Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-138/2026-3

R E P U B L I K A  H RV A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II Loparska ulica 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-1620/2022-43 od 4. ožujka 2026., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR- 1620/2022-43 od 4. ožujka 2026. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Klasa: ZGH-11- 22-1261 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12.11.2019., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te da se nalaži tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto Referent zaduženja, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 7. lipnja 2022. i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto Referent zaduženja, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

5. Između stranka nije sporno da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovorom o radu na neodređeno vrijeme 12. studenog 2019. za rad na poslovima Referenta zaduženja i da mu je tuženik navedenom odlukom o otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. otkazao taj ugovor o radu, zbog poslovno uvjetovanih razloga na temelju odredbi članka 115. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46723. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR) i Kolektivnog ugovora tuženika (u daljnjem tekstu: KU).

5.1. Nije sporno ni to da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke o otkazu (na koji tuženik nije odgovorio) i da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

6. Prema stanju spisa i utvrđenjima prvostupanjskog suda u bitnom je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da iz ugovora o radu sklopljenim između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca 12. studenog 2019. proizlazi kako je tužitelj s tuženikom tim ugovorom zasnovao radni odnos na neodređeno vrijem za obavljanje poslova radnog mjesta Referenta zaduženja sukladno važećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova Podružnice Čistoća,

- da iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. proizlazi kako je tužitelju, tuženik otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga,

- da iz obrazloženja te odluke o otkazu proizlazi da su razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“, jer kod tuženika da su se iste grupe funkcionalnih poslova korporativnih servisa obavljale decentralizirano, odnosno unutar više organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice, što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja,

- da dalje iz obrazloženja te odluke proizlazi kako novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju korporativnih funkcija na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u podružnicama i ti se poslovi ukidaju u podružnicama, a poslovi korporativnih funkcija se obavljaju centralizirano unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi“, a to da uključuje i poslove koje je tužitelj obavljao te posljedice opisane centralizacije da je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika te prestankom potrebe za radom tužitelja,

- da se u obrazloženju navodi i to, da je tuženik donio interne akte kojima provodi ovu reorganizaciju; da je tužitelj obavljalo poslove referenta zaduženja, koji poslovi spadaju u funkcionalnu grupu naplata i spadaju u poslove korporativnih funkcija; da je aktima poslodavca ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj obavljalo poslove, djelokrug te jedinice se mijenja te se isti obavlja unutar „Korporativnih servisa“; da je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja (27), a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove je veći od potrebnog broja, pa da je potrebno otkazati ugovor o radu tužitelju kao višku (prekobrojan izvršitelj); da je tuženik kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak primijenio kriterije iz Zakona o radu, kojima je dodijelio određen broj bodova, te je još navedeno da u slučaju da dva radnika imaju isti broj bodova prednost ima radnik koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika; da je primjenom navedenih kriterija otkazan je ugovor o radu tužitelju, koji ima 3 boda, te je bio u radnom odnosu kod tuženika 2 godine, 6 mjeseci i 24 dana, odnosno manje u odnosu na radnike koji su popunili slobodna radna mjesta; da je radnik s najmanjim brojem bodova koji je zadržan u radnom odnosu imao 4 boda, te je u radnom odnosu kod tuženika proveo 5 godina, 3 mjeseca i 7 dana,

- da iz iskaza svih svjedoka i tužitelja proizlazi kako je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja u vidu centralizacije korporativnih funkcija, te da je u tom postupku došlo do izlučivanja viška radnika,

- da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju kod tuženika,

- da iz iskaza svjedokinje BŽ i OŽ suglasno proizlazi, da se ti poslovi i dalje obavljaju, ali da je došlo do smanjenja broja izvršitelja na tom radnom mjestu,

- da su specifični tužiteljevih poslova pa da je tužitelj svrstan u funkcionalnu grupu naplata jer da ne radi poslove čiste prodaje, pa da je u toj grupi uspoređivan,

- da su se tužiteljevi poslovi odnosili na prikupljanje informacija s terena u odnosu na poslovne korisnike, a da tužitelj nije obavljao sve poslove koji prirodno spadaju u poslove prodaje i marketinga, koja funkcionalna grupa je još utvrđena kod tuženika,

- da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je on suštinski obavljao ikakve poslove čiste prodaje usluga, odnosno poslove marketinga koji su sadržajno bliski prodaji,

- da je tuženik proveo centralizaciju korporativnih funkcija, što da proizlazi iz iskaza svjedokinje BŽ koja navodi da se poslovi tužitelja sada obavljaju u okviru sektora prodaje, naplate i marketinga, a koji sektor je ustrojen na nivou cijelog tuženika te je centraliziran.

6.1. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je da je odluka tuženika o otkazu ugovora o rad tužitelju dopuštena iz razloga što je autonomno pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o organizaciji poslovanja i o broju izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, a u konkretnom slučaju da je reorganizacija poslovanja dovela do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, što sve da predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskog razloga. Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio argumentaciju tuženika iz koje proizlazi da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, iako se ti poslovi i dalje obavljaju kod poslodavca.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz odredbe članka 115. stavka 2 ZR-a, jer je pojedinom kriteriju dodijelio određen broj bodova, te je na temelju primjene tih kriterija izlučio osobe s najmanjim brojem bodova, navodeći i to da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju koji je imao manji broj bodova, odnosno manje trajanje radnog odnosa kod tuženika u odnosu na radnika koji je kao zadnji zadržan u radnom odnosu, zbog čega je taj sud zaključio da je tuženik dokazao da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 115. ZR-a, za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, pa je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da je otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten.

7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne za sada ne može prihvatiti ovaj sud iz razloga što su žalbenim navodima tužitelja dovedeni u sumnju.

8. Naime, u ovom postupku valjalo je utvrditi je li tužitelju osnovano dan otkaz ugovor o radu, i to iz razloga što je prestala potreba za njegovim radom kao radnika na poslovima Referenta zaduženja zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, primjenom odredbi članka 115. stavka 1. ZR-a i KU-a tuženika, a kako je to navedeno u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022.

9. Prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom stavka 2. istoga članka, propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Ukazuje se da poslodavac osim tih kriterija može uvesti i dodatne kriterije pritom vodeći računa o svim kriterijima, s time što je autonomno pravo poslodavca odrediti kojem će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije konkretno naznačiti, razmotriti i primijeniti, i u odluci o otkazu ugovora o radu navesti koji su radnici bili usporedni radnici skupa s tužiteljem, kao i koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, a koji će radnik ostati u radnom odnosu, jer se svi ti kriteriji primjenjuju i na ostale radnike tuženika koji poslove iste vrste obavljaju kod tuženika kao što ih je obavljao i tužitelj.

11. U konkretnom slučaju osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da iz pobijane odluke nije jasno koje je poslove tužitelj točno obavljao kod tuženika, a imajući u vidu da je ugovor o radu sklopljen za poslove radnog mjesta Referenta zaduženja i da mu je otkazan taj ugovor o radu za to radno mjesto. Stoga, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio ni koji su to poslovi prodaje, a koji naplate te koji poslovi spadaju u okviru radnog mjesta Referenta zaduženja za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu i koje mu je kao takav otkazan.

11.1. Isto tako, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio ni koji su usporedni radnici u odnosu na koje je tuženik primjenjivao zakonske kriterije iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a i svoj kriterij, osim što je uopćeno naveo da je tužitelj imao manje bodova od radnika koji su popunili slobodna radna mjesta.

11.2. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u žalbi osnovano ponavlja da je već u tužbi osporio da nije uspoređivan s radnicima koju su radili isti posao kao i on kod tuženika i da prvostupanjski sud nije utvrdio koji su radnici tuženika prilikom donošenja odluke o otkazu tužitelju bili usporeni radnici. Posebno se ističe da prilikom odlučivanja poslodavaca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnicima, da je potrebno voditi računa o kriterijima iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a u odnosu na sve radnike zaposlene kod tuženika na istom radnom mjestu na kojem je radio i radnik kojem se otkazuje ugovor o radu.

12. Naime, iz obrazloženja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da nisu naznačeni radnici (trebalo je navesti konkretna imena usporednih radnika u odnosu na koje se izvršila komparacija, i to svih radnika koji su radili na istom na radnom mjestu na kojem je radio i tužitelj u okviru cijeloga društva), uz kriterije koji su navedeni, a sve kako bi se moglo utvrditi jesu li i na koji način primijenjeni zakonski i drugi kriteriji prilikom odabira kojem će se radniku otkazati ugovor o rad, što sve prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane odluke.

12.1. Činjenica je da se radnicima može dati poslovno-uvjetovani otkaz ugovora o radu, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i ako dođe do ukidanja radnog mjesta i smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla za radnom. U ovom slučaju tužitelju je otkazan ugovor o radu iz organizacijskih razloga što bi proizlazilo iz utvrđenja prvostupanjskog suda, iako njegovo radno mjesto nije ukinuto, ali je smanjen broj izvršitelja tog radnog mjesta.

12.2. Međutim, to ne znači da tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu nije trebao voditi računa o svim kriterijima iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a (trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja, kao i o dodatnim kriterijima koje je tuženik propisao), ali u odnosu na sve radnike zaposlene kod tuženika na istom radnom mjestu, koji su obavljali poslove iste vrsti kao i tužitelj, kojem se otkazuje ugovor o radu jer se uspoređivanje kriterijima obavlja između svih radnika koji su zaposleni na istom radnom mjestu, što također, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku nije cijenio niti to utvrdio, a što osnovano u žalbi tvrdi i tužitelj.

13. Iz navedenog proizlazilo bi da prvostupanjski sud za sada nije pravilno postupio kada je zaključio da je tuženik dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužitelju, a na kome je teret dokaza u smislu odredbe članka 135. stavku 3. ZR-a.

14. Stoga, osnovano tužitelj tvrdi da u ovom slučaju činjeničnoj stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, zbog čega će prvostupanjski sud u ponovnom postupku dopuniti i pravilno utvrdi činjenično stanje na način kako je to ukazano ovim rješenjem, nakon čega će ocjenjujući sve izvedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a donijet će novu, pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

15. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 166. stavka 2. i 3. ZPP-a, odlučiti u konačnoj odluci.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović