Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-262/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LD, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice VD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-182/2022-69 od 19. studenog 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-182/2022-69 od 19. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji kao nasljednici pokojnog tužitelja RD, traže da im tuženik isplati ukupni iznos od 44.737,97 eura svakom u ½ dijela zajedno sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to pobliže specificirano u izreci presude pod točkom I., zatim da tuženik isplati 1. tužitelju iznos od 29.862,63 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to pobliže specificirano u izreci presude pod točkom I., i zahtjev da tuženik isplati 2. tužiteljici iznos od 43.798,52 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to pobliže specificirano u izreci presude pod točkom I., sve u roku od 15 dana, kao i zahtjev da im tuženik naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.318,02 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se pozivaju tužitelji, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži jasne i određene razloge utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

3.2. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a jer ovaj sud smatra da je u obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a te primjenom odredbe članka 8. ZPP-a zakonito odredio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive cjelokupnog postupka.

3.3. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

3.4. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupak iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 261. ZPP-a, jer je pravilno prvostupanjski sud izveo dokaz medicinskim vještačenjem, dopunskim vještačenjem po prigovorima tužitelja i pravilno ocijenio taj dokaz dovodeći ga u svezu s rezultatima cjelokupnog postupka, što tužitelji pogrešno osporavaju.

3.5. Ujedno, treba istaknuti kako, u konkretnom slučaju, nije došlo do povrede iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/1990., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) a niti do povrede članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Europska konvencija), jer je prvostupanjski sud zakonom ustanovljen, sudio kao neovisan i nepristran, te je pravično, javno i u razumnom roku ispitao slučaj tužitelja. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljima bilo omogućeno da iznesu svoje tvrdnje i odlučne činjenice, predlože dokaze te da se izjasne o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi prvostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, a pobijana presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenoga zahtjeva. Stoga se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarna ili očito nerazumna. Sve navedeno ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravo na pravično suđenje. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im pogrešnom primjenom materijalnoga prava ili osobitom teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno neko navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo i Europskom konvencijom. Pritom tužitelji nisu učini ni vjerojatnim da im je u postupku pred prvostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.

3.6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koji se temelji na tvrdnji da je prilikom dijagnostičke punkcije tvorbe na jetri učinjene 29. travnja 2015. kod pacijentice UD došlo do pogreške liječnika, djelatnika tuženika.

5. U ovom stadiju postupka nije sporno da je majka tužitelja sad pok. UD primljena na bolničko liječenje kod tuženika 29. travnja 2015. radi dijagnostičke pretrage punkcije jetre, kao što nije sporno ni da je preminula **.**.2015.

6. Sporno je, je li tuženik odgovoran za smrt majke tužitelja odnosno je li do njezine smrti došlo uslijed neadekvatnog liječenja od strane tuženika, a time i za štetu s osnove duševnih boli zbog gubitka bliske osobe, koju tužitelji trpe.

7. Naime, u konkretnom slučaju bolnica odgovara za štetu po principu krivnje, po odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) i to pod uvjetom da je u njezinom postupanju, odnosno postupanju njezinih radnika postojala krivnja u liječenju tužiteljeve majke.

8. Prvostupanjski je sud na temelju rezultata provedenih dokaza, a posebno nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja provedenom po Medicinskom fakultetu u Rijeci utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da su u nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u sastavu prof. dr. Sandra Milić (Katedra za internu medicinu), izv. prof. dr. PD (Katedra za kirurgiju), prof. dr. KD (Katedra za sudsku medicinu i kriminalistiku) i prof. dr. OD (Katedra za anesteziologiju, reanimatologiju, hitnu i intenzivnu medicinu) sudski vještaci naveli da iz opisa tijeka bolesti i liječenja pokojne UD proizlazi da je najprije obrađivana u privatnoj poliklinici Obad, a potom kod tuženika na Odjelu za gastroenterologiju i hepatologiju gdje je na osnovu kliničke slike i dijagnostičkih pretraga (MSCT abdomena) zbog ekspanzivne tvorbe lijevog režnja jetre indicirana biopsija ekspanzivne tvorbe,

- da su se nakon biopsije javili bolovi u gornjem dijelu trbuha koji su se pojačavali uz razvoj kliničke slike akutnog abdomena koja je na vrijeme prepoznata te je učinjena laboratorijska i slikovna obrada kojom je utvrđena slobodna tekućina (krv) u trbušnoj šupljini te je laboratorijski, a i slikovno, potvrđena akutna upala gušterače,

- da je potom bolesnica premještena na Kliniku za kirurgiju i da je učinjen hitni operativni zahvat gdje je nađen zamućeni sangvinolentni sadržaj te akutna upala gušterače time da mjesto krvarenja nije utvrđeno,

- da se u daljnjem tijeku, unatoč intenzivnom liječenju, i na Klinici za kirurgiju tuženika te na Zavodu za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC Sestre Milosrdnice po svim principima dobre kliničke prakse, stanje bolesnice pogoršalo te da je ona umrla **.**.2015.,

- da je učinjenom obdukcijom kao glavna bolest navedena akutna upala gušterače nastala zbog punkcije gušterače a kao neposredni uzrok smrti akutizacija kronične, dijelom apscedirajuće, upale gušterače,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je prilikom punkcije tvorbe suspektne na tumor lijevog jetrenog režnja došlo do punkcije gušterače pri čemu je došlo do jatrogene ozljede gušterače,

- da je biopsija jetre ili ekspanzivnih tvorbi u jetri ili drugih organa invazivna metoda koja ima svoje komplikacije, a najteže komplikacije (krvarenje u trbušnu šupljinu, bilijarni peritonitis, razderotina jetre, punkcija drugih organa) razviju se u 2% slučajeva, obično u prvih tri do četiri sata, što je vrijeme preporučeno za praćenje pacijenta nakon zahvata; mortalitet kod biopsije jetre da iznosi 0,01 %,

- da se ovakva komplikacija dogodila i kod UD, iako je ta komplikacija na vrijeme prepoznata i provedene su sve adekvatne mjere liječenja,

- da su u dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještaci prof. dr. Sandra Milić i prof. dr. KD naveli da je konkretnom slučaju punkcija jetre kod pacijentice UD bila opravdani dijagnostički postupak s obzirom na njenu kliničku sliku, da se postupak izvodio pod UZV s automatskom iglom kojom se prolazi kroz kožu, mišićno tkivo, pa da se dolazi do lezije i zatim da se otpušta odnosno ispaljuje igla, koja izlazi 2 cm, da se radi o pacijentu koji nije u općoj anesteziji nego u lokalnoj pa da postoji mogućnost da se pacijent trzne odnosno malo pomakne te može doći do komplikacija i to punkcije drugog organa, perforacije ili krvarenja; metoda punkcije jetre kod koje se koristi pištolj da se koristi unazad 40 godina, da se uslijed laganog pomicanja pacijenta ili superponiranja masnog tkiva može dogoditi situacija da liječnik ne može vidjeti tih dva cm koliko igla izlazi; da se lijevi jetreni režanj nalazi blizu gušterače, a kolika je točno udaljenost u centimetrima da ovisi o svakom pacijentu; da se tvrdnja o mogućnosti komplikacije ne bazira samo na literaturi u kojoj se komplikacije opisuju već i prema dugogodišnjem iskustvu obavljanja takvih zahvata, da je dijagnostička namjera tuženika bila dijagnostička punkcija jetre a tom prilikom da je došlo i do punkcije gušterače time da je u patohistološkom nalazu navedeno da su nađene i stanice gušterače i stanice jetre, da u spisu nema zapisa o tijeku punkcije pa da se ne može znati što se konkretno događalo prilikom predmetne punkcije no iskustveno da uslijed pomicanja pacijenta ili superponiranja masnog tkiva može doći do situacije kao što je konkretna; da je vrlo teško za pretpostaviti da je liječnik krivo usmjerio pištolj tijekom zahvata jer kada se prisloni sonda UZV na trbušnu stjenku jer ono što se prvo vidi je jetra dok se gušterača nalazi retroperitonijalno i vrlo je teško dostupna punkciji preko kože trbuha zbog čega se gušterača redovito punktira transabdominalno ili endoskopski,

- da su u nalazu i mišljenju prof. dr. Josipa Škavića i prof. dr. ŽD naveli da je prilikom punkcije tvorbe lijevog režnja jetre sumnjive na tumor greškom kod pacijentice UD učinjena punkcija gušterače koja nije bila predmet dijagnostičke obrade pa da se prema tome radi o jatrogenoj ozljedi gušterače, što je imalo za posljedicu razvoj upale gušterače uz pogoršanje zdravlja i smrtnu posljedicu koja je u uzročnoj vezi s greškom učinjenom prilikom provođenja punkcije jetre obavljenoj 29. travnja 2015. u KBC Split, koji nalaz i mišljenje su ti vještaci izradili po zahtjevu tužitelja.

9. Na temelju izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u sastavu prof. dr. Sandra Milić (Katedra za internu medicinu), izv. prof. dr. PD (Katedra za kirurgiju), prof. dr. KD (Katedra za sudsku medicinu i kriminalistiku) i prof. dr. OD (Katedra za anesteziologiju, reanimatologiju, hitnu i intenzivnu medicinu), koje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručno i objektivno jer je dano na temelju medicinske dokumentacije koja se odnosu na liječenje sada pok. UD, pravilno je taj sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev jer nije bilo moguće utvrditi da bi smrtni ishod prednice tužitelja bio posljedica pogreške odnosno propusta u postupanju djelatnika tuženika u vezi s medicinskim zahvatom izvedenim kod tuženika 29. travnja 2015., jer je taj sud pravilno utvrdio da je došlo do komplikacije koja je nažalost rezultirala smrtnim ishodom.

10. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na prigovore tužitelja, izveo dokaz dopunski vještačenjem te utvrdio da je dijagnostička namjera bila punkcija jetre a tom prilikom da je došlo i do punkcije gušterače kod činjenice da je u patohistološkom nalazu navedeno da su nađene i stanice gušterače i stanice jetre, što se iskustveno može opisati da uslijed pomicanja pacijenta ili superponiranja masnog tkiva može doći do situacije kao što je konkretna, iz razloga što je vrlo teško za pretpostaviti da je liječnik krivo usmjerio pištolj tijekom zahvata kada se prisloni sonda UZV na trbušnu stjenku jer ono što se prvo vidi je jetra dok se gušterača nalazi retroperitonijalno zbog čega je teško dostupna punkciji preko kože trbuha pa se gušterača redovito punktira transabdominalno ili endoskopski, a sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, zbog čega je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o komplikacijama prilikom biopsije lijevog režnja jetre.

11. Budući da tužitelj u žalbi ponavlja da je propust tuženika što je njihova prednica preminula jer je tuženik pogrešno izveo dijagnostičku pretragu, pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka zaključio da se razlika između greške u liječenju i komplikacije definira tako da je greška u liječenju postupak liječnika koji nije u skladu sa standardima dobre medicinske prakse i koji rezultira štetnom posljedicom za pacijenta, dok je komplikacija neželjeni rezultat medicinskog postupka koji se dogodi unatoč pravilno izvedenom zahvatu i postupkom koji je bio u skladu s medicinskim standardima, pa da se komplikacije ne smatraju greškom liječnika jer se radio neželjenom ishodu zahvata koji se može dogoditi čak i kod pravilnog postupanja, a da bi se komplikacija proglasila izravnom posljedicom greške mora se dokazati uzročno-posljedična veza kroz medicinsko vještačenje, a što u konkretnom slučaju nije, već je riječ o komplikaciji, a što se ponavlja.

12. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je dijagnostički postupak opasna djelatnost pa da bi tuženik odgovarao bez obzira na krivnju za odgovoriti je tuženiku da ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća, kao pravilna, i sva utvrđenja i sve zaključke prvostupanjskog suda glede spornog pitanja odgovornosti tuženika za štetu, iz razloga što bolnica za štetu koja nastane pogrešnim liječenjem odgovara po principu krivnje, a ne po objektivnom kriteriju, pa je prvostupanjski sud, i prema ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio da je dijagnostička pretraga koji je tuženik izvršio na prednici tužitelja izvedena u skladu s pravilima struke, odnosno da nije počinjena pogreška u liječenju zbog koje je prednica tužitelja preminula, sve u skladu do sada provedenom postupku, odnosno ničim dovedenim u sumnju prihvaćenim nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka.

12.1. Dakle, navedena činjenična utvrđenja kao i zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženika nema krivnje za smrt majke tužitelja pok. UD, utemeljeni su na rezultatima provedenih dokaza, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Dakle, tužitelji ničim argumentirano ne dovode u pitanje stručni nalaz i mišljenje vještačenja Medicinskog fakulteta u Rijeci, u sastavu prof. dr. Sandra Milić (Katedra za internu medicinu), izv.prof.dr. PD (Katedra za kirurgiju), prof.dr. KD (Katedra za sudsku medicinu i kriminalistiku) i prof. dr. OD (Katedra za anesteziologiju, reanimatologiju, hitnu i intenzivnu medicinu), koji vrlo iscrpno, logično, argumentirano i stručno analiziraju tijek dijagnosticiranja zdravstvenog stanja i poduzetih mjera liječenja pok. UD kod tuženika.

13.1. Prema tom nalazu i mišljenju vještaka u ponašanju liječnika koji su liječili pok. UD nije bilo propusta, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik postupao u skladu s pravilima struke u liječenju sada pok. UD.

13.2. Vještaci su uvjerljivo i argumentirano obrazložili svoj nalaz i mišljenje i usmenim očitovanjem te se njihovo stručno mišljenje u cijelosti podudara s ostalim izvedenim dokazima u postupku, a žalbenim navodima tužitelja isto nije dovedeno u sumnju.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio prvostupanjsku odluku kojoj je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa imajući na umu sve prethodno izneseno, to ni ostali vrlo opširni žalbeni navodi tužitelja ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni navodi u žalbi kojima tužitelji osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju riječ o liječničkoj pogrešnici dostavom nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. Josipa Škavića i prof. dr. ŽD, iz razloga što sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članka 8. ZPP-a). Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

15. Okolnosti na koje se pozivaju tužitelji u svojoj žalbi, a koje se svode na njihovu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja, nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Rijeci, kao i iscrpna dopunska očitovanja u kojima je dodatno i iscrpno obrazložen nalaz i otklonjen prigovor tužitelja o postojanju liječničke pogreške te je utvrđeno da se ne radi o liječničkoj pogrešci već komplikaciji provedene pretrage, zbog čega je pravilno primijenio odredbu članka 260. ZPP-a. Pri tome, nalaz i mišljenje vještaka pribavljeni od strane stranaka izvan sudskog postupka nema dokaznu snagu sudskoga vještačkog nalaza, ali je privatna isprava koja također predstavlja valjana dokazna sredstva pa ih sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, a kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju upravo tako i postupio nije bilo ni potrebe za provođenjem novog vještačenja prema osnovanom zaključku prvostupanjskog suda.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a i članku 151. stavku 3. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

17. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić