REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž 417/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Mardešić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 27. siječnja 2026. Poslovni broj: P-2169 /2024, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2026., poslovni broj : P-2169 /2024.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između AM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. KM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dana 14.10.2020. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića u Zagrebu dana 22.10.2020. godine, posl.br OV- 12858/2020.

2. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine i uspostava zemljišnoknjižnog stanja

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], knjiga PU Grad Zagreb, u naravi stan na II (drugom ) katu, stubište II koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, sobice i nusprostorija u ukupnoj površini od 71.17 čm, kao posebni dio stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 1947/15, po novoj izmjeri čest. br. 326 K.O. Peščenica

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. [katastarska općina], u naravi garaža površine 1325 m2, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) Garaža br. 61 na trećoj poluetaži površine 13 čm,

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu k. o. [katastarska općina], u naravi garaža Galovićeva površine 16 m2, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica],

- u [broj poduloška], zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, knjiga PU Split, u naravi stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,05 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, izbe i lođe, kao posebni dio zgrade u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika AM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis tih nekretnina na ime KM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.353,09 eura u roku 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije simulirani pravni posao, odnosno nije sklopljen kao fiktivan ugovor, u kojem slučaju ne bi mogao biti ništetan i njime se ne prikriva neki drugi pravni posao za koji postoji stvarna volja ugovaratelja da se sklopi, već su ugovaratelji imali suglasnu volju glede svih bitnih sastojaka ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

2.2.Stajališta je da presuda nema razloge te je pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer sud nije ocijenio odlučne dokaze koji potkrepljuju činjenice da je primatelj uzdržavanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imao nedopuštenu pobudu za sklapanje ugovora, odnosno s istim je htio prikratiti zakonskog dijela svoju kćer te tužitelja, a tuženik je za to znao odnosno mogao znati i takav ugovor sklopljen pod navedenim okolnostima je suprotan moralu i prisilnim propisima sadržanim u odredbama čl. 4. i 8. Zakonu o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.), što dovodi do nedopuštene pobude te je razlog za ništetnost sukladno članku 322. ZOO.

2.3.Pozivajući se na odluke županijskih sudova te odluke Ustavnog suda RH, kao i odluke Vrhovnog suda RH tvrdnji je da je s obzirom na iste te obrazloženje pobijane odluke sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. istog članka, budući da pobijana presuda nema jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koji su dani međusobno su proturječni, a također da je povrijeđeno i Ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom člankom 29. st. 1. Ustava RH("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje Ustav) te obveza suđenja sukladno pozitivnim propisima iz čl. 115. st. 3. Ustava jamče upravo zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova, dok se arbitrarnim može smatrati svaki pojedinačni akt pri čijem donošenju je njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavan propis pogrešno protumačio i primijenio, na način koji konkretan pravni akt čini pravno neprihvatljivim.

2.4.Predlaže da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev da se utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između AM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. KM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dana 14.10.2020. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića u Zagrebu dana 22.10.2020. godine, posl.br OV-12858/2020., kao i zahtjev da se naloži brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine i uspostava zemljišno- knjižnog stanja u zk. ul. pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude, a tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama:

- da je motiv primatelja uzdržavanja (sada pokojnog KM) za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio da tužitelja (izvanbračnog sina KM) i ŠM (kćer KM iz prvog braka) isključi iz sudjelovanja u nasljeđivanju sve vrijednije imovine KM,

- da tuženik (davatelj uzdržavanja, sin KM iz drugog braka) u trenutku sklapanja ugovora nije znao da je tužitelj izvanbračni sin KM

- da je tuženik znao za postojanje ŠM (kćeri KM iz prvog braka)

- da u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju KM nije trebao posebno uzdržavanje od tuženika jer njegove potrebe nisu prelazile okvire brige i skrbi koju mu je pružala supruga, pa da je predmetni ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude da se isključe ostali zakonski i nužni nasljednici od mogućnosti nasljeđivanja pokojnog KM.

6.Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je ŠM (kćer KM iz prvog braka) protiv ovdje tuženika vodila postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je činjenično temeljila na tvrdnji da je pobuda za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo isključenje zakonskih nasljednika ŠM i EM (ovdje tužitelja) iz nasljedstva iza pokojnog KM,

- da je prvostupanjskom presudom istog suda poslovni broj P-5251/2021-8 od 28. listopada 2022. prihvaćen tužbeni zahtjev, ali da je odluka preinačena odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-255/2023-2 od 4. srpnja 2024. te je njezin tužbeni zahtjev odbijen,

- da drugostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenju da je osnovna pobuda za sklapanje spornog ugovora bilo uzdržavanje i zbrinjavanje pokojnog KM, koji je kao primatelj uzdržavanja htio za sebe osigurati pomoć i potrebnu skrb radi zdravstvenih problema i život u njegovim godinama (86 godina) učiniti lakšim i ugodnijim, a davatelj uzdržavanja da pružanjem primatelju uzdržavanja takve skrbi osigura da mu nakon smrti primatelja uzdržavanja pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja, dok tužiteljica s ocem nije uopće kontaktirala,

- - da u postupku nisu utvrđene takve okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda bila lišiti tužiteljicu nasljedstva i da je takva pobuda utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor i da je to tuženik znao ili morao znati,

- -da drugostupanjski sud također ističe da sve i da je predmetni ugovor sklopljen zbog nedopuštene pobude, da posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već da je ugovor bez učinka pa da je već po toj osnovi tužbeni zahtjev neosnovan.

7.Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da su u slučaju ovdje tužitelj i ŠM bili stranke istog postupka oni bi imali položaj jedinstvenih suparničara, međutim, da kako tužitelj nije sudjelovao u tom postupku, onemogućavanje tužitelja da vodi predmetni postupak dovelo bi do povrede njegovog prava na pristup sudu, pa da je o zahtjevu tužitelja stvari potrebno meritorno odlučiti.

8.Nadalje prvostupanjski sud navodi da je člankom 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, pa da prema tome, posljedica sklapanja ugovora u slučaju da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, jest ta da je takav ugovor bez pravnog učinka.

8.1. Također ističe da su nepostojeći ugovori oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora no da nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju, da su kod ništetnih ugovora bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

8.2. Zaključuje da ugovor, za koji čl. 273. st. 2. ZOO propisuje da je bez učinka, kao pravno nepostojeći, ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti i pri tome se prvostupanjski sud poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.

8.3. Stajališta je da sve i da je nedopuštena pobuda da onemogući tužitelja i ŠM da naslijede njegovu vrjedniju imovinu bitno utjecala na odluku KM da sklopi s tuženikom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i sve i da je tuženik znao ili morao znati za postojanje takve pobude u odnosu na nasljednicu ŠM, a kako to tvrdi tužitelj u postupku, posljedica takvog ugovora nije ništetnost nego bi takav ugovor bio bez učinka , pa da zbog toga nije osnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi da je sporni ugovor ništetan a to ne proizlazi niti iz sadržaja spisa da bi sporni ugovor bio ništetan iz bilo kojeg razloga iz čl. 322. st. 1. ZOO.

8.4. Također prvostupanjski sud je stajališta da u odnosu na činjeničnu tvrdnju tužitelja da u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju KM nije trebao posebno uzdržavanje od tuženika jer njegove potrebe nisu prelazile okvire brige i skrbi koju mu je pružala supruga, treba reći da čak i da je tome doista bilo tako, ta okolnost sama po sebi ne znači da se radi o ništetnom ugovoru, budući pretpostavka za valjanost takvog ugovora nije ta da primatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ima objektivnu potrebu za uzdržavanjem.

9.Prvostupanjski sud ističe da kako je tužbeni zahtjev već iz navedenih razloga neosnovan, odlučio je kao u izreci, a ostali izvedeni dokazi kao neodlučni (iz naprijed iznesenih razloga) nisu posebno cijenjeni.

10. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11.Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene te razloge o odlučnim činjenicama i se može ispitati.

11.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

12. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj . Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu..

12.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

13.Stajalište je ovog suda da bi se u konkretnom slučaju radilo o nedopuštenoj pobudi ukoliko bi sklapanje ugovora bilo zaključeno radi iskorištavanja stare, bolesne ili nemoćne osobe, prikrivenog otuđenja imovine bez stvarne namjere pružanja uzdržavanja, odnosno radi izigravanja nasljednika, prijevare ili manipulacije primateljem uzdržavanja.

13.1. Za dokazivanje nedopuštene pobude mogao bi poslužiti dokaz da je primatelj uzdržavanja bio teško bolestan, dementan ili nesposoban za rasuđivanje, nalazi psihijatra ili sudskog vještaka. Saslušanje obitelji, susjeda liječnika ili osoba koje mogu potvrditi da uzdržavanje stvarno nije pruženo ili da je postojao pritisak na primatelja uzdržavanja, te nadalje ponašanje davatelja uzdržavanja kao što je primjerice brzo otuđenje nekretnine, izostanak stvarne skrbi, potpuna nesrazmjernost između vrijednosti imovine i pruženog uzdržavanja ili ostala dokumentacija.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlaze navedene pretpostavke niti ih je tužitelj dokazao , pa uz utvrđenja da je tuženik izvršavao ugovorne obveze te s obzirom na jedno od načela građanskog prava- načelo dispozitivnosti, dakle prava primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor sa sadržajem koji je dopušten kao i sa suugovornikom po svom izboru i koji ugovor nije u suprotnosti sa Ustavom, Zakonom i prisilnim propisima a poglavito s Zakonom o nasljeđivanju pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev , dakle pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o tužbenom zahtjevu uslijed čega se žalba ukazuje neosnovanom tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuditi kao u izreci.

15. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća :

Branimir Miljević