Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-787/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgići i partneri d.o.o., protiv tuženika Lovačko društvo „VEPAR“, OIB: 12190942847, Belišće, Vinogradci, Kralja Tomislava 59, zastupan po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici u Valpovu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1034/2020-41 od 25. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika Lovačkog društva „VEPAR“ i umješača Croatia osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1034/2020-41 od 25. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 375,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „VEPAR“ Belišće, Vinogradci, Kralja Tomislava 59, OIB: 12190942847, isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa] kod Agram banke d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 74, iznos od 1.399,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „VEPAR“ Belišće, Vinogradci, Kralja Tomislava 59, OIB: 12190942847 naknaditi tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.979,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka za sastav po punomoćniku odvjetniku podneska od 19. svibnja 2023., kao neosnovanim."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog svih žalbenih razloga. Žalbeni navodi u bitnome se svode na analizu izvedenih dokaza i osporavanje zaključka prvostupanjskog suda kako je do štete na vozilu došlo uslijed naleta na srneću divljač te tvrdnju kako tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu već je on dokazao pretpostavku iz čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) pa je stoga tužbeni zahtjev trebao biti odbijen. Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti, podredno preinačiti sukladno žalbenim razlozima.

3. Umješač pobija navedenu presudu sadržajno u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede odredaba parničnog postupka. Smatra kako tužitelj u postupku nije dokazao da je šteta nastala uslijed naleta divljači, slijedom čega osporava osnovanost odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 375,00 eur.

4. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 1.399,49 eura, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku za materijalnu štetu koja je nastala na vozilu 8. travnja 2018. prilikom naleta vozila na divljač na kolniku ceste D 34.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u pogledu glavne stvari.

9. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje:

-da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja u vrijeme štetnog događaja policom kasko osiguranja br. KO6820233108;

-da je vlasnik oštećenog vozila prijavio štetu na vozilu iz predmetnog štetnog događaja dana 22. svibnja 2018. te su izvidi štete po toj prijavi napravljeni 22. i 23. svibnja 2018.;

-da su tužitelj i vlasnik vozila oštećenog u predmetnoj nesreći sklopili Sporazum o izvansudskoj nagodbi 4. srpnja 2018. prema kojem Sporazumu se tužitelj obvezao vlasniku vozila na ime materijalne štete iz predmetnog štetnog događaja isplatiti iznos od 10.544,49 kuna ;

-da iz računa pravne osobe koja je izvršila popravak vozila proizlazi da su na predmetnom vozilu vršeni i dodatni popravci koji nisu povezani sa samom štetom, s tim da su na računu ispisom rukom napravljene korekcije koji se sve popravci i iznosi popravaka priznaju te je navedeno da se priznaje 10.544,49 kn, dok je cjelokupni iznos računa 22.431,19 kuna;

-da iz fotografija u cijelosti proizlaze oštećenja koja se nalaze na desnoj strani vozila, gledano u smjeru kretanja vozila, a koja su i navedena u tužbi, odštetnom zahtjevu i ostaloj dokumentaciji koja je uz odštetni zahtjev dostavljena prilikom prijave š tete, s tim da se na fotografijama koje su u e-spisu nalaze učitane u boji, raspoznaju i dlake koje se nalaze na oštećenim dijelovima vozila;

-da iz zapisnika o očevidu, izvješća PP Belišće, zapisnika o ispitivanju alkohola i kroki skice, proizlaze činjenice vezane za okolnost nastanka prometne nesreće, mjestu i vremenu prometne nesreće koje je tužitelj i naznačio u samoj tužbi;

- da je prometnim vještačenjem na temelju provedene prometno-tehničke analize položajne i oblikovne podudarnosti između poznatih oštećenja na osobnom automobilu i nepoznate životinje, utvrđeno da je ostvaren djelomični frontalni ulazni nalet osobnog automobila, moguće na srneću divljač (nisu konstatirane prometno-tehničke neusklađenosti koje bi isključivale tu varijantu), koja se u odnosu na osobni automobil u trenutku naleta kretala od desna prema lijevo;

- da je cijeneći širinu, karakteristika kolnika, prostora oko njega i iskaza svjedoka (vozača) HT prometni vještak utvrdio kako vozač prosječnih psiho - fizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja vozilom reagira kočenjem u vremenu 0,8 sekundi dok je vrijeme potrebno divljači za kretanje od ruba kanala do naleta na vozilo 0,6 sekundi pa vozač u takvim okolnostima ne bi mogao ni početi sa kočenjem prije naleta na divljač te je stoga nalet za vozača bio neizbježiv;

- da je iz iskaza djelatnika policije koji je došao na lice mjesta svjedoku BT utvrđeno da na mjestu nesreće nije nađeno tijelo divljači pa stoga nije niti obavijestio tuženika, da prije mjesta nesreće u smjeru Kitišanaca, a nakon raskrižja D34 s cestom koja vodi prema Belišću nalazi se prometni znak „divljač na cesti“ s dopunskom pločom, da je na desnoj strani vozila našao tragove dlaka sive boje, a kako je već ranije imao jedan sličan slučaj gdje je također zatekao sivu dlaku deblju i krutiju od dlake psa te se u tom slučaju utvrdilo da je riječ o dlaci srne, dok dlaku nije izuzimao jer u to vrijeme nije postojala obveza izuzimanja dlake;

- da je iz iskaza svjedoka HT vozača vozila utvrđeno da se kretao brzinom od oko 80 km/h te je negdje u blizini znaka koji označava mjesto Kitišanci uočio srnu koja se zaletjela prema cesti odnosno automobilu kojim je upravljao te je došlo do udara tijela srne u prednja vrata, osjetio je dva udarca jer se dvaput odbila od automobila, zaustavio se u blizini udara te je zvao policiju koja je provela očevid, niti on, a niti policijski službenik nisu pronašli tijelo srne.

10. Na žalbene navode kojima umješač osporava da bi iz izvedenih dokaza proizlazilo da je vozilo osiguranika tužitelja naletio na divljač jer tuženik nije bio obaviješten o štetnom događaju niti je izuzeta dlaka divljači, valja odgovoriti kako nije postojala obveza vozača o štetnom događaju obavijestiti tuženika ili izuzimati dlaku s vozila , dok je postojanje životinjske dlake na mjestu oštećenja vozila utvrdila službena osoba policije u opsegu svojih ovlasti koja nije našla potrebnim obavještavati tuženika o nastanku štetnog događaja te su stoga ti žalbeni navodi odbijeni kao neosnovani.

11. Na žalbene navode kako prometnim vještačenjem nije naveden niti jedna argument kako se u konkretnom slučaju nije radilo o domaćoj životinji i o vrsti iste, valja odgovoriti kako iz stanja spisa proizlazi kako niti tuženik niti umješač na nalaz i mišljenje vještaka nisu imali primjedaba, slijedom čega su žalbeni navodi da se moglo raditi i „o nekoj drugoj domaćoj životinji“ odbijeni kao paušalni i neosnovani, jer je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo jasne razloge zašto smatra da se radilo o naletu na srneću divljač, a koji nalaz i mišljenje nije u suprotnosti ni s jednim drugim od izvedenih dokaza u postupku.

12. Na žalbene navode kako nije utvrđena brzina vozila osiguranika tužitelja, nisu nađeni materijalni tragovi nesreće te da vještak nije pojasnio na koji način je vozač mogao izbjeći nesreću, valja odgovoriti kako je prometnim vještačenjem jasno utvrđeno kako vozač prosječnih psiho-fizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja vozilom reagira kočenjem u vremenu 0,8 sekundi dok je vrijeme potrebno divljači za kretanje od ruba kanala do naleta na vozilo 0,6 sekundi, pa vozač u takvim okolnostima ne bi mogao ni početi sa kočenjem prije naleta na divljač te je stoga nalet za vozača bio neizbježiv, bez obzira na brzinu kretanja njegova vozila. Stoga je i prvostupanjski sud pravilno cijenio kao životno logičan i isitnit iskaz vozača vozila kako nije stigao reagirati kočenjem u trenutku kada je ugledao srnu te je vozilo naknadno zaustavio da bi pozvao policiju, slijedom čega je i životno logično da na mjestu događaja nije bilo tragova kočenja.

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kako nije dokazano da su sva oštećenja nastala u štetnom događaju zbog kojeg se vodi ovaj postupak s obzirom na iskaz vozača koji je u svom iskazu spomenuo dvije nezgode, valja odgovoriti kako nisu osnovani jer iz iskaza navedenog svjedoka na ročištu jasno proizlazi kako se radilo o dva štetna događaja na dva različita automobila koja je koristio u službene svrhe, dok je prometnim vještačenjem jasno utvrđeno da je sva šteta koju je tužitelj isplatio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem zbog kojeg se vodi ovaj postupak.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo polazeći od odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17, dalje: ZOL), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kojom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Posljedično navedenom prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je odštetna odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti čl. 1045. st. 3. ZOO, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO, budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako u konkretnom slučaju tuženik odgovara prema načelu kauzaliteta (objektivne odgovornosti), a tužitelj je dokazao da je šteta nastala i da potječe od opasne stvari (divljači), a tuženik u postupku nije dokazao da postoje pretpostavke iz čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO temeljem kojih bi se mogao osloboditi od odgovornosti. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. čl. 963. ZOO tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju iznos isplaćen svom osiguraniku s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2018. kada je tužitelj izvršio svoju obvezu isplate prema vlasniku osiguranog vozila.

15. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže osim kroz tvrdnju da je umješač svojim radnjama uzrokovao trošak, jer je odbio izvršiti svoju regresnu obvezu prema tužitelju te je sud trebao pored tuženika i umješač solidarno obvezati na isplatu dosuđenog troška tužitelju. Na te žalbene navode valja odgovoriti kako je na isplatu regresnog iznosa obvezan samo tuženik, kako solidarnost ne proizlazi iz zakonskih odredaba, a tuženik se u ovoj parnici u pogledu eventualne svoje obveze na isplatu troška nije pozivao na ugovorenu solidarnost s umješačem, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP tuženiku naložio isplatu troška.

16. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika i umješača valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno u izreci ove presude pod točkom I.

17. Zahtjev umješača za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

18. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat