Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-147/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Karpati, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika ESI DATA j.d.o.o., OIB: 41046542938, Nemetin, Nemetin 8c, kojeg zastupan punomoćnik Petar Vukasović, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-35/2024-15 od 11. studenog 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-35/2024-15 od 11. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je utvrđeno da je Odluka tuženika ESI DATA j.d.o.o., OIB: 41046542938, Nemetin 8c, Nemetin, Osijek, o izvanrednom otkazu ugovor o radu tužitelju MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 23. veljače 2024., ništetna, nezakonita i da ne proizvodi pravne učinke (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj odluci naloženo je tuženiku ESI DATA j.d.o.o., OIB: 41046542938, Nemetin, Nemetin 8c, naknaditi tužitelju MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenoga 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika kojom mu je izvanredno otkazao ugovor o radu.

6. U ovoj fazi postupka između stranka nije sporno da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio s tuženikom 1. siječnja 2023., da je protiv te odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, a na koji tuženik nije odgovorio, kao i da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

6.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbe članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.

6.2. Iz stanja spisa i pobijane odluke prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2012. na radnom mjestu radnik,

- da tuženik 15. siječnja 2024. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom je utvrđen otkazni rok od 15 dana, kao i da radni odnos prestaje s 31. siječnja 2024.,

- da je tužitelj 16. siječnja 2024. zaprimio tu odluku o otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelj 25. siječnja 2024. protiv te odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava, kojim traži isplatu otpremnine i naknade za nepriznati otkazni rok, kao i da pristaje na odjavu s 31. siječnja 2024.,

- da je tuženik 31. siječnja 2024. primio taj tužiteljev zahtjev,

- da je tuženik s 31. siječnja 2024. tužitelja odjavio s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja,

- da je tužitelj 19. veljače 2024. pokrenuo radni spor kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-18/2024, radi isplate otpremnine i naknade za nepriznati otkazni rok,

- da je tuženik 13. veljače 2024. donio odluku o poništenju navedene odluke o poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024.,

- da je tuženik 13. veljače 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (neopravdani izostanak s rada),

- da je tuženik 23. veljače 2024. preporučeno poštom poslao tužitelju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. i odluku o poništenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,

- da je tužitelj 24. veljače 2024. primio navedene odluke,

- da je tužitelj 11. ožujka 2024. protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio 16. ožujka 2024., ali na nije odgovorio,

- da iz odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu), proizlazi da je tuženik tom odlukom otkazao ugovor o radu tužitelju zbog prestanka potreba za obavljanje njegovih poslova radnika zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga,

- da je tom odlukom utvrđen otkazni rok 15 dana i da radni odnos tužitelju kod tuženika prestaje 31. siječnja 2024.,

- da poslodavac i radnik suglasno utvrđuju da radnik na dan prestanka ugovora o radu nemaju međusobnih potraživanja ni dugovanja, osim plaće za siječanj 2024. godine,

- da poslodavac i radnik suglasno utvrđuju da radnik na dan prestanka ugovora o radu nema neiskorištenog godišnjeg odmora,

- da protiv te odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelj nije pokretao sudski spor kojim bi tražio utvrđenje da bi bila nedopuštena,

- da iz elektroničkog zapisa iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. veljače 2024., proizlazi kako je tuženik odjavio tužitelja kao osiguranika s 31. siječnja 2024.,

- da iz prijave o promjeni osiguranja proizlazi kako je tuženik 23. travnja 2024. podnio zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi odjave tužitelja kao osiguranika s 24. veljače 2024.,

- da iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. travnja 2025. proizlazi kako je MM bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kod tuženika kao poslodavca ESI DATA j.d.o.o. od 28. studenoga 2012. do 24. veljače 2024. ,

- da iz tužbe od 19. veljače 2024. proizlazi kako ju je podnio tužitelj protiv tuženika Općinskom sudu u Osijeku, radi isplate naknade za uskraćena dva mjeseca otkaznog roka i otpremnine u ukupnom iznosu od 4.666,66 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. veljače 2024. pa do isplate, i to iz razloga što je tuženik odlukom o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu, koja se ima smatrati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, a koju je tužitelj zaprimio 16. siječnja 2024., otkazao tužitelju ugovor o radu temeljem kojeg ga je odjavio s mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, a tužitelj nema interesa za nastavak radnog odnosa kod tuženika,

- da iz odluke o poništenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. proizlazi kako tuženik poništava odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. koju je dao tužitelju, zbog izvanrednih okolnosti, odnosno iz razloga što se tužitelj kao radnik nije nijednog dana od 16. siječnja 2024. do 13. veljače 2024. javio tuženiku kao poslodavcu na rad niti je na bilo koji način opravdao svoj nedolazak na posao, pa iz stoga poništava odluku o poslovnom otkazu ugovora o radu i istovremeno donosi odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da ju je tuženik donio na temelju odredbe članka 116. ZR-a,

- da je tužitelju tuženik tom odlukom izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, da radnik nema prava na otkazni rok, a radni odnos da prestaje danom dostave ove odluke odnosno 31. siječnja 2024. na zahtjev radnika, a razlozi za izvanredni otkaz je što se tužitelj kao radnik od 16. siječnja 2024. do 15. veljače 2024. nije javio tuženiku kao poslodavcu na rad niti je na bilo koji način opravdao svoj nedolazak na posao, niti je putem telefona javio poslodavcu da će biti odsutan s posla.

7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je da utvrđenim da je tuženik tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. otkazao ugovor o radu iz razloga što tužitelj nije dolazio na posao u vremenu dok mu je trajao otkazni rok prema odluci o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2024., odnosno u vremenu od 16. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., pa čak i do 15. veljače 2024. Pritom, prvostupanjski sud nije prihvatio navod zakonskog zastupnika tuženika da je tužitelj za vrijeme otkaznog roka od 16. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., prema njihovom dogovoru, morao otvoriti bolovanje, a ako to ne učini da je morao dolaziti na posao, odnosno da nije tužitelja oslobodio obveze dolaska na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka, ističući da se bolovanje otvara zbog ili u svezi bolesti, a ne zbog drugih razloga,

7.1. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako se tuženik 31. siječnja 2024. telefonski obratio tužitelju, i to samo iz razloga što je bio iznenađen i ljut jer je tužitelj preko punomoćnice 31. siječnja 2024. tražio od njega otpremninu, a da ga nije pitao je li otvorio bolovanje, odnosno zašto ne dolazi na posao, pa da je znajući da tužitelj neće odustati od otpremnine, tuženik da je 13. veljače 2024. donio odluku o poništenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2024., a kao razlog poništenja navodi da tužitelj nije dolazio na posao od 16. siječnja 2024. do 13. veljače 2024., iako ga je već odjavio s 31. siječnja 2024. za mirovinsko osiguranje, a potom istovremeno, tuženik donosi i odluku o izvanrednom otkazu ugovora radu, u kojoj kao razlog otkaza navodi nedolazak tužitelja na posao od 16. siječnja 2024. do 15. veljače 2024. odnosno zbog štete koja mu je nastala nedolaskom tužitelja na posao, iako je u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika iznio da je ponovno donio odluku o otkazu iz razloga što tužitelj nije odustajao od svojih prava suprotno njihovom dogovoru.

7.2. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da je namjera tuženika bila da tužitelju ugovor o radu prestane odlukom o izvanrednom otkazu od 13. veljače 2024. i to samo iz razloga kako bi na taj način izbjegao plaćanje otpremnine tužitelju koja mu pripadala prema redovnom otkazu koji mu je dao 15. siječnja 2024., kao što je taj sud naveo u odnosu na tvrdnje tužitelja da je tuženik izvanredno otkazao nepostojeći ugovor o radu, da to ne može prihvatiti, jer da je tuženik odlukom o poništenju odluke o poslovnom otkazu ugovora o radu ponovno osnažio ugovor o radu između stranaka, a koju odluku o poništenju da tužitelj nije pravno osporavao. Stoga je prvostupanjski sud, a imajući na umu sve prethodno izloženo, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, kao što prihvaća i zaključak da je nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ali iz drugih razloga od razloga koje je naveo prvostupanjski sud.

9. Naime, prema stanju spisa i pobijane odluke proizlazi da je tuženik 15. siječnja 2024. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (koju je nazvao odlukom o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu), zbog toga što je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja kod tuženika na poslovima radnika, pa je ovom odlukom tužitelju redovito otkazan ugovor o radu iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, jer to proizlazi iz sadržaja te odluke, a ne iz odredbe članka 116. ZR-a, koja regulira institut izvanrednog otkaza ugovora o radu, kako je to navedeno u toj odluci.

9.1. Budući da dalje, iz te odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je utvrđen otkazni rok od 15 dana, kao i da radni odnos tužitelju kod tuženika prestaje s 31. siječnja 2024., te kako iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. veljače 2024., proizlazi da je tuženik odjavio tužitelja kao osiguranika s 31. siječnja 2024., a kako tužitelj nije u sudskom postupku tražio da se utvrdi da ta odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. nije dopuštena, to je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. postala pravomoćna i konačna i na temelju iste tužitelju je kod tuženika prestao radni odnos 31. siječnja 2024.

9.2. Stoga, sve radnje koje je tuženik nakon 31. siječnja 2024. poduzeo, a koje odnose na radni odnos tužitelja kod tuženika nisu pravno valjane iz razloga što radni odnos između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nakon tog datuma više ne egzistira. Radni odnos između njih bio je ugovorni odnos, koji je bio zasnovan ugovorom o radu i koji je tuženik odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. pravomoćno i konačno otkazao, što se ponovno ističe. Iz ovih razloga osnovano je tužitelj tijekom postupka tvrdio da tuženik nije mogao u veljači 2014. (nije relevantno je li 13. ili 23. tog mjeseca) donijeti odluku o poništenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je donio 15. siječnja 2024. i istovremeno donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovor o radu, jer je tom odlukom koja nosi datum 13. veljače 2024. otkazao nepostojeći ugovor o radu, pa je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je odlukom o poništenju odluke o poslovnom otkazu ugovora o radu ponovno osnažio ugovor o radu između stranaka.

9.3. Naime, da je tuženik tu odluku o poništenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donio do 31. siječnja 2024. , onda bi ostao na snazi sklopljeni ugovor o radu između stranaka, ali kako je tu odluku donio nakon što je tužitelju već pravomoćno prestao radni odnos kod tuženika, to ni ova odluka kao ni odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne mogu osnažiti ugovor o radu koji je već prestao.

9.4. Činjenica što je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu (list 8 spis) kojom traži isplatu pripadajuće otpremnine i naknadu plaće za dva mjeseca otkaznog roka ne utječe na to da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 31. siječnja 2024., kao što ne utječe ni činjenica da je tuženik, a nakon što je tužitelja odjavio kao svog osiguranika kod nadležnog Zavoda za mirovinsko osiguranje s 31. siječnja 2024., istog ponovno prijavio 23. veljače 2024., tako da je bio osiguranik tuženika do 24. veljače 2024., na to, da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao navedenog datuma 31. siječnja 2024., na temelju tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2024., a ne na temelju tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024.

9.5. Kako tužitelj ima pravni interes utvrditi da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz veljače 2024. ništetna, nezakonita i da ne proizvodi pravne učinke, to je pobijanu presudu trebalo potvrditi. Za istaći je da ni žalbeni navodi tuženika koji se odnose da je ova odluka tuženika donesena 13. veljače 2024., a ne 23. veljače 2024. kako je to navedeno tužbenim zahtjevom ne utječe na utvrđenje da prvostupanjskog suda da ista ne proizvodi pravne učinke jer je nezakonita, iz svih prethodno navedenih razloga, koje nema potrebe ponavljati.

10. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

11. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci, ove presude.

U Splitu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović