REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-1139/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja IMPORTANNE CENTAR d.o.o., OIB: 85644690123, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dennis Zovko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GIOVANNI d.o.o., [adresa], OIB: 51671862001, i dr. koje tuženike zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane glavne rasprave zaključene 22. travnja 2026., s danom objave 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andree Kurilić, Zagreb, Grižanska 6, poslovni broj Ovrv- 69909/2024 od 9. rujna 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.376,28 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos o - 229,38 eura od 3. veljače 2024. do isplate,

- 229,38 eura od 20. veljače 2024. do isplate,

- 229,38 eura od 19. ožujka 2024. do isplate,

- 229,38 eura od 19. travnja 2024. do isplate,

- 229,38 eura od 17. svibnja 2024. do isplate,

- 229,39 eura od 18. lipnja 2024. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 210,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andree Kurilić, Zagreb, Grižanska 6, poslovni broj Ovrv-69909/2024 od 9. rujna 2024. u dijelu kojima je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 275,28 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 45,88 eura od 3. veljače 2024. do isplate,

- 45,88 eura od 20. veljače 2024. do isplate,

- 45,88 eura od 19. ožujka 2024. do isplate,

- 45,88 eura od 19. travnja 2024. do isplate,

- 45,88 eura od 17. svibnja 2024. do isplate,

- 45,88 eura od 18. lipnja 2024. do isplate

i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 68.32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. rujna 2024. do isplate, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 807,29 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 6. kolovoza 2024. i javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi radi naplate tražbine u iznosu od 1.376,28 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da Importanne d.o.o., osnivač tužitelja, u zadnji 30 godina nije platio ništa na ime održavanja i pričuve za predmetnu nekretninu, a tužitelj nikada nije podnio tužbu protiv Importanne d.o.o. koji je najveći neplatiša. Navodi da su isprave na temelju kojih je SL proglašen predstavnikom suvlasnika ništetne. Navodi da upravitelj zgrade ne postupa na jednak način sa svim suvlasnicima jer je jedini osnivač tužitelja većinski vlasnik Importanne d.o.o, koji predstavlja povezano društvo s Importanne centar d.o.o. i koji selektivno provodi postupke prisilne naplate protiv odgovarajućih suvlasnika, ali ne i protiv osnivača tužitelja. Navodi da tužitelj kao upravitelj zgrade određuje različiti iznos pričuve za svakog pojedinog suvlasnika na način da pogoduje najmoprimcima u poslovnim prostorima Importanne d.o.o. i umanjuje im iznose za pričuvu samovoljnim odlukama, a manjinskim suvlasnicima i poslovnim prostorima koji nisu u vlasništvu Importanne d.o.o. uvećava pričuvu. Osporava valjanost međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju jer su sklopljeni na način da je uz pomoć prostora garaža i skladišta Importanne d.o.o. postao većinski vlasnik bez suglasnosti vlasnika oko 180 poslovnih prostora u Importanne centru. Navodi da visina pričuve nije povezana s veličinom suvlasničkih dijelova, već iznosi 6,00 – 20,00 eura, koju samovoljno određuje osnivač tužitelja, a koja visina pričuve ovisi isključivo o tome u čijem je vlasništvu poslovni prostor. Navodi i da na pričuvu nije dopušteno naplaćivati PDV, a tužitelj ga naplaćuje. Navodi da suvlasnici nemaju uvid u stanje računa na koji plaćaju pričuvu, te da im nije omogućen uvid u međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju.

3. U dokaznom postupku sud izvršio uvid u isprave u spisu.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Pogrešno tuženik smatra da je tužitelj preinačio tužbu time što je naveo drugi broj bankovnog računa na koji zahtijeva isplatu utuženog iznosa. U prijedlogu za ovrhu naznačen je račun broj [broj bankovnog računa], dok je u podnesku od 29. svibnja 2025 naznačen račun zajedničke pričuve broj [broj bankovnog računa]. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Naznaka bankovnog računa ne utječe na identitet tužbenog zahtjeva, već je to samo uputa na koji račun da se utuženi iznos plati. Činjenična osnova tužbenog zahtjeva je i dalje ista te tužitelj i dalje zahtijeva isplatu istog novčanog iznosa s iste osnove, a sama naznaka drugog bankovnog računa na koji zahtijeva isplatu ne dovodi do promjene istovjetnosti zahtjeva. Također, naznaka bankovnog račun je samo uputa na koji račun da se plati utuženi iznos, a ne sastavni dio izreke presude.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.376,28 eura sa zateznim kamatama po osnovi pričuve za zgradu u [adresa].

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 118. spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao vlasnik posebnog dijela E-102, lokal na etaži -1, oznake 90, površine 18,35 m2 upisana II-tuženica ĆL.

8. Iz međuvlasničkog ugovora od 16. travnja 2001. (list 68.-77. spisa) proizlazi da ga je potpisao suvlasnik Importanne d.o.o. kao suvlasnik čiji suvlasnički dijelovi čine 62% svih suvlasničkih dijelova nekretnine. U prilogu međuvlasničkog ugovora se nalazi popis svih suvlasničkih dijelova Importanne d.o.o. te površina svih dijelova i naznaka da se radi o 62% svih suvlasničkih dijelova.

9. Tuženik osporava veličinu suvlasničkog dijela Importanne d.o.o. navodeći da 62% suvlasničkih dijelova ima ako se pribroje i garaže kao suvlasnički dijelovi, a da bez garaža Importanne d.o.o. nema niti 40% udjela. Međutim, pogrešno tuženik smatra da garažne prostore ne treba uzimati u obzir prilikom određivanje većine suvlasničkih dijelova. I podzemne garaže su sastavni dio zgrade. Iz izvatka iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u njemu upisana nekretnina pravo građenja ispod površine dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dio građevine poslovnog i trgovačkog kompleksa podhodnik – Esplanade s podzemnom garažom. Prema tome, i u zemljišnoj knjizi je upisan poslovni i trgovački kompleks s podzemnom garažom. Podzemna garaža ne predstavlja zasebnu nekretninu, koja bi onda zahtijevala i zaseban međuvlasnički ugovor i zasebno upravljanje samo za garažne prostore. Zgrada s podzemnom garažom čini jednu cjelinu i jednu nekretninu te se prilikom određivanja veličine suvlasničkih dijelova suvlasnika koji su potpisali međuvlasnički ugovor ne mogu isključiti garažni prostori. Stoga, Importanne d.o.o. koji je potpisao suvlasnički ugovor ima suvlasnički udio koji čini 62% od svih suvlasničkih dijelova.

10. Odredbom čl. 375. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP-a) propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).

11. Odredbom čl. 375. st. 3. ZVDSP-a propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

12. Nije odlučno to što je međuvlasnički ugovor potpisao samo jedan suvlasnik. Za valjanost međuvlasničkog ugovora u smislu odredbe čl. 375. st. 1. i 3. ZVDSP- a nije odlučno to je li ga potpisao jedan ili više suvlasnika, već je odlučno samo to jesu li ga potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Ako jedan suvlasnik ima suvlasnički dio koji čini više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine tada će međuvlasnički ugovor biti valjan i obvezivati sve suvlasnika i u situaciji kada samo taj suvlasnik potpiše međuvlasnički ugovor. Stoga, neosnovano tuženik smatra da je međuvlasnički ugovor ništetan i da ne obvezuje tuženika zato što ga je potpisao samo Importanne d.o.o.

13. Čl. 7. međuvlasničkog ugovora određeno je da suvlasnici tim međuvlasničkim ugovorom povjeravaju upravljanje nekretninom trgovačkom društvu Importanne centar d.o.o.

14. Tuženikovi navodi o tome da je Importanne d.o.o. vlasnik tužitelja i da je direktor tužitelja SL stvarni vlasnik Importanne grupe ne dovode do ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju nekretninom. Ovi navodi ne predstavljaju niti jedan razlog ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju nekretninom propisan odredbama ZVDSP-a, a niti Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/97, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog međuvlasničkog ugovora. Prisilnim propisima nije zabranjeno da suvlasnik nekretnine bude osnivač društva koje upravlja nekretninom i da se s tim društvom sklopi ugovor o upravljanju, a niti bi se zbog toga radilo o ugovoru protivnom moralu. Stoga se ne radi o ništetnim ugovorima u smislu odredbe čl. 103. ZOO/91. Pri tome valja istaknuti da upravitelj zgrade ne donosi nikakve odluke o visini pričuve niti načinu plaćanja pričuve, već takve odluke donose suvlasnici koji imaju većinu suvlasničkih dijelova pa stoga pitanje tko je upravitelj zgrade nije odlučno za odluku o visini pričuve. Takvu odluku donose suvlasnici, a u konkretnom slučaju, za takvu odluku dovoljno je da ju donese Importanne d.o.o. koji ima većinu od 62% suvlasničkih dijelova bez obzira na to tko je upravitelj zgrade.

15. Neosnovano tuženik smatra da je ugovor o upravljanju sklopljen s nedopuštenom pobudom i time ništetan navodeći da je tužitelj prikazao tuženiku da će troškove održavanja plaćati prema stvarnim troškovima, a da je tužitelj tuženiku i njegovim pravnim prednicima naplaćivao odokativno određene troškove unaprijed, a ne prema stvarnim troškovima. Odredbom čl. 53. st. 1. ZOO/91 propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost. Odredbom čl. 53. st. 2. ZOO-91 propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Navodi koje iznosi tuženik ne predstavljaju nedopuštenu pobudu, odnosno pobudu koja bi bila protivna prisilnim propisima. Nadalje, suprotno tuženikovim navodima, čl. 3. st. 2. ugovora o upravljanju ugovoreno je da ugovorne strane odnosno ovdje parnične stranke, suglasno utvrđuju kako će se naknada za troškove iz čl. 3. st. 1. ugovora o plaćanju zajedničkih troškova od 31. listopada 2026. (list 153. -157. spisa), plaćati prema stvarnim troškovima. U slučaju ako je upravitelj obračunavao predmetne troškove „odokativno“ kako to tvrdi tuženik, to ne predstavlja niti jedan razlog ništetnosti ugovora o upravljanju propisan odredbama ZOO/91, pa niti nedopuštenu pobudu na koju se tuženik poziva, već bi to samo značilo da je tužitelj obračunavao troškove protivno odredbi čl. 3. st. 2. ugovora o plaćanju zajedničkih troškva, dakle, moglo bi se raditi samo o povredi ugovorne obveze, a povreda ugovorne obveze ne predstavlja razlog ništetnosti ugovora.

16. Čl. 10. st. 2. Međuvlasničkog ugovora određeno je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici i korisnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Prema tome, međuvlasničkim ugovorom je u pogledu visine zajedničke pričuve određeno da će se ona plaćati na temelju odluke suvlasnika koji imaju većinu suvlasničkih dijelova te takva odredba ugovora nije protivna prisilnim propisima ili moralu u smislu odredbe čl. 103. ZOO/91, niti postoje bilo kakvi drugi razlozi ništetnosti takve odredbe međuvlasničkog ugovora propisani odredbama ZOO/91. Dakle, međuvlasničkim ugovorom nije određeno da će visina pričuve ovisiti o tome u čijem vlasništvu je poslovni prostor pa da bi tako za poslovne prostore u vlasništvu Importanne d.o.o. bila određena manja pričuva nego za iste takve poslovne prostore u vlasništvu drugih osoba, kako to tvrdi tuženik. Stoga, ne postoji protivnost ugovora moralu i time razlog ništetnosti ugovora u smislu odredbe čl. 103. ZOO/91.

17. Nadalje, odlukom od 28. veljače 2023. (list 123. spisa) koju je donio suvlasnik Importanne d.o.o., koji ima većinu svih suvlasničkih dijelova, u točki I. određeno je da pričuva iznosi:

- 12,00 eura/m2 za glavni hall i ugostiteljsku zonu,

- 20,00 eura/m2 za ugostiteljsku zonu za pripremu hrane, spojenu na zajedničku ventilaciju,

- 10,00 eura/m2 za trgovačku zonu.

18. Odlukom od 1. siječnja 2024. (list 120. spisa) koju je donio suvlasnik Importanne d.o.o., koji ima većinu svih suvlasničkih dijelova, određeno je da se mijenja odluka od 1. ožujka 2023. na način da se briše dio točke I. odluke koji glasi: ugostiteljska zona za pripremu hrane, spojena na zajedničku ventilaciju – iznos od 20,00 eura/m2.

19. Prema tome, navedenim odlukama nije određeno da se pričuva plaća prema tome tko je vlasnik poslovnog prostora, kako to tvrdi tuženik, već prema namjeni poslovnog prostora, odnosno djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru te ne postoje razlozi ništetnosti takve odluke.

20. Tuženikovi navodi kako Importanne d.o.o. 30 godina nije platio pričuvu ne tiču se ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju, već se mogu ticati ispunjenja zakonske obveze Importanne d.o.o. da plaća pričuvu.

21. Pogrešno tužitelj smatra da z ne postoji aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku. Zajednička pričuva nije imovina upravitelja, već zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, sukladno odredbi čl. 90. st. 1. ZVDSP-a. Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP- a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Upravitelj je ovlašten pokretati postupke pred sudom za naplatu zajedničke pričuve sukladno odredbi čl. 378. st. 5. ZVDSP-a. U trenutku kada je pokrenuo ovaj sudski postupak, kao i u razdoblju na koje se odnosi utuženo potraživanje, tužitelj je bio upravitelj predmetne nekretnine. Naknadna promjena upravitelja ne oduzima aktivnu legitimaciju tužitelju jer on ne zahtijeva isplatu predmetne pričuve za sebe, već se pričuva isplaćuje na račun zajedničke pričuve i predstavlja zajedničku imovinu suvlasnika.

22. Iz računa u spisu(list 121-122, 124.-131. spisa). proizlazi da je tužitelj ispostavio sljedeće račun kojima je pozvao tuženike na plaćanje zajednički troškova objekta za lokal 90 površine 18,35 m2 po cijeni od 10,00 EUR-a što uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 229,38 EUR-a mjesečno. Budući da tužitelj iznos zajednički troškova zahtjeva za razdoblje od siječnja od lipnja 2024 sveukupni iznos troškova zajedničke pričuve iznosi 1.376,28 EUR-a.

23. Uvidom zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 118. spisa) sud je utvrdio da površina predmetnog lokala tuženika iznosi 18,35 m2. Nadalje, tuženikovo vlasništvo posebnog dijela nekretnine je neodvojivo povezano s njegovim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a tuženikov suvlasnički dio cijele nekretnine određen je upravo prema površini prostora upisanoj u zemljišnoj knjizi, dakle, 18,35 m2.

24. Sud je na temelju odluke suvlasnika od 28. veljače 2023. i 1. siječnja 2024. utvrdio da visina pričuve iznosi 10,00 eura/m2 za prostore u trgovačkoj zoni.

25. Pričuva koju je tuženik dužan platiti sukladno odredbi čl. 90. st. 2. ZVDSP-a iznosi za svaki mjesec 10,00 eura x 18,35, m2, što iznosi 183,50 eura.

26. Tuženik je dužan platiti zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koje teku od prvog dana nakon dospijeća tražbine po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Sud je utvrdio dospijeće tražbine na temelju ispostavljenih računa s obzirom na to da je čl. III. st. 2. odluke suvlasnika od 28. veljače 2023. određeno kako tražbina dospijeva u roku naznačenom na ispostavljenom računu, a da se ispostavljanje računa vrši mjesečno do petog u mjesecu za tekući mjesec.

27. U pravu je tuženik kada tvrdi da se na pričuvu ne plaća porez na dodanu vrijednost. Međuvlasničkim ugovorom i odlukama od 28. veljače 2023. i 1. siječnja 2024. nije određeno da se iznos pričuve (10,00 eura/m2) uvećava za iznos PDV-a. Odlukom od 28. veljače 2023. pod točkom I. navedeno je kako cijene u toj točki nisu iskazane s PDV-om. To, međutim, ne znači da je odlukom određeno da se iznosi pričuve iz točke I. odluke uvećavaju za iznos PDV-a, odnosno da se na njih obračunava i PDV. Navedenom odlukom to nije određeno. Pričuva je zajednička imovina svih suvlasnika sukladno odredbi čl. 90. st. 1. ZVDSP-a, a ne predstavlja pružanje usluge upravitelja ili ostalih suvlasnika tuženiku pa da bi se onda na iznos pričuve plaćao porez na dodanu vrijednost. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o porezu na vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 – dalje: ZPDV) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu, obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav i uvoz dobara. Međutim, pričuva nije ništa od toga. Pričuva ne predstavlja niti obavljanje usluge, niti isporuku i stjecanje dobara, a niti uvoz dobara. Pričuva je zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine i plaćanje pričuve je zakonska obveza svih suvlasnika. Međutim, kada uplaćuje pričuvu suvlasnik time ne plaća nikakvo obavljanje usluge ili isporuku dobara, već ispunjava zakonsku obvezu da na poseban račun zajedničke pričuve uplati pričuvu koja predstavlja zajedničku imovinu svih suvlasnika (pa i tuženika kao jednog od suvlasnika).

28. Tužiteljevi navodi kako se iz pričuve plaćaju i radovi na koje izvođači obračunavaju PDV nisu odlučni. Činjenica što su iz pričuve plaćeni određeni radovi i troškovi za koju su pružatelji tih usluga naplatili i porez na dodanu vrijednost ne znači da se porez na dodanu vrijednost obračunava i na pričuvu, odnosno ne znači da je i sama pričuva usluga na koju bi se plaćao porez na dodanu vrijednost. Dakle, iz pričuve se mogu plaćati troškovi koji uključuju i porez na dodanu vrijednost za pruženu uslugu, ali to ne znači da se na pričuvu obračunava porez na dodanu vrijednost kako to pogrešno smatra tužitelj jer pričuva ne predstavlja pružanje usluga ili isporuku dobara u smislu odredaba ZPDV-a. Plaćanje radova koji uključuju porez na dodanu vrijednost i plaćanje pričuve su dvije odvojene stvari. Kada bi se plaćao PDV na pričuvu, taj iznos PDV-a ne bi mogao niti služiti plaćanju PDV-a koji su obračunali izvođači radovi jer naplaćeni PDV ne bi mogao ostati u pričuvi pa da se onda tim iznosom podmiruje PDV koji naplaćuju izvođači radova, već PDV predstavlja prihod Državnog proračuna.

29. Nisu odlučni tužiteljevi navodi kojima se poziva na pravno mišljenje Porezne uprave. Materijalno pravo primjenjuje sud kada odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ne Porezna uprava. U prethodnim točkama ovog obrazloženja obrazloženo je zašto pričuva ne podliježe naplati poreza na dodanu vrijednost, dok pravno mišljenje Porezne uprave ne obvezuje sud.

30. Kako se na pričuvu na plaća PDV, to ne postoji tuženikova obveza na iznos pričuve od 183,50 eura mjesečno plaćati i PDV u iznosu od 45,88 eura. Stoga, tužbeni zahtjev je neosnovan u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 45,88 EUR-a za svaki mjesec utuženog razdoblja (ukupno 275,28 EUR-a).

31. Sud je odbio prijedlog obje stranke za izvođenjem knjigovodstveno financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine pričuve sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku. Visina pričuve određena je odlukom suvlasnika donesenom u skladu s međuvlasničkim ugovorom te se iznos pričuve određuje množenjem površine poslovnog prostora s iznosom po m2. Za utvrđivanje tog iznosa nije potrebno stručno znanje financijske struke, a niti je financijski vještak ovlašten tumačiti odredbe međuvlasničkog ugovora i odluke suvlasnika, već je ocjena tih isprava zadatak suda.

32. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka, svih suvlasnika predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi iz isprava u spisu. Tuženik je predložio saslušanje ukupno 122 svjedoka, suvlasnika nekretnine. Međutim, saslušanjem svjedoka ne bi se moglo promijeniti stečeno uvjerenje suda o odlučnim činjenicama. Sve činjenice mogu se utvrditi iz isprava u spisu, kako u pogledu visine pričuve, tako i pogledu tuženikovih navoda kojima ističe da je međuvlasnički ugovor ništetan, a kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja.

33. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se od tužitelja zatraži dostava svih međuvlasničkih ugovora i ugovora o upravljanju koji su do danas sklopljeni, a koji dokaz je predložio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, jer se time ne bi utvrdile odlučne činjenice. Međuvlasnički ugovor koji se odnosi na utuženo razdoblje nalazi se u spisu te eventualni naknadni ili prethodni međuvlasnički ugovori nisu važni za donošenje odluke. Tuženik pritom ne navodi koje određene činjenice bi se utvrdile tim drugim međuvlasničkim ugovorim i ugovorima o upravljanju. Tuženik je naknadno iznio činjenicu da je u tijeku postupka došlo do promjene upravitelja, ali u odnosu na dokazivanje te činjenice sam tuženik je dostavio naknadni ugovor o upravljanju te je činjenica da je došlo do promjene upravitelja i utvrđena na temelju te isprave. Tuženik ne navodi određeno koje bi se daljnje činjenice trebale utvrditi dostavom svih do danas sklopljenih međuvlasničkih ugovora i ugovora o upravljanju.

34. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se izvrši uvid u spis Pr-652/2024 na okolnost da tužitelj za svog osnivača a na štetu ostalih suvlasnika obavlja poslove čišćenja garaža, održavanja i naplate parkiranja. To, međutim, nije odlučna činjenica jer ne utječe na tuženikovu obvezu platiti pričuvu, a niti na valjanost međuvlasničkog ugovora.

35. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se izvrši uvid u spis P-7707/24 Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju jer nije bio važan za odluku. Tuženik nije određeno naveo koju konkretno ispravu predlaže kao dokaz, a da se nalazi u tom spisu. Nije dovoljno samo općenito navesti da se predlaže uvid u sve isprave u spisu jer nije zadatak suda, a niti je sud ovlašten, da umjesto stranke određuje koje bi to isprave iz nekog drugog spisa bile relevantne kao dokaz i da onda vrši uvid u te isprave, već je zadatak stranke da određeno iznese dokazni prijedlog, a to znači da određeno iznese koju konkretno ispravu iz nekog drugog spisa predlaže kao dokaz, što tuženik nije učinio.

36. Sud nije prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka P- 7707/24 jer je o pitanju ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju odlučio kao o prethodnom pitanju u ovom postupku, u okviru činjeničnih navoda koje je tuženik u prilog tvrdnji da su ugovori ništetni iznio u ovom postupku.

37. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 88,33%, a tuženik u omjeru od 11,67 % pa sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u omjeru od 76,66 %. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i određeni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

38. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Sud primjenjuje Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 52. st. 4. Tarife).

39. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, PDV prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 50,00 eura, trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 25,00 eura, što ukupno iznosi 275,00 eura, a u omjeru od 76,66% iznosi 210,81 eura.

40. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove ovršnog postupka koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose.

41. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastav podnesaka od 29. svibnja 2025., 15. prosinca 2025. i 17. ožujka 2026. . u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročište od 22. travnja 2026 u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 1.053,09 eura, što u omjeru od 76,66% iznosi 807,29 eura. U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

SUDAC

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba koja se podnosi Visokom trgovačkom sudu RH, putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi u 2 (dva) primjerka za Sud i 1 (jedan) primjerak za protivnu stranu.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun