Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-834/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice iMirjane Rubić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice KI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Ćavar odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženice HI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Slavenu Vrbošić odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: P-334/2020-25 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se:

a) potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-334/2020-25 od 12. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženici da isplatiti tužiteljici iznos od 5.700,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao što se potvrđuje i pod točkom II. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.

b) preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-334/2020- 25 od 12. siječnja 2024. u pobijanom u dijelu pod točkom I. izreke, kojim su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice od 18. lipnja 2018. do 12. siječnja 2024., tako da se zahtjev tužiteljice za zatražene kamate na dosuđeni iznos glavnice za ovo razdoblje, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 5.700,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. lipnja 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.802,59 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2024. pa do isplate (točka II. izreke). Istom je odlukom s tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog zahtjev tužiteljice odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je u dijelu pod točkama I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje. Tuženica potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari i troškova postupka, dok je djelomično osnovana glede odluke o tijeku zateznih kamata na iznos dosuđene glavnice.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju razvidno upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa od tuženice s osnove sredstava uloženih od strane prednika tužiteljice sad pok. ČI u razdoblju od 2015. do 2017. godine u održavanje i poboljšavanje nekretnine koja je u utuženo vrijeme bila u suvlasništvu prednika tužiteljice sad pok. ČI i tuženice.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

- da su djed i baka tužiteljice, OI i MI, kupili nekretninu (stambenu kuću), kao suvlasnici svako u ½ dijela, a nakon smrti MI tu nekretninu su naslijedili njezin suprug OI te tada mldb. sin OI i

ŠI svaki u 1/6 dijela,

- da je nakon smrti supruge OI, djed tužiteljice, zaključio bračnu zajednicu sa ŽI, a nakon njegove smrti 1991. temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-235/90 njegov suvlasnički dio od 4/6 dijela na nekretnini su naslijedili njegova supruga ŽI, te mldb. djeca ŠI i OI,

- da je tuženica HI, supruga CI, zaključila sa istim 2002. ugovor o doživotnom uzdržavanju, te nakon njegove smrti se uknjižila kao vlasnik u 7/18 dijela, te da je otac tužiteljice OI 1991. godine zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ŽI, a nakon njezine smrti 2007. godine uknjižio se i kao suvlasnik njezinog suvlasničkog dijela, tako da je isti ukupno bio suvlasnik 11/18 dijela, a tuženica HI 7/18 dijela,

- da su otac tužiteljice, sada pokojni OI, a nakon smrti svog brata CI, sa tuženicom, kao suprugom svog brata, vodio više parničnih i izvanparničnih postupaka, a vezano za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i za isplatu novčane naknade koju je potraživala tuženica HI jer nije mogla koristiti pripadajući dio nekretnine,

- da su tuženici HI na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-790/07 od 18. lipnja 2007., dosuđena nekretnina i to suvlasnički dio ČI u 7/18 dijela, te je uknjiženo pravo vlasništva na 7/18 dijela na nekretninama ČI i to na temelju pravomoćnog rješenja tog suda od 21. prosinca 2010. posl. br. Ovr-790/07, a da se nakon što je tuženica podnijela navedeni prijedlog za ovrhu, otac tužiteljice 9. listopada 2007. uknjižio kao suvlasnik u 4/18 dijela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog sa svojom maćehom ŽI,

- da je otac tužiteljice sad pok. OI podnio je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću i ulaganje u predmetne nekretnine te je pravomoćno sa tim tužbenim zahtjevom odbijen, a istovremeno je HI, tj. tuženica, podnijela protutužbu za isplatu za neosnovano korištenje, odnosno isplatu naknade po pravilima stjecanja bez osnove, te je istoj dosuđeno, a sukladno njezinom suvlasničkom omjeru, iznos od 22.397,76 kuna te da je temeljem takve pravomoćne presude posl. br. P-429/15 tužena kao ovrhovoditelj podnijela prijedlog za ovrhu protiv ČI kao ovršenika na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnina (4/18 dijela), te je pravomoćnim rješenjem o dosudi posl. br. Ovr-4118/16 od 26. rujna 2018. tuženici kao ovrhovoditeljici dosuđen suvlasnički dio ČI te da je na taj način tužena postala u cijelosti vlasnik predmetne nekretnine,

- da je otac tužiteljice OI preminuo **.**.2019., a rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1116/19 njegovim nasljednicima su proglašeni supruga TI i tužiteljica - kćer KI, te da je tada tuženica kao vlasnica u cijelosti stupila u posjed predmetne nekretnine.

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dinka Hrehorovića, kojem je sud naložio da procijeni vrijednost građevinskih radova koje je izveo prednik tužiteljice do prosinca 2019. godine i da prilikom izrade nalaza izvrši uvid u predmet posl. br. Pu P-2/19 u kojem predmetu je provedeno vještačenje predmetne nekretnine po vještaku građevinske struke GI **.**.2014., kao i da izvrši uvid u spis posl. br. Ovr-71/20 gdje je također isti vještak vršio procjenu 3. siječnja 2018., a sve to radi uvida u priložene fotografije, odnosno radi utvrđenja stvarnog stanja u vrijeme navedenih vještačenja te da utvrdi jesu li izvedeni građevinski radovi bili nužni i neophodno da se izvedu, proizlazi da je očevidom na terenu i uvidom u prethodna dva vještačka nalaza isti utvrdio da se dio izvedenih radova do prosinca 2019. smatra nužnim za redovnu uporabu kuće, a ostali izvedeni radovi smatraju se pojačanim održavanjem radi povećanja komfora stanovanja

- da nužnim radovima imenovani vještak smatra dobavu i ugradnju PVC vanjske stolarije sa roletnama i komarnikom, s obradom unutarnjim i vanjskih špaleta, te ugradnjom prozorskih klupčica radi dotrajalosti stare stolarije, dobava materijala i izrada novih električnih instalacija i ugradnja nove razvodne kutije s automatskim osiguračima radi sigurnosti zbog dotrajale instalacije

- da iz nalaza i mišljenja istog vještaka proizlazi da je isti utvrdio da uvidom u ranije nalaze drugih vještaka nisu uočena oštećenja krovne konstrukcije, krovišta i pokrova i nisu uočena oštećenja od prokišnjavanja te se radovi konstrukcije krovišta ne mogu smatrati nužnim za redovnu uporabu objekta,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da vrijednost izvedenih nužnih radova iznosi 5.700,00 eura a svi ostali radovi da se smatraju pojačanim održavanjem radi povećanja kvalitete stanovanja.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je istaknuo da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako je prednik tužiteljice bio nepošteni posjednik, temeljem odredbe članka 165. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, pa da s obzirom da su svi naprijed navedeni nužni troškovi bili nužni i tuženici, to tužiteljica ima pravo na naknadu istih, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka upravo u iznosu od 5.700,00 eura.

8.1. Osim toga, i po ocjeni ovog suda, pravilno je građevinski vještak zaključio da je izmjena stolarije bila nužna jer je kuća izgrađena 1960. -ih godina te je u trenutku zamjene bila i starija od prikazanog održivog vijeka jer je ista bila izgrađena od drva kod kojeg najprije od svih elemenata dolazi do propadanja – oštećenja donjeg dijela iz razloga što je izloženo utjecaju padalina, a takva oštećenja da utječu na manju funkcionalnost i teže zatvaranje i stolarija ne pruža pravilnu zaštitu, prilikom obilnih padalina voda prodire te se na okolnim mjestima, tj. na zidovima oko prozora javljaju tragovi vlage, vlaga se upija i voda pronalazi put prema unutrašnjosti tako da vlaga može biti uzročnik brojnih zdravstvenih problema, kao i da je izmjena električnih instalacija, tj. postavljanjem novih prekidača, utičnica, izvoda za plinski bojler i razvodna ploča s automatskim osiguračima također bila nužna. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tuženice kojima osporava da bi navedeni troškovi bili nužni i za nju kao tada suvlasnicu nekretnine, nisu osnovani.

8.2. Što se tiče žalbenih navoda tuženice da je vještak na ročištu od 7. prosinca 2023. kao vrijednost nužnih radova naveo manji iznos nego onaj koji je naveo u pisano izrađenom vještvu, odnosno da je umanjio iznos naveden u pisanom vještvu za trošak amortizacije, a da prvostupanjski sud to nije uzeo u obzir, ističe se, da je prema uvidom u zapisnik s tog ročišta utvrđeno kako je vještak Dinko Hrehorović , u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja iz pisano izrađenog vještva od 31. svibnja 2023., a trošak amortizacije ne utječe na odluku o visini naknade za obavljene radove, koji su bili nužni troškovi i korisni i za tuženicu kao suvlasnicu. Naime, prema odredbi članka 613. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) naknada se određuje ugovorom ili, ako nije određena, sud je utvrđuje prema vrijednosti djela, potrebnom vremenu i uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla, bez spomena amortizacije, s time što se navodi kako i sudska praksa također ukazuje da se pri utvrđivanju štete amortizacija ne mora uzimati u obzir (Revd 4300/2021-2), već se gleda iznos, odnosno cijena koju je stvarno posjednik imao.

8.3. Nisu osnovani ni navodi tuženice da nije utvrđeno da bi prednik tužiteljice, njen otac sad pok. PI, izvršio i ugradnju odnosno obnovu elektroinstalacija u predmetnoj nekretnini jer upravo suprotno proizlazi iz provedenih dokaza, posebno iz iskaza saslušanih svjedoka EI i JI.

9. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud na dosuđeni iznos glavnice od 5.700,00 eura nepravilno dosudio tužiteljici zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. lipnja 2018. do isplate, tj. od dana predaje podneska kod prvostupanjskog suda u predmetu posl. br. P-189/18, naslovljenom kao protutužba, iz razloga što je donošenjem prvostupanjski odluke utvrđen točan iznos vrijednosti nužnih i korisnih ulaganja u predmetnu nekretninu, pa je trebao i kamate na dosuđeni iznos glavnice tužiteljici priznati od tada, a ne kako je to priznato pobijanom odlukom.

10. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time da je ni tuženica posebnim žalbenim navodima ni ne pobija.

11. Žaliteljici ne pripada trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom glede glavnog potraživanja već samo djelomično u pogledu sporednog potraživanja, (zatezne kamate odnosno tijek istih), pa joj po ocjeni ovog suda time nisu nastali posebni troškovi da bi joj se priznao trošak za sastavljanje žalbe.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sonja Meštrović