REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-197/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OI, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog OI, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. travnja 2026. broj K-4/2025- 24, o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog OI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog OI, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, protiv optuženog OI je određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), tako da isti može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi OI putem branitelja Hrvoja Vukadina, odvjetnika u Zagrebu, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Također, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od skrivanja i bijega optuženika može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je jamstvom ili drugim blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj, smatrajući kako u pobijanom rješenju, u dijelu koji se odnosi na nemogućnost primjene blažih mjera, nisu izloženi razlozi o odlučnim činjenicama. S tim u vezi se žalitelja upućuje na razloge navedene u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja, koje treba promatrati u okviru razloga izloženih pod točkama 4. i 5. obrazloženja, a žaliteljevo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima ne opravdava niti jedan od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
5.2. Isto tako, neosnovano žalitelj smatra kako je određivanje istražnog zatvora, za koji je navedeno da može trajati do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, protivno člancima 130., 132. i 133. ZKP/08.
5.2.1. Formulacijom izreke pobijanog rješenja da istražni zatvor "može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora" predstavlja izravni prijepis odredbe članka 131. stavka 2. ZKP/08., koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio, imajući u vidu stadij u kojem se postupak nalazi, nakon podnošenja optužnice. Time, protivno stavu žalitelja, presumpcija nevinosti optuženika nije narušena, niti je pobijanim rješenjem prejudicirano njegovo kažnjavanje. Naime, u pobijanom se rješenju ni u jednom dijelu ne implicira krivnja optuženika, već se optuženik dosljedno smatra osnovano sumnjiv za inkriminirano kazneno djelo. Pri tomu, napominje se žalitelju kako se odredbe članka 130. ZKP/08. odnose na trajanje istražnog zatvora određenog rješenjem suca istrage, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Isto tako, žalitelj zanemaruje da je optuženiku istražni zatvor određen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a ne onoj iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZKP/08., čije trajanje je regulirano člankom 132. ZKP/08., na koji se poziva žalitelj. Pored toga, niti maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora, propisani odredbama članka 133. ZKP/08., nisu iscrpljeni, pa je promašeno žaliteljevo upiranje na povredu tih odredbi.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, paušalno navodeći kako ne postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, za koju tvrdnju ne navodi nikakvu argumentaciju, ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren.
7. Nije u pravu žalitelj kada osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 ., smatrajući da je sud mogao odrediti blažu mjeru osiguranja prisutnosti optuženika.
7.1. Ističe se žalitelju kako je iz podataka u spisu razvidno da je optuženik znao da je protiv njega u tijeku kazneni postupak, još od ispitivanja 4. listopada 2023., u Policijskoj postaji Zaprešić, kada je naveo adresu u Zaprešiću, Ferde Livadića broj 10, kao adresu svojeg stanovanja, odnosno prebivališta. Prilikom tog ispitivanja je optuženik ujedno bio poučen i da je dužan, među ostalim, sukladno odredbi članka 272. stavka 2. ZKP/08., odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese, a bio je upozoren i na posljedice ako ne postupi po toj obvezi. Unatoč tomu, međutim, optuženiku nije bilo moguće dostavljati sudska pismena na naznačenu adresu jer su se upućene pošiljke, kako redovitom poštom, tako i putem sudskog dostavljača, vraćale neuručene s napomenom da primatelj ne podiže pošiljku, premda je iz Jedinstvenom registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske proizlazilo da je navedena adresa optuženika neizmijenjena. Također je u terenskoj provjeri po službenicima policije, prema izvješću iz rujna 2025., utvrđeno da optuženik na naznačenoj adresi ne stanuje, što proizlazi i iz policijskog izvješća iz siječnja 2026., iz kojeg je razvidno i kako je u telefonskom razgovoru optuženik izjavio da boravi u [adresa], ali da se trenutno nalazi na liječenju u Kliničkoj bolnici "Sveti Duh", kao i da je pokrenut postupak odjave prijavljene adrese prebivališta. Prvostupanjski sud je ujedno pokušao osigurati prisutnost optuženika na raspravi nalažući u dva navrata njegovo dovođenje po službenicima policije, što također nije dalo rezultata. Prisutnost optuženika u postupku potom je osigurana tek nakon što je u travnju 2026. izdana tjeralica protiv optuženika, te je optuženik uhićen 14. svibnja 2026., po službenicima Policijske postaje Zaprešić.
7.2. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponovno postati nedostupan pravosudnim tijelima i time osujetiti uredno vođenje kaznenog postupka. Stoga prvostupanjski sud, protivno navodima žalitelja, s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti optuženika jer se, za sada, ista svrha ne bi mogla ostvariti jamstvom ili primjenom neke od zakonom predviđenih blažih mjera.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
