Poslovni broj P-638/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i prisutnosti zamjenika punomoćnika Krunoslava Glokovića, odvjetnika u Županji, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu br. 57344/07 sklopljenog dana 11. rujna 2007. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„ 1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00 % (slovima: tri posto) od ukupnog iznosa odobrenog kredita, a najmanje 200,00 kn. Naplaćuje se jednokratno, odmah, prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 294,00 EUR (dvjestodevedesetčetirieura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 13. rujna 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.10. st. 6. toč. 1. b) Ugovora o kreditu br. 57344/07 sklopljenog dana 11. rujna 2007. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„Korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka/rokova dospijeća s tim da je za odobrenje prijevremene otplate kredita dužan prethodno a) podnijeti pisani zahtjev i b) platiti naknadu određenu ovim Ugovorom kako slijedi: b) kod potpune otplate kredita – naknadu od 4 % ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice).„

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 130,28 EUR (stotrideseteuraidvadesetosamcenti) na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 21. ožujka 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu br. 148784 sklopljenog dana 19. ožujka 2012. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„ 1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 110,51 EUR (stodeseteuraipedesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 21. ožujka 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu br. 203559 sklopljenog dana 25. studenoga 2013. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„ 1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“

VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 126,76 EUR

(stodvadesetšesteuraisedamdesetšestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 29. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IX. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.12.st. 2. Ugovora o kreditu br. 203559 sklopljenog dana 25. studenoga 2013. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„„2. Kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita Korisniku kredita naplatiti naknadu od 1 % ako plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije drugačije regulirano Zakonom o potrošačkom kreditiranju.„

X. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 101,86 EUR (stojedaneuroiosamdesetšestcenti) na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

XI. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu br. 218167 sklopljenog dana 28. svibnja 2014. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„ 1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“

XII. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 45,32 EUR (četrdesetpeteuraitridesetdvacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 3. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

XIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 628,80 eura (šestodvadesetosameuraiosamdesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2026. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

XIV. Odbija se tužitelj s zatraženim troškom postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 642,78 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika zaključio 11. rujna 2007. Ugovor o kreditu br. 57344/07 (u daljem tekstu Ugovor o kreditu broj 1), prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 9.800,00 EUR s rokom otplate u trajanju od 120 mjeseci, da su tužitelj i tuženik 19. ožujka 2012. godine tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 148784 (u daljem tekstu Ugovor o kreditu broj 2), prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 11.000,00 EUR s rokom otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca, da su tužitelj i tuženik 25.studenog 2013. sklopili Ugovor o kreditu br. 203559 (u daljem tekstu Ugovor o kreditu broj 3), prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 12.500,00 EUR s rokom otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca, te da su stranke 28. svibnja 2014. sklopile Ugovor o kreditu br. 218167 (u daljem tekstu Ugovor o kreditu broj 4), prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 4.500,00 EUR s rokom otplate kredita u trajanju od 120 mjeseci.

1.1. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da su gore navedeni ugovori tipski ugovori koji u sebi sadrže odredbe u kojima stoji da se ugovara naknada za obradu zahtjeva kredita na temelju čega je tuženik temeljem Ugovor o kreditu broj 1, 12. rujna 2007. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 294,00 Eura (člankom 7. ugovorena naknada u iznosu 3% od iznosa kredita), a potom je tužitelj 20. ožujka 2012., izvršio prijevremenu otplatu preostalog dijela kredita iz Ugovora o kreditu broj 1, prilikom čega je tuženik tužitelju istog dana naplatio naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 981,60 kn, odnosno u iznosu od 130,28 EUR temeljem ugovorene odredbe po kojoj tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik (članak 10. Ugovora o kreditu broj 1).

1.2. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je gore navedene naknade tuženik naplatio i u odnosu na preostala tri ugovora o kreditu, odnosno da je po Ugovor o kreditu broj 2 20. ožujka 2012. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 832,70 HRK, odnosno u iznosu od 110,51 EUR, te da je po Ugovoru o kreditu broj 3 naplatio od tužitelja 28.studenog 2013. naplatio naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 955,11 HRK, odnosno u iznosu od 126,76 EUR, a kod prijevremene otplate kredita naplatio mu je naknadu 29. rujna 2015., da je temeljem Ugovora o kreditu broj 4 tuženik 2. lipnja 2014. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 341,50 HRK, odnosno u iznosu od 45,32 EUR.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da se o ugovornim odredbama za tzv „ulaznu i izlaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskim ugovorima na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, a tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i usluga na ime kojih se iste naplaćuju, te navodi da predmetne odredbe nisu bile ugovorene u dobroj vjeri te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne te ne proizvode pravni učinak, a s obzirom da je tuženik temeljem gore navedenih nepoštenih odredbi iste naknade naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, tuženik je po mišljenju tužitelja navedene iznose kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015, – u daljem tekstu ZOO/05), takve dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.4. Sukladno gore navedenome tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnim:

- odredbe iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu broj 1 kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 3,00 % od iznosa odobrenog kredita te obvezati tuženika da tužitelju na ime naplaćene naknade za obradu kredita po Ugovoru o kreditu broj 1 isplati iznos od 294,00 EUR sa kamatom od 13. rujna 2007., te utvrditi ništetnim odredbe iz čl.10. st. 6. toč. 1. b) Ugovora o kreditu broj 1 kojima je ugovoreno da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka/rokova dospijeća s tim da je dužan kod potpune otplate kredita platiti naknadu od 4 % ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga, te obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 130,28 EUR na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita po Ugovoru o kreditu broj 1 sa kamatom 21. ožujka 2012.,

- odredbe iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu broj 2 kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 1,00 % od iznosa odobrenog kredita te obvezati tuženika da tužitelju na ime naplaćene naknade za obradu kredita po Ugovoru o kreditu broj 2 isplati iznos od 110,51 EUR sa kamatom od 21. ožujka 2012.,

- odredbe iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu broj 3 kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 1,00 % od iznosa odobrenog kredita te obvezati tuženika da tužitelju na ime naplaćene naknade za obradu kredita po Ugovoru o kreditu broj 3 isplati iznos od 126,76 EUR sa kamatom od 29. studeni 2013., te utvrditi ništetnim odredbe iz čl.12. st. 2. Ugovora o kreditu broj 3 kojima je ugovoreno da kreditor može u slučaju prijevremen otplate kredita korisniku kredita naplatiti naknadu od 1% ako plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije drugačije regulirano Zakonom o potrošačkom kreditiranju, te obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 101,86 EUR na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita po Ugovoru o kreditu broj 3 sa kamatom 30. rujna 2015.,

- odredbe iz čl. 7. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 4 kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 1,00 % od iznosa odobrenog kredita, te obvezati tuženika da tužitelju na ime naplaćene naknade za obradu kredita po Ugovoru o kreditu broj 4 isplati iznos od 45,32 EUR sa kamatom od 3. lipnja 2014., te naložiti tuženik da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak sa kamatom od donošenja prvostupanjske presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te se predlaže njeno odbijanje kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak, pritom ne spori činjenični supstrat koji tužitelj iznosi u odnosu na plaćanje predmetnih naknada te pregovora oko plaćanja istih pa sukladno odredbi čl. 332.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) smatra da nema potrebe zakazati ročište jer je o osnovanosti tužbenog zahtjeva moguće odlučiti temeljem stanja spisa.

2.1. Nadalje, tuženik čini nespornim da je tužitelj s prednikom tuženika sklopio Ugovore o kreditu koji su navedeni u tužbi, međutim čini spornim je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne.

2.2. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare navodeći da ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. ZOO/05, a s obzirom da su predmetnim Ugovorima o kreditima sadržane odredbe koje su tužitelju navodno prouzročile štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao, a ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011.

2.3. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj neosnovano potražuje iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita za Ugovor o kreditu broj 1 te za Ugovor o kreditu broj 3, budući da je aktom kreditora, Ugovorom o kreditu broj 1 u čl.10 te u čl. 12. Ugovora o kreditu broj 3 određeno kako će Banka u slučaju prijevremene ili djelomične otplate kredita naplatiti naknadu u skladu s aktom Kreditora, te ističe kako tužitelj nema na zakonu utemeljeni pravni temelj za traženje utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 1 i Ugovora o kreditu broj 3 kojima je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu, pri tom se poziva na odredbu članak 342. stavak 1. i članka 1021 ZOO/05, te dalje navodi da bi tuženik nakon eventualne prijevremene otplate sasvim izvjesno pretrpio štetu jer je financijska institucija.

2.4. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos koji se odnosi na isplatu temeljem (navodno ništetnih) odredbi o ulaznoj naknadi za predmetne ugovore o kreditu, tuženik ističe kako je ulazna naknada točno određena samim Ugovorima o kreditu u člancima 7., te da su uvjeti plaćanja naknade sasvim jasni i nedvosmisleni.

2.5. Osim gore navedenog tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO/05, navodeći da kada bi se i uzelo da su ugovorne odredbe koje su predmet ovog postupka iz bilo kojeg razloga ništetne (kako to potpuno neutemeljeno i bez pravnog i činjeničnog uporišta navodi tužitelj), potpuno je razvidno da tužitelj ne bi niti imao pravo na povrat navodno stečenog bez osnove.

2.6. Nadalje, tuženik navodi da ne osporava kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 808,73 €, ali osporava deklaratorni dio istog slijedom čega osporava u tužbi označenu vrijednost predmeta spora, ujedno predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj u podnesku od 31. ožujka 2026. navodi da navodi iz odgovora na tužbu de facto predstavljaju priznanje osnovanosti tužbenoga zahtjeva, a u odnosu na prigovore zastare, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. kao i na sudsku praksu izraženu u odluci suda EU poslovni broj C-485/19 od 22. travnja 2021. i u odlukama VSRH Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Županijskog suda u Rijeci Gž-1346/2024 od 18. rujna 2024., Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2794/2024 od 14. siječnja 2025., Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-215/2025 od 1. travnja 2025., Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-2/2025 od 14. siječnja 2025. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž-116/2025 od 19. ožujka 2025. i posl. br. Gž- 1061/2024 od 12. veljače 2025.

3.1. Nadalje u podnesku od 31. ožujka 2020. godine tužitelj u odnosu na nepoštenost odredbi o tzv. ulaznoj naknadi i izlaznoj naknadi poziva se na ciljeve Direktive vijeća Europske zajednice 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koji nisu implementirani isključivo u Zakon o zaštiti potrošača već i u odredbe članaka 295. i 296. ZOO/05 i to, radi ostvarenja zaštite jednakosti prava šireg kruga sudionika obveznopravnih odnosa (čl.16. ZOO/05) u ugovaranju općih uvjeta ugovora, te navodi da je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi je li riječ o odredbama suprotnim načelu savjesnosti i poštenja te jesu li te odredbe prouzročile očitu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugrožavaju li navedene odredbe postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

3.2. U odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi tužitelj ukazuje da je iz odgovora na tužbu razvidna ništetnost ugovorne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi budući da sam tuženik navodi da naknada za prijevremenu otplatu ne predstavlja stvarno nastale troškove izvršenog „zatvaranja kredita“ već da obveza korisnika kredita na naknadu štete stoji u vezi s mogućnošću da davatelj kredita pretrpi štetu uslijed vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje, a navedeno tim više iz razloga što bi po tuženiku “izrada obračuna takvih troškova tobože predstavljala nerazmjeran trošak davatelju kredita” radi čega je istome „efikasnije“ bilo u cijelosti prebaciti teret na korisnika kredita.

4. Tuženik u podnesku od 4. svibnja 2026. ponavlja navode istaknute u dotadašnjem tijeku postupka.

5. Proveden je dokaz uvidom u prepisku između stranka sa stranica 9-15 sudskog spisa koja se odnosi na traženje i dostavljanje dokumentacije, uvidom u predmetne ugovore o kreditima sa stranica 16-31 sudskog spisa i saslušanjem tužitelja.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

7. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 1 temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 9.800,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit zaključen na rok otplate od 120 mjeseci, da je čl. 7. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 3% od iznosa odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita, da je čl. 10. ugovoreno da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita prije ugovorenog krajnjeg roka u kojem slučaju kreditor može naplatiti naknadu od 4% i to kod djelomične otplate od uplaćenog iznosa nedospjelog glavnog duga, a kod potpune otplate naknadu od 4% od ukupnog iznosa preostalog duga.

8. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 2 temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 11.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseci, da je čl. 7. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita, da je čl. 12. ugovoreno da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita prije ugovorenog krajnjeg roka u kojem slučaju kreditor može naplatiti naknadu sukladno aktima kreditora.

9. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 3 temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 12.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseca, da je čl. 7. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita, da je čl. 12. ugovoreno da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita prije ugovorenog krajnjeg roka u kojem slučaju kreditor može naplatiti naknadu od 1% .

10. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 4 temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 4.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit zaključen na rok otplate od 120 mjeseci, da je čl. 7. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita, da je čl. 12. ugovoreno da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita prije ugovorenog krajnjeg roka u kojem slučaju kreditor može naplatiti naknadu sukladno aktima kreditora.

11. Nesporno je da su naknade koje su predmet ovog postupka naplaćene u iznosima koje navodi tužitelj datuma kojeg također navodi tužitelj.

12. Sporno je među parničnim strankama jesu li ništetni dijelovi zaključenih ugovora o kreditu i to oni kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za prijevremenu otplatu kredita, te je li nastupila zastara potraživanja.

13. Vezano za prigovor tuženika na označenu vrijednost predmeta spora u tužbi u iznosu od 1.622,68 eura sud je na ročištu 12. svibnja 2026. temeljem odredbe čl. 40. st. 3. a u svezi s odredbom čl. 35. st. 1. ZPP-a vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 808,73 eura što predstavlja potraživani iznos novca po kondemnatornom tužbenom zahtjevu a što je u skladu sa stavom Vrhovnog suda izraženom u odluci Revr-475/08-2 od 27. listopada 2008. kao i stavom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-4623/2023-2 od 16. travnja 2024.

14. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi u odnosu na Ugovor o kreditu broj 1 (sklopljen 11. rujna 2007.) Ugovor o kreditu broj 2 (sklopljen 15. ožujka 2012.) i Ugovor o kreditu broj 3 (sklopljen 25. studenog 2013.) sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07 u daljnjem tekstu ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu dok je u odnosi na Ugovor o kreditu broj 4 (sklopljen 28. svibnja 2014.) primijenio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora o kreditu.

15. Člankom 74. ZZP/07 propisano je: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (..) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (..)."

16. Člankom 96. ZZP/07 propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16.1. Na identičan način pitanje ništetnosti i nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi u ugovoru o potrošačkom kreditiranju regulira i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14) u svojim čl. 49. i 55.

17. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadama za obradu kredita i visini tih naknada te o naknadama za prijevremenu otplatu kredita i o visinama tih naknada. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koje sadrži odredbe prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom svake isplate kredita platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i to u visini od 1% iznosa kredita za kredite sklopljene 28. svibnja 2014., 15. ožujka 2012. i od 25. studenog 2013., a za kredit sklopljen 11. rujna 2007. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3%. Također isto proizilazi i za naknadu za prijevremenu otplatu kredita

18. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su ona i suprug trebali kredit radi adaptacije kuće, da su se interesirali za kredit te su zaključili da će na najjednostavniji način dobiti kredit u Splitskoj banci u Vinkovcima gdje su ugovori i sklopljeni. Sjeća se da je postupak ishođenja kredita išao vrlo brzo, brže nego li u drugim bankama, jednog dana su predali zatraženu dokumentaciju a već sljedećeg dana su im novci bili na računu, što znači da je ona radi svakog kredita imala samo jedan odlazak u banku kojom prilikom bi predala platnu listu i drugu dokumentaciju te bi odmah tada i potpisala ugovor o kreditu a novci su već sljedećeg dana bili na računu. Nadalje tužiteljica je navela da ona kada je odlazila u banku radi kredita nije mogla pregovarati o uvjetima kredita, da je postupak u banci trajao vrlo kratko, da je ona na brzinu svaki puta pogledala ugovor o kreditu prije potpisivanja i to letimično te nije shvatila da mora platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva niti je shvatila da u ugovoru stoji da se plaća naknada za prijevremenu otplatu kredita a na to ju u banci nitko nije upozorio odnosno upoznao s tim. Također je tužiteljica navela da su joj odobreni krediti isplaćeni na račun te da ona ni tada nije primijetila da su joj odobreni iznosi kredita umanjeni za naknadu za obradu zahtjeva, te je pojasnila navodeći da joj je tijekom otplate prvog kredita trebalo još novaca za adaptaciju kuće radi čega je podigla i drugi kredit, a postupak je bio u banci bio kao i kod prvog kredita, "papirologija " je riješena za pola sata, a i postupci kod javnog bilježnika su trajali kratko, te da je jedino vidjela službenicu pred kojom je potpisala kredit, a s tuženikom se uvijek dogovarala da "novim kreditom" prijevremeno otplati prethodni kredit te da joj se razlika novca isplati na račun, a kod sklapanja novih ugovora tuženik ju nije nikada upoznao da se naplaćuje naknada za prijevremenu otplatu kredita, a ona nakon što su joj odobreni drugi, treći i četvrti kredit i isplaćeni na račun nije primijetila da je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita što je kasnije shvatila.

18.1. Na pitanje tuženika tužiteljica je navela da je letimično pogledala svaki ugovor prije potpisivanja, da je postupala u dobroj vjeri, da nije uočila predmetne naknade u tekstu ugovora niti ju je netko od strane tuženika na to upozorio, s tim da je također navela kako joj je tim prilikama službenik dao dokumentaciju na potpis, te ju nije požurivao niti ju je poučavao da detaljnije pročita ugovore, a sjeća se da je svaki puta u banci bila gužva i da su ljudi stajali u redovima.

19. Prema članku 295. ZOO/05 opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

20. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

21. Budući da iz predmetnih Ugovora proizlazi da ih je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskim ugovorima, to je očito da se o odredbama tih ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. S obzirom da je tužitelj na temelju članka 7. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknade u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da su iste odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da su nepoštene navedene odredbe članka 7. Ugovora o kreditu, primjenom članka 97. stavak 1. ZZP/07, te ništetna u smislu članka 102. stavak 1. ZZP/07, koji je u ovoj pravnoj stvari primjenjiv jer je tužitelj po Ugovorima o kreditima potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/07.

22. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni članci 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 1% i od 3% na iznos kredit, budući da je ponašanje tuženika rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja budući da je tužitelj platio predmetne naknade i to po Ugovoru o kreditu broj 1 iznos od 294,00 eura, po Ugovoru o kreditu broj 2 iznos od 110,51 eura, po Ugovoru o kreditu broj 3 iznos od 126,76 eura i Ugovoru o kreditu broj 4 iznos od 45,32 eura, a da pritom nije na jasan način obrazloženo koliko troškovi kredita iznose.

23. Iz istih razloga ništetne su i odredbe iz ugovora o kreditu o plaćanju naknade u slučaju prijevremene otplate kredita, po kojim odredbama je po Ugovoru o kreditu broj 1 platio naknadu u iznosu od 130,28 eura, a po Ugovoru o kreditu broj 3 u iznosu od 101,86 eura.

24. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim gore navedene odredbe Ugovora o kreditu te obvezao tuženika temeljem odredbe čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1 ZOO/05 da tužitelju isplati potraživane iznose zbog ništetnosti odredbi o naknadi za obradu kredita zbog ništetnosti odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

25. Na dosuđene iznose tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata koja je zatražena od uplata predmetnih naknada što je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata ("Narodne novine" 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO-a, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

26. Neosnovan je prigovor zastare, jer je člankom 328. ZOO/05 propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka 7. svih Ugovora o kreditu i odredbe članka 10. i 12. Ugovora o kreditu koje se odnose na predmetne naknade.

27. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci, te je utvrđeno da su pobijane odredba ugovora ništetne.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1- 75 bodova), sastav obrazloženog podneska od 31. ožujka 2026. (Tbr.8/1 75 bodova), zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2026. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9/1-75 bodova), trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude ( Tbr. 9/5- 37,50 bodova) te je priznat trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije u zatraženom iznosu od 25 bodova (Tbr. 7/1).

28.1. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 575,00 eura,

28.2. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,89 eura temeljem Tbr. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23 u daljem tekstu Uredba) a u svezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23 u daljem tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 19,91 eura temeljem Tar. br. 2. Uredbe a u svezi s čl. 7. toč. 3. ZSP-a, tako da ukupno dosuđen trošak iznosi 628,80 eura.

28.3. Tužitelju se temeljem gore navedenih odredbi Uredbe i ZSP-a nije mogao priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu preko iznosa od 19,91 eura.

29. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

30. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Županji, 27. svibnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Andrej Garić, odvjetnik u Slavonskom Brodu,

2. Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku.