REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-27/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DŽ, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog DŽ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 11. svibnja 2026. broj Kzd-16/2026-18, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude , u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog DŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici je optuženi ĐŽ proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a opozivom djelomične uvjetne osude izrečene presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2021. broj Kzd-79/2021 je optuženiku uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, te je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca, a izrečena mu je i sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zavora iz članka 76. KZ/11., u trajanju pet godina.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 127. stava 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog DŽ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĐŽ putem branitelja Radomira Glumičića, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u optuženikovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije je razvidno je da je optuženik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2021. broj Kzd - 79/2021, koja je pravomoćna 21. prosinca 2021., proglašen krivim zbog dvaju kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca, a izrečena mu je djelomična uvjetna osuda, tako da je neuvjetovani dio kazne jedna godina, a kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca se neće izvršiti pod uvjetom nečinjenja novog kaznenog djela u vremenu pet godina. Razvidno je, dakle, da je optuženik ranije osuđen zbog istovrsnih kaznenih djela zbog kojih je i aktualno nepravomoćno proglašen krivim. Pri tomu je vidljivo da je kazneno djelo za koje je optuženik sada nepravomoćno osuđen u ovom postupku počinjeno unutar vremena provjeravanja iz djelomične uvjetne osude koja mu je izrečena ranijom pravomoćnom presudom. Ove okolnosti upućuju na kontinuitet protupravnog ponašanja optuženika, na kojeg niti ranija osuda zbog počinjenih kaznenih djela niti izrečena kazna, nisu utjecale da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje se nastavilo te je optuženik sada ponovno nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela. Pored toga, treba voditi računa i o okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jer je iz činjenično opisanog ponašanja optuženika razvidna ustrajnost u njegovom protupravnom ponašanju , poduzetog u razdoblju četiri godine.
6.2. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žaliteljevim neopravdanim minoriziranjem navedenih okolnosti, koji neosnovano smatra da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 29. siječnja 2026., utjecalo na optuženika da se kloni budućih protupravnih ponašanja.
6.3. Isto tako, žalbeno naglašavanje optuženikovog priznanja kaznenog djela i iskazanog kajanja, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o tim okolnostima je prvostupanjski sud očito vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
6.4. Uz navedeno, neosnovano je žalbeno upiranje na optuženikovu zaposlenost i brigu o vlastitoj maloljetnoj djeci. Napominje se žalitelju kako je notorno da boravak u istražnom zatvoru ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života i ispunjavanje obveza optuženika protiv kojeg se primjenjuje mjera istražnog zatvora jer je utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražne zatvorenike, ali nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika nužna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8. Nije u pravu žalitelj niti kada, apostrofirajući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu, upire na povredu načela razmjernosti, smatrajući da se istražni zatvor pretvara u "izdržavanje kazne". Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Garačić-Turković
