Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1107/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME  REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz OD Kovačević, Koren i partneri d.o.o., odvjetnicima u Rijeci, protiv tužene ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-314/2025-9 od 13. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-314/2025-9 od 13. ožujka 2026.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da su tužiteljice 1. HĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaka u po 1/2 idealna dijela suvlasnice nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženica dužna trpjeti da se tužiteljice na temelju ove presude u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnice predmetne nekretnine, svaka u po 1/2 idealna dijela.

II Ovlašćuju se tužiteljice da po pravomoćnosti ove presude zatraže uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena tuženice na ime tužiteljica, svake u po 1/2 idealna dijela.

III Nalaže se tuženoj ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljicama HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.807,44 EUR, u roku od 15 dana."

2.Protiv citirane presude žali se tužena iz svih zakonskih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje:ZPP). Žalbeni je prijedlog pobijanu odluku preinačiti odbijanjem zahtjeva tužiteljica i njihovim obvezivanjem na naknadu parničnih troškova tuženoj.

2.1.Tužiteljice su odgovorile na žalbu predlažući je odbiti.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su suvlasnice svaka za po ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz zahtjev tuženoj na trpljenje da se tužiteljice na temelju presude u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnice predmetnih nekretnina, svaka po ½ idealnog dijela kao i ovlaštenje tužiteljicama da po pravomoćnosti presude zatraže uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena tuženice na ime tužiteljica, svake za po ½ dijela.

5.Svoj tužbeni zahtjev tužiteljice temelje na tvrdnji da je predmetnu nekretninu, koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime tužene za cijelo, dosjelošću stekla njihova prednica, sad pok. TĆ a one nasljeđivanjem iza njezine smrti.

6.Obzirom je tužena osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljica tvrdeći kako je spornu nekretninu, pored nesporne na kojoj je izgrađena njezina kuća (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kupila od SĆ kao izvanknjižnog vlasnika i dogovorno s njim u parnici ostvarila ispravu podobnu za upis proveden u njezinu korist te je kao nesmetana vlasnica uživa, prvostupanjski je sud dokazima provedenim tijekom postupka utvrdio odlučno činjenično stanje kako će se nastavno navesti.

7.Među strankama nije bilo sporno da je tužena na svoje ime ostvarila upis prava vlasništva sporne nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk, za cijelo, na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Krku P-39/02 od 24. ožujka 2003. kojom je na tuženoj strani bila obuhvaćena i majka tužiteljica, sad pok. TĆ kao uknjižena suvlasnica po čijem prijedlogu je nakon ukidanja klauzule pravomoćnosti postupak nastavljen i u odnosu na istu odnosno tužiteljice kao njezine nasljednice, presudom istog suda P-2210/2015 od 8. rujna 2015. odbijen tužbeni zahtjev, da je tužena i sada upisana kao isključiva vlasnica za cijelo i drži u posjedu spornu nekretninu te da tužiteljice nisu zatražile predaju.

8.Prvostupanjski je sud, osim naprijed navedenih nespornih utvrđenja glede ishoda parničnih postupaka i upisa tužene u zemljišne knjige, u provedenom dokaznom postupku također utvrdio da je predmetna nekretnina u katastarskom operatu bila upisana na ime prednice tužiteljica, pok. TĆ i OĆ pok. H (njezina brata) do 2004., da je pok. TĆ bila u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od sredine 70. -tih godina prošlog stoljeća, otkada sežu sjećanja svjedoka UĆ i MĆ, pa do ulaska u posjed tužene 2001. godine, da je svjedok ŠĆ izrijekom porekao da bi nekretninu prodao tuženoj tvrdeći kako mu je osobno te iz pričanja njegovih prednika poznato da je nekretnina vlasništvo tužiteljice i da je posjed tužene osporen najkasnije 25. srpnja 2005. godine podnošenjem prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti u postupku poslovni broj P-39/02.

8.1.Nadalje je prvostupanjski sud ocjenom svih provedenih dokaza, zaključio, obzirom je prednica tužiteljica TĆ bila u poštenom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od sredine 70. -tih godina prošlog stoljeća do 2001., koje trajanje i kvalitetu posjeda tužena s osnovom nije dovela u pitanje, da je, primjenom odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZV) i čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997. te nakon toga čl. 159. ZV-a s istovjetnim pretpostavkama stjecanja vlasništva dosjelošću, vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću proteklo najkasnije sredinom 1990. -tih godina, slijedom čega da su u predmetnom slučaju u cijelosti ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje dosjelošću.

8.2.Obzirom je pravna prednica tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću, a predmetna je nekretnina u času otvaranja nasljedstva odnosno u trenutku smrti pok. TĆ (2009.) prešla na tužiteljice kao njezine univerzalne pravne slijednice po čl. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) koje su od časa otvaranja nasljedstva u tzv. nasljedničkom posjedu predmetne nekretnine, neovisno od toga što nije ušla u sastav ostavinske imovine i što nije u njihovu faktičnom posjedu (čl. 10. ZV), prvostupanjski je sud tužiteljicama pružio pravnu zaštitu prihvaćenjem tužbenog zahtjeva kao u izreci.

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužene a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9.1.Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23., 146/25.:dalje: ZPP) na koje se pazi po službenoj dužnosti, a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koje tužena ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda, protivno žalbenim navodima, nije u suprotnosti s nespornim činjenicama i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, nije nerazumljiva i kontradiktorna i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, već naprotiv sadrži detaljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji su međusobno i sa saznanjima iz provedenih dokaza suglasni te se može ispitati.

9.2.Također nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.1.u svezi s čl. 8. ZPP a.

9.3.Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP). Prema odredbi članka 220. stavak 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je provedenim dokazima utvrdio sve činjenice koje su bitne za odluku o zahtjevu tužiteljica, pri čemu je za svoju ocjenu provedenih dokaza dao dostatne i valjane razloge pa se stoga ne mogu prihvatiti kao osnovani protivni žalbeni navodi tužene.

9.4.Utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužene nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilno prihvaća i žalbeni sud jer je utemeljeno na pravilnoj i potpunoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza budući je sud ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti pri čemu je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

10.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja valjano je prvostupanjski sud ocijenio da je prednica tužiteljica sad pok. TĆ kao samostalna i savjesna posjednica predmetne nekretnine još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koju u posjedu nitko nije ometao, istu stekla dosjelošću prije stupanja u posjed i formalnog stjecanja vlasništva u korist tužene a njezinom smrću vlasništvo i nasljednički posjed su stekle tužiteljice te je valjanom primjenom materijalnog prava iz čl. 28. ZOVO-a koji se primjenjuje na temelju čl. 388. st. 2. i čl. 159. i 160. ZV-a ako eventualno rok dosijedanja nije istekao do njegova stupanja na snagu te čl. 5. i 10. ZN-a prihvatio tužbeni zahtjev.

11.Naime, u situaciji kada je prvostupanjski sud ocijenio neprihvatljivim iskaze tužene, svjedoka IĆ i svjedokinje ČĆ iz razloga navedenih pod točkom 17. i 18., iskaze svjedoka AĆ i LĆ kao bez značaja za odluku iz razloga navedenih pod točkom 19. obrazloženja, a prihvatio iskaze tužiteljice i svjedoka SĆ, UĆ, MĆ te DĆ koji su i u ranijoj parnici P-2210/15 istovjetno iskazivali, objektivnim i u bitnome suglasnim u odlučnim činjenicama glede trajanja i kvalitete posjeda prednice tužiteljica upisane kao posjednice u katastru sa OĆ (bratom) sve do 2004., da je ŠĆ odlučan u tvrdnji u oba postupka vođena između stranaka kako je prodao tuženoj nespornu nekretninu (1255) dok nije prodao predmetnu nekretninu jer nije bio njezin vlasnik niti su on ili njegovi prednici bili upisani kao posjednici, a s druge strane da se tužena poziva na kupnju te nekretnine 2001. upravo od SĆ a nakon od njega kupljene nesporne (1998.), iako je njezin suprug IĆ u postupku P-2210/2015 iskazivao o stupanju u posjed 2003., kada o kupnji predmetne nekretnine (površine 1305 m2) nema pisanog traga kao ni o isplati kupoprodajne cijene iako je površinom veća od one ranije kupljene od SĆ o čemu postoji pisana isprava, kada je posjed osporen najkasnije 25. srpnja 2005. podnošenjem prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti na presudi P-39/02 te u ponovljenom postupku P-2210/2015 tužbeni zahtjev ovdje tužene radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine odbijen u odnosu na prednicu tužiteljica te kada tužena nije dovela u pitanje odlučna činjenična utvrđenja glede poštenja (savjesnosti) prednice tužiteljica sad pok. TĆ koje se pretpostavlja ni trajanja posjeda, kao ni primjenu materijalnog prava, sve elaborirano u opsežnim i prihvatljivim razlozima prvostupanjske presude, onda je prema ranije navedenim i nastavnim obrazlaganjima, ocijeniti u potpunosti neutemeljenim žaliteljičino osporavanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude.

12.Neosnovano žaliteljica prigovara da nije uzeto u obzir kod iskaza svjedoka SĆ njegova zainteresiranost u korist tužiteljica kako bi zadržao primljeni novac, iskaza TĆ u parnici P-39/02 da je za stupanje tužene u posjed saznala upravo od SĆ koji joj je savjetovao da izjavi žalbu protiv presude kao i činjenicu da se u toj žalbi iskazivala suvlasnicom od 1/9 dijela a ne nekretnine kao cjeline i da je sud uzeo u obzir iskaze svjedoka koje je tužiteljica predložila ne cijeneći da nisu dolazili na područje predmeta spora više od 20 godina.

13.Naime, iskazi saslušanih svjedoka UĆ (rođen 1964.) i MĆ (rođen 1962.) potvrđuju njihovo osobno viđenje izvršavanja posjeda od strane prednice tužiteljica u vrijeme dok su bili djeca i išli u osnovnu školu, a iskaz svjedoka SĆ (rođen 1958.) koji cijeli život prebiva u mjestu gdje je nekretnina položena potvrđuje ne samo njegovo osobno viđenje izvršavanja posjeda od strane prednice tužiteljice već i njegova saznanja o njezinom vlasništvu prema pričanju njegovih prednika, pa se ukazuje da takvi iskazi svjedoka potvrđuju utvrđenje relevantnih činjenica o dužini trajanja i nesmetanom vršenju posjeda na cijeloj spornoj nekretnini.

14.To što je prednica tužiteljice od svjedoka SĆ saznala za zauzimanje nekretnine od strane tužene i reagirala zahtjevom za ukidanje klauzule pravomoćnosti u kojemu se nije iskazivala vlasnicom za cijelo, s osnovom ne čini upitnim činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu prvostupanjskog suda kada nije sporno da je živjela u [adresa], dakle izvan područja predmeta spora pa je logična njezina reakcija po saznanju za zauzimanje posjeda čiji izvor je bila osoba neposredni očevidac kao i što se u spomenutom zahtjevu predstavila suvlasnicom za 1/9 dijela koju činjenicu je lako mogla dokazati jer je u tom opsegu bila upisana u zemljišne knjige a zainteresiranost svjedoka SĆ, kao ni ostalih spomenutih svjedoka, ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, niti na istu s osnovom žalba ukazuje.

15.Nije u pravu tužena kada u žalbi navodi da je došlo do prekida dosijedanja u korist prednice tužiteljica prisilnim putem na temelju presude P-39/02 od 24. ožujka 2003. jer iz navedenih pravilnih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je prije toga protekao rok propisan za stjecanje dosjelošću u korist prednice tužiteljica koju su kao vlasnicu naslijedile tužiteljice.

16.Protivno žalbenim navodima odlučna činjenična utvrđenja nisu dovedena u pitanje ponavljanjem navoda o tome da je tužena predmetnu nekretninu kupila od SĆ kao izvanknjižnog vlasnika, isplatila cijenu, stupila u posjed te istu uživa od 2001., da tužiteljice nisu na očevidu znale pokazati predmetnu nekretninu, što sud nije ponovio uviđaj na licu mjesta i na istom saslušao stranke čime bi utvrdio da se tužiteljice ne nalaze u faktičnom posjedu već tužena, na koje prigovore je prvostupanjski sud odgovorio valjanim razlozima sadržanim u obrazloženju.

17.Dodatno, u odnosu na prigovor neprovođenju dokaza ponavljanjem očevida i na istom saslušanjem stranaka je navesti ne samo da su se punomoćnici stranaka na ročištu od 28. svibnja 2025. (zapisnik na list 165. do 166. spisa) suglasili sa čitanjem zapisnika o provedenim dokazima pa tako i glede očevida i ponovnog saslušanja na očevidu već i na ročištu od 2. veljače 2026. (list 176. do 180. spisa) na kojemu je zaključeno raspravljanje nisu imali prijedloga za izvođenje dokaza a inače nije sporno da je tužena u faktičnom posjedu predmeta spora na koje okolnosti stoga nije trebalo izvoditi posebne dokaze.

18.Nije odlučno ni to što tužiteljice nisu tražile predaju suposjeda ni ustale brisovnom tužbom jer upravo ovim pravnim putem ostvaruju pravnu zaštitu glede cjeline sporne nekretnine, kao ni to što nisu u faktičnom posjedu jer su smrću majke kao vlasnice predmetne nekretnine stekle nasljednički posjed (čl. 10. ZN) u kvaliteti i opsegu koji je imala njihova prednica bez obzira jesu li stupile u neposredan posjed, kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

19.U odnosu na žalbene navode o ulaganjima koja je tužena vršila u izgradnju ogradnih zidova, čišćenje od raslinja, nasipanje, zasađivanje ukrasnog grmlja i 15 čempresa te provedbu navodnjavanja a cijeni ih na vrijednost od 150.000,00 Eura, stavljajući to u korelaciju s vrijednošću spornog zemljišta koju u vrijeme navodne kupoprodaje cijeni na 20,00 DEM/m2, što smatra potvrdom da je na zakonit način ušla u posjed vršeći ulaganja s uvjerenjem da je vlasnica, odgovoriti je kako se (glede vrijednosne korelacije) radi o novoj činjenici koju sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a ne može isticati u žalbi, a inače ulaganja ne bi činila upitnim utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji je pozivajući se na rezultate postupka, posebno parnice P- 2210/2015 (početno P-39/02) osnovano zaključio kako se tužena ne može smatrati poštenom posjednicom i za to utvrđenje dao valjane razloge, pa u toj situaciji nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem iz čl. 153. ZV-a u njezinu korist, kako je osnovano zaključio i prvostupanjski sud, niti predmetna ulaganja mogu negirati osnovanost stvarnopravnog zahtjeva tužiteljica već bi, jedino u pretpostavci da se radi o nužnim troškovima bilo moguće razmatrati zahtjev za njihovu naknadu po čl. 165. ZV-a.

20.Također i prigovor da je prednica tuženih primila rješenje nadležnog ureda za katastar o promjeni posjednika upisom na ime tužene protiv kojeg nije izjavila žalbu, predstavlja novi činjenicu koju tužena nije iznosila tijekom postupka niti na tu okolnost predlagala dokaze, radi čega se u žalbenom postupku ne može iznositi (čl. 352. ZPP).

21.Protivno žalbenoj tvrdnji da je tužena stekla vlasništvo dosjelošću kao zakonita i poštena posjednica odgovoriti je kako je isti neosnovan jer i prema njezinim navodima i stranačkom iskazu, stupila je u posjed 2001. i za prava prednice tužiteljica saznala najkasnije primitkom odluke o ukidanju klauzule pravomoćnosti, a osim toga iz utvrđenja kako joj predmetnu nekretninu nije prodao ŠĆ proizlazi da nije dokazala osnov stjecanja kao ni poštenje posjeda, kako je to našao i prvostupanjski sud, a u toj situaciji nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje dosjelošću glede kvalitete ni trajanja posjeda, propisane u čl.159. st.2. i 3. ZV-a.

22.Glede žalbenih tvrdnji o kupoprodajnoj cijeni za predmetnu nekretninu koja je bila uključena u iznos od 15.000,00 DEM-a isplaćenih prodavatelju SĆ za obje kupljene nekretnine, kod nesporne činjenice da je za nespornu ([katastarska čestica]) zaključen kupoprodajni ugovor i upisana cijena-da je sporna nekretnina bila predmet pravnog posla, kako to tvrdi tužena, te kupoprodajna cijena isplaćena-i po ocjeni ovog suda zdravorazumski bi bilo zaključivati da bi o tom pravnom poslu postojala pisana isprava kao i o isplati kupoprodajne cijene, na čije postojanje se s osnovom i ne ukazuje, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud i za to dao valjane razloge koji se prihvaćaju.

23.Protivno žalbenim prigovorima, točka II. tužbenog zahtjeva odnosno izreke nije bespredmetna kao konzumirana pod točkom I. jer i prema stavu stabilne sudske prakse utemeljenom na Zaključku sa Prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.), koje prihvaća i ovaj sud, u situaciji kakva je konkretna, kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva tužiteljica stečeno na temelju zakona, preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se tužiteljice ovlašćuju ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva uz brisanje tog prava s upisanog imena tužene, nije neosnovan niti nedopušten.

24.Dosljedno, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužene valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25.Pravilna je također i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), čemu tužena ne nudi konkretnih žalbenih prigovora.

26.Ovaj sud je odbio zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka kao nepotreban (čl. 155. u svezi sa člankom 166. ZPP).

U Splitu, 27. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić