Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-76/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BEL TEL d.o.o., Osijek, Biljska cesta 37, OIB: 98292179663, zastupanog po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darka Šupera, Ive Kovačev Radić, Ivana Jukića, Dina Vukušića i Ene Petrović u Osijeku, Europske avenije 3, protiv 1. tuženog CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženog EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Miroslavu Šatlanu, odvjetniku u Osijeku, Gajev trg 3, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-826/2021-23 od 28. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja BEL TEL d.o.o., Osijek kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-826/2021-23 od 28. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja pod točkom I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o ustupu tražbine sklopljenog između 1. tuženika kao ustupitelja i 2. tuženika kao primatelja 24. lipnja 2021. kao i ugovora o zajmu sklopljenog između 2. tuženika kao zajmodavatelja i 1. tuženika CŽ kao zajmoprimca te zahtjev za naknadu parničnih troškova tužitelju, dok je pod točkom II. izreke presude naloženo tužitelju da tuženicima naknadi parnične troškove u iznosu od 4.125,00 EUR u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
4.1. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što je u razlozima presude kao dokazano, odnosno nedokazano pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuž itelj.
4.2. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne i potpuno prihvatljive razloge pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tužitelj.
4.3. Pravilno je sud odbio prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja uz obrazloženje da je navedeni dokazni prijedlog iznesen protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP jer je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dao valjano objašnjenje zašto taj prijedlog nije iznio tijekom prethodnog postupka.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu sklopljenog između 2. tuženika kao zajmodavca i 1. tuženika CŽ kao zajmoprimca od 27. lipnja 2011. te ugovora o ustupu tražbine sklopljenog između 1. tuženika kao ustupitelja i 2. tuženika kao primatelja od 24. lipnja 2021.
6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su navedeni ugovori ništetni zato što je riječ o prividnim ugovorima, ali i nemoralnim ugovorima jer su sklopljeni s ciljem da 1. tuženi CŽ izbjegne namirenje duga koji ima prema Republici Hrvatskoj.
7. Prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio:
- da su 2. tuženi EŽ kao zajmodavac i 1. tuženi CŽ kao zajmoprimac 27. lipnja 2011. sklopili ugovor o zajmu za iznos od 35.500,00 EUR,
- da su na prethodno navedenom ugovoru o zajmu potpisi stranaka ovjereni 27. lipnja 2011. od strane javnog bilježnika Verice Rok u Osijeku pod OV-1705/2011., dok je javni bilježnik Krešimir Milas u Osijeku 16. svibnja 2018. potvrdio presliku izvorne isprave pod OV-1628/2018,
- da je 2. tuženi EŽ do 2015. godine radio u luci u Hamburgu u SR Njemačkoj i imao dobra novčana primanja te je dugi niz godina pozajmljivao svom šogoru 1. tuženom CŽ razne novčane iznose za potrebe poslovanja Ravlićevih tvrtki, a nakon stečaja tvrtki i radi životnih potreba,
- da je ugovor o zajmu sklopljen 2011. kako bi imali pisani trag o pozajmicama i da to nije jedini ugovor o zajmu koji su sklopili,
- da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-860/2018-6 od 30. siječnja 2019. naloženo ovdje 1. tuženom CŽ da ovdje 2. tuženom EŽ na ime povrata zajma isplati iznos od 35.500,00 EUR sa zateznim kamatama,
- da je 1. tuženi CŽ ugovorom o ustupu tražbine od 25. lipnja 2021. 2. tuženom EŽ ustupio novčane tražbine koje ima prema tužitelju na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku pod brojem P-14/08 od 28. studenog 2011. te drugih sudskih odluka,
- da su tuženici sklopili prethodno navedeni ugovor o ustupu jer je to bio jedini način da 1. tuženi CŽ uspije vratiti dug 2. tuženom EŽ,
- da je o tom ustupu tražbine 1. tuženi CŽ kao ustupitelj dopisom od 24. lipnja 2021. obavijestio tužitelja kao svog dužnika,
- da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P- 14/08 od 28. studenog 2011. i Ugovora o ustupu 2. tuženi EŽ **.**.2021. protiv ovdje tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da su predmetni Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu ništetni, dok, s druge strane, sud na ništetnost pravnog posla ili pojedinih odredbi pazi po službenoj dužnosti, ali samo u okviru činjeničnih navoda stranaka.
9. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, a žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja.
10. Suprotno žalbenim navodima, niti iz jednog dokaza koji je izveden tijekom postupka ne proizlazi da tuženici sklapajući predmetne ugovore o zajmu i ustupu tražbine takve ugovore zapravo nisu htjeli, odnosno da je riječ o prividnim ugovorima. Okolnost što je 2. tuženi EŽ tužio 1. tuženog CŽ 2018. radi povrata zajma nakon proteka mnogo godina, a na koju okolnost upire tužitelj u žalbi, sama po sebi ne upućuje na zaključak da je ugovor o zajmu od 27. lipnja 2011. prividnog karaktera.
11. Navod da 2. tuženi EŽ nema nikakve značajnije imovine u svom vlasništvu i da stoga nije niti mogao pozajmljivati novce 1. tuženom CŽ, tužitelj prvi put iznosi u žalbi, a slijedom čega takav navod nije razmotren od strane ovoga drugostupanjskog suda u skladu s čl. 352. st. 1. ZPP.
12. U odnosu na navode tužbe da je predmetni ugovor o ustupu nemoralan jer je sklopljen s ciljem izbjegavanja naplate tražbine od strane Republike Hrvatske, koja je vjerovnik 1. tuženog CŽ, napominje se da eventualno postojanje takve namjere na strani tuženika ne bi predstavljalo razlog ništetnosti.
12.1. To stoga što je prema čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Budući da je u slučaju poduzimanja pravnih radnji na štetu vjerovnika odredbama čl. 66.-71. ZOO predviđena mogućnost pobijanja takvih radnji, a s učinkom da pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju-vjerovniku i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina (čl. 70. ZOO), to je u smislu čl. 322. st. 1. ZOO isključena mogućnost da se neki ugovor označi ništetnim iz razloga što je poduzet na štetu vjerovnika.
13. Ostalim žalbenim navodima tužitelj iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa, kao ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
14. Budući da odluku o trošku tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).
15. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Goran Škugor
