REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1197/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja Franku Vugec, odvjetnicu, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. svibnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, platiti tužitelju RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], daljnji iznos naknade štete u iznosu od 1.850,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 1.300,00 eura teku od 27. rujna 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 550,00 eura od 27. svibnja 2026. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 650,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2024. do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 1.300,00 eura, tekućih od 6. srpnja 2024. do 26. rujna 2024., te za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 550,00 eura, tekućih od 6. srpnja 2024. do 26. svibnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.502,50 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 485,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj RJ u tužbi od 1. srpnja 2025. u bitnome navodi da je dana 29. travnja 2024. stradao na radnom mjestu kao zaposlenik poslodavca Jamnica Plus d.o.o., Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog rada, na način da je tužitelj prilikom silaska iz tovarnog dijela kamiona pao i zadobio prijelom nadlaktice. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac tužitelja, Jamnica Plus d.o.o., Getaldićeva 3, Zagreb u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Tužitelj navodi da odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu, prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, te iz odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužitelj navodi da mu je uslijed nezgode pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Karlovac. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da uslijed predmetne ozljede trpi neimovinsku štetu po svim vidovima štete, te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu. Slijedom navedenoga tužitelj na temelju čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 5.500,00 eura. Tužitelj navodi da se u mirnom postupku 5. travnja 2024. obratio tuženiku, koji mu je na ime neimovinske i imovinske štete po predmetnom štetnom događaju isplatio nesporan iznos od 3.000,00 eura, stoga tužitelj potražuje daljnji iznos naknade štete u visini od 2.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana isplate, sve uz naknadu parničnog troška tužitelju. Tužitelj je po provedenom medicinskom vještačenju podneskom od 23. veljače 2026. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iiznos postavljen u tužbi, 5.500,00 eura, umanjen za nesporno isplaćenih 3.000,00 eura, ukupno 2.500,00 eura, na ime neimovinske štete po svim vidovima štete, te naknadu imovinske štete za pruženih 110 sati tuđe pomoči i njege, po cijeni jednog sata od 7,00 eura prema recentnoj sudskoj praksi, sveukupno 5.5000,00 eura, umanjeno za nesporno isplaćenih 3.000,00 eura, ukupno 2.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, 6. srpnja 2024., do isplate sve uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. srpnja 2025. u bitnome navodi da nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja poslodavca tužitelja, Jamnice Plus d.o.o. temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], važećoj za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 1. siječnja 2025. kojom je ugovoreno i osiguranje od odgovornosti osiguranika Jamnica Plus d.o.o. prema djelatnicima. Tuženik dalje navodi da je nesporno da je tužitelj 29. travnja 2024. pretrpio ozljedu na radu kada je pri istovaru robe, i prilikom silaska iz tovarnog dijela kamiona pao i ozlijedio dlan i lakat desne ruke. Također je nesporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio odštetni zahtjev tuženiku za naknadu štete, te da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura. Tuženik navodi da su u cijelosti sporni osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom da tuženi smatra da je svoju obvezu naknade štete u cijelosti izvršio plaćanjem iznosa od 3.000,00 eura, za koji iznos smatra da u konkretnom slučaju predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu naknadu, s obzirom na pretrpljene fizičke boli, strah i potrebu za tuđom pomoći i njegom. Tuženik ističe postavljeni tijek zatraženih zateznih kamata, navodeći da kamate na tuđu pomoć i njegu, obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, mogu teći tek od presuđenja, dok je u pogledu neimovinske štete odlučan nalaz vještaka u pogledu završetka liječenja. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu ozljede na radu (str. 5 - 8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 10-19 spisa), presliku iskaznice fizikalne terapije (str. 16 – 17 spisa), u e-mail i odštetni zahtjev od 5. srpnja 2024. (str. 10 - 11 spisa), u policu osiguranja tuženika br. 078700113314 (str. 27 – 29 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri specijalistu kirurgu, o čemu u spisu prileži pisani Nalaz i mišljenje od 27. siječnja 2026. (str. 43 – 44 spisa), a na ročištu glavne rasprave 28. travnja 2026. (str. 51-52 spisa), saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 29. travnja 2024.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj RJ u trenutku štetnog događaja, 29. travnja 2024. zaposlen kod poslodavca Jamnica Plus d.o.o. Zagreb, te da je do štetnog događaja došlo za vrijeme radnog vremena, u obavljanju redovnih radnih zadataka. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da poslodavac tužitelja kod tuženika na dan štetnog događaja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koja uključuje i osiguranje odgovornosti prema djelatnicima. Nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Nije sporno da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev 5. srpnja 2024., niti da je tuženik tužitelju isplatio iznos naknade štete uzrokovane štetnim događajem u visini od 3.000,00 eura. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, te tijek zatezne kamate.

7. Spisu prileži polica osiguranja broj [broj police osiguranja] Croatia osiguranja d.d., ovdje tuženika, sa privicima, od 25. travnja 2023. (str. 27 – 29 spisa),, kojom je osiguran poslodavac tužitelja Jamnica Plus d.o.o. za proizvodnju, Getaldićeva ulica 3, Zagreb. Predmet osiguranja je odgovornost javna i profesionalna, a isto uključuje i odgovornost prema vlastitim djelatnicima, s limitom do 15.926,74 eura, s teritorijalnim pokrićem za cijeli svijet, osim SAD, Kanade i Australije, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 1. siječnja 2025.

8. Iz prijave ozljede na radu od 30. travnja 2024. (str. 5 - 8 spisa) proizlazi da je tužitelj RJ, kao zaposlenik trgovačkog društva Jamnica Plus d.o.o., Getaldićeva 3, Zagreb, na radnom mjestu vozač, dana 29. travnja 2024. u okviru radnog vremena, koje je taj dan bilo od 06,00 do 14,00 sati, oko 08,00 sati, pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom istovarivanja robe kod kupca, prilikom silaska iz tovarnog dijela kamiona, nogom zapeo za metalni rub poda tovarnog prostora i pao na pod, odnosno pao na ispruženi dlan desne ruke i pri tome ozlijedio lakat desne ruke.

9. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 29. travnja 2024. kao ozljedu na radu dana 19. lipnja 2024., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz prijave (str. 5 - 8 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 29. travnja 2024. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

10. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citiranu policu osiguranja i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

11. Radi utvrđivanja težine ozljeda tužitelja te uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri, specijalistu kirurgije, koji je 27. siječnja 2026. dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 43 – 44 spisa),. Sudski vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je tužitelj stradao na radnom mjestu kako je opisano u tužbi i pri tome zadobio ozljedu: Prijelom glave desne palčane kosti. Po ozljeđivanju tužitelj je pregledan u Općoj bolnici Karlovac gdje su mu nakon obrade postavili gips longetu te je otpušten na mirovanje uz preporuku analgetika i hladnih obloga. Tužitelj je proveo fizikalnu terapiju, a nakon provedene fizikalne terapije na kontroli kirurga 26. rujna 2024. ustanovljeno je da su kretnje u laktu bolno ograničene, nepotpuna fleksija zaostaje za 60 st., pronacija i supinacija su bolno ograničene. Sudski vještak zaključuje da se predmetna ozljeda mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Po liječenju su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji desnog lakta i podlaktice. Liječenje tužitelja završeno je 26. rujna 2024. Navedene trajne posljedice smanjuju tužitelju životnu i radnu aktivnost za 7%. Nadalje uslijed predmetne ozljede tužitelj je trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 65 dana kumulativno. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio i strah i to primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, te tzv. sekundarni strah, i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te tzv. kasni strah od 55 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana, dok naruženja uslijed ozljede nije bilo.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi, te nisu zahtjevale da sudski vještak usmeno obrazlažedani nalaz i mišljenje.

13. Na ročištu 28. travnja 2026. (str. 51-52 spisa) saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, koji u bitnome navodi da je zaposlen kod poslodavca Jamnica plus d.o.o. na radnom mjestu vozača-dostavljača, te da je dana 29. travnja 2024., prilikom istovara robe u trgovini NTL d.o.o. pao sa istovarnog sanduka kamiona, prilikom čega se dočekao na desnu ruku kako bi zaštitio glavu i tako je ozlijedio desnu ruku. Tužitelj navodi da je tom prilikom osjetio bol, ali je mislio da nije ništa ozbiljno i nastavio je sa radom, no ruka mu je sve više oticala i nije s njom više ništa mogao raditi, pa je otišao na hitnu u Karlovac, gdje su ga obradili i ustanovili da je zadobio prijelom, namjestili su mu ruku, postavili gips i poslali ga kući na mirovanje. Tužitelj navodi da je gips nosio oko mjesec dana, a da je nakon toga morao mirovati. Po preporuci liječnika pio je analgetike i išao na kontrole, te je obavio fizikalnu terapiju u trajanju od deset dana. Na bolovanju je bio ukupno pet mjeseci. Tužitelj navodi da je inače dešnjak, te da mu je tijekom liječenja i bolovanja bila potrebna pomoć i njega drugih osoba koju su mu pružali otac i supruga, i to za održavanje higijene, odlaske kod liječnika, za nabavku, za pripremu hrane i tako dalje. Nakon završetka liječenja i povratka na posao navodi da su mu zaostale posljedice od ozljede pa tako desnu ruku više ne može do kraja ispružiti niti je može u potpunosti saviti, kod većih opterećenja ima bolove u desnoj ruci, te se morao prilagoditi tome i na svom radnom mjestu. Zbog zaostalih posljedica ograničen je i u drugim aktivnostima, na primjer ne može rekreativno igrati tenis sa prijateljima kao prije ozljede.

14. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je isti logičan, životan i uvjerljiv te suglasan sa dokumentacijom u spisu.

15. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj RJ dana 29. travnja 2024. kao zaposlenik osiguranika tuženika na radnom mjestu vozača-dostavljača, za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka dostave i istovara robe pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom silaska iz tovarnog dijela kamiona, pao i ozlijedio dlan i lakat desne ruke. Tužitelju je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO-a 19. lipnja 2024. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. Jakša Filipović u svom pisanom nalazu i mišljenju koji prileži spisu. Tužitelj je 5. srpnja 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguraniku poslodavca, što proizlazi iz e-maila punomoćnice tužitelja od 5. srpnja 2024. upućenog tuženiku (str. 20 spisa), te nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 3.000,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed predmetnog štetnog događaja.

17. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesnu ozljedu, opisanu kao ''Prijelom glave desne palčane kosti''. Hitna pomoć nakon ozljede pružena mu je u Općoj bolnici Karlovac. Nakon obrade postavljena mu je gips longeta i otpušten je na kućno liječenje s preporukama mirovanja, uzimanja analgetika po potrebi i hladnih obloga. Tužitelj je proveo fizikalnu terapiju, te je bio na bolovanju ukupno pet mjeseci. Liječenje tužitelja završeno je 26. rujna 2024. Uslijed predmetne ozljede tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je uslijed ozljede kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 7%, kako je zaključio sudski vještak, koja se očituje u redukciji kretnji desnog lakta i podlaktice, odnosno tužitelj više ne može do kraja ispružiti desnu ruku niti je može u potpunosti saviti, uslijed čega tužitelj trpi duševne boli. Osim toga tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 65 dana, te je trpio i strah i to primarni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljede te sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te tzv. kasni strah 55 dana. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega drugih osoba za obavljanje svakodnevnih poslova, pripremu hrane, nabavku, održavanje higijene, i tako dalje, koju su mu pružali otac i supruga, i to 2 sata dnevno kroz 55 dana, odnosno sveukupno 110 sati.

18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik.

20. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužitelja, odnosno tuženik navedeno nije dokazao.

22. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, te da je tuženik svoju odgovornost odnosno odgovornost svog osiguranika učinio nespornom, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 7%, pretrpljene fizičke boli, i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.600,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.400,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 7 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti uslijed čega će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1983. godine), očekivani životni i radni vijek kao i lokalitet ozljeda, zanimanje tužitelja i radno mjesto tužitelja kao vozača- dostavljača, te da se radi o dominantnoj desnoj ruci, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.300,00 eura. S obzirom na sve izloženo sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 4.300,00 eura naknade neimovinske štete.

25. Sud se prilikom odmjeravanja visine novčane naknade vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani do dana donošenja ove presude, sukladno recentnoj sudskoj praksi viših sudova izraženoj primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 3137/2024 od 25 srpnja 2024. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 546/2023 od 6. studenoga 2024.

26. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 110 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud utvrdio da tužitelju s ove osnove, za 110 sati tuđe nestručne pomoći pripada ukupan iznos od 550,00 eura.

27. Slijedom navedenoga tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 4.850,00 eura, od čega 4.300,00 eura na ime neimovinske štete (1.600,00 eura za pretrpljene fizičke boli, 1.400,00 eura za pretrpljeni strah, i 1.300,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 7%), te 550,00 eura na ime imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. S obzirom da je tuženik tužitelju na ime naknade štete po štetnomm događaju već isplatio 3.000,00 eura ne specificirajući po kojim vidovima štete, tužitelju pripada daljnjih 1.850,00 eura, od čega 1.300,00 eura neimovinske štete, te 550,00 eura imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. Slijedom navedenoga tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.850,00 eura po osnovi neimovinske i imovinske štete dok je u preostalom iznosu od 650,00 eura, do punog zatraženog iznosa od 2.500,00 eura. tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

28. Nadalje, odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 6. srpnja 2024., a u postupku je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 26. rujna 2024., dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom da se opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivenih povreda te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi tužitelj može utvrditi tek kada je završeno liječenje, sud smatra da je šteta nastala u tom trenutku, dakle 26. rujna 2024., a identično pravno stajalište zauzeo je u pravno i činjenično primjenjivom predmetu Županijski sud u Rijeci u presudi broj Gž R 1888/2021-2 od 3. lipnja 2022. Stoga, je na temelju čl. 1103 ZOO-a sud tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 1.300,00 eura od 27. rujna 2024. kao prvog dana nakon završetka liječenja, do isplate, dok je u preostalom dijelu od 6. srpnja 2024. do 26. rujna 2024. zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.300,00 eura odbijen kao neosnovan.

29. U odnosu na zatraženi tijek kamate na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 6. srpnja 2024. utvrđuje se da se ne radi o naknadi pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude 27. svibnja 2026., a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 550,00 eura i to od 6. srpnja 2024. do 26. svibnja 2026. kao dana koji prethodi donošenju presude. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura kako je postavljen u tužbi i podnesku od 23. veljače 2026., djelomično prihvaćen u iznosu od 1.850,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 650,00 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

31. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 74,00 % (1.850,00 eura u odnosu na 2.500,00 eura), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%. Tužitelj je dakle uspio u ukupnom omjeru od 87,00 %. Tuženik je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 26,00 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 13,00 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 74,00 % (87,00 % umanjeno za 13,00 %.) priznatih troškova.

32. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena je u visini od 100 bodova. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 27. kolovoza 2025. i 23. veljače 2026. za svaki u visini od po 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 4. studenoga 2025. i 28. travnja 2026. za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr 9/3 OT).

33. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. prosinca 2025. u visini od 25 bodova, s obzirom da istim samo predlaže sudu donijeti rješenje o medicinskom vještačenju, te trošak sastava podneska od 7. siječnja 2026. kojim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, oba u visini od po 25 bodova, stoga oba navedena podneska nisu bila potrebna za vođenje ovog postupka.

34. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 650 bodova, odnosno sukladno Tbr 54 OT ukupno 1.300,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 325,00 eura, ukupno 1.625,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 74,00 % priznatih troškova, odnosno 1.202,50 eura (74,00% od 1.625,00 eura), uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 300,00 eura, sveukupno 1.502,50 eura, dok je u preostalom iznosu od 485,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku