Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-191/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u Garešnici, V. Nazora 15a, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. OIB: 00432869176, Zagreba, Capraška 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-90/2023-26 od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-90/2023-26 od 7. siječnja 2026. pod točkama I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva (ispravno: preinaka tužbe) iz podneska tužitelja od 6. lipnja 2025. (izreka rješenja), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 3.755,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. do isplate (točka I. izreke presude), odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu 197,63 eura (točka II. izreke presude), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.755,04 eura koje teku od 13. ožujka 2023. do 12. siječnja 2026. (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.862,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke presude).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i IV. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer je odluka suda u suprotnosti sa sadržajem isprava i izvedenim dokazima. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 67,45 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu imovinske štete koja mu je nastala 19. srpnja 2023. na način da se kretao autocestom A3 i upravljao svojim osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] te je zbog savijanja stupa dalekovoda došlo do pada žice na njegov automobil i oštećenja automobila.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka te visina dosuđene imovinske štete i tijek zateznih kamata, a sporna je odgovornost jer tuženik tvrdi da odgovora po načelu krivnje slijedom čega je tužitelj dužan dokazati da mu je šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje osiguranika tuženika HEP d.d.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno te se presuda može ispitati, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da se štetni događaj dogodio na autocesti A3 na način da je došlo do pada žica dalekovoda na automobil tužitelja te da uzrok nastanka štetnog događaja nije viša sila, već propust osiguranika tuženika HEP d.d. u održavanju stupa dalekovoda uslijed čega je došlo do pada žica. Zaključivši da postoji odgovornost osiguranika tuženika, prvostupanjski sud je uz primjenu materijalnog prava iz članaka 1045., 1046. i 1047. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 3.755,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. do isplate.

11. Tuženik u žalbi prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda da osiguranik tuženika HEP d.d. nije na odgovarajući način održavao dalekovod te tvrdi da je tužitelj bio dužan dokazati da mu je šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje osiguranika tuženika, a da to tužitelj nije dokazao.

12. Nije sporno da je tuženik, kao osiguravatelj, u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti s osiguranikom društvom HEP d.d. i ugovorenom franšizom u iznosu 5 % te je tužitelj utužio tuženika kao osiguravatelja, a što je njegovo pravo sukladno članku 965. stavak 1. ZOO/05. Kod ovakve vrste polica, osiguravatelj - tuženik stupa u poziciju osiguranika i može prema tužitelju istaknuti sve prigovore koje inače može istaknuti osiguranik, te tuženik odgovara na isti način i u istom opsegu kao što bi odgovarao osiguranik HEP d.d., ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze i pod Uvjetima za osiguranje od odgovornosti.

13. Također između stranaka nije sporno da tuženik odgovara po načelu predmnijevane (presumirane) krivnje, kako je to propisano člankom 1045. stavak 1. ZOO/05, što znači da se krivnja pretpostavlja i ne treba je dokazivati, već tuženik treba dokazati da na strani njegovog osiguranika nije bilo krivnje, odnosno propusta u održavanju dalekovoda.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da to tuženik nije dokazao, pa je tako otklonio iskaz svjedoka SU da je stup dalekovoda oštećen zbog pada stabla, jer je takav iskaz suprotan fotografijama koje su izradili službenici policije i na kojima se ne vidi stablo, a što nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima ukazuju na drugačije stanje s druge strane autoputa jer za takvo drugačije stanje nisu priložene nikakve fotografije, odnosno dokazi kojima bi se moglo utvrditi takvo "drugačije stanje".

15. Okolnost da je uslijed nevremena koje je pogodilo to područje došlo do oštećenja stupa dalekovoda (savijanja metalnog stupa) i pada žica, samo za sebe ne ekskulpira krivnju osiguranika tuženika jer je nevrijeme očekivana vremenska nepogoda, a tuženik nije dokazao da bi se radilo o takvom ekstremnom nevremenu kojeg ne mogu izdržati stupovi dalekovoda i pod pretpostavkom redovitog i pravilnog održavanja. Tome valja dodati da nije na tužitelju da dokazuje u čemu se točno sastoji propust osiguranika tuženika, već je na tuženik bio teret dokazivanja koja su to točna i konkretna pravila struke u održavanju dalekovoda kojih se njegov osiguranik pridržavao, ali da je usprkos tome došlo do oštećenja (savijanja) stupa što je uzrokovalo pad žica na autoput, tj. da je do pada žica na autoput došlo bez njegove krivnje (slučajno). Kako to tuženik nije dokazao, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da postoji krivnja osiguranika tuženika i time odgovornost tuženika da tužitelju nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog oštećenja svojeg automobila.

16. Dakle, pred prvostupanjskim sudom činjenično stanje utvrđeno je u skladu s predloženim i izvedenim dokazima, te je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužitelju dosuđena imovinska šteta u iznosu 3.755,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. do isplate, a koju visinu štete i tijek zateznih kamata tuženik ne osporava žalbenim navodima.

17. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i IV. izreke.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka budući njegova žalba nije osnovana.

20. Točke II. i III. izreke prvostupanjske presude te izreka prvostupanjskog rješenja nisu ispitivane, budući nisu pobijane žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak