REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1856/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja A. T.RUŠENJE d.o.o.,OIB 25304381929, Sesvete, Glavna 30, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 77, protiv tuženika OPORTUM PROJEKT d.o.o., OIB 18428145914, Zagreb, Palagruška 7, zastupanog po punomoćniku Ivici Pezo, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 4, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 23. travnja 2026. s danom objave presude dana 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Nadija Gajski Mindoljević iz [adresa], posl. br. Ovrv-61/2021 dana 15. srpnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku OPORTUM PROJEKT d.o.o., Zagreb, Palagruška 7, OIB: 18428145914, u roku 8 dana isplatiti tužitelju A. T. RUŠENJE d.o.o., OIB 25304381929, Sesvete, Glavna 30, iznos od 4.206,60 EUR / 31.694,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2018.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu 186,61 eur / 1.406,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2.) Ukida se platni nalog sadržan sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Nadija Gajski Mindoljević iz [adresa], posl. br. Ovrv-61/2021 od 15. srpnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku OPORTUM PROJEKT d.o.o., Zagreb, Palagruška 7, OIB: 18428145914, u roku 8 dana isplatiti tužitelju A. T. RUŠENJE d.o.o., OIB 25304381929, Sesvete, Glavna 30, ovršni trošak u iznosu od 17,41 eur / 131,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

3.) Nalaže se tuženiku OPORTUM PROJEKT d.o.o., Zagreb, Palagruška 7, OIB: 18428145914, nadoknaditi tužitelju A. T. RUŠENJE d.o.o., OIB 25304381929, Sesvete, Glavna 30 trošak parničnog postupka u iznosi od 2.776,02 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude u roku od 8 dana do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik ( vršitelj dužnosti ) Nadija Gajski Mindoljević, iz [adresa], izdala je dana 15. srpnja 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave; računa 077/PJ1/1 od 14. kolovoza 2018. koji je račun izdan tuženiku kao ovršeniku . U navedenom je računu naznačeno da se temeljem njega potražuje iznos od 77.194,60 kn, kao opis posla naznačeno je „ Drobljenje betona- prateći radovi nužni za izvođenje radova u okviru građenja objekta na lokaciji TRCZ- Sesvete „ u količini 2.205,56 m3 te „ - gradilište TRCZ-Sesvete; radovi u okviru građenja – izgradnja objekta i „ Prijenos porezne obaveze temeljem čl. 75 st. 3a i čl. 79 st. 7 Zakona o PDV-u“ .

2. U samom prijedlogu za ovrhu tužitelj je naveo da je tuženik djelomično podmirio njegovo potraživanje po navedenom računu , no da je ostao dužan iznos od 31.694,60 kn , koji iznos tužitelj potražuje u ovršnom postupku uz troškove postupka, sve s kamatom.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem je naveo kako osporava istinitost navoda tužitelja navodeći kako je cijela tražbina po navedenom računu plaćena odnosno namirena uplatom od strane tuženika u iznosu od 45.449,40 kn. Tuženik ujedno osporava da bi navedena količina kamena od 2.205,56 m3 tuženiku uopće bila isporučena , te tuženik predlaže staviti rješenje o ovrsi izvan snage i ukinuti platni nalog uz dužnost naknade troška tužen iku.

4. Sud napominje da je tijekom postupka utvrđivano, a radi omaške u postupanju javnog bilježnika, da li je tuženik podnio pravovremeno prigovor protiv rješenja o ovrsi. Naime sud je radi utvrđivanja činjenica dana primitka rješenja o ovrsi Ovrv-61/2021. od 15. srpnja 2021. od strane ovršenika / tuženika te dana podnošenja prigovora na navedeno rješenje o ovrsi, dopisom Povrv-1856/2021. od 28. ožujka 2022. zatražio od navedenog vršitelja dužnosti javnog bilježnika ( sada javnog bilježnika ) podatke o datumu prijema rješenja o ovrsi po ovršeniku / tuženiku i danu podnošenja prigovora. Dopisom br. Ovrv-61/2021. od dana 8. travnja 2022. navedeni je javni bilježnik izvijestio sud da je ovršenik / tuženik rješenje o ovrsi zaprimio dana 23. srpnja 2021. te da je podnio pravodobni prigovor dana 29. srpnja 2021. Nastavno, uvidom u spis utvrđeno je da je navedeni vršitelj javnog bilježnika ( sada javni bilježnik ) svojim dopisom od 21. rujna 2021. izvijestio ovaj sud da je omaškom ovom sudu na daljnje postupanje priložen i dostavljen prigovor istog ovršenika ali u predmetu Ovrv-62/2021. , te navedenim dopisom od 21. rujna 2021. vršitelj dužnosti javnog bilježnika dostavlja ovom sudu prigovor ovršenika pravodobno podnesen u njegovom predmetu Ovrv-61/2021. Uvidom u spis utvrđuje se da na listu 25-26 prileži prigovor ovršenika protiv rješenja o ovrsi vršitelja javnog bilježnika u predmetu Ovrv-62/2021. od 15. srpnja 2021. koji je u tom predmetu podnesen 16. kolovoza 2021. i u kojem su stranke; ovrhovoditelj / tužitelj i ovršenik/ tuženi isti kao i u predmetu Ovrv-61/2021. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je u ovom konkretnom slučaju ovršenik/ tuženik pravodobno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Nadija Gajski Mindoljević Ovrv-61/2021. od 15. srpnja 2021. prema odredbi čl. 58 st. 1 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 ; dalje u tekstu OZ ), te je radi navedenog sud je rješenjem Povrv-1856/2021. od 14. travnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je dana 15. srpnja 2021. godine donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Nadija Gajski Mindoljević iz [adresa] pod brojem Ovrv-61/2021. stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te je određeno da se u tom dijelu ukidaju provedene radnje i da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Na navedeno je rješenje tužitelj ( ovrhovoditelj ) podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pos. br. Pž-2217/2022. od 18. prosinca 2023.

5. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 1. veljače 2024 . naveo da je prije utuženja račun br. 037/PJ1/1 djelomično podmiren u iznosu od 45.500,00 kn i da je navedena uplata je vidljiva u knjigovodstvenoj kartici te da taj djelomično plaćen iznos nije niti utužen, budući je tužitelj svoje potraživanje umanjio za taj djelomično plaćeni iznos od 45.500,00 kn već prilikom utuženja. Nadalje tužitelj ističe da iz računa te kartice partnera priloženih uz prijedlog za ovrhu nesporno proizlazi da postoji potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, dok s druge strane, ovršenik ničim ne dokazuje svoje navode, odnosno ovršenik ničim ne dokazuje da je predmetno potraživanje u cijelosti podmireno. Tužitelj također ističe da ukoliko tuženik i dalje osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno obračun cijene radova, da predlaže provesti financijsko vještačenje na okolnost visine, odnosno tužitelj predlaže provođenje građevinskog vještačenja na okolnosti utvrđivanja količine izvedenih radova i vrijednosti izvedenih radova, uz pridržaj prava dostavljanja dodatne dokumentacije na zahtjev vještaka. Istim je podneskom tužitelj specificirao svoj tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev u eurima. Na okolnost svojih navoda tužitelj je predložio saslušati direktora tužitelja GK

6. Nastavno, u podnesku od 12. lipnja 2024. tuženik je naveo kako tužitelj ničime nije dokazao niti da je izveo količinu radova koja je naznačena na računu i koju izdavanjem neutemeljenih računa maliciozno želi naplatiti od tuženika, a, čak i da jest izveo (a nije) tužitelj bi trebao imati tuženikov izričiti nalog i pristanak da to učini u naznačenom opsegu ili priznanicu tuženika kojom se očituje da pristaje na cijenu i količinu kakva je naznačena na računu. Tužitelj niti pri izradi svojega obračuna tuženiku nije predočio adekvatnu građevinsku knjigu kao niti otpremnice i radne naloge, iako je to bio dužan učiniti. Tužitelju je po dostavljenom računu priznato i isplaćen mu je iznos za upravo onu količinu radova koju je u ime investitora tuženiku priznao nadzorni inženjer (odnosno sam investitor). Tuženik ujedno ukazuje da je tužitelj dio radova koje je izvodio na gradilištu ugovarao neposredno s investitorom, dakle nije radio po njegovom nalogu i ugovoru s njim već po nalogu investitora, što svakako nije obuhvaćeno troškovnikom i ugovorenim radovima s tuženikom, stoga nema nikakve osnove od tuženika naplaćivati bilokakve dodatne radove koji nisu ugovoreni s tuženikom. Na okolnost količina stvarno izvedenih i ugovorenih radova tuženik predlaže saslušati prokuristu tuženika TK kao i svjedoke EK i ĐK. Tuženik ukazuje na ugovoreni troškovnik koji je sastavni dio ugovora o građenju za objekt TRCZ u Sesvetama u kojemu su predviđene količine za Pikamiranje kamena i betona prema ponudi (sati 108,50, cijena po satu 350,00 kn 37.975,00 kn) te situacija koju je tuženiku ovjerio i priznao investitor, a u kojoj su sadržane količine upravo kako tvrdi tuženik. Tuženik ističe kako je teret dokazivanja u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku na tužitelju, koji nije dostavio niti jedan dokaz o tome da je izveo radove u količini koja je naznačena na računu, niti da mu je tuženik naložio izvođenje i priznao toliko izvedenih radova. Upravo suprotno, jedino na što se tuženik poziva je izvod iz njegovih poslovnih knjiga koje je očito nepravilno vodio i knjižio je potraživanja prema tuženiku u nepostojećim prekomjernim iznosima. Kako je teret dokaza na tužitelju, predlaže se neka tužitelj u spis predmeta dostavi pravnu osnovu navodnog potraživanja kojeg ima prema tuženiku, i sve ostale isprave iz kojih bi navodno proizlazila visina potraživanja prema tuženiku u iznosu za koji on tvrdi da ga ima pravo naplatiti od tuženika.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to Rješenje javnog bilježnika – vršitelja dužnosti GKĐ iz [adresa] br. Ovrv-61/2021 od 15. srpnja 2021. ( list 1-4 spisa) ; Dostavnicu kojom je navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno tuženiku ( list 5 -6 spisa); Račun tužitelja br. 037/PJ1/1 odd 14. kolvooza 2018. ( list 10 spisa); Karticu kupaca – tužitelja od 19. travnja 2021. ( list 60 spisa), te dopis Porezne uprave MF RH, Ispostaa Trešnjevka s prilozima ( list 159-165 ). Sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka TK, EK , ŽK te je proveo i dokaz saslušanjem direktora tužitelja KK. Sud nije provodio dokaz financijskim i građevinskim vještačenjem smatrajući činjenično stanje dostatno utvrđenim te smatrajući da bi provođenje tih dokaza samo doprinjelo dugotrajnosti postupka kao i nastavnim troškovima istog.

8. Na ročištu održanom dana 6. rujna 2024. punomoćnik tuženika je naveo kako ima saznanja da je tuženik zaprimljeni račun 037/PJ1/I vratio tužitelju no da je temeljem njega uplatio nesporni iznos od kako on navodi 45.449,40 kn no da je teret dokaza na tužitelju te je predložio da tužitelj dostavi dokaz uplate sa specifikacijom potraživanja koje ima prema tuženiku nastavno, naveo je da je od presudne važnosti da tužitelj u ovome postupku dostavi dokaz o tome da mu je tuženik kao njegov nalogodavac priznao količinu izvedenih radova koja je navedena u računu ili da barem tužitelj dostavi dokaz o tome da mu je upravo tuženik naložio ili s njim zaključio Ugovor za količinu radova koja je navedena u računu. Punomoćnik tužitelja je osporio navod tuženika da bi tuženik vratio račun br. 037/PJ1/I . Na upit suda punomoćnicima stranaka da li je među strankama postojao kakav Ugovor vezan za radove na gradilištu TRCZ-Sesvete, prisutni punomoćnici stranaka su naveli da se sa sigurnošću o navedenom ne mogu očitovati a vezano za izdavanje mogućih privremenih ili okončanih situacija vezano za radove na gradilištu punomoćnik tuženika predložio je saslušanje TK , prokuriste tuženika budući je on vodio poslove oko radova na tom gradilištu i ima neposredna saznanja o svim poslovima i odnosima između stranaka u odnosu na navedene radove dok je punomoćnik tužitelja ostao kod prijedloga za saslušanje direktora tužitelja GK .

9. Na prijedlog tuženika sud je od Porezne uprave pribavio podatak da li je tuženik uvrstio u svoje knjigovodstvo , porezne evidencije i sustav PDV navedeni račun i da li je odbio predporez na tom računu i kojeg datuma. Svojim dopisom od od 18. ožujka 2024. Porezna je uprava ( Ispostava Trešnjevka ) izvijestila sud da je uvidom u dostavljenu knjigu ulaznih računa za poreznog obveznika ; tuženika ; za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. kolovoza 018. utvrđeno kako po tom računu nije odbijen predporez.

10. U podnesku od 15. svibnja 2025. tužitelj je naveo kako iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Trešnjevka od dana 27. studenog 2024.g. jasno slijedi da je predmetni račun br. 037/PJ1/1 od 14. kolovoza 2018.g. u ukupnom iznosu od 77.194,60 kn iskazan u knjizi ulaznih računa sa prijenosom porezne obveze te je knjižen na poziciji PDV prijave za razdoblje od 1. do 31. kolovoza 2018.g. na pozicijama II. 4 Primljene isporuke u RH za koje PDV obračunava primatelj (tuzemni prijenos porezne obveze) i III.4. Pretporez od primljenih isporuka u RH za koje PDV obračunava primatelj (tuzemni prijenos porezne obveze), a koje je obvezniku neutralna stavka. Iz članka 75. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost proizlazi da u isporukama navedenim u istom članku porezna obveza prelazi na primatelja usluge/isporuke. Člankom 79. st. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da „U slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV isporučitelj u računu mora navesti »prijenos porezne obveze« ili engleski izraz „Reverse Charge“.“ Sukladno odredbi čl. 76. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. navedenog Zakona plaćen ako je u prijavi PDV - a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a. Dakle, imajući u vidu da je tuženik u poreznoj prijavi iskazao predmetni račun br. 037/PJ1/1 od 14. kolovoza 2018.g., i to u ukupnom iznosu od 77.194,60 kn, kao i u MJ Stranica 1 od 1 knjizi ulaznih računa sa prijenosom porezne obveze, proizlazi da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika o tome da je tužitelju po predmetnom računu isplaćen samo onaj iznos koji mu je bio priznat od strane investitora. Naglašava se da nije logično da bi tuženik u slučaju da je smatrao da izvedeni radovi neće biti priznati tužitelju te plaćeni u cijelosti, predmetni račun evidentirao u prijavi poreza i u knjizi ulaznih računa sa prijenosom porezne obveze, u cjelokupnom iznosu na koji glasi bez da prethodno traži ispravak navedenog računa na iznos za koji je račun plaćen, odnosno prema navodima tuženika na iznos za koji su tužitelju priznati izvedeni radovi, a tuženik ničim nije dokazao ni da je tražio takav ispravak računa nakon podnesene prijave poreza usprkos činjenici da je teret dokazivanja takvih navoda upravo na tuženiku. Tužitelj vezano uz navedeno ističe kako je teret dokazivanja navoda tuženika o tome da je investitor priznao radove samo u određenom iznosu, a koji je tuženik tužitelju i platio, također na tuženiku, a ne tužitelju budući je tuženik nesporno u prijavi poreza evidentirao cjelokupni iznos po predmetnom računu, a s prijenosom porezne obveze na primatelja, a isti je podmirio samo djelomično, tada je upravo tuženik u obvezi dokazati svoje navode o opravdanosti neplaćanja preostalog iznosa koji tužitelj tužbom potražuje, a za koji tuženik tvrdi da tužitelju nije bio priznat od strane investitora. Budući je tuženik navedeni račun iskazao u cjelokupnom iznosu u svojim poslovnim knjigama, navodi tuženika o tome da je predmetni račun osporio i vratio tužitelju, kao i da tužitelju nisu bili priznati radovi u količini u kojoj su izvedeni, a koje navode tuženik ničim tijekom postupka niti nije dokazao, u potpunosti su neutemeljeni. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o neosnovanom odbijanju podmirenja preostalog potraživanja tužitelja po predmetnom računu br. 037/PJ1/1 od 14. kolovoza 2018.g. od strane tuženika . Tužitelj je ujedno ukazao i na sudsku praksu, konkretno pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-1865/2021 od 22. prosinca 2022.g. (kao i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1285/2023 od 24. svibnja 2024.g.), iz kojih je razvidan način rada i postupanja tuženika.

11. U svom iskazu danom na ročištu 13. studenog 2024. svjedok ( prokurist tuženika) TK je u bitnome iskazao da je društvo tužitelja bilo kooperant društvu tuženika na jednom projektu TRCZ Sesvete, gdje je tuženik kao glavni izvođač radova ( tuženik ) s tužiteljem imao ugovorene radove iskopa i nasipa tj. zemljanih radova, da je direktor tužitelja dogovorio neke radove direktno sa investitorom i to mljevenje otpadnog materijala i betona no da tuženik o istome nije imao saznanja već bilo dogovoreno da se ti dodatni radovi zapravo financijski prebace preko društva tuženika. O tome ga je izvijestio predstavnik investitora ; TRCZ Sesvete, te je naveo da su svi radovi do tada plaćani i da je proces obračuna radova inače takav da se mora ispostaviti građevinska knjiga ili dokaznica mjera a u cilju dokazivanja da se odradio određeni posao u naznačenoj količini. Svjedok je naveo kako je i od direktora tužitelja kao i od predstavnika investitora imao saznanje da će se pratiti na dnevnoj bazi izvršenje drobljenja kamena prema karticama, no da tuženiku te kartice nisu prezentirane na dnevnoj osnovi kao ni investitoru već da je direktor tužitelja od jednom donio više tih kartica kojima je opravdavao izvedene radove drobljenja kamena no da ih ni tuženik ni investitor nisu u tom smislu priznali. Svjedok je naveo da se radi o internom dogovoru investitora i tužitelja o kojem je on nastavno bio obaviješten te da je tuženik platio onaj iznos koji je bio priznat od investitora a koje je određene radove investitor priznao i to u iznosu za koji se sa sigurnošću nije mogao očitovati i koji je tužitelju plaćen a na temelju iznosa koji je investitor priznao i koji je tužitelju plaćen čime je po stavu svjedoka tužitelj u cijelosti isplaćen. Na upit suca da li je postojao ugovor između investitora i neke od stranaka te da li je postojao kakav ugovor između stranaka vezano za radove na navedenom gradilištu svjedok je naveo da je između društva tuženika i investitora je postojao i postoji takav ugovor no da stranke u ovom postupku nisu imale posebno zaključen ugovor, na upit na temelju čega je u tom slučaju tužitelj obavljao poslove kooperanta za tuženika svjedok je naveo kako misli da je to bilo temeljem narudžbenice ili dogovora imajući u vidu da su stranke i od ranije surađivale u određenim projektima. Na upit suca da li je u tijeku radova odnosno izvođenja projekta i ranije bilo situacija da je tužitelj dogovarao radove neposredno s investitorom svjedok je naveo da nije te da je ovo bio jedini slučaj. Nastavno na upit suca da li sudu može prezentirati pisani dokaz da je investitor priznao određene radove u iznosu koji je tuženik i platio odnosno na koji način je investitor odredio koji su radovi izvedeni i u kojem iznosu, svjedok je naveo da je to bilo obračunato po nadzornom inženjeru investitora te je naveo kako je po tuženiku prezentirana građevinska knjiga sa "tiketima" te da investitor nakon što je izvršio uvid u knjigu po svom nadzornom inženjeru nije priznao radove iznad cca 3.000 m3 već cca oko 2.500 m3 no da se radi proteka vremena sa sigurnošću o količinama i cijeni ne može očitovati. Naveo je u iskazu da je tuženik inače imao problema s investitorom za to isto gradilište što je također predmet spora na ovom sudu. Svjedok je naveo da zna da su po tužitelju izdan račun no da se sa sigurnošću ne može sjetiti koliko je iznosio u cijelosti, da je nakon nakon zaprimanja računa kontaktirao direktora tužitelja i rekao mu da se račun korigira na priznati iznos po investitoru no da tužitelj tako nije postupio, da je tuženik vratio račun tužitelju i da je izvršeno plaćanje po investitoru i tuženiku u iznosu koji je priznat po investitoru a za koji se sa sigurnošću radi proteka vremena ne može očitovati. Na upit suca a na temelju čega tuženik vrši uplatu nespornog dijela odnosno priznatog iznosa po investitoru i tuženiku imajući u vidu da je račun vraćen, svjedok je naveo da je taj iznos plaćen u kontekstu cjelokupnog poslovanja stranaka, da nije knjigovođa te da se o samom načinu evidentiranja uplate ne može očitovati no da je bio u vjeri da će tužitelj korigirati navedeni račun na priznati iznos i da će računovodstveno s tanje time biti sređeno.

12. Na upit suca da li postoji i gdje se nalazi ugovoreni troškovnik na koji se tuženik poziva u svom podnesku od 12. lipnja 2024. svjedok je naveo da isti postoji da se nalazi kod tuženika i da ga je sastavljao investitor no da se radi radi o internom troškovniku između tuženika i investitora i da se sadržaj tog troškovnika ne mora prezentirati tužitelju te da se radi o internoj stvari odnosno dogovoru između tuženika i investitora te da i ne postoji obaveza ni jednog od navedenih da se taj ugovoreni troškovnik prezentira tužitelju tim prije što se radilo o izvan ugovornim radovima. Na izričiti upit suca da li je nesporan iznos priznat po investitoru i tuženiku plaćen prije ili poslije izdavanja računa svjedok je naveo da smatra da je plaćen nakon izdavanja računa no zbog proteka vremena da se sa sigurnošću o istom se nije očitovao a na upit da li je tužitelj tijekom radova na navedenom projektu izdavao račune redovno te da li je tuženik koji od tih računa vratio ili reklamirao svjedok je naveo i da nije budući su svi radovi pregledavani od nadležnih osoba i zajednički utvrđivani po njima tako da o istome nije bilo spora do računa koji je ispostavio tužitelj za iznos koji nije odgovarao stvarno izvedenim radovima.

13. Na upit suca na temelju čega je tuženik zaključio da radovi po tužitelju nisu izvršeni u navedenoj količini i od kuda je to njemu poznato svjedok je naveo da se to primarno odnosi na stav investitora a na upit da li je tuženik po svojim djelatnicima vršio kontrolu radova i opsega radova po tužitelju a vezano za drobljenje kamena, svjedok je naveo navodi da nije vršena od strane tuženika nikakva kontrola ili pregled tih radova no istaknuo je kako smatra da je od strane kako investitora tako i tužitelja bilo nekorektno i neprofesionalno da vrše dogovore mimo njega što nije inače i uobičajeno te da smatra nekorektnim da u ovom slučaju tuženik snosi troškove njihovog međusobnog dogovora. Na upit izričiti upit suca da li je tuženik smatrao te da li ga je investitor izvijestio o potrebi povećanog opsega radova na drobljenju kamenja svjedok je naveo kako smatra da se to njega nije ticalo i da o tome nema nikakvih saznanja budući kako je naveo radilo se o internom dogovoru tužitelja i investitora u kojem je tuženik zaobiđen što smatra kako ponovno ističe nekorektnim i neprofesionalnim. Na upit da li su izdavane privremene ili okončane situacije i tko ih je ovjeravao svjedok je naveo da je tuženik redovno ispostavljao investitoru privremene situacije a da je okončana situacija predmet jednog spora na ovom sudu. Nastavno na upit da li je investitor tuženiku priznavao izvršenu količinu radova i s tim povezane troškove a kako je to naznačeno u podnesku tuženika od 12. lipnja 2024. svjedok je naveo da nije, a na upit suca na temelju čega se onda došlo do iznosa nespornog plaćenih radova koje je tužitelj izvršio po nalogu investitora, svjedok je naveo kako smatra da se to tuženika ništa ne tiče i da se o tom iznosu očitovati ne može budući ponovno naglašava da se radilo o internom dogovoru investitora i tužitelja te da je tuženik trebao biti upoznat sa stvarnom količinom izvršenih radova i njihovom cijenom a što u ovom slučaju nije poštivano. Nastavno je pojasnio kako se zapravo radi o odnosu tužitelja i investitora prema kojem je zapravo investitor trebao priznati izvršene radove i cijenu koju su dogovorili no da je evidentno došlo do neslaganja kako obujma radova i cijene tih radova a što se želi nekorektno prebaciti na tuženika. Na upit suca da li je tuženik i ako je na koji način davao naloge tužitelju za određene radove ako je na temelju čega i da li je to bio dužan učiniti svjedok je naveo da se u građevinarskim poslovima ti poslovi obavljaju gotovo na dnevnoj bazi i dinamično prema potrebama posla te da je u tom smislu naloge tužitelju davao neposredno a možda koji puta i u pisanom obliku no da se sa sigurnošću radi proteka vremena o tome ne može očitovati , dok je na upit da li je sporna cijena naznačena u računu od 35,00 kn za m3 i tko ju je definirao, svjedok naveo kako smatra da ta cijena po m3 nije sporna i da je dogovorena između tužitelja i investitora .

14. Na upit punomoćnika tužitelja da li je bio prisutan kada su tužitelj i investitor dogovarali radove za koje je izdan navedeni račun svjedok je naveo da da nije, a da je bio prisutan da bi se istima protivio. Punomoćnik tužitelja je prigovorio istinitosti dijela iskaza svjedoka u odnosu na činjenicu da bi radovi koje je tužitelj izvršio išli preko tuženika a bez njegovog saznanja jer isto nije ni životno ni logično, posebno kada se ima u vidu da je plaćen iznos od 45.500,00 kn na ime nesporno izvršenih radova.

15. Na upit punomoćnika tuženika kako se jedinična cijena kao i količina izvedenih radova uobičajeno dokazuje svjedok je naveo navodi da je to matematički dokazivo na način da geometar izađe na teren izvrši izmjeru , širine, visine, dužine i dubine te naznači potrebnu količinu koju treba iskopati a tako utvrđenu količinu izvedenih radova odobrava nadzorni inženjer, a da nadzornog inženjera imenuje investitor te da ugovara glavni izvođač i investitor a odobrava njihov nadzorni inženjer te da se bilo kakva plaćanja od strane investitora i naručitelja nisu moguća bez odobrenja odnosno prethodnog pregleda nadzornog inženjera .

16. U svom iskazu danom na ročištu 13. studenog 2024. direktor tužitelja GK je naveo da nema saznanja da li je postojao ugovor između tuženika i glavnog investitora no da nije postojao ugovor između tužitelja i tuženika u kojem poslovnom odnosu je društvo tužitelja bilo kooperant društvu tuženika na izvođenju dijela radova na tom gradilištu. Naveo je da sa tuženikom surađuje od ranije i nakon smrti osnivača tuženika i da je suradnja nastavljena korektno i profesionalno i odvijala se na način da su u komunikaciji dogovarani konkretni radovi sa cijenom koja bi bila utvrđena ili prije ili poslije izvedenih radova. U ovom konkretnom slučaju direktor tužitelja je naveo da je s prokuristom tuženika dogovorio konkretne radove, njihovu cijenu i opseg te je naveo da nikada radi ranije korektne suradnje i dugogodišnjeg poznanstva nije tražio od tuženika da mu prezentira bilo kakvu dokumentaciju koju je on imao ugovorenu sa glavnim investitorom jer imao povjerenje u tuženika. Na upit suca da li je tuženik račun 037/Pj1/1 od 14. kolovoza 2018. vratio ili reklamirao te da li je uopće kontaktirao tužitelja te da li je i ako je na koji način tuženik odbio izvršit njegovo plaćanje, direktor tužitelja je naveo kako tuženik nikada taj račun nije vratio niti reklamirao niti ga je kontaktirao s tim u vezi, a da je iznos od 45.500,00 kn plaćen 1. ožujka 2019.g. , te da sudu može prezentirati preslike SMS poruka na okolnost da je nakon izdavanja računa kontaktirao i preko poruka i mobitelom G , prokuristu tuženika radi plaćanja računa u punom iznosu od 77.194,60 kn a da mu je te je u iskazu naveo kako mu je od strane prokuriste tuženika rečeno kako će se platiti cjelokupni iznos kada mu bude plaćeno od strane investitora, odnosno budući da od investitora tuženik nije naplatio cjelokupan iznos svojih troškova, da nije u mogućnosti platiti ni tužitelja za utuženi iznos, a u iskazu je naveo da je prokuristu tuženika zvao iznimno često da je dobivao takav odgovor ili SMS poruku, a radi čega se tužitelj udaljio s gradilišta i više nije izvodio nikakve radove.

17. Na upit suca da li je neposredno pregovarao sa investitorom o radovima za koje je izdan račun tuženiku na iznos od 77.194,60 kn, direktor tužitelja je naveo di da on nikada nije neposredno i bez znanja tuženika kontaktirao s bilo kojom osobom od strane investitora niti je je s bilo kome od od strane investitora kontaktirao vezano za radove koji su naznačeni u računu od 14. kolovoza 2018., te da nije ni okolnosno ni realno da on neposredno ugovara bilo kakve radove s investitorom već da su ovi radovi koji su obračunati u navedenom računu dogovoreni neposredno sa tuženikom i to konkretno sa prokuristom G pri čemu je direktor tužitelja istaknuo da u dosadašnjoj suradnji s tuženikom od oko 25.g. nije bilo nesporazuma ni prijepora oko izdanih računa već da je on s G " sjeo" dogovorio posao i izdao račun za obavljeni posao te da tuženik odnosno G nikad na isto nije imao primjedbi. Nastavno je u iskazu naveo da je on s G bio u neposrednoj komunikaciji gotovo svakodnevno te da je obavljao poslove po njegovom nalogu pa tako i posao drobljenja betona kako je to sadržano u računu od 14. kolovoza 2018. te da on nema saznanja da li se radi o van troškovničkim poslovima jer on nema saznanja o ugovoru između investitora i tuženika. U iskazu je naveo kako je prije samog izdavanja računa imao sastanak s G kada mu je prezentirao da će se izdati račun na iznos od 77.194,60 kn te da G na isto nije imao nikakvih primjedbi niti je osporavao iznos za izvršene radove. Direktor tužitelja je u iskazu naveo da G nije imao nikakvih primjedbi na izvedene radove i njihovu količinu te je ponovo istaknuo kako do ove situacije s tuženikom i G nije imao nikakvih problema u proteklih 25.g. i da se postupalo upravo na takav način. Naveo je kako iz samog iskaza G na istom ročištu proizlazi da je on redovno fakturirao račune investitoru koji mu ih je uredno plaćao međutim da u ovom slučaju on nije isplatio njega kao kooperanta nakon izdavanja računa već da je izvršio djelomičnu uplatu kako je naveo više od pola godine nakon izdavanja računa. Nakon što je tužitelj utvrdio da do plaćanja neće doći za preostali iznos računa i nakon višekratnih poziva i pokušaja komunikacije radi zastare tužitelj navodi da je pokrenuo ovrhu sredinom 2021. g.

18. Na upit suca da li je investitor upoznat sa činjenicom da tuženik nije platio u cijelosti navedeni račun direktor tužitelja je naveo da je investitor o istom imao saznanje budući je dolazio na gradilište i to vlasnici investitora SK i VK te da im je on rekao kako mu radovi koje je izvršio na gradilištu nisu plaćeni tužitelju po tuženiku, na što su oni izrazili čuđenje navodeći kako oni svoje obaveze kao investitori redovno ispunjavaju tuženiku, a direktor tužitelja je u iskazu naveo kako ima saznanja i od njih i od drugih kooperanata da tuženik nije vršio redovna plaćanja a radi čega koliko mu je poznato se pred ovim sudom i vodio spor.

19. Na upit suca da li je tužitelj ranije izdavao tuženiku račune vezano za radove na navedenom gradilištu te da li ih je tuženik plaćao ili nije i da li ih je reklamirao, direktor tužitelja je naveo da je na tom gradilištu vršio i druge radove za tuženika pod drugim društvom koje se zove Matusonović d.o.o. kojeg je direktor tužitelja u ovom postupku isto vlasnik a za obavljane radove i po tom društvu tuženik nije platio te da je društvo Matusanović d.o.o. jednako tako pokrenulo sudski postupak radi naplate, te da je u tom postupku pravomoćno usvojen njegov tužbeni zahtjev u postupku Povrv- 1865/2021. a potvrđen je Pž-1285/2023. Direktor tužitelja je u iskazu naveo kako su radovi koje je on obavljao za tuženika a za koje je ispostavljen račun od 14. kolovoza 2018. bili redovno nadzirani odnosno praćeni kako od strane investitora tako i od strane G koji je gotovo svakodnevno bio na gradilištu o čemu on ima osobna saznanja kao i saznanja od djelatnika svog društva koji su konkretno radili na tim poslovima, pri tome ističe kako ni tijekom izvršenja tih radova drobljenja betona tako ni nakon izdavanja računa od strane ni tuženika ni investitora nije bilo nikakvih primjedbi vezano za kvalitetu i opseg radova. U iskazu je naveo da mu je poznato kako osobno tako i prema iskazima njegovih djelatnika da je nadzorni inženjer radova g. investitora bio nazočan na gradilištu za vrijeme radova za koji je račun izdan te ponavlja u iskazu kako nikad nikakve primjedbe na kvalitetu i opseg rada nije imao ni od tog nadzornog inženjera ni od tuženika. Na upit suca da li je i ako je, kako investitor davao naloge tužitelju neovisno o tuženiku i za koje radove na gradilištu, direktor tužitelja je izričito naveo da nikada nikakav nalog nije dobio od strane investitora već je isključivo postupao prema nalozima i to uglavnom usmenim zaprimljenim od strane tuženika i to od poslovođe tuženika EK usmeno prema potrebama posla od strane g. TK brata g. EK

20. Na upit suca na temelju čega je izvršen izračun o količini od 2.205,56 m3 na temelju kojeg je izdan navedeni račun direktor tužitelja je naveo da je ta količina utvrđena upravo sa BK, a što je uključivalo rad po projektu investitora i neposrednim izračunom na terenu, naveo je kako nije imao nikakvih saznanja da bi trebao na dnevnoj bazi trebao ispostavljati nekakve kartice o obavljenim radovima niti je ikada ranije za poslove koje je imao s tuženikom izdavao bilo kakve kartice. Direktor tužitelja je naveo kako on ne bi nikada imajući u vidu dužinu svog poslovanja i poslovni ugled izdao račun za vrstu radova i iznos za koji nije poslove obavio, a prema cijeni koja je nesporno utvrđena, nastavno na upit suca suca temeljem čega je ugovorena cijena od 35 kuna po m3 i da li je ista bila sporna među strankama ranije, direktor tužitelja je naveo da isto nije bilo sporno, što je potvrdio i G u iskazu.

21. Na upit suca da li je tužitelj prije izdavanja računa s tuženikom bio u kontaktu vezano za konkretne radove sadržane u računu direktor tužitelja je naveo kako je prije izdavanja računa bio na sastanku sa T u svom uredu kada su utvrdili sve kriterije vezane za navedeni posao pa tako i za izdani račun u ovom postupku kao i za druge poslove i račune koje je tužitelj obavljao za tuženika, pri čemu između stranaka nije bilo ništa sporno i G je prihvatio sve podatke vezane za izvršene radove drobljenja betona i izračun tih radova koji je u konačnici naznačen u računu. Na upit suca da li postoji i ako postoji gdje se nalazi ugovoreni troškovnik na koji se poziva tuženik u podnesku od 12 lipnja .2024. , direktor tužitelja je naveo da o istom nema nikakvih saznanja niti mu je ikada od stane tuženika ni G prezentiran ikakav dokument koji bi se odnosio na ugovorni odnos između investitora i tuženika. U iskazu je naveo da je telefonski kontaktirao tuženika nakon uplate 45.500,00 kn kada mu je od strane konkretno G rečeno da će ostatak duga po navedenom računu platiti.

22. Na upit punomoćnika tužitelja da li je bilo ikada pismenih ili usmenih reklamacija od strane tuženika na kvalitetu i opseg radova koji su sadržani u ovom računu, direktor tužitelja je naveo da nije, na upit s kim je i kada te gdje , konkretno dogovorio poslove na navedenom gradilištu vezano za drobljenje betona , direktor tužitelja je naveo da ga je primarno kontaktirao G vezano za navedene radove, da su se našli na gradilištu početkom svibnja oko tjedan dana prije početka samih radova kojom prilikom ga jeF. G pitao da li tužitelj može preuzeti taj posao u kojem roku i za koju cijenu te da su konkretno na gradilištu sve navedeno dogovorili.

23. Na upit punomoćnika tuženika koliko je vremena prošlo od trenutka dogovora do završetka posla drobljenja betona direktor tužitelja je naveo da se sa sigurnošću na navedeno ne može očitovati, no da nikakvih primjedbi na dinamiku radova nije bilo od strane tuženika i da se sa sigurnošću radi proteka vremena ne može očitovati koliko su konkretno radovi drobljenja betona trajali, a na upit suca da li su zbog njegovih radova kasnili drugi nastavni radovi, direktor tužitelja je naveo da nikakvi radovi nastavno na tom gradilištu vezano za njegove radove nisu kasnili niti bili upitni. Nastavno na upit punomoćnika tuženika da li je prije početkom radova bila dogovorena sa tuženikom količinu radova, direktor tužitelja je naveo da radi vrste posla nije moguće točno u m3 utvrditi koliko će betona biti drobljeno te da je dogovoreni okvirni plan radova kao i količina. Na upit punomoćnika tuženika čime može dokazati da je izvršio količinu radova koja je naznačena u računu, direktor tužitelja je naveo da smatra kako je to nesporno budući je isto to utvrđeno sa . G koji nije imao nikakve primjedbe kako na opseg, vrstu radova i dinamiku te na količinu zdrobljenog betona, a u iskazu je naveo kako nije bio upućen od g. G da kontaktira s investitorom ili sa investitorom provjerava vrstu i opseg radova.

24. Na upit punomoćnika tuženika kako je nadzor mogao utvrditi količinu izvršenih radova odnosno količinu drobljenog betona direktor tužitelja je naveo kako nije bio u neposrednom kontaktu s investitorom te da je investitor mogao u svakom trenutku vršiti pregled radova kao i količinu drobljenog betona, niti je od strane bilo koga od investitora tužitelj bio upitan o načinu rada i količini drobljenog betona, naveo je da se kamen drobio o postrojenjem – drobilicom teškom 45 t, s Pikhamerom koja je dovezena na gradilište labudicom koja se sama kreće gusjenicama na terenu, a beton je drobljen i bagerima za manje komade koji nisu mogli biti drobljeni Pikhamerom, na upit da li se može utvrditi mjernim aparatima na drobilici koliko je betona zdrobljeno dnevno, direktor tužitelja je naveo da je to mjerljivo kako po m3 tako i po satima rada, te je na upit punomoćnika tuženika da li se takva evidencija može pribaviti iz samog stroja drobilica, naveo da se ne može odnosno pojašnjava kako on ne može se sa sigurnošću o tome očitovati imajući u vidu samu vrstu posla vezanu za teren, vremenski uvjeti i sl. Na upit punomoćnika tuženika tko je preuzeo radove nakon izvršenih drobljenja betona, direktor tužitelja ponovno ističe kako je cijeli posao obavljan po nalogu . TK i EK koji su stalno bili prisutni na gradilištu , te da su mu oboje rekli da je posao dovršen i da za drobljenjem nema više potrebe te je naveo da je isplaćen ostatak po navedenom računu, da bi on nastavio radove na tom gradilištu, a kako radovi nisu plaćeni da ih je obustavio te je ponovio kako ima saznanja da i drugi kooperanti nisu plaćeni po tuženiku. Naveo je u iskazu da kako je sve bilo dogovarano s braćom Tolić te da u tom smislu nije rađena nikakva formalna primopredaja i da je u zadnjih 25. g. suradnje s tuženikom postupao odnosno poslovao na isti način i da i u ovom slučaju nije bilo nikakvih primjedbi na radove ni količinu drobljenog betona te da kao i ranije da su sve izmjere koje je imao prethodno sa braćom EK bile nesporne, da tuženiku na gradilištu nije izdao nikakav dokument već da je obračun kako je naveo bio definiran prije izdavanja samog računa u sjedištu njegovog društva.

25. Na upit punomoćnika tuženika da li smatra da prema dokumentaciju koju je prezentirao tuženiku naručitelj odnosno investitor mogao utvrditi količinu drobljenog betona direktor tužitelja je naveo kako je to odnos između tuženika i investitora te da on od strane investitora nikada nije bio pozvan na dostavu dokumentacije ili obrazloženje o količini zdrobljenog betona već kako je ranije istaknuo on je investitoru rekao kako mu radovi nisu po tuženiku plaćeni u cijelosti te je naveo da od strane investitora koliko se sjeća nije zaprimio ispravu; potvrdu vezano za količinu drobljenog kamena . Na upit suca da li je inače uobičajeno da predaje potvrdu o izvršenim radovima naručitelju pa tako i u ovom slučaju pisanu potvrdu tuženiku o količini zdrobljenog betona, direktor tužitelja je naveo da isto zavisi o dogovoru sa naručiteljem no da u ovom konkretnom slučaju to sa tuženikom nije bilo dogovoreno, niti ga je tuženik u tom smislu tražio ikakvu ispravu ili potvrdu te je ponovo ukazao kako je s E imao sastanak prije izdavanja navedenog računa kada je ugovoreno sve vezano za plaćanje istog računa u odnosu na količinu zdrobljenog betona. Na upit punomoćnika tuženika da li smatra da je tuženik mogao utvrditi količinu drobljenog betona na bilo koji drugi način osim onog prema podacima koje mu je tužitelj prezentirao, direktor tužitelja je naveo da pretpostavlja da se to može no da nema saznana da je tuženik na bilo koji način vršio provjeru količine drobljenog betona prema drugim osobama koje rade tu djelatnost ili prema drugoj dokumentaciji.

26. U svom iskazu danom na ročištu dana 11. rujna 2025. svjedok EK je naveo da je u periodu sredine 2018.g. bio zaposlenik tuženika i bio je angažiran po Ugovoru o djelu i to na poslovima građevinskog poslovođe, da je obavljao poslove organizacije i zemljane radove te da je bio nazočan na gradilištu TRCZ u Sesvetama u navedenom periodu a koje je zemljane radove obavljalo društvo tužitelja i to iskop temelja, drobljenje betonskog materijala koji se nalazio na gradilištu i da je tako drobljeni materijal bio po tužitelju vraćan u temelje novog objekta konkretno u nasipnu ploču a tužitelj je obavljao i poslove odvoza iskopanog materijala na deponiju gradilišta . Poslovi tog tipa obavljali u periodu od oko mjesec dna ljeti 2018.g. i to u više navrata kada je tužitelj vršio drobljenje tog betonskog materijala i to samo u jednom navratu. Na upit suca da li mu je poznato da bi tužitelj po svojim zaposlenicima direktno pregovarao bilo kojim poslovima sa investitorom, svjedok je naveo i da su svi radovi koji su se obavljali na gradilištu bili evidentirani po građevinskoj knjizi koja je temelj za izradu privremenih i okončane situacije , da je on vršio upis u evidenciju građevinske knjige koji su podaci realno odražavali vrstu i opseg radova . Svjedok je naveo u iskazu da je nadzor nad svim radovima kao i evidencijama u građevinskoj knjizi kao i privremenim situacijama vršio investitor i to konkretno NK koji je kako naveo bio " tvrd na olovci" te da sve ono što odobri nadzor da tuženik dostavlja u svoje računovodstvo koje nakon toga vrši poslove oko naplate radova. Svjedok je naveo da je u ovom slučaju tužitelj bilo kooperant tuženika konkretno na poslovima iskopa i drobljenja betona te da je nadzor odnosno investitor " srezao " i cijene , vrstu i opseg radova. U iskazu je naveo da nakon što je on g. GK direktoru tužitelja prezentirao evidenciju odnosno dokumentaciju o stvarno izvršenim radovima i činjenicu da je investitor odnosno nadzor smanjio vrstu i opseg količine radova, a time smanjio i cijenu radova tuženika, da je on predložio g. GK da on po svojim djelatnicima izvrši provjeru stvarno odrađenih radova kao i količine materijala koja je drobljena, no da on tako nije postupio navodeći da to nije u mogućnosti i sl. te da je tu došlo do stanovitog spora između tužitelja i tuženika u konačnici vezano za cijenu izvedenih radova. Svjedok je u iskazu naveo da se konkretnih cijena ne sjeća no da smatra da je zapravo investitor odnosno nadzor napravio " nepravdu" prema objema stranama i smatra da su time oštećeni u tužitelj i tuženik jer taj nadzor nije odražavao pravo stanje stvari, da je zapravo nadzor odnosno investitor ciljano smanjivao cijene radova u vlastitom interesu čime su bile oštećene obje strane. Svjedok je naveo kako mu je poznato da je dio navedenih radova plaćen od strane tuženika no koji iznos je plaćen da nema saznanja, niti ima saznanja za koji je iznos tužitelj tuženiku izdao račun, naveo je ako su su stranke i ranije surađivale, no da o tome nema konkretnih saznanja budući na tim radovima nije sudjelovao. Svjedok je naveo da ima saznanja od prokuriste tuženika UK koji je i njegov brat, kako je tužitelj neposredno pregovarao s investitorom da bi zaobišli tuženika u ovom projektu i neposredno ugovarali i naplaćivali poslove, no da je on on davao tužitelju naloge do trenutka spora za radove vezano uz vrstu i količinu posla no da od trenutka spora oko navedenog da je to prestao i da je tužitelj nastavio radove na tom gradilištu i to bez kontrole tuženika. Naveo je da je po njegovom mišljenju tuženik napravio više radova nego što je priznato od strane nadzora te je ponovio kako su takvim postupanjem nadzora, odnosno investitora oštećene obje strane, te da je nakon svega g. GK direktor tužitelja otkazao suradnju s tuženikom. Svjedok je naveo kako je on realno prikazo stanje u knjizi radova kako u opsegu tako i u količini i da smatra da je problem u tom što se tužitelj nije angažirao da provjeri navode tuženika i utvrdi stvarno stanje odnosno količinu i vrstu radova a što je moglo biti zaštita u odnosu na investitora odnosno nadzor.

27. Na upit punomoćnika tužitelja da pojasni od koga je konkretno dobio saznaje da bi tužitelj radove neposredno dogovarao s investitorom svjedok je pojasnio da mu TK tj. njegov brat nije to izričito rekao no da se to dalo zaključiti iz cjelokupne situacije vezano za činjenicu da je tužitelj nastavio s radovima mimo naloga i kontrole tuženika ali da se on svih detalja radi proteka vremena i bolesti ko je je naknadno pretrpio ne može sa sigurnošću sjetiti. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanje koje je to radove tužitelj nakon spora oko vrste i opsega radova i nakon što mu je tuženik prestao davati naloge tužitelj obavljao na gradilištu, svjedok je naveo da je radio poslove zatrpavanja, odvoza viška zemlje sa gradilišnog deponija na javni deponij a što je trajalo oko tjedan do dva tjedna.

28. Na istom ročištu svjedok ĐK je naveo d je bio bio zaposlenik tuženika i od 1. rujna 9.2018. te je naveo da o radovima na TRCZ u Sesvetama tijekom srpnja i kolovoza 2018.g. nema nikakvih konkretnih saznanja budući kada je on došao i počeo raditi kod tuženika da je na tom gradilištu radio drugi kooperant , da je na gradilištu naknadno dobio od nekih od radnika obavijest da je bilo spora između stranaka oko vrste i opsega radova kao i plaćanja te da je i od njih čuo i da je tužitelj dogovarao poslove neposredno s investitorom no ponavlja da o istom neposrednih i konkretnih saznanja nema.

29. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. dalje u tekstu : ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan osim u dijelu troška ovršnog postupka .

30. Temeljem čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

31. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

32. Nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na projektu odnosno gradilištu TRCZ Sesvete te da međusobno nisu imale pisani ugovor kojim bi definirale svoj međusobni odnos kako u smislu prava i obaveza tako i vrste i opsega posla . Jednako tako među strankama je nesporno da su surađivale duži niz godina gotovo na isti način te da među njima do ovog slučaja i nije bilo prijepora vezano uz međusobna prava i obaveze. Nastavno iz stanja spisa, isprava u njemu kao i iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj bio kooperant tuženiku na izgradnji Centra u Sesvetama te da je obavljao radove iskopa i drobljenja kamenja. Za navedene radove nesporno tužitelj je tuženiku ispostavio račun 037/PJ1/1 od 14. kolovoza 2018. na ukupan iznos od 77.194,60 kn . Među strankama nastavno nije sporno ni da je tuženik platio iznos na temelju tog računa od 45.449,40 kn a da nije platio iznos od 31.694,60 kn s kamatama. Ono što je među strankama sporno je da li je tužitelj obavio radove i to u opsegu i količini za koju je fakturirao ukupan iznos od 77.194,60 kn, no kako je navedeno, tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 31.694,60 kn kao ostatak od navedenog iznosa koji tuženik nije platio.

33. Tuženik svoje neplaćanje navedenog iznosa od 31.694,60 kn obrazlaže činjenicom da je uplatom od 45.449,40 kn izvršena njegova obaveza te da usluga drobljenja kamena u naznačenoj količini od 2.205,56 m3 nikada nije izvršena odnosno isporučena. Međutim, tuženik do zaključenja prethodnog postupka, a niti nadalje nije dokazao da tražbina tužitelja nije osnovana kako u osnovi tako ni u visini.

34. Tuženik dakle ne plaća po računu cijeli iznos već onaj dio za koji on smatra da je osnovan, a da u dokaz istog ne dostavlja niti jedan vjerodostojan dokaz. Tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije račun 037/PJ1/1 od 14. kolovoza 2018. vratio tužitelju ili ga reklamirao ili na bilo koji način osporio; tuženik uostalom na tu okolnost ne dostavlja nikakav dokaz. U tom dijelu ( navodno vraćanje računa ) sud ne priklanja vjeru iskazu G a priklanja vjeru iskazu Đ, budući je nesporno da je tuženik taj račun uvrstio u svije poslovne i porezne evidencije. Tuženik dakle osporava opis radova naznačen u računu kao i količinu i cijenu jedinične mjere drobljenja betona, te tuženik plaća po samo njemu poznatom kriteriju dio potraživanja tužitelja , a za ostatak računa koja je tražbina predmet ovog spora, račun kako je navedeno ne reklamira, niti ga vraća te reagira tek nakon što je tužitelj podnio ovršni prijedlog.

35. Tijekom postupka tuženik nije dostavio Ugovor zaključen između njega i investitora a iz kojeg bi bilo razvidno koje je poslove se obavezao za tog investitora obaviti, da li je predviđeno da angažira i kooperante za koje poslove, za koji iznos i u kojem vremenu. Jednako tako tuženik tijekom postupka , a što posebno proizlazi i iz iskaza svjedoka TK ne dostavlja ugovoreni troškovnik na koji se poziva u svom podnesku od 12. lipnja 2024. ( uz koji nije dostavljena Ponuda na koju se tuženik poziva ) za kojeg u tom podnesku navodi da je sastavni dio Ugovora o građenju za objekt TRCZ u Sesvetama i kojim su troškovnikom predviđene količine za Pikamiranje kamena i betona prema Ponudi koju je tuženiku ovjerio i priznao investitor ( koju tuženik ne dostavlja ) i u kojem su troškovniku prema samom navodu tuženika sadržane količine betona odnosno kamena , količina sati za obavljanje posla, cijena i cijena po satu ( tako i u ponudi) . U svom iskazu svjedok TK je naveo da je taj troškovnik kod tuženika, međutim tuženik upravo takav troškovnik ne dostavlja na okolnost svojih navoda . Jednako tako tuženik ne dostavlja na okolnost svojih navoda ni po investitoru ovjerenu situaciju na koju se poziva u svom podnesku od 12. lipnja 2024. kao ni dokaz da je investitor priznao i ako je koje radove, po kojoj cijeni i za koju količinu i da li je te redove investitor platio tuženiku.

36. Sud jednako tako utvrđuje kako postoji kontradiktornost u iskazu svjedoka TK koji je naveo kako je prvo, postojao interni odgovor između njega i investitora da bi u istom iskazu naveo kako je postojao dogovor između investitora i tužitelja vezano za navedene radove drobljenja kamena i betona. Međutim, ne navodi od kuda mu takvo moguće saznanje da bi tužitelj direktno pregovarao s investitorom posebno kada je i sam naveo da takvom navodnom dogovoru nije bio prisutan. Iz stanja spisa, posebno računa koji je vjerodostojna isprava, proizlazi, kako je navedeno količina kamena odnosno betona, cijena za m3 a koju cijenu tuženik kao ni investitor nije osporio i ona je definirana između kako tužitelja, tuženika i investitora te sud utvrđuje da je navedena cijena definirana i da nije sporna a što je potvrdio u svom iskazu svjedok TK .

37. Sud posebno ukazuje da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost ne samo da je tužitelj pregovarao sa investitorom već ni da je sam investitor intervenirao na bilo koji način vezano za posao koji je tužitelj obavio kako u opsegu odnosno količini tako i u cijeni tog rada, iako je po iskazima svjedoka EK i UK te direktora tužitelja nadzorni organ investitora bio stalno na gradilištu. Upravo je i direktor tužitelja Ž . Đ naveo u svom iskazu da je inženjer nadzora investitora redovno bio prisutan na gradilištu te da je realno za očekivati da je uočen nesrazmjer u odnosu na količinu i vrstu radova, da bi i od samog investitora bilo intervenirao. Jednako tako sud ukazuje i na činjenicu kako je iz iskaza svjedoka TK kao i GK proizlazi da je tužitelj radio kao kooperant upravo po nalogu tuženika te da je tuženik u tom smislu imao pravo a na određeni način i obavezu da vrši kontrolu radova koju je tužitelj obavljao. No tuženik prema iskazu EK je vršio evidenciju ( konkretno on ) poslova i realno prikazivao stanje u knjizi radova , te je i u tom smislu realno očekivati da će tuženik intervenirati ako uoči da se radovi po tužitelju ne obavljaju u opsegu koji je dogovoren. No tuženik na tu okolnost ( evidencije radova ) ne dostavlja niti jedan dokaz; npr. knjigu radova, niti ako je tome tako, upozorava tužitelja ; ni na tu okolnost koja bi bila očekivana reakcija tuženika, tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz. Tuženik ujedno ne dostavlja ni dokaz da je od tužitelja tražio da mu dostavi ikakvu ispravu vezano za radove koje je tužitelj obavio kako u količini tako ni u vrsti radova, a mogao je budući je s tužiteljem bio kontinuirano u kontaktu i davao mu gotovo svakodnevno naloge.

38. S tim u vezi sud ukazuje na dio iskaza GK prema koje je tuženika mogao vršiti kontrolu radova tužitelja da je htio i da mu to nije bilo onemogućeno, a iz navedenog iskaza proizlazi i da tužitelj nije bio upućen od TK da kontaktira sa investitorom vezano za provjeru vrste i opsega radova prema čemu sud zaključuje da je kod tuženika i postojala sumnja u vrijeme izvršenja tih radova a vezano za opseg i vrstu, da bi se kontaktirao investitor koji evidentno nije kontaktiran niti tuženik na tu okolnost dostavlja ikakav dokaz. Tuženik uopće tijekom postupka nije dostavio nikakvu ispravu u smislu građevinskog dnevnika, privremenih ili okončanih situacija, „ kartica „ iz kojih bi bilo razvidno da tužitelj nije izvršio radove koji su između stranaka bili dogovoreni i koje je u konačnici tužitelj fakturirao u iznosu od 77.194,60 kn. Kod navedenog sud je imao u vidu i iskaz EK da su svi radovi koji su se obavljali bili evidentirani po građevinskoj knjizi a koja je temelj za izradu privremenih i okončanih situacija u koju je on vršio upis a nadzor je obavljan po investitoru i to konkretno po osobi PK. No tuženik kako je navedeno ni na tu okolnost ne dostavlja dokaz. Sud nije priklonio vjeru ni iskazu EK u dijelu kako je zapravo investitor " srezao i cijenu i vrstu i opseg poslova" pa da se zapravo investitor koji je ujedno bio i nadzor nad radovima ponio nekorektno i napravio " nepravdu " prema objema stranama ( tužitelju i tuženiku) koji su prema stavu tog svjedoka oboje oštećeni . Da je tome tako tuženik bi dostavio određeni dokaz u smislu štete koju je pretrpio od strane investitora radi , kako je navedeno " srezivanja troškova" .

39. Kod navedenog sud je imao u vidu i činjenicu da je upravo EK kao zaposlenik tuženika u navedenom periodu u svom iskazu naveo da je po njegovom mišljenju tuženik napravio i više radova no što mu je priznato od nadzora ( investitora ) prema čemu svi navodi tuženika o tome kako tužitelj nije izvršio radove u opsegu i vrsti prema nesporno utvrđenim cijenama nisu osnovani. Kada bi tome bilo tako za očekivati bi bilo da tuženik intervenira prema investitoru na način otklanjanja " nepravde " i nastanka štete po njega upravo od strane investitora, no tuženik na tu okolnost ne dostavlja nikakav dokaz niti ukazuje da je u tom smislu, a u zaštiti svojih interesa, pokrenuo neki postupak u odnosu na investitora već je prama stavu suda " teret" smanjivanje cijene od strane investitora ( ako je i postojala ) prebacio zapravo na tužitelja. Sud smatra neosnovanim i stav tuženika, izražen u iskazu TK kako su isplate tuženiku od strane tuženika uvjetovane plaćanjem investitora tuženiku. Odnos tuženika i investitora je njihov međusobni poslovni odnos koji se ni na koji način ne odražava na poslovni odnos tužitelja kao kooperanta tuženika i tuženika, niti tuženik dostavlja dokaz da je naplata tuženika od strane investitora uvjetovana poslovima koje obavlja tužitelj. Stoga sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka TK kako je tuženik zaključio da radovi po tužitelju nisu izvršeni u navedenoj količini upravo zbog stava investitora. Nastavno sud ukazuje da je taj svjedok u iskazu rekao kako od strane tuženika nije vršena nikakva kontrola radova, iako je EK naveo suprotno ( vodio je evidenciju u knjizi radova ), a sud ne poklanja vjeru ni dijelu iskaza u kojem je taj svjedok naveo kako smatra nekorektnim da je u ovom slučaju tužitelj postupio nekorektno i neprofesionalno budući je neposredno kontaktirao s investitorom. ; kako je navedeno tuženik ni na tu okolnost ne dostavlja dokaz niti predlaže saslušanje nekog od investitora na tu okolnost.

40. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao u visini od 4.206,60 eur/ 31.694,60 kn , te je imajući sve navedeno u vidu platni nalog naveden u t. 1. ) izreke ove presude valjalo održati na snazi temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP. Nastavno prema odredbama čl. 9. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obvezno-pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje te je tuženika valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je sukladno čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze dužan pored glavnice platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža. Prilikom utvrđivanja propisane kamatne stope iz čl. 29. st. 2. ZOO uzeto je u obzir da je konkretan spor proizašao iz trgovačkog ugovora u smislu čl. 14. st. 2. ZOO-a.

41. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj Ovrv-61/2021 iz točke 2. ) izreke temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir samo troškove koji su bili potrebni. Pobijanim javnobilježničkim rješenjem određen je trošak ovrhe u iznosu od 1.537,50 kn . Sud je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a navedeni trošak našao djelomično osnovanim i to u dijelu koji se odnosi na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 125,00 kn , te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn kn, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 281,25 eur , te je tužitelju priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.406,25 kn / 186,61 eur. Sud smatra neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troška obavijesti u iznosu od 25,00 kn, trošak dostave u iznosu od 50,00 kn, te trošak kopiranja, poštarine i uredskog materijala u iznosu od 30,00 kn sa zatraženim PDV budući tužitelj nije dokazao da su mu u tom iznosu nastali ti troškovi.

42. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP -a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 144/14, dalje: Tarifa) koja se prema nastanku troška primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a za trošak nastao nakon stupanja na snagu Izmjena tarife ("Narodne novine" broj 126/22) i Zakonu o sudskim pristojbama, a prema zahtjevu za naknadu troškova. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

43. Tužitelju je priznat trošak i to za sastav žalba od 27. rujna 2021. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 13/1 Tarife HOK-a , sastav podneska od 04. 10. 2021. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 8/4 Tarife HOK-a, sastav podneska od 2. veljače 2022. u iznosu od 50,00 eura prema zatraženom iznosu u troškovniku tužitelja temeljem Tbr. 8/4 Tarife HOK-a, sastav podneska 14. ožujka 2022. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 8/4 Tarife HOK-a, sastav žalbe od 27. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 13/1 Tarife HOK-a, sastav podneska od 1. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 7. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 6. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK -a, zastupanje na ročištu 13. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 18. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, sastav podneska od 15. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 23. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a , što ukupno iznosi 2.150,00 eura na koji iznos je tužitelju priznat i PDV u iznosu od 537,50 eur temeljem Tbr. 46. Tarife HOK-a, a tužitelju je priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 88,52 eura odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.776,02 eur.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 20. kolovoza 2021. budući takav ne prileži spisu niti mu je priznat zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude budući sud smatra da isti nije potreban za vođenje parničnog postupka budući se presude objavljuju javno na oglasnoj ploči suda. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. 3.) izreke presude.

U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku