana ostvarivanja osobnih odnosa, odnosno da se očituje zašto se zaštita djece ne bi mogla postići blažom mjerom kao što je ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom.

14. Iz očitovanja Zavoda od 10. ožujka 2025. u bitnom proizlazi je u konkretnom riječ o kompleksnoj obiteljskoj problematici gdje postoje značajni rizici da se „pogrešnom“ odlukom doprinese nepovoljnim ishodima za mlt. djecu. U slučaju da je otac nedužan za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, okolnost da isti već godinu dana nije ostvario kontakt sa svojom mlt. djecom te da se to neće dogoditi niti u bliskoj budućnosti (do okončanja kaznenog postupka) predstavlja jednim dijelom nenadoknadivu štetu za odnos mlt. djece s ocem. Mora se reći da je uslijed smještaja mlt. djece s majkom u sigurnu kuću i dugotrajnosti sudskih postupaka, protekom vremena već došlo do značajnog udaljavanja mlt. djece od oca, s kojim nemaju nikakav kontakt. Pri tome je važno uzeti u obzir i nisku kronološku dob mlt. djece uslijed koje protek vremena predstavlja još značajniji faktor. Nažalost dakle, određena šteta po odnos oca i djece, ukoliko je isti bio primjeren, već jest nastala. S druge strane, ukoliko je otac kriv za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a s obzirom na njihovu težinu, određivanje osobnih odnosa, čak i u slučaju da se isti odrede pod nadzorom službene osobe, predstavljalo bi značajan rizik za dobrobit mlt. djece – ne u smislu eventualnog ponavljanja djela, već retraumatizacije mlt. UN, ali i mlt. FN (s obzirom da osim prijave radi fizičkog kažnjavanja djeteta, postoji i sumnja da je otac seksualno nasilje u odnosu na mlt. UN vršio u prisustvu mlt. FN, što svakako predstavlja također težak oblik zlostavljanja mlt. FN). Ukoliko je mlt. UN doživjela doista seksualno zlostavljanje opisano u optužnom prijedlogu (a napominju da je temeljem vještačenja iskaz mlt. djevojčice procijenjen vjerodostojnim te je temeljem takve procjene i potvrđena optužnica), sama spoznaja da gdin DN dolazi u blizinu njihova mjesta stanovanja te da ostvaruje kontakte sa njezinim mlađim sestrama predstavljala bi značajan izvor stresa i straha za vlastitu sigurnost i sigurnost sestara. Navedeno osobito iz razloga jer mlt. UN već iskazuje znakove traumatizacije, anksiozne i depresivne smetnje, ali i strah od dolaska očuha i novog nasilja.

Iz navedenog proizlazi da u ovom slučaju nema sasvim jasno ispravnog ili potpuno opravdanog prijedloga te obje mogućnosti (zabrana osobnih odnosa, kao i određivanje istih pod nadzorom službene osobe) jer iste nose značajne rizike. S obzirom na navedeno, kao i okolnost da je Zavodu bio dostupan isključivo otac, prilikom konačnog formiranja mišljenja i prijedloga, najveći značaj se ipak pridao dokumentaciji (izrađenoj temeljem detaljno provedene obrade majke i mlt. djece) zaprimljenoj od strane Područnog ureda HZZSR na čijem području su se majka i mlt. djevojčice nalazile i Sigurne kuće u kojoj su bile smještene, a iz kojeg proizlazi vrlo jasan stav stručnih radnika kako određivanje osobnih odnosa s ocem, nije u interesu mlt. djece.

15. Sud je navedeni prijedlog i mišljenje Zavoda dostavio strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje. Tužiteljica je podneskom od 31. svibnja 2025. navela kako je suglasna s istim prijedlogom i mišljenjem, te naglasila kako je činjenica da postoji relevantan stupanj osnovane sumnje na počinjenje teških kaznenih djela na štetu UN, a zbog koje se vodi kazneni postupak, neodvojivo povezana s roditeljskim kompetencijama tuženika. Mlt. UN je u predmetnom kaznenom postupku govorila i o ugrožavajućem postupanju u odnosu na mlt. FN, ali i tužiteljicu. O nasilju tuženika prema tužiteljici ali i mlt. FN, tužiteljica je govorila i prilikom obrade u HZSR koji navodi su sastavni dio Izvješća o obiteljskim prilika s mišljenjem HZSR PU Pešćenica od dana 29. travnja 2024.

16. Tužiteljica je ujedno uz podnesak od 31. svibnja 2025. dostavila rješenje ovog suda o privremenoj mjeri od dana 20. veljače 2025. donesenog u predmetu R1 Ob-195/2024 a kojim rješenjem je određeno da će maloljetna djeca ovdje stranaka stanovati s tužiteljicom, da se osobni odnosi djece d tuženikom neće odvijati te je odlučeno da će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetne FN i ON, dok je ovdje tuženom naloženo plaćati na ime uzdržavanja 250,00 eura po djetetu, a kojim rješenjem je određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog postupka.

17. Sud je rješenjem od 13. listopada 2025. pozvao Zavod na dostavljanje konačnog prijedloga i mišljenja, a koje mišljenje uz izvješće je Zavod dostavio sudu 28. listopada 2025. Tako u izvješću o obiteljskim prilikama s mišljenjem u bitnom stoje podaci koji su već naprijed navedeni a dostavljeni su sudu uz prijedlog i mišljenje Zavoda iz lipnja 2024., uz nove novonastale okolnosti u vidu da je tužiteljica s maloljetnom djecom izašla iz Sigurne kuće, te da stanuje u svojstvu podstanara. Ista je zaposlena, maloljetna UN je upisala prvi razred srednje škole, te je odlična učenica, dok maloljetne FN i ON pohađaju dječji vrtić, a majka je za maloljetnu FN ishodila odgodu upisa u prvi razred jer je ista emocionalno nezrela, a sve u dogovoru majke s vrtićem. Zavod navodi i okolnost da su baka i djed po ocu maloljetne djece pokrenula postupak radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s unukama, u kojem predmetu je Zavod predložio da se omogući ostvarivanje osobnih odnosa bake i djeda po ocu u odnosu na unuke pod nadzorom stručne osobe. Zavodu je tužiteljica 20. listopada 2025. dostavila nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Rijeci donesenom u predmetu Kzd-1/2024 kojom je ovdje tuženik nepravomoćno osuđen za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te na temelju koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci. Zavod je zaključno naveo da s obzirom na sve relevantne životne okolnosti maloljetne djece, procjenjuje nespornim da je u najboljem interesu maloljetnih djevojčica da nastave stanovati s majkom te da se istoj omogući djelomično samostalno izvršavati roditeljsku skrb i to u pogledu zdravlja, školovanja i drugih odgojno obrazovnih aktivnosti, izvanškolskih aktivnosti, prijave prebivališta te ishođenja osobnih dokumenata. Zavod s obzirom na nepravomoćnu presudu smatra kako u ovom trenutku nikako nisu ispunjeni uvjeti za početak ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem, a nakon više od godinu i pol dana izostanka bilo kakvog kontakta djece s ocem, i to zbog težine i karaktera kaznenog djela za koje je otac nepravomoćno osuđen i mogućnosti realizacije dugotrajne zatvorske kazne. Zavod predlaže da se osobni odnosi aktualno zabrane, a otac da će moći po okončanju zatvorske kazne ili drugačijoj odluci suda, kao i stabilizaciji svojih životnih prilika zatražiti određivanje osobnih odnosa s djecom koji će biti primjeren novim okolnostima.

18. Konačni prijedlog i mišljenje dostavljen je strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje. Tužiteljica se podneskom od 14. studenog 2025. očitovala kako je u suglasna s prijedlogom i mišljenjem Zavoda, dok je tuženik podneskom od 28. studenog 2025. istaknuo primjedbe na isti prijedlog i mišljenje posebice u dijelu mišljenja u kojem A ističe '' da u ovom trenutku nisu ispunjeni preduvjeti za početak ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem, a nakon više od godinu i pola dana izostanka bilo kakvog kontakta oca s djecom.'' Tuženik ističe da nije razvidno je li činjenica da je isti nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora isključivo relevantna za prijedlog zabrane održavanja osobnih odnosa ili je tom razlog izostanak održavanja osobnih odnosa s djecom duže od godinu dana, a tuženik ističe da mu se ne može stavljati izostanak tih odnosa na teret jer je izostanak bio prvenstveno iz razloga jer tužiteljica taj kontakt nije dozvoljavala, a kasnije je i privremenom mjerom određena zabrana održavanja osobnih odnosa. Tuženik ističe da je nerazumljivo i očitovanje Zavoda kako će, po okončanju zatvorske kazne ili drugačije odluke suda, kao i stabilizacije svojih životnih prilika otac biti u mogućnosti zatražiti određivanje osobnih odnosa sa djecom na način koji će biti primjeren novim okolnostima. Ističe se da je tuženik zaposlen, njegove životne prilike su stabilizirane, ne postoji nijedna indicija niti dokaz da je isti ugrozio zdravlje i sigurnost svoje djece da prijedlog Zavoda nije opravdan, izuzetno je rigidan i predstavlja kažnjavanje ne samo tuženika nego i mlt. djece kojoj se sprječava da održavaju osobne odnose sa ocem. Naime, u zaštiti interesa mlt. djece sud je dužan, iako u ovom konkretnom slučaju mlt. djeca stranaka od tuženika nisu ugrožena, odrediti adekvatnu mjeru kojom će se postići pravilan razmjer između prava i interesa djece i tuženika na obiteljski i privatni život i eventualne potrebe za zaštitom interesa te sigurnosti djece. Stoga je tuženik mišljenja i predlaže, te je spreman prihvatiti održavanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe koja će omogućiti održavanje osobnih odnosa, a istovremeno i osigurati zaštitu interesa djece. Tuženik naglašava da ne postoji nijedan razlog iz kojeg bi se potpuno isključio bilo kakav oblik održavanja osobnih odnosa ovako već dugotrajno razdoblje izostanka održavanja osobnih odnosa djece i oca, te to šteti samoj djeci, a ne samo tuženiku, a činjenica je kako se izgubljeno vrijeme ne može nikada nadoknaditi ni vratiti. Djeca imaju pravo na oca kao što i otac ima pravo na djecu. Pogotovo nije razumljiv zaključak Zavoda da će otac eventualno nakon odsluženja kazne zatvora biti u prilici ponovno tražiti održavanje osobnih odnosa kad on to ima pravo tražiti i sad, a u mjeri u kojoj to predlaže drži da je to minimum koji mu sud treba osigurati.

19. Tuženik je podneskom od 19. ožujka 2026. podnio prijedlog za donošenje privremene mjere u okviru ovog postupka pozivajući se na postupak R1 Ob- 195/2024, ističući da je u tom postupku posebna skrbnica djece iskazala da se ne protivi obavljanju razgovora sa mlt. djecom, iako se radi o njihovoj niskoj kronološkoj dobi, te je preporučila razgovor djece sa psihologom suda i to u podnesku od 03.01.2025., a tuženik navodi da je posebna skrbnica istaknula da je nužno da se ostvarivanje osobnih odnosa osigura pod nadzorom kada je potrebno uspostaviti vezu između roditelja i djeteta koja nikada nije postojala ili je prekinuta na dulje vrijeme pa i u slučaju sumnje na zlostavljanje za koji se vodi postupak, a ono još nije dokazano.

Tuženik ističe da je Rješenje po privremenoj mjeri doneseno u predmetu R1 Ob- 195/2024 postalo pravomoćno isključivo zbog činjenice što je žalba uložena izvan roka, a sud je u Rješenju odredio rok od 8 dana na žalbu. Tuženik je, držeći da se u postupcima privremene mjere mora primijeniti rok za žalbu sukladno Zakonu o izvanparničnom postupku od 15 dana, a koji rok je ispoštovao, uložio žalbu na Rješenje o odbačaju i Prijedlog za dopuštenje revizije, a u čemu nije uspio. Tuženik obavještava naslovni sud o novonastalim situacijama u obitelji te razlozima za hitno donošenje privremene mjere, ističući da je majka potpuno otuđila mlt. djecu stranaka, kako od njihovog oca, tako i od bake i djeda po očevoj stran, koji su bili primorani pokrenuti postupak za odlučivanje po privremenoj mjeri kako bi im sud omogućio da vide mlt. unuke, a postupak se vodi pred naslovnim sudom pod posl.br. R1 Ob- 320/202, iz čega je proizlazi kako tužiteljica ima isti obrazac ponašanja u odnosu na članove obitelji mlt. djece sa tuženikove strane i da je praktički udaljila mlt. djevojčice od cijele obitelji.

Ona nema uvid u potrebe i najbolji interes mlt. ON i mlt. FN koji nije sigurno da se potpuno otuđe od obitelji sa očeve strane. Tuženik ujedno ističe da se Pred Visokim kaznenim sudom Republike Hrvatske, pod posl.br. I Kžzd-59/2025, vodi se drugostupanjski postupak po žalbi okrivljenika, ovdje tuženika, u kojemu ga se tereti za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166 stavak 1 KZ/11 u svezi članka 158 stavak 1 KZ/11, u odnosu na mlt. dijete UN, iz prvog braka tužiteljice, a da je u prvostupanjskom postupku naloženo psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje ovdje tuženog CN po sudskim vještacima, prof. prim. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist forenzičke i socijalne psihijatrije, stalni sudski vještak te mr. spec. Ivane Frančule Modrčin, klinički psiholog, stalni sudski vještak, iz kojeg nalaza vještaka proizlazi da ''na temelju svih dostupnih podataka može se zaključiti da je opt. osoba urednog duševnog razvitka…provedenim razgovorom, opservacijom i psihodijagnostikom ne nalazimo specifičnu simptomatologiju za postojanje neke prave i trajne duševne bolesti. Ne nalazimo odstupanja koja bi ukazivala na moguću organsku disfunkciju…Ne uočavaju se naglašene karakterološke osobine koje bi mogle ukazivati na varijantu nekog specifičnog poremećaja ličnosti…ne dobiju se podaci o rizičnom ponašanju/aktivnostima…Agresivni potencijal kod opt. ne nalazimo; u sadašnjim okolnostima opt. ne pokazuje osjećaj ljutnje ili bijesa ili neko naglašeno obrambeno ponašanje…Na temelju kliničkog pregleda, opservacije, provedene psihodijagnostike I temeljem podataka dobivenih od opt. ne nalazimo jasnih pokazatelja koje bi upućivali na opt. seksualnu devijantnost odnosno na poremećaje seksualnih sklonosti. ''

Tuženik zaključuje da iz nalaza sudskih vještaka jasno proizlazi kako tuženik nema psihopatologija te kako nema seksualnih devijantnosti koje mu se stavljaju na teret u odnosu na mlt. kći tužiteljice, a da isti svoju djecu nije vidio 2 godine jer mu tužiteljica to onemogućava. Iz nalaza vještaka jasno proizlazi kako je on tužan i tjeskoban jer mu njegova biološka djeca nedostaju i jer je prošlo previše vremena koje je nepovratno, a koje je tuženik izgubio u djetinjstvu svojih kćeri. Dvije godine neviđanja i neodržavanja kako fizičkih osobnih odnosa sa djecom, tako i telefonskih predstavlja predug period u životu mlt. djece, a nedostatak oca u njihovu odnosu ostavlja na njih teške psihofizičke posljedice. Mlt. ON i mlt. FN nisu nikad bile označene kao žrtve kaznenog djela oca te nema dokaza da bi tuženik bio opasan za svoju djecu. Ne postoje zapreke za ostvarivanje osobnih odnosa između mlt. djevojčica i tuženika. Dapače, tuženik ima zakonsko pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa svojom djecom i to pravo ne može biti svojevoljno i samoinicijativno opstruirano od strane tužiteljice,a sud mora osigurati djeci pravo na viđanje oca što je prekinuto trenutkom kada je tužiteljica odlučila

samoinicijativno onemogućiti djeci da imaju svoga oca u životu.

20. Tužiteljica se protivila donošenju privremene mjere jer se od donošenja privremene mjere u predmetu R1 Ob- 195/2024 nisu promijenile okolnosti koje bi opravdale izmjenu aktualno važeće privremene mjere, a dapače da je jedina promijenjena okolnost od donošenje privremene mjere u predmetu R1 Ob- 195/2024 ta da je tuženik u međuvremenu nepravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv spolne slobode na štetu biološke kćeri tužiteljice na kaznu zatvora od četiri godine i deset mjeseci.

21. Posebna skrbnica je podneskom od 16. travnja 2026. obavijestila sud o rezultatima razgovora s maloljetnom FN, u kojem u bitnom iznosi da je FN u dobi od sedam godina. Tijekom razgovora navodi kako ide u prvi razred osnovne škole, ali da ne zna kako se zove škola u koju ide. Kasnije u razgovoru navodi kako ipak ne ide u školu, nego u vrtić i da se njena vrtićka skupina zove Potočnice. Voli odlaziti u vrtić jer se tamo puno igra , a ponajviše sa svoje dvije prijateljice U i Ž. Nije upisana na izvanškolske aktivnosti, a na upit što voli raditi navodi ne znam. Stanuje sa majkom te sestrama ON i UN. Sa ON se voli igrati kraljice i kutije, dok se sa UN ne stigne igrati jer UN puno uči. S UN je jednom išla u kino gledati Super Maria, ali ne sjeća se o čemu se radilo u crtiću. Na pitanje što voli raditi s majkom, navodi volim ići u trgovinu , no na daljnji upit oko toga što voli kupovati, odgovara kako ne zna što voli kupovati. Sjeća se da je vidjela tatu, ali ne zna kada je to bilo. Na upit želi li ga vidjeti ili imati bilo kakav kontakt sa tatom, odgovara da ga ne želi više vidjeti, a na upit postoji li razlog zašto ne želi vidjeti tatu, govori ne znam. U razgovoru pred posebnom skrbnicom maloljetna FN navodi kako se tata znao derati na mamu i da je ona to vidjela, ali na nju i sestru ON nije vikao, te da se ne sjeća lijepih trenutaka i događaja s tatom.

Razgovor sa FN posebna skrbnica nije u potpunosti uspjela provesti obzirom da daje kratke odgovore. Na većinu pitanja odgovora sa ne znam i ne sjećam se. Primjećuje se kako slobodnije razgovara o svom plišancu kojega je ponijela sa sobom i temama koje nisu vezane za obitelj.

22. Tuženik je u odnosu na rezultate razgovora posebne skrbnice s maloljetnim djetetom istaknuo da je iz istog razvidno da je maloljetna FN pod utjecajem majke, a posebice iz činjenice da ista kad ju se pita zbog čega ne želi vidjeti oca, da odgovara sa ne znam. Tuženik je ostao do zaključenja postupka kod prijedloga za vještačenjem na okolnosti roditeljskih kapaciteta te interesa maloljetne djece za ostvarivanjem osobnih odnosa s ocem, a da je iz spisa vidljivo da maloljetna ZN nema negativnih iskustava s ocem.

23. U odnosu na sporno sudu su za donošenje odluke bile relevantne sljedeće zakonske odredbe Obz-a. U prvom redu odredbom članka 413. Obz-a propisano je da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te o uzdržavanju djeteta: odlukom kojom se brak razvodi, dok je sukladno odredbi članka 56. stavka 2. Obz-a stoji da sud nije prilikom donošenja odluke o istom vezan prijedlogom stranaka. Prije donošenja odluke sukladno odredbi članka 416. Obz-a sud je u ovom predmetu omogućio maloljetnom djetetu stranaka i to maloljetnoj FN da izrazi svoje mišljenje, dok je u odnosu na maloljetnu ON posebna skrbnica naglasila da se radi o djevojčici od četiri godine, zbog čega zbog njezine niske kronološke dobi njezino mišljenje nije utvrđivano. Sud je utvrdio da su maloljetna djeca stranaka od faktičnog prestanka bračne zajednice njihovih roditelja do podnošenja tužbe i čitavo vrijeme do zaključenja ovog postupka boravila s majkom u sigurnoj kući, te je sud u više navrata pribavljamo nalaz i mišljenje Zavoda, kako po službenoj dužnosti tako i na prijedlog samih stranaka. Sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i postojanje obiteljskog nasilja, te činjenicu da spremnost na suradnju nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasija propisano odredbom članka 416. stavka 3. Obz-a. u

24.U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa sud je uzeo u obzir odredbu članka 123. Obz-a kojom je određeno da sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. Obz - a iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U smislu stavka 2. istog članka kada donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka, sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane. U stavku 3. istog članka propisano je da se odlukom iz stavka 1. prethodno navedenog ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Sukladno odredbi čl. 5. st. 2. ObZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Jednako tako, roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom. Pravo na osobne odnose je jedno od temeljnih ljudskih prava i prava na zaštitu obiteljskog života iz čl. 35. Ustava RH, čl. 24. st. 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Sl. list EU 2016/C 202/02) i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Načelo najboljeg interesa djeteta temelj je za donošenje svih odluka vezanih uz dijete, pa tako i odluka vezanih uz osobne odnose, te se ono prilagođava i definira s okolnostima slučaja i konkretnoj situaciji, kao što je u ovom konkretnom predmetu u kojem je isključivi razlog za donošenje odluke kojom je određeno da se osobni odnosi maloljetne djece i oca zabranjuju na neodređeno vrijeme zaštita najboljeg interesa te iste maloljetne djece, a radi postojanja osnovane sumnje da je otac počinio kazneno djelo na štetu polusestre maloljetne djece, radi koje je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora od četiri godine i deset mjeseci, slijedom čega, nije opravdano niti u interesu mlt. djece da se susreti oca i djece odvijaju u bilo kojem obliku, pa čak niti uz nadzor jer se na takav način ne bi mogao kontrolirati utjecaj tih susreta na daljnji psihofizički razvoj djece. Iako je tuženik upućivao na činjenicu da je u konkretnom izostalo utvrđenje na koji način utječe na maloljetnu djecu stranaka izostanak ostvarivanja osobnih odnosa djece s ocem, kojeg nisu vidjeli preko godinu i pol dana, sud se priklonio stavu Zavoda, koji je u svom mišljenju istaknuo da ne postoji mogućnost prijedloga drugačije organizacije života maloljetne djece stranaka od aktualnog jer bi isto predstavljalo neopravdani rizik za sigurnost, zdravlje i dobrobit, tim više što od strane Zavoda tijekom čitavog ovog postupka kad je Zavod, kao pomoćno tijelo suda, bio aktivno uključen u procjeni dobrobiti djece, a koji je utvrdio da u aktualnom funkcioniranju majke nisu zabilježeni nikakvi ugrožavajući ili rizični elementi. Odlučujući o ostvarivanju osobnih odnosa, odnosno susreta oca i djece, ovaj sud je osnovom konačnog mišljenja Zavoda, utvrđenog mišljenja maloljetne ZN te cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrdio da nije u interesu mlt. djece da se osobni odnosi oca i mlt. djece odvijaju. Obzirom da je protiv tuženog paralelno s ovim postupkom trajao i kazneni postupak zbog teškog kaznenog dijela protiv spolne slobode počinjenog na štetu polusestre maloljetne djece i to mlt. UN a koje je počinjeno prema djetetu mlađem od 15 godina a koja je stanovala u zajedničkom kućanstvu s tužiteljicom i maloljetnim FN i ON te ista i dalje stanuje s majkom i polusestrama, činjenica da se za to vrijeme uopće nisu odvijali osobni odnosi maloljetne djece i oca se nikako ne može, prema ocjeni ovog suda pripisati proizvoljnom postupanju njihove majke, jer su pokretanjem kaznenog postupka i s tim u vezi i postupka radi privremene mjere uključeni stručni tim nadležnog Zavoda , koji je bio u suradnji s djelatnicima Sigurne kuće gdje je tužiteljica s maloljetnom djecom bila smještena , čitavo vrijeme predlagali da se, dok se ne utvrdi krivnja tuženika osobni odnosi maloljetne djece s ocem ne ostvaruju. Naime, ovaj sud smatra da se zabranom ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem štite interesi mlt. djece odnosno sprječava eventualno ponavljanje radnji oca na štetu mlt. djece, a činjenica da je u konkretnom donesena nepravomoćna odluka na temelju koje je tuženik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora upravo ide u prilog utvrđenju suda. Bilo koja druga odluka, pa i primjerice odluka da se krene u ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s ocem pod nadzorom, u situaciji kad ocu prijeti odlazak u zatvor na četiri godine i deset mjeseci ne bi bila u interesu maloljetne djece stranaka, te ne bi bila niti u interesu maloljetne UN koju se također ovakvom odlukom nastoji zaštiti na posredan način, jer nije životno niti realno za očekivati da bi se maloljetna djeca FN i ČN koje stanuju s polusestrom UN u odnosu na koju je tuženik proglašen krivim za tako teško kazneno djelo, ustezali od prepričavanja susreta s ocem, što bi prema mišljenju ovog suda moglo proizvesti daljnju traumatizaciju maloljetne UN a time posljedično i maloljetne djece stranka. Sud se priklonio stavu Zavoda da je između dva rizika, i to od daljnjeg i neupitnog otuđenja maloljetne djece s ocem do kojeg je neosporno došlo od faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, veći rizik odrediti ostvarivanje osobnih odnosa te iste maloljetne djece s ocem u situaciji kad ocu prijeti odlazak u zatvor na četiri godine i deset mjeseci, i to upravo zbog teškog kaznenog djela prethodno pobliže opisanog, koje kazneno djelo prema mišljenju ovog suda predstavlja možebitni razlog i za lišenje roditeljske skrbi jer isto u svom opisu sadrži dio da je počinjeno prema članu obitelji između kojih, a posebice u odnosu roditelj dijete, treba djetetu biti zajamčen odnos sigurnosti i povjerenja, što iz okolnosti ovog slučaja proizlazi da je izostalo. U konačnici sud ističe da iz dokaza provedenih u prvostupanjskom sudu nije vidljivo da bi se blažom mjerom mogla ispuniti svrha ovakvog ograničenja (a to je zaštita prava i interesa mlt. djece), odnosno iz do sada provedenih dokaza je vidljivo da je takva mjera nužna, a kako bi se zaštitila mlt. djeca, odnosno spriječile ponavljanje štetnih radnji oca na štetu mlt. djece. Naime, uvidom u odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-1/2024 od 1. kolovoza 2025. (list 182-201 spisa) utvrđeno je da je ovdje tuženik proglašen krivim za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166 stavak 1 KZ/ 11 u svezi s člankom 158 stavak 1 KZ/11, koje djelo je kvalificirano kao teško jer je počinjeno na štetu djeteta mlađeg od 15 godina te je počinjeno od bliske osobe i osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu. Nadzor nad osobnim odnosima kao blaža mjera koja je regulirana odredbom članka 124. Obz i člankom 413 stavak 2. t. 2 Obz jest ono što tuženik traži u odnosu na maloljetnu djecu koja stanuju s polusestrom u odnosu na koju je donesena naprijed navedena presuda Županijskog suda u Rijeci jer da u odnosu na njih nije vođen nikakav kazneni postupak niti su u odnosu na iste tuženiku izricane bilo kakve mjere opreza u vidu zabrane približavanja. Međutim, uz nepravomoćnu kaznenu osudu na 4 god i 10 mj za spolnu zlouporabu djeteta koje stanuje unutar iste obitelji gdje stanuju i maloljetna djeca stranaka, sud je zaključio da niti nadzirani kontakti nisu dostatna zaštita kako niti za maloljetnu djecu stranka tako niti za njihovu polusestru. Ne ulazeći pri tom pri ocjeni tuženikove kaznene odgovornosti, ovaj sud je utvrdio da je tuženik osuđen za djelo iz članka 158. stavka 1. KZ i to djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta- teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. st. 1 za koje je propisana kazna zatvora od najmanje 3 godine. Ovo je djelo iz glave XVII. KZ-a (kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta), a upravo djela iz te glave su od strane zakonodavca uzimana i prepoznata kao apsolutna zapreka u nizu propisa, te ih tako primjerice Zakon o udomiteljstvu propisuje kao zapreku za obavljanje udomiteljstva.

Kada se imaju u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, činjenice da se u ovom postupku prvenstveno štite prava i interesi maloljetne djece, opravdano je izricanje izrečene zabrane na neodređeno vrijeme. Najbolji interes djeteta predstavlja temeljni princip koji mora imati prednost u svim postupcima koji se odnose na djecu, uključujući sudske odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima roditelja i djece. Ovaj princip zahtjeva da se pri donošenju odluka uzimaju u obzir dobrobit i prava djece, kao i okolnosti pojedinog slučaja te da se osigura zaštita dječjih prava i dobrobiti iznad interesa roditelja. Sudovi su dužni osigurati pravičnu ravnotežu između interesa djece i roditelja, pri čemu interesi djece imaju prednost . Sud je omogućio djetetu FN da izrazi svoje mišljenje te je posebna skrbnica, sukladno čl. 240.st.2. u svezi s čl. 360. ObZ-a te čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta, uz primjenu čl. 7. Pravilnika o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta, obavijestila dijete o postupku i utvrdila njeno mišljenje. Mlt. FN je u dobi od navršenih sedam godina te je posebna skrbnica obavila razgovor s istom i obavijestila je o razlozima dolaska na način primjeren dobi djeteta, a kojom prilikom je maloljetna FN na većinu odgovora odgovarala sa '' ne znam'', te da se sjeća da je vidjela tatu ali da ne zna kad je to bilo, a na upit želi li ga vidjeti ili imati bilo kakav kontakt s tatom odgovorila je da ga ne želi vidjeti navodeći da ne zna koji je razlog za to. U razgovoru je posebnoj skrbnici rekla kako se tata znao derati na mamu i da je ona to vidjela, ali da na nju i sestru ČN nije vikao. Ne sjeća se nekih lijepih trenutaka i događaja koje je provela s tatom. Posebna skrbnica je naglasila da se razgovor s FN nije u potpunosti mogao provesti obzirom da ista daje kratke odgovore, te da na većinu p itanja odgovara sa ne znam i ne sjećam se, a posebna skrbnica je primijetila da ista slobodnije razgovara o svom plišancu kojeg je ponijela sa sobom te o temama koje nisu vezane za obitelj. Iako je riječ o djetetu u dobi od sedam godina, koje je pred posebnom skrbnicom odgovaralo na većinu pitanja sa ne znam, sud je prihvatio izraženo mišljenje u razgovoru s posebnom skrbnicom, budući da je poseban skrbnik na zakonit način proveo razgovor i utvrdio mišljenje djeteta te da je dijete na jasan i razumljiv način izrazilo svoje mišljenje u nazočnosti stručne osobe da ne želi više vidjeti oca. Sud je zauzeo stav da upravo činjenica da dijete nije znalo navesti konkretan razlog zbog kojeg ne želi vidjeti oca ukazuje na autentičnost njegovog iskaza koje je u potpunosti u skladu s dobi i zrelosti djeteta.

25. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i izvedene dokaze, u prvom redu da je protiv tuženog izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda zbog teškog kaznenog djela na štetu mlt. IN koja stanuje s maloljetnom djecom stranaka, i to spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, da je maloljetna FN na jasan i nedvojben način izrazila svoje mišljenje da ne želi ostvarivati nikakve osobne odnose s ocem i da je zaštita dječjih prava i dobrobiti iznad interesa roditelja, prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad je opravdan i nužan radi zaštite djetetove dobrobiti. Zabrana prava na ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom, nužna je kad postoji sumnja na obiteljsko i seksualno nasil je nad djetetom, u ovom slučaju polusestrom maloljetne djece stranaka koja s istima živi, te posljedično tome rizici za djetetovo fizičko, psihičko i emocionalno zdravlje ukoliko bi izostala reakcija nadležnih tijela da reagiraju na pojavu obiteljskog i drugog nasilja. Konačno, sud je uzeo u obzir i čl. 31. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, sastavljena u Istanbulu 11. svibnja 2011., čiji potpisnik je i Republika Hrvatska, gdje je u dijelu o skrbi o djeci, pravu na viđanje djece i sigurnost, određeno da će stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da ostvarivanje bilo kojeg prava na viđanje djece ili skrbi o djeci ne ugrožava prava i sigurnost žrtve ili djece. Što se tiče dokaznog prijedloga tuženika za vještačenjem roditeljskih kompetencija stranaka, a kojem dokaznom prijedlogu se Zavod nije protivio, dok je posebna skrbnica prepustila donošenje odluke o navedenom sudu, napominje se da u konkretnom slučaju roditeljske kompetencije nisu jedini niti odlučujući razlog na kojima se temelji ova odluka, a posebice jer u spisu postoje nedvosmisleni dokazi o visokom riziku kao što su navedena osuđujuća presuda donesena protiv tuženika za djelo spolne zlouporabe djeteta koje stanuje unutar iste obitelji, boravak tužiteljice i malodobne djece u sigurnoj kući nakon faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, mišljenje djeteta i stajališta Zavoda koji je prema ocjeni ovog suda u tijeku čitavog postupka podnosio vrlo iscrpne, stručne i obrazložene prijedloge, a koji stručni tim se ujedno sastoji od psihologa Zavoda, slijedom čega je sud ocijenio da vještačenje roditeljskih kompetencija stranaka nije nužno i nepotrebno odugovlači predmetni postupak, a činjenica da je tuženik nepravomoćno osuđen za naprijed navedena djela ovom sudu je dovoljan argument za ocjenu njegovih roditeljskih kompetencija.

Sud ističe kako je tuženik nepravomoćno osuđen za kazneno djelo počinjeno prema kćerki tužiteljice iz prvog braka, odnosno prema djetetu koje je živjelo u zajedničkom kućanstvu s tuženikom, koji je imao faktičan položaj očuha prema tom djetetu, što je bio i jedan od elemenata kod kvalifikacije kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, kad je isto kvalificirano kao teško, odnosno utvrđeno je da je kazneno djelo počinjeno upravo u kontekstu obiteljske zajednice i povjerenja koje je dijete imalo prema tuženiku kao osobi koja se o njemu skrbila, zbog čega sud nije provodio daljnju procjenu roditeljski kompetencija vještačenjem, jer je prema ocjeni ovog suda ista okolnost od izravnog utjeca ja procjenu sigurnosti za dvoje zajedničke biološke djece stranaka, jer ukazuje da tuženik nije osuđen za djelo počinjeno prema strancu, već prema djetetu s kojim je živio i za koje je bio odgovoran. Ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom, prema ocjeni ovog suda ne eliminira rizik od ponavljanja djela, a ovaj sud nije ulazio u razloge zbog kojih nije donesena mjera opreza zabrane približavanja tuženika maloljetnoj djeci. Sud ovom odlukom ne prejudicira ishod kaznenog postupka, već navedenu okolnost uzima kao relevantnu pri ocjeni najboljeg interesa djece.

26. U odnosu na zahtjev tužiteljica za samostalnu roditeljsku skrb, sud je sukladno čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ-a pribavio nalaz i mišljenje Zavoda o tome s kojim roditeljem će mlt. djeca stranaka stanovati, o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te je utvrđeno mišljenje maloljetnog djeteta stranaka. Imajući u vidu odredbu članka 105. stavaka 3. i 4. Obz-a da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan osobito voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju, a roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, da je u konkretnom uzeta u obzir prvenstveno činjenica da djeca od prestanka faktične zajednice stranaka stanuju s majkom, da prema izvješću stručnog tima sigurne kući i nadležnog Zavoda proizlazi da majka uredno vodi brigu i skrb o djeci te da surađuje sa svim institucijama koje su uključene u obitelj, a da uslijed okolnosti boravka majke i djece u sigurnoj kući stranke nisu imale niti imaju bilo kakvu vrst komunikacije vezano za djecu, niti je razvidno da će se ista u bliskoj budućnosti i realizirati prvenstveno zbog činjenice kaznenog postupka i to barem do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv tuženika, a što je primarni preduvjet da bi skrb nad djecom bila zajednička, sud je mišljenja, a isto je podržano i od strane Zavoda i posebne skrbnice, da je u aktualnim okolnostima u najboljem interesu djece da tužiteljica ima samostalnu skrb o maloljetnoj djeci, a sve u cilju zaštite najboljeg interesa djece.

27. U odnosu na zahtjev tužiteljice za uzdržavanje, sud je utvrdio da uvidom u predmet R1 Ob-195/2024 proizlazi da su stranke postigle suglasnost glede iznosa za uzdržavanje u iznosu od 250,00 eura po djetetu, te tužiteljica u tijeku ovog postupka nije osporavala da tuženik doista i plaća navedeni iznos, a prema ocjeni ovog suda, uvažavajući činjenicu da tužiteljica vodi cjelokupnu skrb i brigu o istima, da se radi o realnom iznosu koji je za maloljetnu ČN neznatno viši od onog minimalnog propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta ( ''Narodne novine'' broj 156/2023), dok je taj iznos za dijete u dobi kao što je maloljetna FN nešto niži od minimalnog, te da tuženik stanuje u roditeljskoj kući, zdrav je i radno sposoban, a isti nije u tijeku postupka isticao okolnosti zbog kojih više ne bi bio u mogućnosti plaćati zatraženi iznos, sud je utvrdio da je tuženika potrebno obvezati da za uzdržavanje mlt. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi u iznosu od 250,00 eura mjesečno, te za uzdržavanje mlt. ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 250,00 eura mjesečno, počevši od dana donošenja ove presude pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve na račun majke i zakonske zastupnice DN .

28. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška, za navesti je da je čl. 366. st. 1. ObZ-a propisano da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, a kako su u ovom slučaju stranke bile suglasne po pitanju razvoda braka, te niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovoga postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, te je odlučeno kao u toč. VI. izreke presude.

U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

Sudac:

ZN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA :

1. Tužiteljici po pun. uz platež sudske pristojbe na presudu

2. Tuženiku po pun.

3. Posebnoj skrbnici

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Trešnjevka ( navedi Klasu)