REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž R-17/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Rečić Vujčić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika TIPICO SPORTS SERVICES d. o. o. iz Slavonskog Broda Matije Gupca 19, OIB 31909129192, zastupanog po punomoćniku Darku Graf, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Poslovni broj: Pr-22/2025-7, od 27. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Poslovni broj: Pr-22/2025-7,od 27. studenog 2025 2025.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suda suđeno je :

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 28.01.2011. godine s početkom rada 01.02.2011. godine između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 22.03.2024. godine, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog 28.01.2011. godine s početkom rada 01.02.2011. godine.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu – Tečajnika, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.U žalbi navodi da prvostupanjski sud pred kraj točke 20. obrazloženja navodi kako „ zaključuje da je tuženik postupio u skladu s člankom 119. Zakona o radu te da su ispunjene sve zakonske pretpostavke u pogledu dostave pisanog upozorenja i omogućavanja tužitelju da iznese svoju obranu, te je stava da je tužitelju omogućeno da iznese obranu i da na to nije utjecalo to što nije nacrt otkaza bio unaprijed pripremljen , a u isto vrijeme, pod točkom 21. obrazloženja izrijekom navodi da smatra da pretpostavka prethodnog valjanog upozorenja nije ispunjena “.

2.2.Nadalje da pod točkom 20. obrazloženja navodi da je upozorenje sadržavalo konkretizirane navode o povredi radnih obveza i jasno ukazivalo na mogućnost otkaza u slučaju njihova ponavljanja, da bi pod točkom 21. obrazloženja ustvrdio da je upozorenje bilo općenite i široke naravi te nije konkretno upozorilo tužitelja da bi jedno kašnjenje na posao moglo predstavljati takvo kršenje radne obveze koje bi opravdalo pokretanje postupka redovitog otkazivanja te nastavno i dalje kroz žalbu analizira obrazloženje smatrajući da je opterećeno bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2.3.Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje morao donijeti drugačiju, za tuženika povoljnu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu na način da je isti morao u cijelosti odbiti.

2.4. Predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Pr-22/2025-7 od 27.11.2025. u cijelosti, te sam riješi predmet na način da, s obzirom na stanje spisa, u cijelosti odbije tužbene zahtjeve tužitelja, kao i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, te ga obveže da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka kako su navedeni u zapisniku s ročišta od 23.10.2025., uvećane za trošak ovog žalbenog postupka prema specifikaciji u privitku, a podredno da usvoji žalbu tuženika, ukine pobijanu pobijanu presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Pr-22/2025-7 od 27.11.2025. u cijelosti, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 22. ožujka 2024.

6. Nesporno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika neprekidno od 4. studenoga 2009. do 29. travnja 2024. temeljem ugovora o radu na određeno, a zatim na neodređeno vrijeme.

6.1. Također je nesporno da je tuženik dana 22. ožujka 2024. tužitelju uručio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, s otkaznim rokom u trajanju od mjesec dana i jednog tjedna, te da je tužitelj protiv navedene odluke pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio, nakon čega je tužitelj pokrenuo spor , a nesporno je i da tužitelj dana 16. ožujka 2024. nije došao na posao u vrijeme određeno rasporedom rada, da je tužitelj pozvan na razgovor kod zakonskog zastupnika tuženika zbog pogrešnog mečinga.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

-da je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 28. siječnja 2011. na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom i to zbog skrivljenog ponašanja radnik,

- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da unatoč jasnim i višekratnim upozorenjima na potrebu radnikovog koncentriranja na radne zadatke i njihovo pravovremeno i točno izvršavanje, radnik 16. ožujka 2024. ponovno nije došao na radno mjesto prema rasporedu rada u 6,00 sati, zbog čega su ga nadređeni radnik i radni kolege pokušavali telefonski kontaktirati, a nakon više pokušaja uspjeli su stupiti u kontakt s radnikom , te je nakon obavljenog razgovora došao na radno mjesto u 9,20 sati bez da je na bilo koji način opravdao svoj nedolazak u predviđeno radno vrijeme prema rasporedu njegovog radnog vremena,

-da je u obrazloženju nadalje navedeno da radnikov neopravdani izostanak s rada na dan 16. ožujka 2024. , kao i njegovi raniji prethodni izostanci ili pak nazočnost na radu, ali bez stvarnog radnikovog rada imaju negativan učinak na poslovne procese i organizaciju rada kod poslodavca zbog kojih poslodavac trpi ne samo izravnu imovinsku nego i reputacijsku štetu kod drugih svojih radnika i klijenata,

- da je također navedeno da poslodavac zaključuje da kod radnika nije došlo ni do kakve promjene ponašanja i odnosa prema radu i poslovima njegovog radnog mjesta od opetovanih razgovora koje je s radnikom na tu temu vodio voditelj tima u kojem je radnik zaposlen, niti od pisanog upozorenja koje mu je prethodno uručeno, što poslodavcu nije prihvatljivo s radno pravnog stajališta i njegovog odnosa prema drugim radnicima te da je takvim ponašanjem radnik pokazao da mu zbog poslodavcu nepoznatih razloga, obavljanje poslova radnog mjesta na kojem je zaposlen nije od kakve važnosti ili da jednostavno ne želi pravovremeno i točno obavljati poslove za koje je zadužen, a pravovremenost i točnost obavljanja tih poslova osnovni je preduvjet za relevantnost i tržišnu vrijednost rezultata rada radnika, pa je gubitkom takve relevantnosti i tržišne vrijednosti rezultata njegovog rada nastao na strani poslodavca i razlog zbog kojeg je uopće sklopio ugovor o radu s radnikom,

- da je tuženik dao tužitelju upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu u kojem je navedeno kako se radniku nalaže da svoje ponašanje uskladi s obvezama preuzetim ugovorom o radu sklopljenim s poslodavcem temeljem kojeg je radnik zaposlen kod poslodavca u punom radnom vremenu na neodređeno vrijeme,

- da je u obrazloženju upozorenja navedeno da je radnik u petak 26. siječnja 2024. preuzeo događaj broj 2758 koji je prethodno vodio radnik OH,

- da je događaj imao obrnuti "mečing" te je zbog toga poslodavac koristio pogrešne kvote i pogrešan rezultat od početka meča, a meč je na taj način završen i obrađen s pogrešnim rezultatom,

- da je u subotu, 27. siječnja 2024. radnik vodio događaj broj 1522, gdje je poslodavac uočio obrnuti mečing, što je također rezultiralo pogrešnim kvotama i rezultatom u trajanju od 45 minuta, iz čega proizlazi da radnik najmanje 45 minuta nije obratio pozornost na događaj za koji je zadužen,

- da se u upozorenju navodi da je dva tjedna prije sastavljanja upozorenja s radnikom je obavljen razgovor o potrebi ozbiljnijeg shvaćanja radnih zadataka i obveza koje za njega proizlaze iz ugovora o radu i to nakon što je radnik jedan dan izostao s radnog mjesta, poručujući tek preko drugog radnika da je bolestan, pa poslodavac ocjenjuje tim težima radnikove prethodno navedene propuste s obrnutim mečingom, da takav pristup radnika radnim zadacima koje mu zadaje poslodavac i ovakav odnos prema izričitim uputama i nalozima poslodavca u vezi s načinom rada nije prihvatljiv s radno pravnog ni poslovnog stajališta, jer štetno utječe na poslovne procese poslodavca, da obzirom na relativno dugi radni staž koji je radnik ostvario kod poslodavca, da je nedvojbeno upoznat sa zahtjevima koji se postavljaju pred bilo kojeg radnika zaposlenog na radnom mjestu na kojemu je zaposlen i radnik, u vezi s načinom obavljanja poslova za koje je sklopio ugovor o radu, potrebi ažurnog praćenja dodijeljenih događaja i izvršavanja drugih radnih zadataka.

- da je tuženik tužitelju uredno dostavio pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, sukladno članku 119. stavku 1. Zakona o radu, prema kojem poslodavac prije redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika mora radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza

-da je tužitelju upozorenje uručeno najprije osobno, a potom i elektroničkom poštom, čime je osigurana pravovaljana dostava

- da je tužitelj zaprimio upozorenje, bio upoznat s njegovim sadržajem i svjestan da se radi o formalnom upozorenju u smislu Zakona o radu,

- da upozorenje sadržavalo konkretizirane navode o povredi radnih obveza i jasno ukazivalo na mogućnost otkaza u slučaju njihova ponavljanja,

- da je tužitelj imao stvarnu i učinkovitu mogućnost iznijeti svoju obranu na navode iz upozorenja, sukladno članku 119. stavku 2. Zakona o radu, prema kojem se radniku mora omogućiti očitovanje prije donošenja odluke o otkazu,

-da je tužitelj bio pozvan dostaviti svoje očitovanje te da je razumio da se od njega očekuje odgovor na sadržaj upozorenja,

-da je tužitelju dana mogućnost očitovanja ali da tužitelj tu mogućnost nije u potpunosti iskoristio,

-da iz dostavljene elektroničke korespondencije proizlazi da je djelomično reagirao, ali nije dao cjelovit, detaljan i argumentiran odgovor na sve navode iz upozorenja,

-da je tuženik postupio u skladu s člankom 119. Zakona o radu te da su ispunjene sve zakonske pretpostavke u pogledu dostave pisanog upozorenja i omogućavanja tužitelju da iznese svoju obranu,

- da je tužitelj bio pozvan na sastanak kada mu je uručen otkaz te da je tada mogao iznijeti svoju obranu prije nego je isti potpisao, no poslodavac nije njegovu obranu uzeo u obzir kao opravdanu, te je svejedno donesena odluka o otkazu.

- da ponašanje koje je poslodavac naveo kao razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika nije bilo sadržajno obuhvaćeno prethodnim upozorenjem iz članka 119. Zakona o radu ,jer je upozorenje bilo općenite i široke naravi te nije konkretno upozorilo tužitelja da bi jedno kašnjenje na posao moglo predstavljati takvo kršenje radne obveze koje bi opravdalo pokretanje postupka redovitog otkazivanja.

8. Prvostupanjski sud smatra da pretpostavka prethodnog valjanog upozorenja nije ispunjena te da se ponašanje koje se tužitelju stavlja na teret ne može smatrati toliko ozbiljnim, učestalim ili namjernim da bi predstavljalo opravdan razlog za redoviti otkaz.

9. Svoje stajalište obrazlaže time da u ranijem upozorenju nisu navedena kašnjenja na posao niti je iz drugih dokaza tuženik dokazao da je tužitelj to učestalo radio, a razlog koji je naveden u upozorenju je krivi mečing, a dodatno se pojašnjava da jedan dan nije došao na posao i kasnije javio da je bolestan, i takva situacija da je tužitelj izostao s posla jer je bolestan se ne može smatrati namjernim kršenjem obveza iz radnog odnosa.

9.1. Također da kašnjenje koje navedeno kao razlog otkaza je jednokratni događaj koji je nastao uslijed nenamjernog kašnjenja i koji nije pokazatelj trajnog, upornog ili svjesno neurednog izvršavanja radnih obveza, a da iz provedenih dokaza ne proizlazi namjera izbjegavanja rada niti ikakvo osobito nesavjesno postupanje, nego eventualni propust jednog termina pri čemu se uvažava činjenica da je tužitelj istoga dana ostao duže na radu te preuzeo i odradio dodatne termine, čime je nadoknadio eventualnu posljedicu nastalu ranijim propustom.

9.2. Prvostupanjski sud smatra da takvo postupanje ukazuje na odgovornost, spremnost da ispravi pogrešku i uredno izvršavanje radnih obveza, što nije u skladu s tezom poslodavca da se radi o radniku koji svojom krivnjom trajno ili ozbiljno ugrožava pravilno odvijanje radnog procesa.

10. Također prvostupanjski sud zaključuje da konkretno ponašanje tužitelja, promatrano u kontekstu svih okolnosti, nije takve težine ni naravi da bi predstavljalo opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika te ujedno prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedoka te zakonskih zastupnika poslodavca iz kojih proizlazi da nakon izdavanja upozorenja tužitelj nije ponavljao krivi mečing ili je bilo drugih sličnih povreda radnih obveza kao i da iz dokaznog postupka ne proizlazi nijedan konkretan, dokumentiran ili prijavljen slučaj pogrešnog uparivanja termina, neizvršavanja zadataka ili drugih propusta koji bi upućivali na nastavak neurednog izvršavanja obveza nakon upozorenja.

10.1.U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da se radi o izoliranom događaju i to kašnjenje na posao koji se navodi u otkazu ne predstavlja ponovljeno ili kontinuirano ponašanje koje bi se moglo podvesti pod razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika ti više što nakon upozorenja nije bilo novih propusta, nije postojala osnova za zaključak da tužitelj trajno ili učestalo krši radne obveze niti da njegovo ponašanje dovodi u pitanje uredno odvijanje radnog procesa.

11.Konačno prvostupanjski sud je stajališta da u konkretnom slučaju nije bilo opravdano ni zakonito otkazati ugovor o radu tužitelju, pa obzirom da je otkaz utvrđen nedopuštenim, radni odnos između stranaka nije prestao i uslijed čega je naloženo vraćanje radnika na posao.

12.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

13.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

14. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

14.1. Žalitelji u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

15. Prema članku 116. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16.Cijeneći težinu povrede obveze iz radnog odnosa, kao i činjenicu da je tužitelj dugi niz godina zaposlen kod tuženika , da njegov izostanak s posla ni na koji način nije utjecao na organizaciju posla, niti je time tuženiku nastala ikakva šteta, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, iako je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa, da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, sve utvrđene okolnosti i prema ocjeni ovoga suda, ne upućuju na zaključak da je riječ o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 116. st. 1. ZR.

17. Također stajalište je ovog suda da neopravdani izostanak s posla sam po sebi, bez obzira na sve ostale okolnosti, ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, ali i da tako jest i pored postojanja osobito teške povrede radne obveze, za izvanredni otkaz ugovora o radu mora biti ostvarena i druga pretpostavka propisana čl. 116. st. 1. ZR, odnosno da se radi o tako osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, što ovdje nije slučaj jer sve utvrđene činjenice i okolnosti ne ukazuju da bi učinjena povreda stvorila takav odnos između stranaka u mjeri u kojoj, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

18. Budući da i po ocjeni ovog suda otkaz nije dopušten, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano čl. 124. st. 1. ZR kada je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, u skladu s ugovorom o radu, a ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

19. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu kako u dijelu odluke o glavnim zahtjevima tako i u odluci o troškovima postupka koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

20. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća :

Branimir Miljević