Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3385/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NB, zbog prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/2008. i 112/2012.) odlučujući o žalbi okr. NB podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. siječnja 2024., broj: Pp - 8288/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. NB kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. RB je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. siječnja 2024., broj: Pp - 8288/2022-17, proglašen je krivim okr. RB da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koji mu je, izrečena novčana kazna 665,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode 21. lipnja 2022. kao 39,82 eura u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 625,18 eura, koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura.

2. Protiv te presude, okr. RB osobno je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik ističe da se opisano ponašanje ne može podvesti pod članak 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, iz činjeničnog opisa optužbe, a i iz izreke pobijane presude jasno proizlaze sva bitna obilježja prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, koji se okrivljeniku stavlja na teret jer su izričito navedeni konstitutivni elementi prekršaja za koji je proglašen krivim, odnosno da je počinitelj postupao s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u spolu te da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo.

5.2. Stoga, žalba okrivljenika zbog povrede materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je izreka proturječna razlozima te da o odlučnim činjenicama nema razloga, a time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

6.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, kojim samo paušalno ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupak bez ikakve argumentacije, izreka nije proturječna razlozima presude, a isto tako obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji mu se stavlja te je u prvostupanjski sud u odlomcima 15., 16., 17. i 18. obrazloženja pobijane presude, nakon iznošenja dokaznog materijala, naveo, odlučne činjenice koju je našao dokaznim te na temelju kojih dokaza je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. NB zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nije inkriminirane prigode uputio riječi koje se navode te je očiti cilj navodnih oštećenica u postupku bio da ga se osudi i kazni te da se navodne oštećenice nisu legitimirale kao osobe druge seksualne orijentacije. Osim toga, ističe da da iz ovakvog opisa prekršaja ne proizlazi da bi upućene riječi bili kazane u cilju prouzročenja straha ili poniženja.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud, nasuprot obrani okrivljenika, iskaze svjedokinja IB i DB, ocijenio vjerodostojnim, budući da su obje ispitane svjedokinje detaljno, jasno, precizno te suglasno iskazivale o ponašanju okrivljenika inkriminirane prilike, a time je u potpunosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud te svoj zaključak detaljno i argumentirano obrazložio u točkama 16., 17. i 18. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude.

7.2. Žalbenim navodima okrivljenika da se navodno oštećene nisu legitimirale kao osobe druge seksualne orijentacije nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, budući da je ta činjenica irelevantna za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Naime, prvostupanjski sud je u točki 17. obrazloženja pobijane odluke iznio detaljne razloge, a koje prihvaća i ovaj sud, iz kojih razloga smatra da je okrivljenik postupao u cilju prouzročenja straha i stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju razlike u spolnoj orijentaciji, odnosno da je okrivljenik u trenutku počinjenja prekršaja bio svjestan spolne orijentacije oštećenica te je upravo iz toga razloga izrekao pogrdne izraze povezane s njihovom spolnom orijentacijom, a u cilju prouzročenja straha i stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja oštećenica u javnosti na temelju razlike u spolu.

8. Žaleći se zbog odluke o novčanoj kazni okrivljenik ističe da je ista previsoko odmjerena.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, količini protupravnog postupanja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, budući je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna od 5.000,00 do 30.000,00 kuna (protuvrijednost od 663,61 do 3.981,68 eura).

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.