REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-197/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ĐL, zbog kaznenog djela iz čl. 212. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnijetoj putem zamjenika branitelja Ivana Pavičića, odvjetnika u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. K-120/2018 od 29. listopada 2025., temeljem čl. 475. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenice ĐL, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 29. listopada 2025. Općinski sud u Splitu je okrivljenu LL proglasio krivom zbog počinjenja u stjecaju jednog kaznenog djela protiv okoliša – protupravnom gradnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 212. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv javnog reda – skidanjem i povredom službenog pečata i znaka – djelo opisanog i kažnjivo po čl. 317. st. 1. KZ/11, a sve u vezi čl. 51. KZ/11.
1.1. Okrivljenici ĐL prethodno su utvrđene kazne zatvora i to:
- za kazneno djelo protupravnom gradnjom iz čl. 212. KZ/11 – na temelju čl. 212. KZ/11
– kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci,
- za kazneno djelo skidanjem i povredom službenog pečata iz čl. 317. st. 1. KZ/11 – na temelju čl. 317. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci.
1.3. Okrivljenica ĐL na temelju čl. 212. KZ/11 i čl. 317. st. 1. KZ/11 sve u vezi s čl. 51. KZ/11 osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci, a nakon čega joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I-448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenica ĐL dužna je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u vidu paušalne svote, a koji iznos odgovara duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica putem zamjenika branitelja Ivana Pavičića, odvjetnika u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti državnog odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvane okrivljenice i branitelja okrivljenice, Edvarda Sušca, odvjetnika u Splitu.
5.1. Na sjednici vijeća VL, zamjenik ŽDO u Zadru naveo je da u odnosu na žalbu koju je podnijela obrana optuženice, mora priznati da je iščitavanjem presude i žalbe zaključio da u konkretnom slučaju već je bilo istraživanje, te tijekom izvidnog postupka državnog odvjetništva i policije, te potom u stadiju istraživanja očito nije bilo kvalitetnih postupanja i zaključivanja. Naime, mora se priznati da sam temeljni svjedok optužbe AL u svom iskazu navodi da je kroz inkriminirano razdoblje cijelo vrijeme kontaktirao sa suprugom okrivljenice SL, kao predstavnikom tvrtke ..., a svjedok ML je iskazao da njegova supruga o svemu nije imala nikakva saznanja. Obrana u žalbi navodi da je kroz inkriminirao postupanje optuženica bila na porodiljom dopustu, a što prvostupanjski sud, prema stanju spisa, nije utvrdio. Moguće je da su ovo kazneno djelo počinili i okrivljenica i njen suprug zajedno, ali je u tom pravcu izostalo i prije izvidno postupanje, ali i neke dokazne radnje koje sud treba provesti. Ove činjenice prezentira drugostupanjskom sudu u pravcu donošenja odluke da se prvostupanjska presuda ukine i potpuno utvrdi činjenično stanje iz kojeg će biti razvidno da li je djelo počinio SL, a prema dosadašnjem utvrđenom činjeničnom stanju i je, jer i sam to priznaje, i da li je moguće da su djelo počinili supružnici zajedno, odnosno, da li postoji mogućnost, bez obzira na odgovornost okrivljenice kao odgovorne osobe društva, da ona dosta nije imala svijesti i saznanja o inkriminiranom postupanju njenog supruga.
6. Žalba je osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenica kada tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i da su navedeni razlozi nejasni, ovo stoga što je prvostupanjski sud dao razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i njegovu ocjenu svih okolnosti u konkretnom slučaju na temelju čega je donio prvostupanjsku presudu, zbog čega nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju upire žalitelj. U odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da okrivljenica sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku presude.
8. Međutim u pravu je okrivljenica kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
9. Naime, u obrazloženju presude sud navodi da nije bilo sporno da je okrivljenica ĐL u inkriminirano vrijeme bila odgovorna osoba u trgovačkom društvu ..., pri čemu da iz iskaza svjedoka, građevinskog inspektora AL, proizlazi kako je utvrđeno da je navedeno trgovačko društvo u razdoblju od svibnja 2016. do 9. rujna 2016. u Splitu, na istoku žnjanskog platoa, unutra granice pomorskog dobra, izgradilo ugostiteljski objekt dimenzija i oblika kako je to opisano u činjeničnom opisu, te da je u kontroli utvrđeno kako je službeni znak s natpisom "Zatvoreno gradilište" skinut i da su radovi nastavljeni, te da je građevina izgrađena u cijelosti. Također, nije bilo sporno da je predmetni ugostiteljski objekat uklonjen, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka AL i svjedoka SL.
9.1. Iz iskaza svjedoka AL, kao i iskaza svjedoka SL, proizlazi da je upravo SL predstavljao trgovačko društvo ... i vodio poslovanje navedenog društva, da je građevinski inspektor AL čitavo vrijeme inspekcijskog nadzora kontaktirao sa SL vezano za predmetnu gradnju, pri čemu svjedok SL navodi da njegova supruga o svemu nije imala nikakva saznanja, a niti iz iskaza svjedoka AL proizlazi da bi okrivljena LL bila upoznata sa predmetnim događajem, odnosno izgradnjom navedenog ugostiteljskog objekta unutar granica pomorskog dobra, a isto tako iz niti jednog dokaza provedenog u postupku ne proizlazi da bi upravo okrivljenica povrijedila službeni znak koji je ovlaštena službena osoba stavila radi osiguranja prostora.
9.2. Sama okrivljena u svojoj obrani navodi da je u inkriminirano vrijeme bila na porodiljinom dopustu i da o poslovanju firme nema saznanja, a isto tako da joj nije bilo poznato da je gradilište bilo zatvoreno, niti da je postavljen znak zabrane radova, a niti da su radovi nastavljeni. Također, navodi da je njezi suprug SL u cijelosti vodio tvrtku, koja je u konačnici završila u stečaju, odnosno, koja je brisana iz sudskog registra, da nju nikada nije kontaktirao inspektor AL, a niti da ju je suprug obavještavao o bilo kakvim postupcima vezanim uz firmu, niti je ona stvarno donosila bilo kakve odluke. Ovakva obrana okrivljene potkrijepljena je iskazom građevinskog inspektora AL, iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi da je on u cijelo vrijeme povođenja inspekcijskog nadzora kontaktirao isključivo sa SL, suprugom okrivljenice, koji je vodio poslovanje navedenog društva, a identično proizlazi iz iskaza SL. Ovome treba dodati činjenicu da uvidom u zapisnike o inspekcijskom pregledu od 27. svibnja 2016., 1. lipnja 2016. i 16. lipnja 2016. proizlazi da LL nije sudjelovala u postupku inspekcijskog nadzora, već isključivo i samo njen suprug SL, pa obrana opravdano ističe pitanje da li je okrivljenica uopće znala za sve okolnosti predmetnog događaja, ovo tim više što svjedok SL ne samo da je sudjelovao u postupku, nego je u konačnici i uklonio sporni ugostiteljski objekt.
9.3. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, činjenično stanje za sada nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer za sada iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojben zaključak da bi okrivljena LL postupala na inkriminirani način, kako to obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. S obzirom na činjenicu da svjedok SL sam priznaje inkriminirano postupanje, te potkrjepljuje obranu okrivljene da ista nije u navedenom razdoblju bila upoznata sa poslovanjem trgovačkog društva, bez obzira što je bila odgovorna osoba društva, te da svjedok AL potvrđuje da je vezano za inspekcijski nadzor kontaktirao isključivo sa SL, ostalo je nejasno na temelju kojih dokaza prvostupanjski sud drži utvrđeni da je upravo okrivljena postupala na inkriminirani način s izravnom namjerom. Takvi propusti su rezultirali zaključkom da je dokazano da bi okrivljena počinila predmetna kaznena djela.
10. Prema tome, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da navedeni zaključci prvostupanjskog suda za sada nisu prihvatljivi. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pravu žalitelj, tj. okrivljena kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
10.1. Dakle, prema stanju spisa, nužno je reći da je zaključak prvostupanjskog suda za sada neprihvatljiv, te da je žalitelj sa uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
11. Stoga je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, trebalo prihvatiti žalbu okrivljenice, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti i ocijeniti sve ranije navedene dokaze, po potrebi provesti i druge dokaze, vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, iznova će provesti raspravu, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, odluku koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.
U Zadru, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Grancarić