REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1514/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ivana Ševo, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, zbog smetanje posjeda, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1682/2025-2 od 8. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Psp-52/2024-20 od 5. lipnja 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1682/2025-2 od 8. prosinca 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Psp-52/2024-20 od 5. lipnja 2025. zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP vijeće je ocijenilo da prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na tako formulirano pitanje ovisi o odlučnim okolnostima utvrđenima dokazima izvedenim tijekom tog postupka. Stoga revizijski sud na tako formulirano pitanje ne može dati odgovor koji bi imao za svrhu osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno koji bi predstavljao pravno shvaćanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Nadalje, odgovor na drugo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržan je u odredbi čl. 375. st. 2. ZPP, kojim je propisano da u obrazloženju rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
4. Budući da u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Vijeće je, u odnosu na navode predlagatelja, iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su mu pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava i to: pravo na djelotvoran pravni lijek te pravo na pravično suđenje, zajamčena odredbama čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 29. Ustava te čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencije), ocijenilo da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena navedena temeljna ljudska prava.
5.1. U odnosu na navode tuženika kojima obrazlaže povrede temeljnih prava treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih ljudskih prava na koje se ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se tiču pogrešne primjene materijalnog prava.
5.2. Što se tiče navoda predlagatelja iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo, zajamčenog čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da je tuženik na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio. Pritom činjenica da tuženik nije uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
5.3. Nadalje, u odnosu na navode tuženika valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
5.4. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tuženičine navode. Rješenja nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
