Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11939/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. OE, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24), odlučujući o prigovoru okr. OE, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 19. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-1/23113, Ur.broj: 511-05-11-25-1, u sjednici vijeća održanoj 27.svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. OE, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okr. OE, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 19. prosinca 2025., Klasa: 211-07/25-1/23113, Ur.broj: 511-05-11-25-1 proglašen je krivim okr. OE zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjen novčanom kaznom 660,00 eura.

1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne i izrečene zaštitne mjere.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik ističe kako je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, no nije nikoga ugrozio, pa moli da se ova kazna umanji ili svede na uvjetnu. Nadalje, ističe kako do sada nije kažnjavan, korisnik je socijalne pomoći materijalno stanje mu je loše živi sam na selu udaljen je od centra tako da mu je vozilo neophodno za nabavku osnovnih životnih potreba.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl.199. st.2. i st .7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu. Ovako izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).

8. Molba okrivljenika za izricanje uvjetne osude također nije osnovana. Za djelo prekršaja za koji je okr. oglašen krivim predviđena je novčana kazna, a u skladu s odredbom čl. 44. PZ-a, uvjetna osuda kao mjera upozorenja prekršajnopravna je sankcija koja se sastoji od izrečene kazne zatvora te se uz zakonom propisane uvjete, ista može primijeniti samo za prekršaje za koje je zakonom propisana kazna zatvora. Dakle, nema zakonske mogućnosti primjene ove mjere upozorenja za prekršaje za koje je zakonom propisana samo novčana kazna.

9. Nadalje, odluka o primjeni zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije je pravilno i zakonito donesena, a njeno trajanje primjereno je težini počinjenog prekršaja.

10. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Težina prekršaja ogleda se u stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja („nisam nikoga ugrozio“), odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru( korisnik je socijalne pomoći te živi sam na selu), nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Naime, niti priznanje i svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale ukidanje izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, kao što to ističe okrivljeni u prigovoru. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu sa načelom razmjernosti iz čl. 51a PZ-a.

11. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa člankom 130. stavkom 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme za koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

12. Prema uvjerenju ovog suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

13. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Slunj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.