Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-722/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 1786354217, iz Zagreba, D. T. Gavrana 11, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Nadramija i partneri, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba i ukidaju se sve provedene radnje u postupku. II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 251,33 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, br. Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008. koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 25.rujna 2009. ovrhovoditelj 01. kolovoza 2025. pokrenuo zahtjev za izravnu naplatu pred FINA-om, radi naplate tamo pripadajućeg iznosa. Odredbom čl. 223. st. 1. Zakona o obveznim odnosima da je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon predviđa kraći rok zastare. Odredbom čl. 233. st. 2. ZOO-a da je propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Odredbom čl. 241. ZOO-a da je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili utvrđenja tražbine. U konkretnom slučaju pravna osnova za izravnu naplatu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule br. Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008. koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 25. rujna 2009., a kako je ovrhovoditelj 01. kolovoza 2025. pokrenuo zahtjev za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom (FINA), dakle, po proteku više od 10 godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja što da upućuje na zaključak da je nastupila apsolutna zastara tražbine na temelju citirane zakonske odredbe, pa da se ovrha više ne može provoditi. Stoga da je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba čl. 50. st. 1. t. 5. i 11. Ovršnog zakona budući je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha u predmetnom iznosu, odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, čime da je ostvaren tužbeni razlog za pobijanje predmetnog rješenja. S obzirom da tužitelj ima pravo koje sprječava ovrhu prema čl. 55. Ovršnog zakona, predlaže da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule br. Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008. koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 25.rujna 2009. Potražuje i parnični trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, budući da je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Ne osporava da je 01. kolovoza 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008. donesenog od strane javnog bilježnika Nenski Kopić iz Pule (pravomoćno i ovršno 25. rujna 2009.). Međutim, Financijska agencija da je 04. rujna 2018. isto rješenje o ovrsi isknjižila iz Očevidnika redoslijeda naplate temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/18), kojom je propisano: „Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.“. Tuženik dalje ističe kako nije sporno da se navedena osnova za plaćanje ranije nalazila u Očevidniku temeljem ranijeg zahtjeva za naplatu od 30. rujna 2009. Odredbom čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO) da je propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara da počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, dok je odredbom st. 5. citiranog članka ZOO-a propisano kako isto vrijedi i u slučaju kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema tome, u konkretnom slučaju zastara da je prekinuta 30. rujna 2009. (prvim podnošenjem osnove za plaćanje na naplatu Financijskoj agenciji), a ponovno da je počela teći 04. kolovoza 2018. (nakon što je isknjižena od strane Financijske agencije temeljem čl. 12. ZPONS-a). Budući da je tuženik temeljem predmetne osnove za plaćanje pokrenuo novi postupak izvansudske ovrhe unutar desetogodišnjeg zastarnog roka (01. kolovoza 2025.), zastara očigledno da nije nastupila. Ovakvu argumentaciju da je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl.br. Rev 1027/2021 od 03. svibnja 2022., budući da je u bitnome naveo: - kako se izvansudska ovrha na novčanim računima ovršenika sukladno odredbama ZPONS-a provodila bez vremenskog ograničenja; - kako je zastara u prekidu kroz čitavo vrijeme u kojem se osnova za plaćanje nalazi upisana u Očevidnku redoslijeda osnova za plaćanje kod Financijske agencije; - kako eventualni nedostatak novčanih sredstava na računima ovršenika ne uzrokuje prestanak prekida zastarjevanja u slučaju izvansudske ovrhe; - kako je zastara najranije mogla ponovno početi teći stupanjem na snagu stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18), koji je uveo obvezu Financijske agencije da s prestane izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Obzirom na sve navedeno, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelju naložiti da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos troška teče od prvog dana nakon donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Tužba nije dopuštena.

4. Naime, u konkretnom je slučaju riječ, a kako to proizlazi iz sadržaja tužbe i spisa predmeta – o tome da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine kod FINA-e po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a da je ovdje tužitelj kao ovršenik u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. Ovr-600/2025 podnio na sud podnesak koji je nazvao "Prijedlog radi obustave postupka i prijedlog radi odgode ovrhe" i istaknuo prigovor zastare tražbine pozivom na odredbu čl. 233. ZOO-a kao žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) u vezi odredbe čl. 53. st. 1. OZ-a.

4.1. Odredbom čl. 284. st. 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od agencije da banci izda nalog da za iznos za koji je podređena ovrha zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim OIB [osobni identifikacijski broj]om na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka i zatražiti od tog suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, odnosno sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Upravo se na tu okolnost tužitelj poziva u tužbi u ovom predmetu. Način postupanja sa žalbom izvan roka i odluke koje sud može donijeti po takvoj žalbi, propisane su odredbom čl. 53. – 55. OZ-a.

4.2. Odredbom čl. 55. st. 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. st. 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz čl. 53. st. 2. OZ-a. Odredbom čl. 53. st. 2. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. OZ-a ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom čl. 54. st. 3. OZ-a, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu čl. 53. st. 3. OZ-a.

5. Dakle, tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u konkretnom slučaju tužitelj bi mogao podnijeti isključivo da je u ovršnom postupku koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. Ovr-600/2025 pravomoćnim rješenjem suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Bez takvog upućivanja podnošenje tužbe nije dopušteno, a iz stanja spisa proizlazi da tužitelj kao ovršenik u predmetu posl. br. Ovr-600/2025 nije upućen na pokretanje takve parnice. Naime, tužitelj se na takvo što u tužbi niti ne poziva.

6. Kako je upućivanje na parnicu pozitivna procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u konkretnom predmetu, tužba je nedopuštena i odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

7. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.

8. Tuženiku su priznati slijedeći troškovi: za sastav odgovora na tužbu 250,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa)), uvećano za materijalni trošak pribave potvrde o isknjiženu prema računu br. 374/1080001/256 (str. 10), odnosno sveukupno 251,33 eura.

U Poreču, 27. svibnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj,

2. Tuženik p.p.