Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1084/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dariu Čaji odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi poništenja darovnog ugovora , odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-418/2022 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-418/2022 od 11. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje poslovni broj: P-418/2022 od 11. ožujka 2025.

Presudom je prvostupanjski sud presudio:

„I. Utvrđuje se da je Darovni ugovor od 04. ožujka 2019. sklopljen između tužitelja TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Tatjane Perić u Kaštel Starom, broj OV-1563/2019 od 04. ožujka 2019. godine, poništen u odnosu na raspolaganje nekretninom koja je označena pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje za 199/384 dijela, te se nalaže nazad uknjižba u odnosu na iste nekretnine u korist prijašnjeg vlasnika, odnosno tužitelja.

II. Utvrđuje se da je Dodatak darovnom ugovoru od 04. ožujka 2019 godine sklopljen između tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji ugovor je od strane javnog bilježnika Helene Dragun u Kaštel Splitu, broj OV - 1586/2019 od 27. ožujka 2019 godine poništen u odnosu na raspolaganje nekretninama koje su označene pod oznakama k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tel Novi, te kč. br. [katastarska čestica],Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje za 199/384 dijela, te se nalaže nazaduknjižba u odnosu na iste nekretnine u korist prijašnjeg vlasnika, odnosno tužitelja.

Rješenjem je prvostupanjski sud riješio:

„I. Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

„I. Zabranjuje se tuženoj kao protivnici osiguranja svako opterećenje i otuđenje, te korištenje nekretnina označenih kao čest. [katastarska čestica] zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno po novom č. zemlje [katastarska čestica] u ZU [broj ZK uloška] na ime GV za 199/384 dijela.

II. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, izvršiti upis ove privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina u zemljišnu knjigu, što je tužena-protivnica osiguranja dužna trpjeti.

III. Ovo rješenje dostaviti će se tuženoj-protivnici osiguranja čime se zabrana iz toč. I. smatraju provedenima.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka odnosno drugačije odluke suda".“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. , 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tuženi zahtjev kao neosnovan, podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev za utvrđenjem da je poništen ugovora o darovanju od 4. ožujka 2019. s dodatkom, a koji ugovor je sklopljen između parničnih stranaka, i to tužitelja kao darovatelja nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], obje za 199/384 dijela cijelog i tuženice kao obdarenice.

6. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom prihvaćen kao osnovan zasniva se na tvrdnji tužitelja da je predmetno darovanje obavljeno uz stvarni dogovor stranaka da tuženica povuče ovrhu na predmetn im nekretninama i ovrhu na mirovini tužitelja. Međutim, da tuženica nije povukla ovrhu na mirovini tužitelja čime da je, po tvrdnji tužitelja, izigrala njegovo povjerenje i dogovor čime da ga je dovela u zabludu i prevarila te iskazala osobitu i grubu nezahvalnost.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan uz zaključak da je između stranaka postojao nesporazum u pogledu pravne naravi ugovora i bitnih sastojaka ugovora. Naime, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj smatrao da predmetni ugovor zaključuje radi zatvaranja dugovanja po osnovu alimentacije, a tuženica da je smatrala da se radi o darovanju. Prvostupanjski sud smatra da je nesporazum razlog ništetnosti pravnog posla (odlomak 18. obrazloženja prvostupanjske presude). U nastavku prvostupanjski sud navodi da je na strani tužitelja u trenutku zaključenja predmetnog ugovora postojala zabluda u pobudi kao mana volje i razlog probojnosti ugovora bez naknade (odlomak 23. obrazloženja prvostupanjske presude).

8. Tuženica u žalbi u bitnome navodi kako je pobijana presuda nerazumljiva odnosno da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, jer da je pravno nemoguće da jedan ugovorni odnos u isto vrijeme bude i pobojan i posljedica nesporazuma. U tom smislu tuženica ističe kako se u prvostupan jskoj presudi ne razlikuju pojmovi nesporazuma i mane volje, a posljedično tome ni pojmovi ništetnosti, pobojnosti i situacije kad ugovor nije ni nastao.

9. U svezi žalbeni navoda tuženice za navesti je sljedeće.

Ništetni su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke, koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Ništetnost nastupa ex lege zbog čega se utvrđuje deklarativnom sudskom odlukom.

10. Odredbom članka 282. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

11. Dakle, u slučaju nesporazuma ugovor niti ne nastaje, što znači da se radi o nepostojećem ugovoru koji ne proizvodi pravne učinke.

12. U predmetnom slučaju iz dosadašnjih rezultata dokaznog postupa ne bi proizlazilo da se u predmetnom slučaju radilo o nesporazumu. Naime, i tužitelj i tužena, jasno navode da se u predmetnom slučaju radilo o pravnom poslu darovanja nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], obje za 199/384 dijela cijelog u pogledu čega su jasno iskazali volju za izvršenjem darovanja . Stoga dakle, između parničnih stranaka nema nesporazuma o pravnoj naravi ugovora (darovanje) niti o bitnim sastojcima ugovora – 1) predmet kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], obje za 199/384 dijela cijelog i 2) suglasna volja ugovornih strana da se izvrši darovanje (animus donandi).

13. Odredbom članka 273. stavak 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Stavkom 3. istog članka propisano je da besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora.

14. Iz citirane odredbe proizlazi da u načelu pobude iz kojih osobe sklapaju ugovore i druge pravne poslove ne utječu na njihovu pravnu valjanost. Međutim, pobude ponekad mogu biti i nedopuštene, nemoralne. Uz određene pretpostavke takve pobude mogu imati za posljedicu nevaljanost pravnog posla, upravo njegovu ništetnost. Pretpostavke pod kojima će zbog pobude ugovor biti ništetan odnosno bez pravnog učinka utvrđene su u citiranom članku 273. ZOO. Kumulativno se moraju ispuniti sljedeće pretpostavke:

1. pobuda mora biti nedopuštena, a nedopuštena je u onim istim slučajevima u kojima je nedopuštena i činidba, dakle, kad je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva;

2. da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor;

3. da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor. Iznimno ova pretpostavka se ne zahtijeva kod sklapanja besplatnog ugovora, pa će besplatni ugovor biti ništetan i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati daje nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja da sklopi ugovor.

15. U predmetnom slučaju tužitelj tvrdi da je darovanje naveden ih nekretnina kćeri (tuženici) izvršio očekujući da će njegovih četvoro djece povući prijedlog za ovrhu na predmetnim nekretninama i njegovoj mirovini. Međutim, iz tužbe, rezultata dokaznog postupka i pobijane presude nije jasno je li se tu radilo o darovanju radi podmirenja duga po osnovu alimentacije (uzdržavanja) za svo četvoro djece tužitelja ili se radilo o darovanju nekretnine radi izbjegavanja obveze plaćanja alimentacije. Posljedično nije raspravljeno ni pitanje dopuštenosti pobude za sklapanje predmetnog darovanja.

16. Pobojni (relativno ništetni) pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani, ali se mogu, iz propisima predviđenih razloga i u predviđenom prekluzivnom roku, poništiti. Izraz “poništiti” ZOO upotrebljava u značenju koje ima klasični termin “pobijati”. Do poništenja takvi se poslovi po svojim učincima ne razlikuju od valjanih, a ako protekne rok za njihovo poništenje, oni postaju valjani, konvalidiraju. Ako pobojan ugovor bude poništen, posljedice poništenja, jednako kao i kod ništetnih poslova, nastupaju ex tunc, što znači od dana njegova sklapanja. Upravo zato pobojni ugovori se poništavaju konstitutivnom presudom, a ne deklarativnom. Deklarativnom presudom se utvrđuje ništetnost. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti, nego samo na zahtjev ovlaštene osobe.

17. Odredbom članka 280. stavak 1. ZOO-a propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Stavkom 2. istog članka propisano je da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Stavkom 3. istog članka propisano je da u slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se strana koja je u zabludi ne može na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.

Odredbom članka 281. ZOO-a propisano je da se kod besplatnog ugovora bitnom zabludom smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

18. Iz citirane odredbe proizlazi kako zabluda da bi bila razlog pobojnosti ugovora mora biti bitna u pogledu objekta ugovora, bitnih svojstava objekta ugovora, osobe s kojom se ugovor sklapa, odlučnih okolnosti te pobude kod besplatnih pravnih poslova. Zabluda u motivu (pobudi) sklapanja pravnog posla u pravilu ne izaziva njegovu nevaljanost. Objašnjenje je u činjenici da raznorazni razlozi kojima je strana motivirana na određeno očitovanje u načelu ne ulaze u pravno -poslovnu volju. Ostaju izvan sadržaja pravnog posla. Kod zablude u motivu ne pita se što strana hoće, nego zašto hoće. Iznimno će zabluda u motivu biti razlog pobojnosti pravnog posla ako je posao besplatan i ako je bitna. Prema čl. 281. ZOO zabluda o pobudi je bitna ako je bila odlučna za preuzimanje obveze.

19. Odredbom članka 284. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Stavkom 2. istog članka propisano je da strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Stavkom 4. istog članka propisano je da se besplatni ugovor može poništiti i kad je prijevaru učinila treća osoba, bez obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

20. Iz citirane odredbe članka 284. ZOO-a proizlazi da se o prijevari kao razlogu pobojnosti ugovora radi kad jedna strana izazove zabludu kod druge stane ili je održava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje pravnog posla.

21. Slijedom navedenog pravilno tuženica u žalbi prigovora da je pravno nemoguće da je jedan ugovor u isto vrijeme i ništetan i pobojan odnosno da zbog nesporazuma nije ni nastao. U tom smislu za istaknuti je kako je tužba nerazumljiva s obzirom da tužitelj ističe razloge i za ništetnost (dopuštenost pobude) i za pobojnost (mane volje – zabluda i prijevara), dok se u tužbenom zahtjevu traži deklaracija pobojnosti. S druge pak strane, kako to pravilno prigovora tuženica, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi kontradiktorno navodi da se radi o nesporazumu i zabludi u pobudi (odlomci 13., 18. i 23. obrazloženja prvostupanjske presude).

22. Ovdje je za pojasniti i to da je odredbom članka 479. stavak 1. ZOO -a propisano da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

23. Iz citirane odredbe proizlazi kako kod darovanja nema protučinidbe, što je bitno s obzirom na tužbene navode da je obdarenica trebala napraviti određene radnje. Nadalje, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, eventualne radnje povlačenja prijedloga za ovrhu na nekretnini i mirovini ne mogu se smatrati uvjetom s obzirom da je uvjet nuzgredna ugovorna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinci pravnog posla čine ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti (članak 297. stavak 1. ZOO- a).

24. Sadržaj pravne zaštite određen je činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi i tijekom postupka. Dakle, sud je ovlašten utvrđivati činjenice koje predstavljaju stvarnu osnovu tužbe. Međutim iz obrazloženja pobijane presude ne može se zaključiti koje je to odlučne činjenice za pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđivao. Stoga pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, na koji je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se povredu tuženica izričito poziva u žalbi.

25. Slijedom navedenog pobijanu je presudu trebalo ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti navedenu uočenu bitnu povredu odredbe ZPP-a na način da će jasno i nedvojbeno navesti na kojim to činjenicama tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Potom će jasno navesti koje je dokaze izveo na okolnost utvrđenja tih odlučnih činjenica te dati njihovu pravnu ocjenu. Za napomenuti je i to kako sud ne smije primijeniti materijalno pravo na činjenice koje nisu iznesene ni utvrđene u postupku. Dakle, prvostupanjski će sud nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić