REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-289/2019-126

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Mostovac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Tatalović, odvjetnica ui Zagrebu, protiv I.-tuženika KONZUM plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, i II.-tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika I. i II.-tuženika, dana 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I.-tuženiku KONZUM plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, isplatiti tužiteljici ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.700,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12.500,00 eura teku od 28. travnja 2011. pa nadalje do isplate, a na iznos od 3.200,00 eura teku od 27. svibnja 2026. do isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za iznos od 1.000,00 eura zajedno sa zatraženom kamatom na taj iznos.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos kamate na dosuđeni iznos od 3.200,00 eura za period od 28. travnja 2014 do 27. svibnja 2026.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na II-tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, u cijelosti.

V. Nalaže se I.-tuženiku, KONZUM plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, da naknadi tužiteljici, ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, trošak parničnog postupka u iznosu od 9.008,49 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužiteljici ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi II.-tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 27. svibnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika te da je dana 28. travnja 2011. doživjela ozljedu na radu naletom viličara tuženika koji je vozio unatrag kojom prilikom je zadobila ozljede. Temeljem police za osiguranje – PO – osiguranje od opće odgovornosti 9900007007246 poslodavac tužiteljice je osiguranik kod II.-tuženika Triglav osiguranje. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom određenim u podnesku od 17. ožujka 2026. tužiteljica od I. -tuženika kao poslodavca, II.-tuženika kao osiguratelja I.-tuženika, potražuje za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 3.500,00 eura, za fizičke bolove 5.000,00 eura, za strah 3.000,00 eura, za naruženje 2.000,00 eura te za tuđu pomoć i njegu 3.000,00 eura, za uništene hlače, cipele i jaknu 200,00 eura, sveukupno 16.700,00 eura zajedno sa zateznom kamatom na zatražene iznose.

2. I.-tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako je točno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao i da je dana 28. travnja 2011. tužiteljica stradala. Ističe da nije odgovoran jer da se nesreća nije dogodila na radnom mjestu. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja i osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka II.-tuženik Triglav osiguranje ističe kako je I.-tuženik Mercator-H d.o.o. osiguran policom osiguranja od opće odgovornosti broj 990007007246 kod II. -tuženika, a predmetno osiguranje je sklopljeno po Općim uvjetima za osiguranje odgovornosti (PG-odg/02-10-hr) i klauzulama (Kl-odg-akon/02-10-hr; KL-odg-eko/02-0-hr), te je istim ugovorena svota osiguranja za štete na osobama u iznosu od 346.000,00 kn, kao i odbitna franšiza u iznosu od 2.535,00 kn.Prema članku 3. stavku 3. točki 9. Općih uvjeta za osiguranje odgovornosti (PG-odg/02-10-hr), koji su sustavni dio police osiguranja broj [broj police osiguranja], iz osiguranja su isključeni odštetni zahtjevi zbog šteta do kojih je došlo prilikom upotrebe radnih samohodnih strojeva za vrijeme dok su isti u pokretu. Navodi da je u predmetnom slučaju tužiteljica stradala kada je na nju naletio viličar koji se kretao vožnjom unatrag. Imajući u vidu činjenicu da je u predmetnom slučaju došlo do štete prilikom upotrebe radnog samohodnog stroja viličara koji je bio u pokretu razvidno je da je zahtjev tužiteljice isključen iz osiguranja, odnosno razvidno je da nastala šteta nije pokrivena policom osiguranja od opće odgovornosti broj 990007007246 koju je poslodavac tužiteljice sklopio kod II. -tuženika.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru UR.BR.;556-16-02-02/17-11-07 od 10. svibnja 2011. (list 5 – 10 spisa), policu za osiguranje – PO – osiguranje od opće odgovornosti broj 990007007246 (list 11 spisa) te prilozi polici (list 416 – 424 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 12 – 16 spisa), Opće uvjete za osiguranje od odgovornosti II.-tuženika (list 30 – 35 spisa), odštetni zahtjev od 6. rujna 2013. (list 36 – 37 spisa), ugovor o radu (list 42 – 43 spisa), aneksi ugovora o radu (list 44 – 50 spisa), dopis ugovora o prijenosu radnika (list 51 spisa), prijava o ozljedi na radu (list 52 – 55 spisa), e-mail od 4. listopada 2013. (list 69 spisa), obračun premije za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. – akontacija 2011. (list 71 – 77 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb od 11. ožujka 2015. (list 89 spisa), dopis HZMO-a od 24. ožujka 2015. (list 96 spisa), uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način (list 103 – 104 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po medicinskim vještacima dr. Jakša Roje, ortoped (list 120 – 121 spisa), dr. Branka Vidrih, psihijatar (list 385 spisa) te dopunsko očitovanje psihijatra dr. Vidrih (list 397 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu dipl. ing. Goranu Vidmaru (list 251 – 260 spisa) te je vještak Goran Vidmar i usmeno saslušan (list 333 – 334 spisa) te je dao i pisano očitovanje (list 336 – 337 spisa), katalog radnih mjesta (list 200 – 207 spisa), Pravilnik o zaštiti na radu (list 208 – 244 spisa), ugovor o radu (list 245 – 246 spisa), potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao (list 247 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 366 – 371 spisa), saslušani su svjedoci ŽZ (list 101 spisa), DZ (list 101 – 102 spisa), EZ (list 101 spisa), KZ (list 109 spisa) te tužiteljica.

5. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, u skladu s odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 90/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP-a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u odnosu na I.-tuženika djelomično osnovan, a u odnosu na II.-tuženika neosnovan.

6. Temeljem odredbe članka 190 ZPP-a sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem postojećeg zahtjeva kojim je tužiteljica specificirala isti nakon provođenja medicinskog vještačenja (podneskom od 17. ožujka 2026.)obzirom da je takvu preinaku ocijenio svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama a sama tužiteljica je navedenu preinaku napravila zbog naknadnih okolnosti (provedenog vještačenja kojim je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva).

7. Tijekom postupka prednik I. -tuženika MERCATOR – H d.o.o. iz [adresa], pripojen je I. -tuženiku (izvadak iz sudskog registra str. 349 – 357 spisa) te je I-.tuženik podneskom od 12. veljače 2024. uz dostavu nove punomoći preuzeo postupak.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika kao i da je dana 28. travnja 2011. dolazeći na posao doživjela ozljedu na način da je na istu naletio viličar tuženika koji se vozio unatrag kojom prilikom je tužiteljica zadobila ozljede.

9. Sporno je u odnosu na I. -tuženika da li navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu, odgovornost I. -tuženika za nastanak štetnog događaja te osnov i visina tužbenog zahtjeva. I.-tuženik je istaknuo i prigovor zastare u ovom postupku.

10. U odnosu na II.-tuženika prije svega je sporna pasivna legitimacija II. - tuženika kao osiguravatelja poslodavca.

11. Da bi raspravio prigovor promašene pasivne legitimacije sud je izvršio uvid u svu priležeću dokumentaciju, prije svega policu za osiguranje – PO – osiguranje od opće odgovornosti koju je prednik I. -tuženika sklopio s II.-tuženikom. Iz navedene police proizlazi da je osiguranje sklopljeno po uvjetima i klauzulama PG – ODG/02- 10-hr, KL – odg-akon/02-10-hr, KL – odg-eko/02-10-hr. Predmet osiguranja je odgovornost osiguranika iz registrirane djelatnosti prema trećim osobama i njihovim stvarima s pokrićem zahtjeva vlastitih djelatnika. Opći uvjeti za osiguranje odgovornosti koji predstavljaju sastavni dio navedene police što proizlazi iz poveznice navedene na prvoj stranici Općih uvjeta (PG-odg/02-10-hr) propisuju između ostalog proširenje osiguranja od odgovornosti gdje u članku 2 stavak 1 točka 1 podbroj d stoji zbog upotrebe samohodnih radnih strojeva koji funkcijski djeluju ali se ne kreću. Člankom 3 stavak 3 točka 9 propisani su razlozi isključenja osiguranja, između ostalog, zbog šteta do kojih je došlo prilikom upotrebe ili posjedovanja zrakoplova, vodenih plovila, svih vrsta te kopnenih vozila i prikolica; a radne samohodne strojeve isključenje važi samo kada su oni u pokretu. Kako iz dostavljene dokumentacije zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, prijavi o ozljedi na radu te saslušanja svih svjedoka i tužiteljice jasno proizlazi da je šteta tužiteljici nastala kretanjem viličara unazad to je jasno da je temeljem naveden police isključeno ugovoreno osiguranje isključeno, odnosno da šteta tužiteljice nije pokrivena policom osiguranja II. -tuženika. Naime, viličar u pokretu predstavlja samohodni radni stroj, a iz uvjeta za osiguranje od odgovornosti proizlazi da ukoliko se isti nalazi u pokretu, šteta nastala od takve vrste samohodnih strojeva je isključena od osiguranja. Tužiteljica tijekom postupka u nekoliko navrata ističe da je postojala dodatna polica te predlaže dostavu drugih polica osiguranja kako bi dokazala pasivnu legitimaciju. Međutim, ovdje valja primjeriti sljedeće, iz rezultata raspravljanja proizlazi da predmetni viličar nije niti bio osiguran predmetnom policom niti je bio u vlasništvu I.-tuženika već se nalazio u najmu od MLAKAR VILIČARI d.o.o. Navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kao i iz e- mail korespondencije koja se nalazi na listu 69 spisa kao i iz obračuna premije za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. koja predstavlja sastavni dio police a u kojoj nije naveden predmetni viličar. Naime, iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru sud je utvrdio da je ozljedu tužiteljici prouzročio plinski viličar proizvođača "Jungheinrich" tip: TFG316GE115ZT300 tvornički broj [tvornički broj]. Takav viličar ne nalazi se na popisu viličara koji su pokriveni osigurateljevim pokrićem. Iz svega navedenog proizlazi da II. -tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Ovdje valja reći da je navedeni prigovor promašene pasivne legitimacije II. -tuženik istaknuo već u odgovoru na tužbu danom 9. lipnja 2014. dok je prethodni postupak zaključen 2. ožujka 2015. u kojem periodu je tužiteljica imala dovoljno vremena da dostavi svu relevantnu dokumentaciju kako bi dokazala pasivnu legitimaciju II. - tuženika. , što je tužiteljica propustila učiniti. Sud u ovom postupku nije dužan dalje istraživati temeljem kojeg bi osiguranja II. -tuženik eventualno bio odgovoran i pasivno legitimiran u ovom postupku već je teret dokaza te činjenice upravo na tužiteljici koja navedenu činjenicu nije dokazala u ovom postupku. Sud primjećuje kako i I. -tuženik poslodavac tužiteljice nije dostavio sudu dokaz o postojanju drugog pokrića osiguranja a kako bi eventualno otklonio od sebe dužnost isplate nastale štete. Kako je sud utvrdio da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, nije dalje raspravljao druge navode i prigovore koje je II. -tuženik iznosio u ovom postupku.

12. U odnosu na I.-tuženika valjalo je raspraviti sljedeće.

13. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, štetni događaj dogodio se 28. travnja 2011. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 28. travnja 2014. (preslika pečata tužbe na kojem je navedeno da je omot dostavljen 28. travnja 2014.) iz čega proizlazi da nije protekao trogodišnji zastarni rok koji u smislu članka 215 i članka 230 ZOO-a.

14. Na okolnost nastanka štetnog događaja sud je saslušao svjedoke ŽZ, DZ, EZ, KZ i tužiteljicu te je izvršio uvid u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru te prijavu o ozljedi na radu. Iz navedene dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj desio u prostorijama I. -tuženika prilikom ulaska tužiteljice u radne prostorije dana 28. travnja oko 14:30 sati. Navedene prostorije predstavljaju zatvorene prostorije poslodavca, konkretno manipulativni prostor ispred prijema robe (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka i iz prijave o ozljedi na radu gdje je navedeno da je tužiteljica stradala u krugu objekta Getro Vrbani (Mercator – H d.o.o.), radi se o mjestu gdje su radnici kada bi dolazili na posao uobičajeno prolazili (iskaz ŽZ kao i iz iskaza tužiteljice koja navodi kako je krenula normalno preko porte na svoje radno mjesto). Prema mišljenju suda stradavanja radnika u prostorijama poslodavca prilikom dolaska na radno mjesto predstavlja u smislu odredbi tada važećeg Zakona o zaštiti na radu (NN broj 59/96, 94/96, 114/03, 116/08, 75/09, dalje u tekstu ZZR) ozljedu na radu. Naime, člankom 6 ZZR-a propisano je da u smislu tog Zakona pojmovi mjesta rada i radni okoliš obuhvaćaju sva mjesta i prostore pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada, iz čega proizlazi da je mjesto stradavanja tužiteljice mjesto rada u smislu odredbi ZZR-a.

15. Odredbom članka 15 ZZR-a propisano je odgovornost poslodavca koji odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti uz mogućnost oslobođenja od iste prema općim propisima obveznog prava. I.-tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Ovdje valja reći da je teret dokaza utvrđenja te činjenice na I. -tuženiku. Da bi utvrdio odgovornost I. -tuženika te raspravio prigovor isključive odgovornosti tužiteljice, odnosno njenog eventualnog doprinosa nastanku štetnog događaja, sud je izvršio uvid u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru, prijavu o ozljedi na radu, saslušao je svjedoke i tužiteljicu te je proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl ing. Gorana Vidmara kojim je zadatkom suda naloženo da se očituje na okolnost je li tuženik kao poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu, proizlazi da I. -tuženik nije postupao sukladno pravilima zaštite na radu budući da nije sukladno čl. 18. točka 5 Zakona o zaštiti na radu i čl. 21 svoga Pravilnika o zaštiti na radu u Mercatoru – H d.o.o.. osigurao putem svoje službe za zaštitu na radu da se tijekom izrade procjene opasnosti utvrdi razina rizika od nastanka ozljede kada radnici tijekom dolaska na posao prolaze pješice kroz prostor prijema i otpreme robe na kojem se istovremeno mogu kretati i viličari . Da se tijekom izrade procjene opasnosti utvrdilo da postoji navedeni rizik za nastanak ozljede, poslodavac I.-tuženik bi morao putem plana i programa mjera zaštite na radu osigurati izradu upute za sigurno kretanje radnika kroz prostor prijema i predaje robe te edukacijom i nadzorom radnici postupaju po toj uputi. Na nalaz i mišljenje vještaka I.-tuženik je uložio prigovor navodeći da je izradio uputu za siguran rad prije obavljanja poslova prijema i predaje robe na prostoru ističući da nije u posjedu iste iz razloga što je od štetnog događaja prošlo više od 9 godina te posljednjih 6 godina više ne upravlja objektom u kojem se desio štetni događaj. Smatra da je nalaz vještaka u potpunoj suprotnosti sa zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru. Predlaže provođenje dopunskog vještačenja. Radi očitovanja na prigovore I. -tuženika vještak dipl ing. Goran Vidmar usmeno je saslušan na ročištu 13. srpnja 2022. Pojasnio je da je izvršio uvid u zapisnik o inspekcijskom nadzoru kao i da se u istom ne spominje uputa za rad u prostoru prijema i predaje robe već se spominje procjena opasnosti bez tehničkih detalja koji su inače sadržani u procjeni. U odnosu na tvrdnju I.-tuženika vještak je naveo da je tužiteljica trebala koristiti ulaz sa recepcije s vanjske strane objekta jer je na tim vratima bio natpis "ulaz za djelatnike". Navodi da ako je uputa za djelatnike prilikom dolaska i odlaska s posla bila definirana smatra da poslodavac onda nije trebao dozvoliti radnicima da se kreću manipulativnim prostorom za vrijeme dok je vozilo transporta u upotrebi, što prema i mišljenju vještaka predstavlja kontradikciju. U svom pismenom očitovanju navodi da je I. - tuženik trebao dokazati da je izradio i dostavio tužiteljici prilikom njenog osposobljavanja za rad na siguran način za rad na poslovima blagajnik/prodavač sljedeće svoje dokumente o zaštiti na radu, procjenu opasnosti revizija 3 iz prosinca 2009., važeći razrađeni plan kretanja svih I. -tuženikovih radnika s odgovarajućim prometnim znakovima kroz prostor prijema i istovara robe u svom hipermarketu Mercator Vrbani što I.-tuženik prema svojim navodima ne može dokazati. Također I. - tuženik nije dostavio niti uputu za siguran rad pri obavljanju proslova prijema i predaje robe na prostoru, te zapisnik o provedbi mjera nadzora i zabrane prolaska kroz prostor prijema i istovara robe u svom hipermarketu neovlaštenim radnicima I. - tuženika i drugim neovlaštenim osobama što nije učinio.

16. Iz ovakvog provedenog dokaznog postupka sud je kao utvrdio sljedeće činjenice: tužiteljica je stradala na poslu nakon što je ušla u prostorije tuženika a koje djelomično predstavljaju manipulativni prostor za utovar i istovar robe. Prostor kojim se tužiteljica kretala prilikom zadobivanja ozljede bilo je običajno područje kretanja djelatnika tuženika prilikom dolaska na posao na svoje radno mjesto. Navedena činjenica proizlazi iz utvrđenja zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru gdje u točki , list 3 zapisnika, stoji da je prilikom dolaska na posao, krećući se manipulativnim prostorom ispred prijema robe u hipermarketu Getro Vrbani a to uobičajen put kojim radnici prolaze pri dolasku na posao i odlasku s posla, tužiteljica se teže ozlijedila. Da je navedeno bilo uobičajen put prolaska proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽZ, višeg inspektora rada, koji je proveo nadzor a koji u svom iskazu navodi da prema izjavama voditelja očevica i tužiteljice radi se o mjestu gdje su radnici kada bi dolazili na posao običajno prolazili. EZ, voditelj trgovačkog centra, u svom iskazu navodi da zna na kojem je mjestu došlo do štetnog događaja, to je mjesto na kojem se uobičajio kreću radnici te je isto tako uobičajeno da se na tom mjestu kreću i viličari. Naveo je da je to manje-više svim djelatnicima uobičajeni put da dođu do radnog mjesta.

17. U situaciji u kojoj se djelatnici tuženika kreću prostorima poslodavca uobičajenim putem tada ozljeda nastala na tom mjestu rada, pa i djelovanjem viličara, nije nešto što se može staviti na teret radniku. Naime, ukoliko je poslodavac smatrao da kretanje svojih radnika nije adekvatno te da postoji opasnost od ozljede tada je djelatnike na tu činjenicu trebao upozoriti, prije svega, voditelj, odnosno neposredno nadređena osoba. Iz rezultata raspravljanja proizlazi da takvog upozorenja nije bilo zbog čega ne postoji doprinos niti isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja a propust da takvo što učini snosi poslodavac čija je odgovornost u ovom predmetu objektivna dakle neovisna o propisanim obvezama radnika u propisanim obvezama radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Zbog navedenog sud nije posebno ulazio u prigovore i očitovanja vještačenja zaštite na radu jer navedena utvrđenja ne utječu na odgovornost tuženika kako je obrazloženo u prethodnom djelu ove presude.

18. Sud nije proveo dokaz očevidom na licu mjesta događaja jer nije sporno da je u trenutku predlaganja navedenog dokaza navedeno mjesto izmijenjeno, kao i zbog toga što su prema mišljenju ovog suda sve pravno relevantne činjenice za donošenje odluke utvrđene provedenim dokazima. Sud nije proveo dokaz niti saslušanjem predloženih svjedoke GZ i TZ, obzirom je ocijenio kako je pitanje nastanka štetnog događaja i odgovornosti I. -tuženika u dovoljnoj mjeri raspravljeno te da se navedenim iskazima ne bi utvrdile još neke dodatne pravno relevantne činjenice.

19. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Jakši Roje, ortopedu, i dr. Branki Vidrih, specijalistu. Iz nalaza i mišljenja dr. Roje proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju od 28. travnja 2011. zadobila sljedeće ozljede: udarne ozljede i natučenje sa podljevima krvi i oguljotinma kože desne potkoljenice, prijelom kosti desne potkoljenice sa pomakom, udarne ozljede i natučenje lijeve potkoljenice sa podljevima krvi i oguljotinama kože te psihički stres. Prije štetnog događaja nije bila teže bolesna niti je pretrpila bilo kakvu ozljedu potkoljenice. Ozljede koje je u štetnom događaju zadobila tužiteljica bile su svaka za sebe i u svom zbiru teška tjelesna ozljeda. Nakon adekvatno provedenog liječenja i provedene rehabilitacije zaostaju trajne posljedice.

Posljedice ozljeda smanjile su opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 20% uz potrebu ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu i radu u tom omjeru.

Otežan hod a i povremeno primjetljivo šepanje kod tužiteljice izazivaju naruženje manjeg stupnja.

Zbog zadobivenih ozljeda medicinske manipulacije i fizikalnog liječenja tužiteljica je trpila jake bolove kroz 20 dana, bolove srednjeg intenziteta kroz 45 dana te manje bolove kroz 70 dana. Kasni bolovi koji se javljaju ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je pretpila jako ali kratki primarni strah, jaki sekundarni strah trpila je tri dana, srednje jaki strah trpila je 10 dana dok su joj se manja strahovanja javljala kroz čitavo vrijeme liječenja, praktički kroz čitavo vrijeme liječenja.

Za vrijeme kućnog liječenja tužiteljica je trebala pomoć i njegu druge osobe, prva 4 mjeseca po 4 sata dnevno, 2 mjeseca po 2 sata dnevno, nakon čega je potreba tuđe pomoći i njege prestala.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Roje jer je dan jasno stručno i obrazloženo te na temelju pregleda tužiteljice i u skladu s njenom medicinskom dokumentacijom, a ni tužiteljice ni I.- tuženik nisu imali prigovara na taj nalaz.

21. Sud je proveo i psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Branki Vidrih radi utvrđenja ili otklanjaja mogućnosti zaostalih trajnih posljedica s osnova psihološkog zdravlja tužiteljice. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpila primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpila je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg 3 mjeseca po štetnom događaju. Nakon štetnog događaja kod tužiteljice nije došlo do trajnih posljedica po njeno psihičko zdravlje. Pri tome je vještakinja imala na uvid zdravstveni karton tužiteljice.

22. Člankom 1100 st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, a ukoliko nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, s tim da će se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli, straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojene s njezinom naravi i društvenom svrhu. Člankom 19. st. 1. i 2. ZOO -a propisano je da svaka pravna i fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i drugo.

23. S obzirom na opseg smanjenja životne aktivnosti i njenu trajnost (20%), u kojem omjeru će u budućnosti tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a posebice uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj ica rođena 1974., te posljedice koje trpi u vidu u vidu otežanog hoda po neravnom terenu, po stubama, po strminama uz česte bolove u nogama više sa desne strane uz brže zamaranje i iscrpljivanje, težeg spuštanja u čučanj, stajanja na prstima i na peti desnog stopala, izražene hipotrofije i hipotonije mišića desne natkoljenice , u smislu čl. 1100 ZOO-a pripada joj pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 eura.

24. S obzirom na duljinu i intenzitet fizičkih bolova (jaki bolovi 20 dana, srednji jaki bolovi 45 dana, slabi bolovi 70 dana), lokalitet ozljeda (desna i lijeva potkoljenica) te popratne tegobe u vidu imobilizacije, RTG snimanja i fizikalne terapije (rehabilitacije), ovaj sud smatra da joj u smislu čl. 1100 ZOO-a po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 eura.

25. U odnosu na naruženost tužiteljice valja reći da je vještak utvrdio da se sa prednje strane na desnoj potkoljenici od koljena prema distalno vidi dijelom keloidni postoperacijski ožiljak duži od 10 cm a na mjestu aplikacije intramedularnog čavla dok je okolina ožiljka hipoestetična a sam ožiljak je lagano bolan . Vidljivi su i manji ožiljci u prednjem i srednjem dijelu potkoljenice, a na mjestu gdje su uvedeni stabilizacijski vijci. Otežan hod i povremeno primjetljivo šepanje kod tužiteljice izazivaju naruženje manjeg stupnja povremeno vidljivo trećima (povremeno šepanje). Ovaj sud s osnova duševnih boli zbog naruženosti tužitelj ici u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a ocjenjuje da joj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura.

26. Što se tiče tuđe pomoći i njege, ista je prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici bila potrebna 4 sata dnevno kroz 4 mjeseca, potom 2 sata dnevno narednih 2 mjeseca (prema iskazu tužiteljice takvu pomoć u svakodnevnim obavezama pranju kose, higijeni, hranjenju i slično pružali su joj ukućani, odnosno kćer), dakle tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna sveukupno 600 sati. Sud je za ocjenu visine sata tuđe pomoći i njege uzeo cijene pružanja takve pomoći u trenutku presuđenja imajući u vidu prebivalište tužiteljice ([adresa]), odnosno prema neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojoj je tuđa pomoć pružena bila sposobna pružiti takvu pomoć. Ovaj sud smatra da joj pripada iznos od 3.000,00 eura (5,00 eura po satu).

27. U pogledu pretrpljenog straha sud je na prijedlog tužiteljice proveo dodatno psihijatrijsko vještačenje, prije svega radi utvrđenja zaostaju li kod tužiteljice trajne posljedice s osnova psihičkog zdravlja. Vještakinja Branka Vidrih u svom nalazu a i nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice te nakon provedenog pregleda koje je uzeta anamneza tužiteljice nije našla da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice. Pritom je ocijenila trajanje straha koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te blažeg do 3 mjeseca. Iako nalazi vještaka u pogledu kasnog straha kojeg je trpila tužiteljica odstupaju sud nije proveo usaglašavanje navedenih vještaka iz slijedećih razloga: vještak Jakša Roje pozvan u nekoliko navrata da pristupi na ročište nije se odazvao pozivu suda, sam vještak nije više ovlašteni vještak suda zbog starosti te je tijekom postupka kontaktirao sud uz napomenu da zbog činjenice da ima 98 godina ne može više vještačiti u sudskim postupcima a niti davati pisana ili usmena obrazloženja. U takvoj situaciji, a imajuć i u vidu da se radi o postupku koji traje još od 2014. godine a radi se o predmetu koji je hitne prirode, sud je ocijenio nesvrsishodnim provođenje novog vještačenja jer isto ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Pritom je za ocjenu straha uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka dr. Branke Vidrih jer se radi o osobi čija specijalizacija pokriva područje upravo ocjene dobivenog straha koji je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, a koje vještačenje je izrađeno jasno, stručno i u skladu s pravilima struke.

28. S obzirom na trajanje i intenzitet straha (primarni strah je bio jakog intenziteta i kratkotrajan (u trenutku samog događaja). Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 3 mjeseca po štetnom događaju. Ovaj sud smatra da joj u smislu čl. 1100 ZOO-a po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura dok je u preostalom dijelu valjao odbiti tužbeni zahtjev kao previsoko postavljen .

29. Tužiteljica potražuje za uništene hlače, cipele i jaknu iznos od 200,00 eura koji iznos je tužiteljici u cijelosti dosuđen. Naime, tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da su joj uslijed štetnog događaja oštećene cipele kao i da su djelatnici hitne pomoći razrezali njene hlače ta joj je jakna također pretrpjela neka oštećenja pa joj je sud u smislu odredbe članka 1089 i članka 1090 ZOO-a a imajući u vidu cijene u vrijeme donošenja ove odluke, dosudio iznos od 200,00 eura primjenom odredbe članka 223 ZPP-a.

30. Slijedom svega navedenoga, tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.500,00 eura (12.500,00 eura s osnova neimovinske štete i 3.000,00 eura s osnova imovinske nenovčane štete te 200,00 erua s osnova materijalne imovinske štete), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao previsoko postavljen (točka III/ izreke presude).

31. U odnosu na kamatu valja reći da je ista dosuđena temeljem članka 29 st. 1 i članka 1103 ZOO-a tekuća od dana podnošenja tužbe na dosuđene iznose neimovinske štete dok je kamata na dosuđene iznose imovinske štete dosuđena od dana donošenja presude imajući u vidu da je visina te štete kao i visina cijene sata određena prema okolnostima u trenutku donošenja odluke. Stoga je preostali dio zahtjeva za dosudom kamate odbijen.

32. Odluka o parničnom trošku tužiteljice u odnosu na I.-tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice, prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnji prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr 7/1), za ročište 02.03.2015. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 18.11.2015. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 07.10.2015. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 03.06.2016. – 50,00 eura (Tbr 9/5), za ročište 05.09.2016. – 50,00 eura (Tbr 9/5), za ročište 15.03.2018. – 50,00 eura (Tbr 9/5), za ročište 23.01.2019. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 04.11.2019. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 13.07.2022. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 12.02.2024. – 50,00 eura (Tbr 9/5), za ročište 24.05.2024. - 50,00 eura (Tbr 9/5), za ročište 09.02.2026. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 20.01.2026. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 17.03.2026. – 200,00 eura (Tbr 9/1), za ročište 20.03.2026.

– 500,00 eura (Tbr 9/1), podnesak od 12.12.2015. – 50,00 eura (Tbr 8/4), podnesak od 02.04.2016. – 50,00 eura (Tbr 8/4), podnesak od 16.03.2026. – 500,00 eura (Tbr 8/1), što sveukupno iznosi 6.850,00 eura što uvećano za trošak PDV -a (1.712,50 eura) iznosi 8.562,50 eura. Tužiteljica je u postupku uspjela 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva i 94 % u pogledu visine tužbenog zahtjeva, dakle njen ukupni uspjeh u sporu iznosi 97 %. Sud je tužiteljici dosudio trošak u cijelosti temeljem odredbe članka 154 st 5 ZPP. Naime, sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka ne primjenjuje isključivo aritmetički kriterij uspjeha prema visini postavljenog tužbenog zahtjeva, već cijeni i uspjeh tužiteljice po osnovi zahtjeva. Naime, tuženik je tijekom postupka osporavao, osnovanost, odgovornost, kao i činjenicu da se uopće nije radilo o ozljedi na radu, zbog čega je tužiteljica bio prisiljena voditi cjelokupan postupak radi zaštite svojih prava. Dosuđivanje razmjernih troškova u takvoj situaciji bilo bi protivno načelu pravičnosti i standardima izraženima u presudi Klauz protiv Hrvatske. Taj iznos valjalo je uvećati za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 445,99 eura (145,99 eura + 300,00 eura) pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 9.008,49 eura. Tužiteljica je oslobođena sudskih pristojbi u ovom postupku temeljem odredbe članka 11 Zakona o sudskim pristojbama. Na navedeni trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate u visini prema članku 29 stavak 2 ZOO-a. Tužiteljici nije dosuđen trošak ročišta 12. listopada 2016. jer tužiteljica nije pristupila na navedeno ročište a niti trošak od 12. srpnja 2024. jer je navedeno ročište po prijedlogu stranaka odgođeno i nije održano.

33. Odluka o parničnom trošku II.-tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 ZPP-a a sastoji8 se od troška zastupanja II. -tuženika po punomoćniku prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje prema važećoj tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika i to za zastupanje na ročištima i sastav podnesaka: ročište 02.03.2015. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 07.10.2015. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 18.11.2015. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 03.06.2016. – 50,00 eura (Tbr 9/5), ročište 12.10.2016. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 15.03.2018. – 50,00 eura (Tbr 9/5), ročište 20.09.2018. – 50,00 eura (Tbr 9/5), ročište 23.01.2019. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 04.11.2019. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 13.07.2022. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 12.02.2024. – 50,00 eura (Tbr 9/5), ročište 24.05.2024. – 50,00 eura (Tbr 95), ročište 04.12.2024. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 27.03.2025. – 50,00 eura (Tbr 9/5), ročište 20.01.2026.

– 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 09.02.2026. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 17.03.2026. – 200,00 eura (Tbr 9/1), ročište 20.03.2026. – 500,00 eura (Tbr 9/1), podnesak od 15.06.2016. – 200,00 eura (Tbr 8/1), podnesak od 19.01.2021. – 200,00 eura (Tbr 8/1), podnesak od 08.07.2025. – 200,00 eura (Tbr 8/1), podnesak od 12.03.2026. – 200,00 eura (Tbr 8/1), podnesak od 19.03.2026. – 100,00 eura (Tbr 8/3) što ukupno iznosi 3.800,00 eura što uvećano za trošak PDV -a (950,00 eura) iznosi 4.750,00 eura. Navedeni trošak valjalo je uvećati za troška predujma za očitovanje vještaka u iznosu od 50,00 eura pa ukupni trošak II. -tuženika iznosi 4.800,00 eura. II.-tuženiku nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 12. srpnja 2024. jer je navedeno ročište po prijedlogu stranaka odgođeno i nije održano.

34. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Vanda Mostovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku I.-tuženika

- punomoćniku II.-tuženika