Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-825/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dijani Ažić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici u Puli, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 312/2024-39 od 3. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ĐD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-312/2024- 39 od 3. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10. studenog 2021. između tužiteljice ĐD, kao primateljice uzdržavanja, i MD, kao davatelja uzdržavanja, u formi javnobilježničkog akta Nansi Kopić, javne bilježnice u Puli, pod posl. br. OU-780/21.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama na iste, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja.".
II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 16.766,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.''
2. Navedenu odluku suda prvog stupnja pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. Sadržajno se žalba svodi na osporavanje razloga temeljem kojih prvostupanjski sud daje svoju ocjenu izvedenih dokaza u postupku i posljedično primjenjuje materijalno pravo te iznošenje vlastite ocjene izvedenih dokaza i primjene materijalnog prava na kojima temelji svoju tvrdnju da je tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj pravnoj stvari osnovan. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. studenog 2021. zaključenog u formi javnobilježničkog akta, sastavljenog u uredu javnog bilježnika iz Pule Nansi Kopić pod poslovni broj OU-780/21 koji zahtjev temelji na tvrdnji kako tuženik nije ispunjavao ugovorom preuzete obveze, što on osporava i ističe kako je od strane tužiteljice spriječen u ispunjenju svoje obveze jer tužiteljica odbija primitak ispunjenja.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje sadržajno upire tužiteljica. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. Žalbeni razlozi kojima tužiteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica svode se na njezinu ocjenu provedenih dokaza i polemiziranje s razlozima koje prvostupanjski sud navodi ocjenjujući provedene dokaze i primjenu materijalnog prava na tako utvrđene odlučne činjenice.
7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti nastanka poremećaja odnosa između stranka i pravilno primijenio materijalno pravo na nastali odnos, cijeneći odlučnu činjenicu da prema odredbama predmetnog ugovora nije ugovoren zajednički život stranaka, nakon čega je cijenio utvrđene činjenice u smislu odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
8. Iz tako utvrđenih odlučnih činjenica u postupku prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da ne postoji razlog kojeg je tužiteljica navela u tužbi – neizvršavanje preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika – jer je utvrđeno da je tuženik izvršavao preuzete ugovorne obveze u razdoblju od dana kada je ugovor sklopljen 10. studenog 2021. do razdoblja kada je tužiteljica započela s odbijanjem prihvaćanja skrbi od strane tuženika u jesen 2022. te je tuženik takvim odbijanjem primitka ispunjenja ugovorom preuze tih obveza od strane tužiteljice spriječen u izvršavanju ugovornih obveza, slijedom čega tužiteljica ne može tražiti raskid ugovora s tvrdnjom da tuženik ne izvršava svoje obveze.
9. Prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrđuje kako poremećenost odnosa među strankama također u konkretnom slučaju nije razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer stranke ne žive zajedno, a niti je takva zajednica života ugovorena, a upravo je tužiteljica započela s izmjenom u načinu ophođenja i ponašanja s tuženikom (počela je odbijati pomoć tuženika i opstruirati ranije dogovore s tuženikom) da bi zatim u cijelosti odbila svaki kontakt s tuženikom i zatražila raskid ugovora.
10. Po utvrđenju ovog suda krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana relevantna je u konkretnom slučaju jer tuženik ukazuje na zlouporabu prava od strane tužiteljice kao osnovu osporavanja njezina zahtjeva. Pravni poredak zlouporabu prava zabranjuje i obvezuje ugovorne strane da se u ostvarivanju prava i obveza iz ugovornih odnosa pridržavaju načela savjesnosti i poštenja što je propisano odredbama čl. 4. i 6. ZOO. Priznati pravo na raskid nesavjesnoj strani značilo bi pružiti sudsku zaštitu zlouporabi prava.
11. U postupku je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tužiteljice utvrdio kako je tuženik izvršavao ugovorom preuzetu obvezu uzdržavanja sve do jeseni 2022. (kada se tužiteljica vratila sa smještaja u domu - Udruge za skrb starih i nemoćnih osoba Pahuljica) od kada ga je tužiteljica u tome onemogućila pa joj stoga i ne pripada pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. st. 3. ZOO, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.
12. Na žalbene razloge kojima tužiteljica ukazuje kako je tuženik svojim postupcima nakon povratka iz Doma u kojem je bila smještena, kod tužiteljice stvorio osjećaj nepovjerenja i izrijekom zabranio njezinoj prijateljici ĆD da dolazi k njoj, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka SD, vlasnice Doma u kojem je prethodno bila smještena tužiteljica pravilno utvrdio da je upravo RD dolazila u posjete tužiteljici te ju je osoblje doma udaljilo jer je tužiteljicu uznemiravala vezano uz zaključeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iznoseći tvrdnje da "nije fer" da će tuženiku pripasti kuća tužiteljice. Upravo takav odnos tužiteljice s njezinom prijateljicom ĆD jasno potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljica ta koja je odlučila onemogućiti tuženika u ispunjavanju ugovorom preuzetih obveza i potom tražiti raskid ugovora.
13. Na žalbene navode kojima tužiteljica ističe kratko vrijeme trajanja od zaključenja ugovora do totalnog poremećaja odnosa, ne predstavlja zakonsku osnovu koja bi bila razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. ZOO.
14. Tužiteljica žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
15. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
