Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-189/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćniku UZ, dipl.iur. zaposlenoj kod tužitelja, protiv tuženika RZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja UZ, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika CZ, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku RZ da tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o. isplati iznos od 2.120,32 eura (slovima: dvijetisućestodvadeseteuratridesetdvacenta), sa zateznim kamatama od 6. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 3,28 eura tužitelj odbija.

II/ Nalaže se tuženiku RZ da tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 33,85 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 27. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. listopada 2024. ovome sudu podnio tužbu u kojoj je naveo da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2023. do 5. veljače 2024. kao njegov glavni inženjer I, u Tehničkoj ispostavi Osijek, u Poslovnoj jedinici Osijek, koristio službeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], da je u tom razdoblju prešao 5.802,35 kilometara od kojih nije imao opravdanje za prijeđenih 5.309,00 kilometara, zbog čega mu je tužitelj 11. lipnja 2024. izvanredno otkazao ugovor o radu. Pojašnjava da je korištenje službenog vozila kod tužitelja regulirano odredbama Pravilnika o korištenju i održavanju motornih vozila (u nastavku: Pravilnik) u kojem je propisano da korištenje službenog vozila radniku prethodno mora pisano odobriti ovlaštena osoba, što je u ovom konkretnom slučaju bio rukovoditelj Poslovne jedinice Osijek, te da je prije svakog pojedinog prijevoza kroz informatički sustav tužitelja potrebno ispuniti Prijavu za prijevoz i to za relaciju na kojoj prijevoz treba obaviti. Budući da iz podataka o stvarnom korištenju predmetnog vozila proizlazi da je tuženik koristio službeno vozilo na relacijama na kojima nije imao zaduženja od strane tužitelja, da je za neke dane vozilo koristio izvan redovnog radnog vremena, da je za neke dane vozilo koristio a da nije ispunio prijavu za prijevoz, da je u utuženom razdoblju neovlašteno koristio vozilo na relaciji [adresa], da navedena relacija ne odgovara upisima u prijavi za prijevoz, te da tuženik u spornom razdoblju u [adresa] nije obavljao nikakve poslove za tužitelja, tužitelj navodi da mu je tuženik neovlaštenim korištenjem službenog vozila prouzročio štetu u visini od 0,40 eura/km, što ukupno iznosi 2.123,60 eura. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu na ime naknade štete isplati iznos od 2.123,60 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je bio zaposlen kod tužitelja punih dvadeset godina i da za to vrijeme nikada nije dobio ni opomenu, a niti upozorenje, te da je kod ovoga suda pokrenuo radni spor protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji se vodi u predmetu broj Pr- 120/2024. Ne osporava da je u utuženom razdoblju bio zadužen za vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] i da je u tom razdoblju prešao 5.802,35 kilometara. Osporava da je za 5.309,00 kilometara neovlašteno koristio službeno vozilo. Pojašnjava da, s obzirom na ovlaštenja i opis poslova svog radnog mjesta, u trenutku kada je ispunjavao prijavu za korištenje službenog vozila uglavnom nije znao točno gdje će sve taj dan ići i do kada će biti na terenu. Navodi da nikada nije bio upozoren od strane poslodavca da ne smije odlaziti na područje na kojem nema "aktivno gradilište", te da je njegov posao bio takav da surađuje s nadzornim inženjerima, projektantima i ostalima u tom lancu i to uglavnom izvan ureda (sastanci, ručkovi, kave, obilasci gradilišta), te da je svaki njegov zahtjev za odobrenje korištenja vozila u pravilu naknadno odobravan od osoba ovlaštenih za odobravanje. Navodi da nikada ne bi mogao obavljati svoje svakodnevne poslove da je postupao po Pravilniku. Ne osporava da u [adresa] ima nekretninu u svom vlasništvu, međutim navodi da se u [adresa] obnavljala cesta i da je u nekoliko navrata bio zamoljen da sudjeluje u obnovi ceste jer je bio upoznat s projektom i da je to zapravo bio najčešći razlog njegovog odlaska u [adresa]. Navodi da je u [adresa] išao i na dogovor za pregled mosta za što je bio zamoljen od strane nadcestara nadcestarije Beli Manastir i od strane VZ (radnika tužitelja), te da je zbog Batinskog mosta jedanput bio i u Republici Srbiji. S obzirom da je službeno vozilo koristio isključivo u službene, a ne u privatne svrhe, predložio je sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o radu broj 382/2020 (list 5-6 spisa), Aneks ugovora o radu ( list 7 spisa), katalog radnih mjesta (8-9 spisa), Odluka o izvanrednom otkazu od 11. lipnja 2024. (list 10-15 spisa), dopis tužitelja od 14. svibnja 2024. (list 16-17 spisa), e-mail korespondencija ( list 18-21, 23-26 spisa), zapisnik od 4. lipnja 2024. (list 22 spisa), Pravilnik o korištenju i održavanju motornih vozila Hrvatskih cesta d.o.o. s izmjenama (list 27-46 spisa), pregledi prijava za prijevoz (list 47-49 spisa), izvještaj kretanja vozila (list 50-52 spisa), prikaz putanje vozila (list 53- 122 spisa), prijava za prijevoz (list 123 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustroju Hrvatskih cesta d.o.o. (list 124-132 spisa), preslik prometne dozvole (list 133 spisa), Ugovor o operativnom leasingu ( list 135-137 spisa), prikaz putanje vozila (list 147-216 spisa), obavijest o odobrenju prijave za prijevoz (list 145-146 spisa). Na okolnost korištenja predmetnog vozila, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu (list 228-230, 254-255, 263-265, 267-268 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GZ (list 253-254 spisa), DZ (list 255- 256 spisa), ZZ (list 257-258 spisa), VZ (list 258-259 spisa) i FZ (list 259 spisa), te tuženika RZ (list 268-270 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale zbog neovlaštenog korištenja službenog vozila od strane tuženika (radnika tužitelja).

5. Među strankama nije sporno da je tuženik bio radnik tužitelja više od dvadeset godina, da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2023. do 5. veljače 2024. bio zadužen za vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], da je tuženik u navedenom razdoblju radio na radnom mjestu glavnog inženjera I, da je tuženik u tom razdoblju službenim vozilom prešao 5.802,35 kilometara, te da je tužitelj tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom od 11. lipnja 2024. Dalje tijekom postupka među strankama nije bilo sporno ni to da je u međuvremenu tuženik vraćen na rad budući da je Presudom ovoga suda broj Pr-120/2024-26 od 19. prosinca 2025., koja je postala pravomoćna 25. veljače 2026., utvrđeno da izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika nije dopušten jer je utvrđeno da nije dan u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu broj 382/2020, Aneksa ugovora o radu i Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. lipnja 2024.

6. Među strankama je sporno je li tuženik u utuženom razdoblju neovlašteno koristio službeno vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], ako jeste – kada ga je koristio, na kojim relacijama i u odnosu na koju kilometražu.

7. Prema odredbi čl.107.st.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022, 64/2023, u nastavku: ZR) radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete (čl. 108. st. 1. ZR).

7.1. Prema odredbi čl.2. st.1. Pravilnika, sva vozila Društva se koriste za službene potrebe u obavljanju poslova i zadataka Društva na način propisan Pravilnikom.

7.2. Prema odredbi čl.6.st.1. Pravilnika, vozila Društva mogu koristiti zaposlenici Društva sukladno potrebama njihovog radnog mjesta, a sve temeljem pisanog odobrenja ovlaštene osobe.

7.3. Prema odredbi čl. 7. Pravilnika, pisano odobrenje temeljem kojeg zaposlenici Društva mogu koristiti vozila Društva sukladno potrebama njihovog radnog mjesta jest prijava za prijevoz, a ako je relacija vožnje duža od 30 kilometara u jednom smjeru i/ili posao zahtjeva vremenski period duži od 8 sati, potreban je i nalog za službeni put koji svojim potpisom odobrava direktor sektora odnosno šef odjela za nabavu ili predstojnik ureda uprave.

7.4. Prema odredbi čl. 8. Pravilnika, službeno vozilo koje se koristi putem prijave za prijevoz ili naloga za službeni put, smije se koristiti isključivo na relaciji koja je navedena u tim dokumentima. Skretanje sa zadane relacije je dopušteno samo u slučaju više sile ili nužne potrebe vozača i putnika u službenom vozilu.

7.5. Prema odredbi čl. 11. Pravilnika, korištenje vozila za obavljanje poslova izvan područja Republike Hrvatske odobrava predsjednik uprave Društva. Iznimno, korištenje vozila u obavljanju službenih poslova vezanih za pograničnu suradnju mogu odobriti i nadležni direktori sektora odnosno po njima ovlaštene osobe.

7.6. Prema odredbi čl. 38. Pravilnika, vozila Društva opremit će se GPS sustavom nadzora vozila.

7.7. Prema odredbi čl.39. Pravilnika, za neopravdane promjene pravca kretanja voditelj nadležnog prometnog servisa obvezan je protiv radnika koji je upravljao vozilom pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti i naknade štete nastale Društvu takvim postupkom, a šteta se utvrđuje i obračunava na način da se pomnoži broj neopravdanih kilometara sa 3,00 kune s uključenim PDV-om.

8. Na okolnost korištenja predmetnog vozila u utuženom razdoblju provedeno je prometno vještačenje. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir podatke iz GPS sustava praćenja predmetnog vozila na kojima su prikazani datum, vrijeme, relacija i prijeđeni kilometri po svakom danu korištenja vozila. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je prema podacima iz spisa predmetno vozilo u utuženom razdoblju prešlo 5.819,68 kilometara, a na relaciji [adresa] da je prešlo 5.077,85 kilometara. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka nije bilo vidljivo za koju je kilometražu tuženik imao opravdanje za korištenje vozila u odnosu na izdane prijave za prijevoz, vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je naveo da je predmetno vozilo u utuženom razdoblju bez odobrenja prešlo ukupno 5.269,90 kilometara.

8.1. U odnosu na primjedbu tužitelja vezanu za korištenje vozila 28. studenog 2023. u redu 39., na stranici 2 Analize (list 264 spisa), vještak je iskazao da je u redu broj 39 pogrešno upisao da nema neopravdanih kilometara, te je u tom smislu ispravio nalaz pojašnjavajući da je iz reda broj 39 vidljivo da za navedeni dan i relaciju predmetno vozilo nije imalo prijavu za prijevoza iz čega slijedi da su za tu relaciju neopravdani kilometri 30,92. Stoga je ukupni broj prijeđenih kilometara bez odobrenja 5300,82 km, a ne 5.269,90 km kako je navedeno u dopuni pisanog nalaza i mišljenja.

8.2. Na poseban upit suda zašto je koristio usvojenu duljinu puta prema aplikaciji Michelin Route, a ne npr. prema podacima HAK-a, vještak je iskazao da iskustveno može reći da se aplikacija Michelin Route pokazala kao pouzdana kod utvrđivanja udaljenosti između središta mjesta. S obzirom da mu iz dostupnih podataka iz spisa nije bilo poznato s koje adrese iz mjesta polazišta je vozilo krenulo i na koju je adresu u mjesto dolazišta došlo, za udaljenost je uzimao put koji vozilo prijeđe od centra polazišta do centra dolazišta. Iskazao je da je kod izrade nalaza i mišljenja koristio prijeđene kilometre predmetnog vozila prema podacima iz GPS praćenja, a koje je u spis dostavio tužitelj, te da je duljinu puta prema aplikaciji Michelin Route koristio samo za nekoliko dana, gdje se iz podataka o GPS praćenju vozila nije moglo razlučiti broj prijeđenih kilometara na pojedinoj relaciji jer je prikazana ukupno prijeđena kilometraža za taj dan. Tako npr. u redu br. 23. (list 264 spisa) je prikazano kretanje vozila prema kojem je stvarna relacija bila [adresa], a prema prijavi za prijevoz bila je relacija Osijek-Valpovo-Donji Miholjac. Iz podataka o GPS praćenju je vidljivo da se vozilo kretalo od Osijeka do Valpova i natrag, a nakon toga [adresa]. Prema podacima o GPS praćenju vozilo je taj dan ukupno prešlo 144,12 km, a nije prikazano koliko je to vozilo prešlo na relaciji Osijek-Valpovo-Osijek, a koja relacija je prijavljena u prijavi za prijevoz. Stoga se od ukupno zabilježenih 144,12 km moralo odbiti priznata kilometraža na relaciji Osijek-Valpovo-Osijek koja je utvrđena prema navedenoj aplikaciji. Dakle, samo na ovakvim relacijama, a to je možda na tri mjesta u tablici, vještak je iskazao da je koristio podatke iz aplikacije Michelin Route, a da je za sve ostale koristio podatke iz GPS sustava praćenja vozila.

8.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga istinitim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak na sva pitanja dao argumentirane odgovore koje kao točne prihvaća i ovaj sud, tim više što ni stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju 20 puta u prijavi za prijevoz prijavio da će službeno vozilo koristiti na relaciji Osijek-Valpovo, a da ga je koristio na relaciji [adresa], da je 8 puta prijavio da će vozilo koristiti na relaciji Osijek-Donji Miholjac, a da ga je koristio na relaciji [adresa], da je jednom prijavio da će vozilo koristiti na relaciji Osijek-Beli Manastir, a da ga je koristio na relaciji [adresa], da je jednom prijavio da će vozilo koristiti na relaciji Osijek-Županja, a da ga je koristio na relaciji [adresa], da je jednom prijavio da će vozilo koristiti na relaciji Osijek-Valpovo, a da ga je koristio na relaciji Osijek- Bezdan (Republika Srbija), da 21 put nije ispunio prijavu za prijevoz, a da je vozilo koristio na relaciji [adresa], da 5 puta nije ispunio prijavu za prijevoz, a da je vozilo koristio na području Osijeka (Osijek loko), da je 3 puta prijavio da će vozilo koristiti na relaciji Osijek-Valpovo, a da ga je koristio na području Osijeka (Osijek loko), da je 2 puta prijavio da će vozilo koristiti na relaciji Osijek-Donji Miholjac, a da ga je koristio na području Osijeka (Osijek loko), da je jednom prijavio da će koristiti vozilo na relaciji Osijek-Valpovo-Donji Miholjac, a da ga je koristio na relaciji [adresa], da je jednom prijavio da će koristiti vozilo na relaciji Osijek-Valpovo, a da ga je koristio na relaciji [adresa].

9.1. Kada se sve zajedno zbroji, utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju 53 puta vozilo koristio na relaciji [adresa], da je 10 puta vozilo koristio na području grada Osijeka, da je jednom vozilom otišao u Republiku Srbiju, iako to nije prijavio u prijavi za prijevoz.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da je službeno vozilo koristio u [adresa] isključivo u službene svrhe, da u trenutku kada je ispunjavao prijavu za korištenje službenog vozila uglavnom nije znao točno gdje će sve taj dan ići i do kada će biti na terenu, te da nikada od strane poslodavca nije bio upozoren da službenim vozilom ne smije odlaziti na područje na kojem nema "aktivno gradilište".

11. Svjedok GZ je iskazao da je u utuženom razdoblju bio rukovoditelj Poslovne jedinice [adresa], da se prijava za prijevoz ispunjavala preko web platforme Intranet gdje postoji sučelje „Prijava za prijevoz“, da je prijavu za prijevoz prije puta trebao ispuniti radnik, da mu nije poznato da bi se prijava ispunjavala retroaktivno, da je prijavu za prijevoz obično odobravala nadređena osoba prije puta iako se znalo desiti da je on kao nadređena osoba prijavu odobravao i nakon dva dana u zakašnjenju, pa čak i nakon nekoliko dana, pogotovo ako bi bio na službenom putu. Nakon što mu je predočena obavijest o odobrenju prijave za prijevoz ( list 146 spisa), svjedok je iskazao da je moguće da je tu prijavu odobrio 2 mjeseca nakon korištenja vozila. Iskazao je da je radno vrijeme kod tužitelja u utuženom razdoblju, pa tako i za tuženika bilo od 07:30- 08:30 pa do 15:30-16:30 sati, da mu nije poznato da je tuženik u utuženom razdoblju radio prekovremeno, te da nije moguće da je tuženik u utuženom razdoblju radio do 23:00 ili do 21:00 sat. Iskazao je da je tuženik u utuženom razdoblju, ispred tehničke ispostave Osijek, bio zadužen za pregled objekata, pa tako i mosta u [adresa], da je na te preglede išao samo po odobrenju voditelja tehničke ispostave DZ. Pojasnio je da se pregled mostova, pa tako i onog u [adresa], radi 2 puta godišnje, da je tuženik bio glavni inženjer I za područje nadcestarije Valpovo i Donji Miholjac, da on nije imao ništa s nadcestarijom Beli Manastir, te da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao niti jedno gradilište na području [adresa] i [adresa]. Iskazao je da se nije moglo dogoditi da tuženik dobije odobrenje za korištenje vozila na relaciji Osijek-Županja ili Osijek- Donji Miholjac, a da taj dan ode u [adresa]. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li moguće da jedan dan tuženik podnese zahtjev za korištenje vozila na relaciji Osijek- Valpovo, a da ga npr. taj dan netko pozove da dođe vidjeti nešto u [adresa], ili npr. neki načelnik općine ili nadzorni inženjer u smislu da pogleda neki projekt i da se nešto dogovore, pa da taj dan tuženik ode zapravo u [adresa] iako se nalazi u Valpovu, svjedok je iskazao da je to moguće u slučaju da je npr. tuženik bio u Valpovu pa da je taj dan morao zbog posla otići na drugo gradilište koje vodi npr. ono u Vukovaru, međutim nije se moglo desiti da iz Valpova ode u [adresa] jer on u [adresa] u utuženom razdoblju nije imao nikakvo gradilište, a što se tiče eventualnog zvanja nekih načelnika općine, isti nemaju nikakve veze s tuženikovim poslom. Svjedok je potvrdio da je tuženik određeni dio svog posla mogao obaviti i telefonski, na način da ne odlazi na određena gradilišta, te da se znalo dogoditi da je zajedno s tuženikom nakon neke edukacije završio na nekom ručku koji se odužio do navečer, međutim da ti ručkovi nikada nisu bili u [adresa] i da je takvih ručkova u utuženom razdoblju po njegovoj procjeni bilo otprilike tri.

12. Svjedok DZ je iskazao da je u utuženom razdoblju bio voditelj Tehničke ispostave Osijek, da je svaki radnik bio dužan prijavu za prijevoz ispuniti prije korištenja vozila, da je nakon toga on na tu prijavu stavio svoj paraf, a da je nakon toga prijavu odobrio GZ. Pojasnio je da se to u njihovom sustavu zove Potpis I i Potpis II. Potvrdio je da je nekada prijave ovjeravao prije puta, a nekad i poslije puta, te da se u hitnim slučajevima znalo dogoditi da se prijava ispunjavala i naknadno nakon što je vožnja završena. Nakon što mu je predočena obavijest o odobrenju prijave za prijevoz (list 145 spisa), svjedok je iskazao da je to bio izuzetak i da je možda u to vrijeme bio na godišnjem odmoru pa da je zato s tolikim odmakom naknadno odobrio prijavu. Iskazao je da je radno vrijeme kod tužitelja u utuženom razdoblju bilo klizno tj. dolazak od 07:30-08:30, a odlazak od 15:30-16:30 sati, da prekovremeni rad nije bio plaćen, da nije moguće da je tuženik u utuženom razdoblju radio do 21:00 ili do 23:00 sata osim ako je taj dan bio na službenom putu u Zagrebu pa se vratio kasno navečer. Iskazao je da tuženik u utuženom razdoblju nije obavljao nikakve poslove ni u Baranji ni u [adresa] i ako je u utuženom razdoblju i otišao u [adresa], da tamo nije išao zbog posla jer je imao odobrenje samo za gradilišta na području nadcestarije Valpovo i Donji Miholjac, a da ode u [adresa] ili bilo gdje drugdje na području Baranje, da mu je za to trebalo posebno odobrenje ili nalog. Iskazao je da tuženik u utuženom razdoblju nikada nije dobio nalog ni od njega, a ni od GZ da ide pregledati most u [adresa] i da nije moguće da je nadcestar iz Belog Manastira dao odobrenje tuženiku da izvrši pregled mosta u [adresa].

13. Svjedok ZZ je iskazao da u prijavi za prijevoza ( list 47-49 spisa), u koloni "Odobreno" slovo „D“ znači da je odobreno, a slovo „N“ da nije odobreno, da prijavu za prijevoz u sustavu prvo treba ispuniti radnik koji će koristiti vozilo, da zatim tu prijavu radnik šalje na odobrenje nadređenoj osobi koja prijavu treba ovjeriti, i da nakon toga prijavu još jednom ovjerava i odgovorna osoba za prometni servis, te da cjelokupna procedura ide kroz informatički sustav. Nakon što mu je predočen izvještaj kretanja vozila (list 50-52 spisa), svjedok je iskazao da je taj izvještaj on radio, pa da je tako npr. na dan 4. listopada 2023. tuženik imao odobrenje za korištenje vozila na relaciji Osijek-Valpovo i da je taj dan ukupno prešao 156,52 km, od čega je on u izvještaju napisao da je opravdana samo kilometraža koju je prešao od Osijeka do Valpova, a sva ona ostala kilometraža od Valpova na dalje da nije opravdana. Iskazao je da početnu kilometražu u prijavi za prijevoz sustav upisuje sam, a da je radnik dužan na kraju upisati završnu kilometražu vozila i vrijeme kada je vratio vozilo, nakon čega bi sustav sam izračunao prijeđenu kilometražu. Potvrdio je da je teoretski moguće da radnik naknadno u prijavi za prijevoz upiše završnu kilometražu ako ta prijava ranije nije zatvorena, a jednom kad je prijava zatvorena, da se u nju više ništa ne može upisivati. Svjedok je iskazao da je moguće da radnik zaduži vozilo npr. na relaciji Osijek-Valpovo, a da taj dan zapravo ode i u Županju. U tom slučaju, ako je radnik prijavu za prijevoz ispunio prije preuzimanja vozila, on sam nije mogao u prijavi izmijeniti podatke da je bio u Županji, ali se to radilo na način da je radnik tada trebao nazvati onoga tko mu je odobrio prijavu za prijevoz i reći mu o promjeni lokacije i tada bi ta osoba nazvala u sjedište društva koje je jedino bilo ovlašteno da naknadno napravi izmjenu relacije u već prethodno ispunjenoj prijavi za prijevoz.

14. Svjedok LZ je iskazao da je u utuženom razdoblju bio šef odjela za tehničke poslove, da nema neposrednih saznanja o korištenju službenog vozila od strane tuženika, da je njegov posao bio pola uredski, a pola terenski, da u utuženom razdoblju kada je radio na terenu, da je radio na poslovima obilaznice Beli Manastir, da je on inače i nadzorni inženjer nadcestarije Beli Manastir, da u sklopu njegove nadležnosti spadaju i poslovi pregleda Batinskog mosta. Iskazao je da je jedno vrijeme tuženik unutar firme bio ovlašten za pregled mostova cijele poslovne jedinice [adresa], te da misli da je te poslove obavljao i u utuženom razdoblju. Misli da je tuženik u utuženom razdoblju obavljao poslove i na području [adresa] i [adresa] i da je vršio pregled mosta u [adresa]. Iskazao je da je pregled mostova bio redovni i izvanredni i da je ovaj u [adresa] bio u izrazito derutnom stanju i da im je bio najkritičnija točka zbog čega se pregled mosta znao događati i na tjednoj bazi. Ne zna je li tuženik bio u Srbiji na pregledu Batinskog mosta. Iskazao je da tuženik nije imao zaduženja od strane tužitelja da obavlja poslove na rekonstrukciji batinske ceste koja se u utuženom razdoblju također radila. Budući da nije nadređena osoba tuženiku, ne zna je li tuženik imao zaduženja od strane tužitelja za neke druge poslove na području Baranje, ali sigurno zna da je imao zaduženja za pregled Batinskog mosta. Iskazao je da je IZ nadcestar nadcestarije Beli Manastir i da je od njega znao čuti da bi on tražio pomoć od tuženika za određene poslove, a posebno za pregled Batinskog mosta. Poznato mu je da je tuženik znao odlaziti u Srbiju kako bi direktno s predstavnicima Voj Puteva dogovarao pregled Batinskog mosta jer je na tim pregledima radio 20 godina. Iskazao je da je i on ovlašten za pregled mosta u [adresa] i da nikada nije s tuženikom išao obavljati pregled mosta, da je moguće da se pregled mosta obavljao više dana uzastopno, ali da nije baš moguće da se to događalo konstantno kroz period od 4 mjeseca svaki dan.

15. Svjedok FZ je iskazao da je u utuženom razdoblju bio projektantski nadzor u Valpovu na cesti u Metlincima gdje je surađivao s tuženikom, da je u to vrijeme bio i nadzorni inženjer za županijsku cestu u [adresa], te da ne zna je li tuženik u utuženom razdoblju imao kakva zaduženja i poslove na području Baranje. Svjedok je iskazao da mu je tuženik pomagao na poslovima ceste u [adresa] jer je tuženik tamo imao kuću. Misli da ta njegova pomoć nije bila u sklopu njegovog posla kod tužitelja. Iskazao je da je osobno s tuženikom bio kod načelnika [adresa], AZ, jer se na cesti u [adresa] pojavio problem u vezi fekalne kanalizacije, te da mu je tuženik pomogao u vezi toga jer je on tamo imao određene kontakte, a i osobno je bio zainteresiran da se taj problem riješi jer je imao kuću u [adresa]. Ne zna je li tuženik imao ovlaštenje od tužitelja da s njim rješava ovaj problem. Iskazao je da batinska cesta nema nikakve veze s Batinskim mostom, da je bilo uobičajeno da se nakon koordinacija ode na ručak, te da je tako i s tuženikom odlazio na ručak nakon ovih njihovih dogovora.

16. Tuženik RZ je iskazao da je kod tužitelja inače bilo pravilo da se korištenje vozila trebalo zatražiti prije nego što se vozilo koristilo, međutim da je on kao i svi drugi prijave za prijevoz znao ispunjavati i retroaktivno, nakon što je već koristio vozilo za određenu relaciju. S obzirom da prema svom opisu posla nikada nije mogao unaprijed znati gdje će završiti taj dan i na kojem gradilištu, znalo se desiti da npr. ujutro zatraži korištenje vozila na relaciji Osijek-Valpovo, a da taj dan završi u [adresa] ili na nekom drugom gradilištu. Pojasnio je da su se takve situacije događale isključivo zbog posla jer se na tim drugim mjestima morao npr. naći s projektantom, pa ako je projektant bio u [adresa], a on u Valpovu, da je taj dan morao koristiti vozilo i da ode u [adresa]. Napomenuo je da nije imao zabranu od strane poslodavca da tamo gdje napiše da će koristiti vozilo, da mora isključivo tamo ići i da ne može ići nigdje drugdje. Iskazao je da je po opisu posla u utuženom razdoblju bio predstavnik naručitelja vezano za izgradnju ceste i mosta u Valpovu, da je bio zadužen za izradu projektne dokumentacije za više projekata, a što se tiče Baranje, da je tamo bio zadužen samo za projekt vezano za most u [adresa]. Na poseban upit suda da pojasni na koji je način bio zadužen za Batinski most u utuženom razdoblju, tuženik je iskazao da je bio zadužen za redovno održavanje mosta, pregled mosta i za dogovor s predstavnicima Srbije o tom mostu. Na poseban upit suda da pojasni na koji način su tijekom listopada 2023. pregledi mosta i dogovori u vezi Batinskog mosta obavljani gotovo svakodnevno, tuženik je iskazao da pregled mosta nije vršio svaki dan nego da se u [adresa] nalazio s projektantima i nadzorom s kojima je surađivao na poslovima koje je obavljao, te da je s njima u [adresa] išao i na ručkove, a pod tim podrazumijeva da su na tom ručku ujedno obavljali i poslovne razgovore. Tuženik je nadalje iskazao da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio zadužen za izgradnju ceste u [adresa], međutim da je on osobno prije otprilike deset godina bio predstavnik investitora kada se radila ta cesta u [adresa] zbog čega je i sada bio kontakt osoba između Županijskog ureda za ceste kao investitora i lokalne zajednice i da su oni zapravo više njega trebali da im pomogne u nekim poslovima koji su se odnosili na tu cestu. Na poseban upit suda da pojasni zašto je odlazio u [adresa] ako tužitelj nije bio zadužen za izgradnju ceste u [adresa], tuženik je iskazao da je tamo išao pomoći tim ljudima jer je poznavao tu problematiku i jer mu je to bilo usput. Tuženik je iskazao da su mu u utuženom razdoblju neposredno nadređeni bili DZ, GZ i VZ, da je u utuženom razdoblju imao gradilište u Valpovu, da ima kuću u [adresa], te da sada kada pogleda datume u prijavama za prijevoz može reći da se nekada zaista i znalo desiti da je službenim vozilom otišao u [adresa] isključivo radi odlaska u kuću, a ne samo radi posla. Na poseban upit suda kako objašnjava vrijeme završetka vožnje 4. listopada 2023., 11. listopada 2023., 20. studenog 2023., 19. prosinca 2023., 28. prosinca 2023. 22. siječnja 2024., i 24. siječnja 2024. tuženik je iskazao da se sada ne može sjetiti konkretnih datuma ali da zna da su oni kao predstavnici Hrvatskih cesta u više navrata znali ostati na ručku na području Baranje i to čak do 21,00h ili 22,00 h, pa da je on još i nakon toga, po uputi šefova vodio određene investitore i na piće negdje na području Osijeka. Na poseban upit suda kako objašnjava 8. prosinca 2023. da je vozilo koristio na relaciji Osijek-Bezdan, tuženik je iskazao da je nadcestar IZ iz nadcestarije Beli Manastir dobio zadatak od VZ da organizira s predstavnicima Srbije redovan pregled mosta u [adresa]. Budući da je IZ znao da je on imao kontakte sa srpskim Voj putevima, isti ga je zamolio da mu pomogne u tom dogovoru sa Srbijom zbog čega se otišao u Bezdan naći s predstavnikom Voj puteva. Na poseban upit suda kako objašnjava da je bez obavještavanja nadređenih otišao u drugu državu za vrijeme radnog vremena službenim vozilom, tuženik je iskazao da je to tako funkcioniralo i da ne samo da je odlazio u Srbiju nego da je znao odlaziti i u Mađarsku. Iskazao je također da IZ njemu nije nadređena osoba i da on uopće nije radnik tužitelja, te da ni FZ nije radnik tužitelja, međutim da je FZ bio projektantski nadzor na projektu kojeg je on vodio u Valpovu u utuženom razdoblju zbog čega je, kada bi ga FZ zvao u vezi tih projekata, a nalazio se na području [adresa], on morao otići u [adresa] da s njim razgovara. Na poseban upit suda kakvi su to bili razgovori da se s FZ nije mogao telefonski čuti, tuženik je iskazao da su to većinom bili ručkovi i da ne može s čovjekom telefonski rješavati projekte nego da je morao direktno otići tamo.

17. Sud je povjerovao iskazima svjedoka GZ i DZ cijeneći ih istinitima iz razloga što su o svim činjenicama iskazivali suglasno i logično, i što je njihov iskaz u dijelu koji se odnosi na način korištenja službenog vozila potvrđen od strane svjedoka ZZ kao voditelja voznog parka tužitelja. Sud im je povjerovao i kada su rekli da tuženik u utuženom razdoblju na području [adresa] i [adresa] nije obavljao nikakve poslove po ovlaštenju tužitelja kao poslodavca. Ovo stoga što je tuženik, iskazujući suprotno, proturječio sam sebi, zbog čega je sud cijeli iskaz tuženika u dijelu u kojem je tvrdio da je službeno vozilo u utuženo razdoblju koristio u službene svrhe na području [adresa] i Srbije, cijenio neistinitim. Naime, svjedoci DZ i GZ, koji su bili neposredno nadređeni tuženiku, su iskazali da u slučaju da je tuženik zaista u utuženom razdoblju išao na pregled mosta u [adresa], da mu je netko od njih dvojice za to morao dati odobrenje ili nalog, a što mu isti nikada

1 0

nisu dali. I svjedok VZ kao nadzorni inženjer nadcestarije Beli Manastir koji je bio ovlašten od strane tužitelja obavljati pregled mosta u [adresa] je iskazao da nikada s tuženikom nije bio u pregledu tog mosta. Nadalje, uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik u utuženom razdoblju gotovo svakodnevno bio u [adresa], nije logično da bi se pregled mosta obavljao uzastopno gotovo četiri mjeseca, što je potvrdio i svjedok VZ kada je rekao da nije moguće da se pregled mosta obavljao svakodnevno u razdoblju od četiri mjeseca.

17.1. U odnosu na dio iskaza tuženika u kojem je iskazao da se u [adresa] nalazio i s projektantima i s nadzorom, pa tako i s FZ, kako bi razgovarali o poslovima za koje je tuženik bio zadužen na području Valpova, sud mu nije povjerovao iz razloga što nije životno ni logično da bi gotovo svakodnevno u razdoblju od četiri mjeseca iz [adresa] u [adresa] odlazio radi dogovora oko posla, a da za isto nisu znali njegovi neposredno nadređeni. Za napomenuti je pri tome da je, na poseban upit suda kakvi su to bili razgovori da se nisu mogli obaviti telefonski, tuženik iskazao da su to većinom bili ručkovi i da se projekti ne mogu rješavati telefonski, što sudu nije bilo prihvatljivo kao valjano obrazloženje. S druge pak strane, svjedok FZ je u svom iskaz rekao da se s tuženikom na području [adresa] nalazio samo u vezi ceste u [adresa] i da to nije bilo u sklopu tuženikovog posla kod tužitelja.

17.2. U odnosu na dio iskaza tuženika u kojem je iskazao da je u [adresa] odlazio i zbog izgradnje ceste u [adresa], za napomenuti je da sud nije prihvatio taj dio njegovog iskaza kao opravdanje da je u [adresa] odlazio službenim vozilom u službene svrhe iz razloga što je i sam tuženik potvrdio da u utuženom razdoblju nije bio zadužen od strane tužitelja kao poslodavca za izgradnju ceste u [adresa] i što je potvrdio da je tamo odlazio isključivo radi toga da pomogne onima koji su za to bili zaduženi. Ovdje je potrebno posebno istaknuti da je svjedok FZ potvrdio da mu je tuženik pomagao na poslovima ceste u [adresa] jer je bio osobno motiviran za rješavanje problema s fekalnom kanalizacijom budući da je tamo imao svoju kuću.

17.3. U odnosu na dio iskaza tuženika u kojem je naveo da je službenim vozilom išao u Srbiju jer je bio zadužen za dogovor s predstavnicima Srbije o Batinskom mostu, sud mu nije povjerovao u dijelu u kojem je rekao da je od strane poslodavca bio zadužen za taj dogovor iz razloga što taj dio njegovog iskaza nije u skladu s iskazima svjedoka DZ i GZ, i što je taj dio njegovog iskaza proturječan sa samim sobom. Naime, tuženik je dalje u iskazu potvrdio da ga je za taj dogovor u Srbiji angažirao IZ koji zapravo uopće nije bio radnik tužitelja zbog čega se ne može uzeti kao istinito da je tuženik u sklopu svog radnog mjesta kod tužitelja bio ovlašten službenim vozilom odlaziti u drugu državu radi eventualnih poslovnih dogovora. Okolnost na koju se tuženik u iskazu pozivao da je to inače "tako funkcioniralo" sud nije prihvatio kao valjano obrazloženje.

18. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju od 1. listopada 2023. do 5. veljače 2024. koristio službeno vozilo u svrhe koje nisu bile za službene potrebe u obavljanju poslova i zadataka tužitelja kao poslodavca odnosno da je vozilo u tom periodu koristio protivno odredbama Pravilnika tužitelja. Naime, iz analize podataka GPS sustava iz nalaza i mišljenja vještaka (list 263-265 spisa) sud je utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju nije imao službeno odobrenje za prijeđenih 5.300,82 km (dopunjeno usmeno na ročištu 14. travnja 2026.), dok je na temelju iskaza svjedoka i tuženika utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju nije obavljao nikakve

1 1

službene poslove u sklopu svog radnog mjesta na području [adresa]. To što se u [adresa] nalazio s FZ vezano za cestu, nije bilo niti po ovlaštenju njegovog poslodavca niti u sklopu njegovog radnog mjesta već isključivo iz privatnih razloga, a što je otišao u Srbiju vezano za dogovor oko mosta, također nije bilo po nalogu poslodavca već po pozivu treće osobe (IZ) koja mu nije bila nadređena, a niti je bila radnik tužitelja. Da tuženik službeno vozilo u utuženom periodu nije koristio za službene potrebe utvrđeno je u konačnici i iz dijela njegovog iskaza u kojem je priznao da sada kada pogleda datume u prijavama za prijevoz može reći da se nekada zaista znalo desiti da je službenim vozilom otišao u [adresa] isključivo radi odlaska u kuću, a ne samo radi posla. Da tuženik službeno vozilo u utuženom razdoblju nije koristio u službene svrhe utvrđeno je i na temelju činjenice što je 4. listopada 2023., 11. listopada 2023., 20. studenog 2023., 19. prosinca 2023., 28. prosinca 2023. 22. siječnja 2024., i 24. siječnja 2024. kao vrijeme završetka vožnje navedeno vrijeme u rasponu od 20,00 sati pa sve do 23,17 sati, a prema iskazima svjedoka DZ i GZ (neposredno nadređenih tuženiku), tuženik nije radio prekovremeno, a radno vrijeme mu je bilo do 15:30 ili 16:30 sati.

19. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju postupio protivno odredbama čl.8. i čl.11. Pravilnika odnosno da je službeno vozilo koristio na relacijama koje nisu bile navedene u prijavama za prijevoz i da je službeno vozilo koristio u svrhe koje nisu bile vezane za potrebe poslova koje je obavljao u sklopu svog radnog mjesta kod tužitelja kao poslodavca. Stoga je utvrđeno da je tuženik na taj način, prouzročio štetu tužitelju koju mu je dužan naknaditi na temelju čl.107.st.1. ZR u vezi čl. 1045. st.1. ZOO.

19.1. Tužitelj je tijekom postupka dokazao da je šteta nastala krivnjom tuženika jer je i sam tuženik u svom iskazu potvrdio da je kod tužitelja inače bilo pravilo da se korištenje vozila trebalo zatražiti prije nego što se vozilo koristilo, a isti je svakako kao glavni inženjer I, znao i morao znati da službeno vozilo može koristiti samo u službene svrhe i to na način propisan Pravilnikom. Sud nije povjerovao tuženiku da nije znao da vozilo ne smije koristiti na relacijama na kojima nije prijavio njegovo korištenje i da mu to poslodavac nikada nije zabranio, smatrajući da je to rekao samo s ciljem izbjegavanja svoje odgovornosti. Naime, nije logično da je tuženik kao visoko obrazovana osoba s dugogodišnjim radnim stažem kod tužitelja s jedne strane znao za obvezu ispunjavanja prijave za prijevoz, a da je s druge strane mislio da je upisivanje mjesta polazišta i mjesta odredišta samo puko navođenje relacije vožnje bez sustava kontrole i mogućih posljedica.

19.2. Da se radi o neovlašteno prijeđenih 5300,82 km, utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, dok je iznos visine štete utvrđen na temelju čl.39. Pravilnika iz kojeg proizlazi da se šteta utvrđuje i obračunava na način da se pomnoži broj neopravdanih kilometara s 3,00 kune (0,40 eura). Budući da 5300,82 km pomnoženo s 0,40 eura iznosi 2.120,32 eura, sud je tužitelju dosudio naknadu štete u tom iznosu dok ga je s ostatkom preko dosuđenog iznosa odbio (3,28 eura).

20. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.1086. i čl.29 ZOO. Zatezna kamata teče od 6. veljače 2024. kao prvog dana koji slijedi nakon utuženog razdoblja jer je tužitelj kao poslodavac tada bio u mogućnosti utvrditi štetu i njezin iznos prema odredbi čl. 39. Pravilnika.

1 2

21. Budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nije nastao poseban trošak, sud mu je u cijelosti dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.5. ZPP-a. Tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 33,85 eura, a koji trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu.

Osijek, 27. svibnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika