REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SOLINU
Broj: Pp -3946/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Slavki Kodžoman uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Lasić u prekršajnom predmetu protiv okrivljene VA koju brani Ljubica Vuković odvjetnica u Splitu, a zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, („Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21,114/22 i 36/24), povodom optužnog prijedloga od strane PU Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Trogir pod brojem 211-07/26-5/6338 od 22. ožujka 2026. .nakon provedenog žurnog postupka 27. svibnja 2026.,
presudio je
Na temelju čl.182. st. 1. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),
Okrivljenica VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći UA i V, djev. U, rođena **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, prehrambeni tehničar, nezaposlena, bez mjesečnih primanja, lošeg imovnog stanja, udana, majke troje mldb. djece, državljanka RH, prekršajno nekažnjavana
oslobađa se optužbe
da bi dana 21. ožujka 2026. u 21:05 sati na parkiralištu stambene zgrade u [adresa] počinila psihičko i verbalno nasilje u obitelji prema suprugu VA na način da je u prisutnosti zajedničke malodobne djece dva puta objeručke udarila VA u predjelu prsa te mu se pri tom obraćala vičući riječima "tija si me udrit s autom tamo na Ini, priko mene mrtve ćeš uzeti dicu, ti nemaš pravo na dicu, ti si pijan i drogiran, iša si na Inu uzet kolu kako bi sakrio to što si pijan i drogiran"
čime da bi počinila prekršaj iz čl. 10. st. 1. točka 1. i 3. , a kažnjivo po čl. 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21,114/22 i 36/24).
Temeljem čl.140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. PU Splitsko-dalmatinske, Policijska postaja Trogir pod brojem 211-07/26-5/6338 od 22. ožujka 2026. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenica je u svojoj obrani u izjavila da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Navodi da je u brakorazvodnoj parnici sa suprugom VA sa kojim ima troje malodobne djece i navedenog dana da je došla u posjetu svojoj sestri koja živi u stambenoj zgradi na adresi [adresa] i da kad je parkirala ispred stambene zgrade da je došao suprug CA koji živi u istoj stambenoj zgradi i kad ga je vidjela da se parkirao i izašao iz auta da je rekla djeci da uđu u stan moje sestre i da će ostati razgovarati sa suprugom. Nadalje navodi da je CA u jednom trenutku povukao kćerku C i da ju je htio uzeti sa sobom, a da mu je rekla da neće pustiti da djeca idu sa njim i samo ga je odgurnula rukama i da nije točno da bi ga ona udarila dva puta u predjelu prsa, ali da se sjećam da mu je govorila riječi: "tija si me udarit autom tamo na Ini. Preko mene mrtve ćeš uzeti djecu, ti nemaš pravo na dicu, ti si pijan i drogiran, iša si na Inu uzet kolu kako bi sakria to što si pijan i drogiran".
3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok-oštećenik CA te svjedoci UA i OA, pročitano je izvješće o uhićenju od 22. ožujka 2026. za okrivljenicu, te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da okrivljenica nije bila prekršajno kažnjavana.
3.1. Svjedok oštećeni CA u svom iskazu je naveo da je sa suprugom VA s kojom je u brakorazvodnoj parnici i ima troje malodobne djece i da je navedenog dana sa djecom bio na večeri kod prijatelja i da su se vraćali automobilom doma a prethodno da su skrenuli na benzinsku postaju Ina u [adresa] i da je vidio suprugu VA da je sa svojim vozilom ušla u krivi smjer i da se vraća prema njima a da se on zaustavio i parkirao vozilo a ona da je izašla iz svog vozila i obratila mu se vičući "tija si me udrit s autom" a da joj je on rekao da se smiri da nije ni mjesto ni vrijeme da se sada sa njim svađa i da se nije htjela odmaknuti od auta a da ju je on odgurnuo da zatvori vrata i da su došli ispred stambene zgrade u [adresa] gdje stanuje i parkirao jevozilo na parkiralištu a na tom mjestu da je zatekao VA i njezinu sestru UA i njenog muža LA i supruga VA da je počela vikati na njega govoreći "priko mene mrtve nećeš uzet dicu, ti nemaš pravo na dicu, iša si na Inu uzet colu kako bi sakrio što si pijan i drogiran" te da ga je dva puta udarila rukama u predjelu prsa a da je on samo podigao ruke i to je sve njega i djecu uznemirilo. Na upit suda da li je povukao kćerku C prema sebi i da li je VA stala između njih izjavio je da je uzeo kćerku C za ruku jer je bio njegov vikend sa djecom.
3.2. Okrivljenica je prigovorila iskazu svjedoka oštećenika CA te iskazuje da isti nije istinit, te da ostaje pri svom iskazu u kojem je navela da nije supruga udarila u predjelu prsa već je svoje ruke naslonila na njegova prsa da ga odmakne od djece.
3.3. Svjedokinja UA u svom iskazu je navela da je predmetne prigode izašla zajedno sa suprugom ispred stambene zgrade gdje živi u [adresa] jer je njena sestra VA nazvala i bila je uznemirena da ju je suprug CA sa kojim je u brakorazvodnoj parnici vrijeđao pa da su joj rekli da dođe do njih te da je VA došla, a onda da je nakon nekog vremena došao njen suprug CA koji je dovezao njihovu zajedničku djecu u autu jer isti stanuje u istoj zgradi i kad su djeca izašla vani i krenula su prema njoj i suprugu, i da je djeci rekla da odu u njen stan, a njen suprug je rekao da se oni nemaju što tu miješati i što oni tu rade, a VA je stala između djece i muža i samo ga odgurnula rukom u predjelu prsa da ga makne od djece, ali ga nije sa namjerom udarila u predjelu prsa, a da je čula da je VA njemu rekla: "pratio si me, htio si me udariti autom na Ini" i da mu je rekla da neće uzeti djecu jer je drogiran i pijan.
3.4. Svjedok IA u svom iskazu je naveo da su predmetne prigode on i supruga izašli ispred stambene zgrade gdje žive u [adresa] jer da ih je nazvala sestra od njegove supruge VA i da je bila sva uznemirena i da im je rekla da joj je suprug CA sa kojim je u brakorazvodnoj parnici prijetio i vrijeđao ju te da su joj rekli da dođe do njih te da su izašli ispred zgrade i čekali ju i VA je došla. Nakon nekoliko minuta da je došao njezin suprug sa automobilom i dovezao je djecu te su djeca izašla iz vozila i trčala prema majci, a njen suprug je rekao da dođu i da idu sa njim, a VA je tada stala između njega i djece i on nije vidio da bi ga VA odgurnula već da mu je prepriječila put da ne ide prema djeci, da su se možda u tom trenutku sudarili, ali da nije točno da bi ga VA udarila objeručke u predjelu prsa. Nadalje navodi da se ne sjeća što je suprugu VA govorila.
4. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka Sud nije dokazao da bi okrivljenica počinila prekršajno djelo koja joj se stavlja na teret.
5. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
5.1. Naime nesporno je da su okrivljenica i svjedok oštećenik supružnici te da imaju troje zajedničke malodobne djece te da su se predmetne prigode nalazili na parkiralištu ispred stambene zgrade u [adresa] gdje je okrivljenica došla na poziv svoje sestre, a gdje je došao njen suprug koji stanuje na navedenoj adresi i dovezao je automobilom zajedničku malodobnu djecu.
5.2. Međutim sporno je da li je okrivljenica predmetne prigode počinila oblik psihičkog i fizičkog nasilja prema suprugu VA na način kako joj se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.
5.3. Okrivljenica u svojoj obrani poriče da bi predmetne prigode počinila psihičko i fizičko nasilje prema suprugu VA navodeći da ga nije dva puta objeručke udarila u predjelu prsa već da ga je samo odgurnula rukama u trenutku kada je htio povući kćerku C da je uzme sa sobom, dok svjedok-oštećenik CA u svom iskazu navodi suprotno da ga je okrivljena udarila dva puta u predjelu prsa. Dakle, iskazi okrivljenika i svjedoka-oštećenika su kontradiktorni. Svjedokinja UA je iskazala da okrivljenica nije udarila u predjelu prsa oštećenika, već da ga je samo odgurnula i stala između njega i djece dok svjedok IA je također u svom iskazu naveo da okrivljenica nije udarila oštećenika objeručke u predjelu prsa već da u je prepriječila put da ne ide prema djeci te da su se možda u tom trenutku sudarili. Dakle, iskazi svjedoka i oštećenika su međusobno kontradiktorni, a drugih objektivnih svjedoka i materijalnih dokaza u ovom postupku nije bilo. Stoga Sud nije mogao na nedvojben način i sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica predmetne prigode počinila oblik tjelesnog nasilja prema suprugu VA a na način koji joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno nije dokazano da bi ostvarila sva bitna obilježja prekršajnog djela iz članka 10. stavak 1. točka 1. a kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji.
6. Uvidom u činjenični opis prekršajnog djela u optužnom prijedlogu proizlazi da je u optužnom prijedlogu navedeno da se okrivljenica obraćala oštećenom vičući riječima "tija si me udrit s autom tamo na Ini, priko mene mrtve ćeš uzeti dicu, ti nemaš pravo na dicu, ti si pijan i drogiran, iša si na Inu uzet kolu kako bi sakrio to što si pijan i drogiran", ali u činjeničnom opisu nije navedeno da bi takvo ponašanje kod oštećenika prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, a što je bitno obilježje prekršajnog djela psihičkog nasilja.
7. Slijedom iznijetog činjenični opis koji se odnosi na psihičko nasilje na način kako je naveden u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj iz članka 10. stavak 1. točke 3., a kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji jer u činjeničnom opisu nije navedeno da bi takvo ponašanje kod oštećenika prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti a što je bitno obilježje djela prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.
8. Stoga Sud temeljem ovako provedenog postupka nije na nedvojben način i sa sigurnošću dokazao da bi okrivljenica predmetne prigode počinila oblik psihičkog i tjelesnog nasilja prema suprugu CA u nazočnosti malodobne djece a na način kako joj se to optužnim prijedlog stavlja na teret, odnosno da bi se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja opisanog u čl. 10. st. 1. točka 1. i 3. a kažnjivog po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je stoga okrivljenicu oslobodio od optužbe, a sukladno odredbi čl.182. st. 1. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona.
9. Budući da je okrivljenica oslobođena od optužbe te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Solinu, 27. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Lasić, v.r.
Slavka Kodžoman v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka presude, Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, a putem ovog suda, te se ista podnosi u dva istovjetna primjerka, bez sudske pristojbe.
Dostaviti: Okrivljenici, braniteljici , oštećenom, ovlaštenom tužitelju, u spis.
