REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-196/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MDH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog MDH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 7. svibnja 2026. broj Kov-167/2026-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog MDH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv MDH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., koji istražni zatvor mu je određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. travnja 2026. broj Kir-470/2026. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja 29. travnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni VDH putem braniteljice Sanji Gligić Rubes, odvjetnice u Velikoj Gorici, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
6. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenika.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Talijanske Republike, gdje ima i prebivalište, a prema vlastitim navodima i zaposlenje. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Izloženo, imajući na umu i težinu kaznenog djela koje mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Ukupnost ovih pravilno utvrđenih okolnosti, žalitelj očito neopravdano zanemaruje kada žalbom prigovara kako strano državljanstvo okrivljenika ne može "biti na teret okrivljeniku kod procjene njegove osobnosti". Isto tako, bez značaja je žalbeno upiranje na laku dostupnost okrivljenika na adresi prebivališta u [adresa], te državljanstvo države koja je članica Europske unije, pa postoji mogućnost primjene europskog uhidbenog naloga. Naime, utvrđena opasnost od bijega okrivljenika ne odnosi isključivo na države članice Europske unije niti je institut europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
7. Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, u pogledu opstojnosti posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti.
7.1. Okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela. Naime, okrivljeniku inkriminirani način postupanja karakterizira značajan stupanj organiziranosti u okviru lanca krijumčarenja ljudima te zajedničko i dogovorno ponašanje i međusobnu povezanost s nepoznatim osobama koje se bave ilegalnim prijevozom migranata iz Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji, a zato i izražen visok stupanj kriminalne volje. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da bi on, boravkom na slobodi mogao nastaviti činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela.
7.2. Osnovanost navedenog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju paušalnom tvrdnjom žalitelja kako nisu dokazane osobite okolnosti da bi okrivljenik mogao počiniti novo kazneno djelo. U pogledu isticanja dosadašnje kaznene neosuđivanosti okrivljenika napominje se žalitelju kako je ranija kaznena osuđivanost ili neosuđivanost samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene postoji li iteracijska opasnost ali ne i isključiva.
8. Isto tako, žaliteljevo upiranje na narušeno zdravstveno stanje okrivljenika, koji teško podnosi boravak u istražnom zatvoru te se loše osjeća, također ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost zaključaka suda prvog stupnja. Naime, notorno je da boravak u istražnom zatvoru manje lagodan nego boravak na slobodi, kao i da često ima nepovoljne implikacije na uobičajeni način života okrivljenika protiv kojeg je primijenjena mjera istražnog zatvora. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražnog zatvorenika. Pored toga, okrivljeniku će odgovarajuća zdravstvena skrb biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora, pri čemu iz spisa predmeta nije razvidno da bi na bilo koji način bilo ugroženo zdravlje okrivljenika ili da mu ne bi bila pružena adekvatna liječnička pomoć.
9. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. radi opasnosti od bijega, kao i radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza, pa tako niti mjerom opreza predloženoj u žalbi, kako je to pravilno otklonio i sud prvog stupnja.
10. Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Garačić-Turković
