Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-874/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Čedni Šantić, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zdenku Duvnjaku odvjetniku u Trogiru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-3349/2022-38 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika NĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-3349/2022-38 od 16. lipnja 2025. pod točkom I izreke i dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.116,66 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2025. do isplate.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika NĐ za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Utvrđuje se da je VĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], Zebice površine 3433 m2 (maslinik površine 549 m2, dvorište površine 869 m2, oranice površine 1957 m2, pomoćne zgrade, Zebice površine 9m2 i gospodarska zgrada, Zebice površine 49m2) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Novo koji je u nalazu i mišljenju vještaka Daria Blaževića br VJ 16/2024 od 6. ožujka 2024 prikazan kao lik označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A u površini od 1729m2 pa je ovlašten temeljem ove presude i geodetskog elaborata kojim će navedeni realni dio parcelacijom dobiti novu zemljišnoknjižnu oznaku izvršiti upis prava vlasništva nad novoformiranoj nekretnini na svoje ime uz izbris prava suvlasništva sa imena tuženika za ½ dijela. Nalaz i mišljenje vještaka Daria Blaževića br VJ 16/2024 od 6. ožujka 2024. sastavni je dio ove presude.
II Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u visini od 3.116,66-a eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2025 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je za više zatraženo za iznos koji prelazi iznos od 3.116,66-a pa do iznosa od 3.416,66 eur-a, dakle za iznos od 300,00 eur-a, zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan."
2. Navedenu presudu suda prvog stupnja sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška postupka kao i troška sastava žalbe od 312,50 eur.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegova vlasništva temeljem pravnog posla - provedene diobe sporne nekretnine (pobliže opisane u izreci presude) na kojoj su kao suvlasnici svaki u ½ dijela upisane stranke u ovome postupku, a za koju nekretninu tvrdi da su suvlasnici 2005. izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da je tužitelju u vlasništvo pripala zapadna polovina predmetnog zemljišta na kojoj je izgradio gospodarsku i pomoćnu zgradu, zasadio masline i od tada isključivo koristi navedeni dio nekretnine te stanuje na istoj, dok je tuženiku pripala u vlasništvo istočna polovina predmetne nekretnine.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6.1. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP, jer prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja za utvrđenjem vlasništva temeljem stvarno provedene diobe sporne nekretnine bio stvarno i mjesno nadležan temeljem odredbe čl. 56. st. 1. ZPP. Pitanje davanja ovlasti provedbe takve presude na što upire tuženik u žalbi pitanje je pravilne primjene materijalnog prava, a ne nadležnosti suda.
6.2. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 3. i 4. ZPP jer je suprotno žalbenim navodima po utvrđenju ovog suda izreka presude i obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom odredbom.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilno cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tuženika zaključio glavnu raspravu, jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, te bi nepotrebnim izvođenjem dokaza na okolnosti koje nisu pravno odlučne postupio protivno načelu ekonomičnosti.
8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako bi postupak obnove zemljišnih knjiga u kojem tužitelj nije isticao bilo kakve prigovore imao bilo kakav procesnopravni ili materijalnopravni učinak na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, jer niti prije tog postupka, a niti nakon tog postupka nije sporno suvlasništvo među strankama i suvlasnički omjeri u kojima su i upisana u zemljišnoj knjizi.
9. No, osnovano tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, utvrđujući kako je tužitelj vlasništvo na predmetnom dijelu sporne nekretnine stekao dosjelošću, ali po utvrđenju ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu je trebalo jednako odlučiti i to upravo na temelju pravne osnove koju je tužitelj naveo u činjeničnim navodima tužbe i na koju su izvedeni dokazi kojima je po utvrđenju ovog suda tužitelj dokazao da je vlasništvo stekao pravnim poslom - usmenim sporazumom o diobi s tuženikom kao drugim suvlasnikom, slijedom čega tužitelj ima pravo na razvrgnuće suvlasništva u smislu odredbe čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 – ispravak pročišćenog teksta i 52/25 - dalje: ZVDSP).
10. Iz izvedenih dokaza u postupku i iskaza samog tuženika jasno proizlazi kako je nakon zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju s njihovim prednikom s tužiteljem postao suvlasnik svaki u ½ dijela sporne nekretnine te suvlasničke omjere ne spori. Nadalje iz njegova iskaza proizlazi kako se nije protivio gradnji kuće i uređenju određenog dijela zemljišta koji je koristio tužitelj koji je tamo stalo prebivao, dok je on povremeno dolazio na svoj dio zemljišta, tu nekretninu nije obrađivao (a što jasno proizlazi i iz stanja utvrđenog očevidom u kojem je vidljivo da na dijelu na koji tužitelj ne polaže pravo postoji jedan kontejner sa zaraslim okolnim zemljištem ). Iz iskaza tuženika jasno proizlazi kako je takvo stanje među suvlasnicima bilo bez spora sve do 2022. kada je odbio provedbu ponuđenog parcelacionog elaborata od strane tužitelja u svrhu provedbe provedene diobe predmetne nekretnine i formiranja dviju zasebnih čestica sukladno suvlasničkim omjerima u samovlasništvu svakog od suvlasnika.
11. Tvrdnje tužitelja o postojanju i provedbi usmenog sporazuma s tuženikom jasno potvrđuju iskazi svjedoka CĐ, IĐ, VĐH, ZĐ koje prvostupanjski sud pravilno prihvaća kao logične i uvjerljive, pravilno ih dovodeći u vezu s iskazima samih stranaka u ovome postupku, slijedom čega su svi žalbeni navodi koje tuženik ističe s te osnove odbijeni kao neosnovani .
12. U odnosu na žalbene navode kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 160. i 161. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23 - dalje ZPU) tvrdeći kako je prethodno odluci o zahtjevu tužitelja valjalo utvrditi da li su ispunjeni propisani uvjeti za parcelaciju građevinskog zemljišta jer bez toga taj dio čestice ne može postojati kao samostalan stvar i ne može bit objekt prava vlasništva, valja odgovoriti kako su isti neosnovani jer pravo na diobu suvlasnika i upis vlasništva nakon iste nije uvjetovano pretpostavkama koje tuženik ističe u žalbi.
13. Iako sud pobijanom presudom nakon što je pravilno utvrdio vlasništvo tužitelja stečeno pravnim poslom - usmenim sporazumom o diobi s tuženikom kao drugim suvlasnikom, nepotrebno daje ovlast tuženiku u smislu odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. ZPU, da može provesti parcelacija na temelju pravomoćne presude kojom se utvrđuje njegovo pravo vlasništva. No, kako tim dijelom presude i usvajanjem dijela tužbenog zahtjeva tužitelja kojim mu se daje „ovlast za provedbu parcelacije“ prvostupanjski sud nije odredio način provođenja parcelacije (što je u nadležnosti upravnog tijela) navedeni, iako nepotrebni dio, ne čini pobijanu presudu u navedenom dijelu nezakonitom jer je sudska presuda kojom se utvrđuje pravo vlasništva tužitelja samo jedan od akata u skladu s kojim se, uz postojanje ostalih pretpostavki propisanih ZPU, provodi parcelacija u upravnom postupku pred nadležnim upravnim tijelom.
14. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
15. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
16. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je i odlučeno u izreci ove odluke (pod točkom I. izreke).
17. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan , jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).
18. U nepobijanom dijelu točke II. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 300,00 eur, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat