Poslovni broj: Us I-1942/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljica pod 1. PVK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po opunomoćeniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, Jadranska 3, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka u sporu, 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/24-01/47, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 18. lipnja 2024. i rješenja tuženika KLASA: UP/II- 335-06/24-01/46, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 13. lipnja 2024.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljica pod 1. i 2. za određivanjem odgodnog učinka tužbe kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljice pobijaju zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/47, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 18. lipnja 2024. (dalje: rješenje od 18. lipnja 2024.) i rješenja tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/46, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 13. lipnja 2024. (dalje: rješenje od 13. lipnja 2024.).

2. Rješenjem od 18. lipnja 2024. točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice pod 2. izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete, Makarska, Klasa: UP/I-335-02/24-0401/0346, Urbroj: 2181/1-06-01-02/15-24- 0001 od 27. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2024.); točkom II. je odbačena žalba tužiteljice pod 1. izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2024.

3. Rješenjem od 13. lipnja 2024. točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice pod 1. izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete, Makarska, Klasa: UP/I-335-02/24-0401/0348, Urbroj: 2181/1-06-01-02/15-24- 0001 od 27. ožujka 2024. (dalje: II. prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2024.); točkom II. je odbačena žalba tužiteljice pod 2. izjavljena protiv II. prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2024.

4. Rješenjem od 27. ožujka 2024. ukinuto je rješenje KLASA: UP/I-335-02/99- 01/433, URBROJ: 2181-06/4-99-2 od 03. srpnja 1999., temeljem kojeg rješenja je tužiteljici pod 2) odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima vrste apartman u [adresa], iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljica pod 2. prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21; dalje: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti).

4.1. II. prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2024. ukinuto je rješenje KLASA: UP/I-335-02/14-01/806, URBROJ: 2181-01/04-14-3 od 7. kolovoza 2014. od temeljem kojeg rješenja je tužiteljici pod 1) odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima vrste apartman u [adresa]. iz razloga što je utvrđeno da je tužiteljica pod 1. prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

5. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tuženika tužiteljice u bitnom navode da su osporenim upravnim rješenjima povrijeđena njihova stečena prava te da je pogrešno primijenjen Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti. Ističu kako obrazloženja rješenja nisu dovoljno jasna ni obrazložena, zbog čega se njihova zakonitost ne može valjano ispitati. Navode da je sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju preuzeta zakonska obveza uzdržavanja te da su i davatelj uzdržavanja SV i korisnica uzdržavanja PV nezaposlene osobe. Budući da je pružanje ugostiteljskih usluga jedini izvor prihoda PV, ukidanje odobrenja za obavljanje djelatnosti ugrožava njezinu egzistenciju i mogućnost uzdržavanja. Smatraju da su upravna tijela bila dužna uzeti u obzir te okolnosti i obvezu uzdržavanja prije donošenja odluke. Tužiteljice tvrde da je intervencijom u njihova stečena prava povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Pozivaju se na praksu Europskog suda za ljudska prava, osobito na predmete Blečić protiv Hrvatske te A.K. i L. protiv Hrvatske, navodeći da upravna tijela nisu provela test razmjernosti niti su pravilno procijenila odnos između privatnih interesa i javnog interesa. Smatraju da SV nema stvarni pravni interes za ukidanje odobrenja, a njegov zahtjev predstavlja zloporabu prava jer ugrožava egzistenciju osobe koju je dužan uzdržavati. Smatraju da je njegovo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja propisanom Zakonom o obveznim odnosima. Tužiteljice nadalje ističu da je valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prethodno pitanje važno za rješavanje spora. Smatraju da je ugovor ništetan zbog postupanja SV koje je suprotno njegovim ugovornim i zakonskim obvezama. Najavljuju pokretanje parničnih i drugih postupaka radi utvrđenja nepostojanja ili ništetnosti ugovora, kao i radi naknade štete. Tužiteljice također smatraju da je tužiteljica pod 1., kao suvlasnica nekretnine na koju se odnosi odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga, imala status zainteresirane osobe u upravnom postupku te da nije bilo osnove za odbacivanje njezine žalbe.

5.1. Tužiteljice su u tužbi ujedno podnijele i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe navodeći da bi provedba osporenih rješenja tužiteljici pod 2. prouzročila teško popravljivu štetu jer bi ostala bez jedinog izvora prihoda, dok odgoda izvršenja ne bi bila protivna javnom interesu. Zbog toga traže da sud odobri odgodni učinak tužbe do pravomoćnog završetka postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije osnovan tužbeni navod da su osporenim rješenjima povrijeđena stečena prava tužiteljice te da je krivo primijenjen Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti. Naime, u predmetnoj upravnoj stvari radi se o ukidanju rješenja kojim je stranka stekla neko pravo kada je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, sukladno članku 130. stavku 1. točki 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a mogućnost ukidanja takvog rješenja propisana je člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u slučaju kada iznajmljivač prestane ispunjavati neki od uvjeta propisanih člankom 34. stavkom 2. toga Zakona, slijedom čega tužiteljice neosnovano navode da se radi o stečenim pravima na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s obzirom da svaki iznajmljivač može pružati navedene usluge sve dok god ispunjava propisane uvjete, što u predmetnoj upravnoj stvari više nije slučaj. Naime, s obzirom da iz zemljišnoknjižnih izvadaka od 6. kolovoza 2024., koje su same tužiteljice priložile svojoj tužbi, proizlazi da su suvlasnici nepodijeljenih nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška], FV, tužiteljica pod 1. i SV, koji se neupitno protivi da tužiteljica ondje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, to proizlazi da je imenovana tužiteljica prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Tuženik nadalje ističe da tužbeni navodi koji se odnose neispunjavanje obveza iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koje je SV preuzeo u odnosu na tužiteljicu PV, nisu od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari, s obzirom da je eventualno utvrđivanje ništetnosti predmetnog Ugovora u nadležnosti mjesno nadležnog parničnog suda, a ne u nadležnosti upravnih sudova, za što i sama tužiteljica pod 2. navodi da će podnijeti odgovarajuću tužbu Općinskom sudu u Makarskoj. Nadalje, da nije osnovan navod da je tužiteljica pod 1. suvlasnica predmetne nekretnine na koju se odnosi rješenje o odobrenju, ukinuto pobijanim rješenjem, te da je njena žalba odbačena, s obzirom da je žalba tužiteljice PVK odbijena, sve iz ranije obrazloženih razloga, dok je žalba tužiteljice PV odbačena, iz razloga što imenovanoj nije izdano predmetno rješenje o odobrenju, niti je vlasnica ili suvlasnica nekretnine u kojoj se predmetni smještajni objekti nalaze. Tuženik u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje.

7. Dana 12. ožujka 2025. tužiteljice dostavljaju podnesak u kojem navode da u privitku dostavljaju priznavanje tužbenih navoda i svih tužbenih zahtjeva od strane SV, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ u [adresa] broj OV-1924/2025 od 12. ožujka 2025.

7.1. Iz priložene javnovovjerovljene izjave SV, ovjerene po javnom bilježniku Anamariji Arapović Vranješ u [adresa] broj OV-1924/2025 od 12. ožujka 2025. razvidno je da istom SV, ovdje zainteresirana osoba, priznaje sve tužbene navode kao istinite i tužbene zahtjeve kao osnovane u upravnom sporu koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu Us I-1942/2024 te predlaže da se prihvate svi tužbeni navodi kao istiniti i tužbeni zahtjevi kao osnovani.

8. Podneskom od 3. travnja 2025. tuženik se očitovao u odnosu na navode iz podnesak tužitelja navodeći da u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i odgovora na tužbu, s obzirom da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, te jer je u vrijeme donošenja osporenih rješenja zainteresirana osoba ostala pri svome zahtjevu od 11. ožujka 2024., kojim je, kao suvlasnik nekretnine u kojoj su tužiteljice pružale ugostiteljske usluge u domaćinstvu, tražila ukidanje rješenja KLASA: UP/I -335-02/14- 01/806, URBROJ: 2181-01/04-14-3/pz od 7. kolovoza 2014. te rješenja KLASA: UP/I- 335-02/99-01/433, UBROJ: 2181-06/4-99 2 od 3. srpnja 1999. Naime, ukoliko je zainteresirana osoba izgubila interes za ostvarivanjem prava koje je zahtjevom od 11. ožujka 2024. tražila, mogla je u tijeku upravnog postupka, sukladno članku 46. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), odustati od predmetnog zahtjeva, što nije učinila. Tuženik predlaže tužiteljicama da povuku tužbu te su slobodne prvostupanjskom tijelu podnijeti novi zahtjev, odnosno zahtjeve za donošenje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini.

9. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) pozvao SV da kao zainteresirane osobe sudjeluju u sporu i dostavi odgovor na tužbu.

9.1. Zainteresirana osoba iako uredno pozvana nije dostavila odgovor na tužbu.

10. U sporu je održana rasprava 28. travnja 2026., a čime je, kao i dostavom podnesaka, dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari, a na koju nisu pristupili uredno pozvane stranke u ovom sporu te je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

11. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

11.1. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

12. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika.

14. Odredbom članka 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp- odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

15. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. tog Zakona.

16. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

17. Člankom 41. stavkom 1. ZV-a propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

17.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

18. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjima tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je predmetna nekretnina na kojoj je tužiteljicama gore citiranim rješenjima od 03. srpnja 1999. i od 7. travnja 2014., odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (adresa smještajnog objekta: [adresa]) u suvlasništvu FV za 1/6 dijela, tužiteljice pod 1. za 1/6 dijela, zainteresirane osobe SV, za 1/6 dijela i ½ dijela (zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), te da je zainteresirana osoba, kao suvlasnik predmetne nekretnine, zatražila ukidanje navedenih rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga na predmetnoj nekretnini, a radi se o poslovima koji premašuju okvir redovitog upravljanja, to je prema ocjeni ovog Suda, pravilno i zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je pozivom na odredbu članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ukinulo rješenja kojim je tužiteljicama pod 1. i pod 2. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na predmetnoj nekretnini jer ne ispunjavaju uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti s obzirom na činjenicu da suvlasnička zajednica nije razvrgnuta, a suvlasnik VV, ovdje zainteresirana osoba, je uskratio suglasnost za daljnje pružanje ugostiteljskih usluga.

20. Tužbeni navodi koji se odnose na neispunjavanje obveza iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koje je SV, ovdje zainteresirana osoba, preuzeo u odnosu na tužiteljicu pod 2., nisu od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari, s obzirom da je iz podataka spisa predmeta i to spisu priležećih izvadaka iz zemljišne knjige razvidno pravo (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini , dok eventualno utvrđivanje ništetnosti predmetnog Ugovora u nadležnosti mjesno nadležnog redovnog suda, a ne u nadležnosti ovog suda, te isto obzirom na navedeno, a suprotno tužbenim navodima, ne predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu.

21. Nadalje, ne stoje prigovori tužiteljica glede povrede stečenih prava obzirom da se u predmetnoj upravnoj stvari radi o ukidanju rješenja kojim je stranka stekla neko pravo kada je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, u skladu s člankom 130. stavkom 1. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a mogućnost ukidanja takvog rješenja propisana je gore citiranom odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u slučaju kada iznajmljivač kojem je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu prestane ispunjavati neki od uvjeta propisanih člankom 34. stavkom 2. toga Zakona. Stoga, neosnovano tužiteljice navode da se radi o stečenim pravima na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s obzirom da svaki iznajmljivač može pružati navedene usluge sve dok ispunjava za to propisane uvjete, a što u konkretnoj upravnoj stvari više nije slučaj.

22. U pogledu pozivanja tužiteljica na javnoovljerovljenu izjavu zainteresirane osobe SV, ovjerene po javnom bilježniku Anamariji Arapović Vranješ u [adresa] broj OV-1924/2025 od 12. ožujka 2025. u kojoj zainteresirana osoba priznaje sve tužbene navode i tužbeni zahtjev, a koju su izjavu tužiteljice dostavile tijekom ovog spora za navesti je da ista nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom sporu.

22.1. Ovo stoga, jer je u vrijeme donošenja osporenih rješenja zainteresirana osoba ostala pri svome zahtjevu od 11. ožujka 2024., a kojim je, kao suvlasnik nekretnine u kojoj su tužiteljice pružale ugostiteljske usluge u domaćinstvu, tražila ukidanje rješenja KLASA: UP/I-335-02/14-01/806, URBROJ: 2181-01/04-14-3/pz od 7. kolovoza 2014. te rješenja KLASA: UP/I-335-02/99-01/433, UBROJ: 2181-06/4-99 2 od 3. srpnja 1999. Pri tome, a kako to pravilno ističe i tuženik, ukoliko je zainteresirana osoba izgubila interes za ostvarivanjem prava koje je zahtjevom od 11. ožujka 2024. tražila, mogla je u tijeku upravnog postupka, sukladno članku 46. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21 ; dalje: ZUP), odustati od predmetnog zahtjeva, a što prema podacima spisa upravnog tijela zainteresirana osoba nije učinila.

23. Naposljetku, za navesti je da je pravilno osporenim rješenjem tuženika od 18. lipnja 2024. odbačena žalba tužiteljice pod 1., te je pravilno osporenim rješenjem tuženika od 13. lipnja 2024. odbačena žalba tužiteljice pod 2., obzirom da iste nisu stranke u tim upravnim postupcima.

24. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud smatra da su osporena rješenja tuženika pravilna i zakonita. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

25. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

26. Tužiteljice su također predložilo da Sud odredi odgodni učinak tužbe, te je uzimajući u obzir navode tužiteljice iz tužbe, Sud mišljenja kako tužiteljice nisu u dostatnoj mjeri dokazale niti učinile vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenih rješenja tuženika nastupila teško popravljiva šteta, zbog čega smatra kako nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe, a tim više što je tužbeni zahtjev tužiteljica odbijen kao neosnovan, a osporena rješenja tuženika ocijenjena pravilnima i zakonitima. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom I.

27. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelj ica, to je valjalo pozivom na odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 27. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužiteljicama pod 1. i 2., po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.