Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3020/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-249/2024-18 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P- 249/2024-18 od 16. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] i z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj: [broj] od 5. srpnja 2007. koji su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu), kojom je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, sadržana u članku 3. tog Ugovora. Ujedno je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.568,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u toj točki izreke od dospijeća do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.550,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Ujedno je rješenjem dopuštena kao svrsishodna preinaka tužbe sadržana u podnesku od 9. lipnja 2025.

2. Žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da žalbeni sud preinači presudu na način da sukladno žalbenim razlozima odbije tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno presudu ukine te predmet vrati na ponovni postupak i naloži tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka uvećane za troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka sadržana u članku 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu iznosa od 4.568,72 eura sa pripadajućim kamatama na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da su stranke 5. srpnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 60.000,00 EUR uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49%, pri čemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama;

- da je tuženik tijekom otplate kredita više puta jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, dok ugovorom nisu bili određeni egzaktni parametri, referentna stopa niti metoda izračuna temeljem kojih bi se promjena kamatne stope mogla unaprijed utvrditi ili provjeriti;

- da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, da je predmetni ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika kao tipski ugovor te da tužiteljica kao potrošač nije bila upoznata s mehanizmom promjene kamatne stope niti s kriterijima prema kojima bi banka bila ovlaštena mijenjati ugovorenu kamatnu stopu;

- da na temelju iskaza tužiteljice, iskaza saslušane svjedokinje te sadržaja ugovora i općih uvjeta poslovanja, predmetna ugovorna odredba nije bila jasna, razumljiva niti određena odnosno odrediva, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

- da prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka, razlika između iznosa plaćenih anuiteta obračunatih primjenom promijenjenih kamatnih stopa i anuiteta obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 4.568,72 EUR.

10. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica kao potrošač nije bila upoznata s kriterijima promjene kamatne stope niti joj je objašnjen mehanizam njezina određivanja, dok tuženik nije dokazao suprotno, premda je sukladno članku 96. stavku 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP/07) na njemu bio teret dokaza da se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja stava kako u konkretnom slučaju tužiteljici nisu na transparentan način objašnjeni razlozi, kriteriji i parametri promjene početno ugovorene kamatne stope, kao i odnos te promjene sa drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje proizlaze za nju uslijed promjene kamatne stope. Stoga je odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno riječ je o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer se radi o situaciji da banka, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu dužnika odnosno korisnika kredita (tužiteljice), a tužiteljica promjenu ne može predvidjeti niti može pravilnost promjene provjeriti jer nema za to nikakvih egzaktnih kriterija i parametara.

12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je ova odredba nepoštena i ništetna ugovorna odredba u smislu članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) s obzirom da je protivna odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), odnosno odredbi članka 96. ZZP/07.

13. Suprotno žalbenim navodima, okolnost što se u konkretnom slučaju radi o kreditu vezanom uz euro, a ne uz švicarski franak, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Predmet ovog spora nije valutna klauzula, već ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je bila vezana isključivo uz jednostranu odluku banke bez unaprijed određenih i transparentnih kriterija za njezinu promjenu.

14. Naime, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci banke, bez jasno određenih parametara promjenjivosti, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je protivna načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega je ništetna . Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da se pravna shvaćanja zauzeta u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 ne mogu primijeniti u ovom predmetu. Iako je predmet kolektivnog spora obuhvaćao ugovore o kreditima vezanim uz CHF, pravna shvaćanja glede nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi odnose se općenito na način ugovaranja promjenjive kamate, neovisno o valuti uz koju je kredit vezan.

15. Također nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i mogućnost jednostrane izmjene kamatne stope zbog „valjanog razloga“. Naime, predmetna ugovorna odredba nije sadržavala nikakve konkretne, jasne i objektivno provjerljive kriterije koji bi predstavljali valjani razlog za promjenu kamatne stope, niti je potrošaču omogućavala da unaprijed procijeni ekonomske posljedice takve odredbe, što je prema praksi Suda Europske unije i Vrhovnog suda Republike Hrvatske pretpostavka njezine transparentnosti i dopuštenosti.

16. Bez utjecaja su i žalbeni navodi da je tužiteljica bila upoznata s promjenjivošću kamatne stope, da je ugovor solemniziran te da je mogla postavljati pitanja ili raskinuti ugovor. Sama činjenica da je odredba formalno bila sadržana u ugovoru ne znači da je bila jasna i razumljiva u smislu članka 84. ZZP -a, jer iz ugovora nisu proizlazili kriteriji prema kojima bi prosječan potrošač mogao razumjeti način formiranja i promjene kamatne stope.

17. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetna ugovorna odredba nije bila određena niti odrediva u smislu članaka 269. i 270. ZOO, budući da je tuženik zadržao pravo jednostrano određivati visinu kamatne stope bez unaprijed ugovorenih egzaktnih kriterija.

18. Prvostupanjski sud pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka, prema kojem razlika između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 4.568,72 eura. Tuženik tijekom postupka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa sada žalbenim navodima ne može s uspjehom dovoditi u pitanje pravilnost tako utvrđene visine tražbine.

19. Neosnovano žalitelj osporava odluku o zakonskim zateznim kamatama. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporovima radi restitucije zbog ništetnih ugovornih odredbi banka kao profesionalni sudionik pravnog prometa se smatra nepoštenim stjecateljem u smislu članka 1115. ZOO-a, zbog čega zatezne kamate na pojedine iznose stečene bez osnove teku od dana svake pojedine uplate.

20. Suprotno žalbenim navodima, za zaključak o nepoštenju tuženika nije bilo potrebno posebno dokazivati subjektivnu svijest o ništetnosti, jer se od banke kao stručnjaka koji profesionalno obavlja djelatnost kreditiranja očekuje postupanje s povećanom pažnjom dobrog stručnjaka, uključujući obvezu jasnog i transparentnog informiranja potrošača o bitnim sastojcima ugovora.

21. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare restitucijskog zahtjeva, pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok restitucijskog zahtjeva iz članka 323. ZOO -a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe.

22. Pravilna je i odluka o dopuštenju preinake tužbe. Naime, tužiteljica je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uskladila visinu novčanog zahtjeva s rezultatima vještačenja, a takva preinaka tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka dopuštena je temeljem članka 190. stavka 2. ZPP -a te je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.

23. Paušalni žalbeni navodi o povredi ustavnih i konvencijskih prava tuženika nisu osnovani, jer je pobijana odluka donesena nakon provedenog kontradiktornog postupka, uz mogućnost stranaka da iznose činjenice, predlažu dokaze i očituju se o navodima protivne strane, pa tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti bilo koje drugo pravo na koje se poziva.

24. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se osporava odluka o trošku postupka. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP - a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), pri čemu je pravilno priznao trošak financijskog vještačenja kao potreban za vođenje postupka, dok žalitelj svoje tvrdnje o previsoko odmjerenim troškovima nije konkretizirao niti obrazložio.

25. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, dok je temeljem članka 380. točke 2. ZPP -a potvrđeno i rješenje o dopuštenju preinake tužbe.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP -a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić