Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-46/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u parničnom postupku tužitelja VENTUS - TRADE d.o.o., Đakovo, Petra Svačića 57, OIB:54002554289, kojeg zastupa punomoćnik Petar Vukasović, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika BIOPLUS d.o.o., Brodarovec, Brodarovec 52a, OIB:65150537918, u sporu male vrijednosti radi isplate, 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-1048/2025 od 1. prosinca 2025., u kojem je tuženiku BIOPLUS d.o.o., Brodarovec, Brodarovec 52a, OIB:65150537918, naloženo da tužitelju VENTUS - TRADE d.o.o., Đakovo, Petra Svačića 57, OIB:54002554289, u roku od 8 dana plati iznos od 4.631,73 eura sa zateznom kamatom koja teče na

- iznos od 907,48 eura od 07. srpnja 2024. do isplate,

- iznos od 571,36 eura od 10. srpnja 2024. do isplate,

- iznos od 322,18 eura od 26. srpnja 2024. do isplate,

- iznos od 326,54 eura od 11. kolovoza 2024. do isplate,

- iznos od 355,93 eura od 15. rujna 2024. do isplate,

- iznos od 567,90 eura od 15. prosinca 2024. do isplate,

- iznos od 92,62 eura od 25. siječnja 2025. do isplate,

- iznos od 309,41 eura od 06. ožujka 2025. do isplate,

- iznos od 447,02 eura od 05. travnja 2025. do isplate,

- iznos od 439,47 eura od 13. lipnja 2025. do isplate,

- iznos od 171,03 eura od 12. srpnja 2025. do isplate,

- iznos od 120,79 eura od 14. kolovoza 2025. do isplate,

s time da zatezna kamata teče po stopi od 12,25% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2024., po stopi od 11,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. i po stopi od 10,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa nadalje,

a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena,

kao i iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 275,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2025. pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-1048/2025 od 1. prosinca 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 8 dana plati iznos od 147,95 eura sa zateznom kamatom koja teče od 14. kolovoza 2024. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 1. prosinca 2025. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-1048/2025. Po prigovoru tuženika kao ovršenika Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu se rješenjem broj Povrv-3/2026-2 od 12. siječnja 2026. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupljen ovom Trgovačkom sudu u Varaždinu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Trgovački sud u Varaždinu je rješenjem poslovnog broja Povrv-46/2026-3 rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

2. Tužitelj kao vjerodostojnu ispravu na temelju koje je predložio donošenje rješenja o ovrsi naznačava izvadak iz poslovnih knjiga – Otvorene stavke - od 21. listopada 2025. (list 13 spisa), a iz koje isprave je vidljivo da glavnična tražbina tužitelja iznosi ukupno 4.779,68 eura. Ističe se da je navedena isprava podobna za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Napominje se da je prema izvodu naznačen ukupan iznos od 4.483,78 eura, ali da je zbrajajući iznose po svakom pojedinom računu ukupan iznos otvorenih stavki 4.779,68 eura.

3. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi ističe da vjerodostojna isprava – izvadak iz poslovnih knjiga – ne odgovara stanju u njegovom knjigovodstvu. Posebno osporava račune broj 25-300-000297 i 25-300-000515 uz tvrdnju da nije odobrio izdavanje robe po navedenim računima niti je robu zaprimio. Također navodi da vjerodostojna isprava sadrži i račune broj 25-300-000643 i 25-300- 000764 te i u odnosu na iste osporava postojanje obveze. Tuženik ističe da navedene račune nije knjižio niti je po njima koristio pravo na odbitak pretporeza te zaključuje da osporava tražbinu u ukupnom iznosu od 1.178,31 eura. U daljnjem tijeku postupka tuženik se više nije očitovao iako je na obvezu očitovanja bio upozoravan.

4. Budući da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti sud je rješenjem broj Povrv-46/2026-3 od 10. ožujka 2026. stranke upozorio na dužnost iznošenja svih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i dužnost predlaganja dokaza te i predlaganja održavanja usmene rasprave, a to sve u skladu sa čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). U istom rješenju sud je u smislu čl. 461.a st. 8. ZPP-a stranke upozorio na postupovna pravila u ovom postupku male vrijednosti koji je pisani postupak.

5. U povodu prednjeg poziva i upozorenja tužitelj se očitovao u podnesku od 6. travnja 2026. te u istome ističe da su svi računi navedeni u izvodu otvorenih stavaka zajedno sa pripadajućim otpremnicama uredno dostavljeni tuženiku te da tuženik nakon primitka nije osporavao niti jedan izdani račun niti ih je vraćao tužitelju. Tužitelj u spis dostavlja sve predmetne račune zajedno sa pripadajućim otpremnicama, dokazima o dostavi računa te e-mail korespondencijom između stranaka. Vezano za posebno osporene račune broj 25-300-000297 i 25-300-000515 tužitelj ističe da je tuženik po navedenim računima preuzeo robu te da činjenica što tuženik iste nije evidentirao u svojem knjigovodstvu ne znači da obveza ne postoji. Vezano za račune broj 25-300-000643 i 25-300-000764 tužitelj pojašnjava da su isti obuhvaćeni predmetnim izvodom otvorenih stavaka budući da je roba po navedenim računima isporučena nakon ranijeg izvoda otvorenih stavaka od 27. lipnja 2025. U dokaznom postupku tužitelj predlaže čitanje dokumentacije dostavljene u spis, saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanje svjedoka koji su preuzimali robu te pribavu podataka od Ministarstva financija – Porezne uprave o eventualnom korištenju prava na odbitak pretporeza. U konačnici predlaže održavanje na snazi platnog naloga iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

6. Navedeni podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku 8. travnja 2026. uz upozorenje iz čl. 461.a st. 7. ZPP-a, no tuženik se nije očitovao u ostavljenom roku od 15 dana.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP -a, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja većim dijelom osnovan.

8. Prema čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog s time da sud može odbiti prijedlog stranke za održavanjem ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Uz navedeno pravilo sud ponovno apostrofira da su stranke dužne svoja očitovanja u postupcima u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga dostaviti sudu u roku i na način kako je određeno u čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku ovu svoju proceduralnu obvezu izvršio, dok se tuženik nije očitovao iako je na obvezu očitovanja bio upozoren. Također, u dokaznom postupku sud je primjenjivao i procesno pravilo iz čl. 492.a ZPP-a gdje je određeno da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

9. Tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa od ukupno 4.779,68 eura zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka. Glavnični iznos tužbenog zahtjeva odnosi se na isplatu kupoprodajne cijene za isporučenu robu.

10. U dokaznom postupku sud je analizirao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to:

- vjerodostojnu ispravu – otvorene stavke, od 21. listopada 2025. (list 13 spisa),

- vjerodostojnu ispravu – otvorene stavke, od 27. lipnja 2025. i 21. listopada 2025.

(listovi 27 i 28 spisa),

- račun 297-1-2 od 20. ožujka 2025. na iznos od 447,02 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 47 do 51 spisa),

- račun 515-1-2 od 28. svibnja 2025. na iznos od 439,47 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 53 do 57 spisa),

- račun 14-1-2 od 9. siječnja 2025. na iznos od 92,62 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 58 do 61 spisa),

- račun 506-1-2 od 24. lipnja 2024. na iznos od 571,36 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 62 do 67 spisa),

- račun 163-1-2 od 18. veljače 2025. na iznos od 309,41 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 68 do 73 spisa),

- račun 764-1-2 od 29. srpnja 2025. na iznos od 120,79 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 74 do 76 spisa),

- račun 736-1-2 od 30. kolovoza 2024. na iznos od 355,93 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 77 do 81 spisa),

- račun 648-1-2 od 26. srpnja 2024. na iznos od 326,54 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 82 do 86 spisa),

- račun 643-1-2 od 26. lipnja 2025. na iznos od 171,03 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 87 do 90 spisa),

- račun 504-1-2 od 21. lipnja 2024. na iznos od 907,48 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 91 do 98 spisa),

- račun 1079-1-2 od 29. studenoga 2024. na iznos od 567,90 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 99 do 104 spisa),

- račun 598-1-2 od 10. srpnja 2024. na iznos od 322,18 eura sa pripadajućom otpremnicom i dokazom o dostavi računa putem e-maila (listovi 105 do 110 spisa),

- e-mail korespondencija (listovi 111 do 116 spisa),

- račun broj 12-1-30 od 29. srpnja 2024., odobrenje za vraćenu robu, na iznos od minus 147,95 eura (list 52 spisa).

11. Iz analize činjeničnih navoda koje prezentira tužitelj te i navoda tuženika iz prigovora ovaj sud zaključuje da između stranaka nije sporno da su se iste nalazile u ugovornom odnosu iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) – ugovor o kupoprodaji – u kojem se prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti prodavatelju cijenu. U konkretnom slučaju u ugovornom odnosu tužitelj nastupa kao prodavatelj, a tuženik kao kupac.

12. Osnovna obveza tužitelja kao prodavatelja je, dakle, tuženiku kao kupcu predati u vlasništvo određenu stvar. Tužitelj svoju tražbinu dokazuje primarno dostavom dokumentacije i to vjerodostojnom ispravom – izvodom otvorenih stavaka – računima te pripadajućim otpremnicama kao dokazom da je tuženik preuzeo robu koja je specificirana po pojedinom računu. Sud je detaljno analizirao dostavljenu dokumentaciju te sud utvrđuje da su u spis dostavljeni svi računi koji su pobrojani na predmetnoj vjerodostojnoj ispravi, a isto tako iz dostavljenih otpremnica vidljivo je da se u istima nalazi pobrojana roba koja odgovara robi specificiranoj u pojedinim računima. Budući da se na dostavljenim otpremnicama nalaze potpisi osoba koje su robu preuzele, ovaj sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je svoju osnovnu obvezu u predmetnom ugovornom odnosu izvršio odnosno sud utvrđuje da je tuženik preuzeo svu robu za koju tužitelj u ovom postupku traži isplatu kupoprodajne cijene. Navedeni zaključak dodatno proizlazi i iz dostavljene e-mail korespondencije između stranaka te dokaza o dostavi računa tuženiku.

13. Posebno se ističe da tuženik osporava dio tražbine tvrdnjom da nije odobrio izdavanje robe po računima broj 25-300-000297 i 25-300-000515 niti je robu zaprimio, međutim navedeni navodi ostali su na razini paušalnog osporavanja. Tužitelj je za navedene tražbine dostavio račune, pripadajuće otpremnice te i dokaze o dostavi računa tuženiku, dok tuženik nakon primitka podneska tužitelja nije dostavio nikakvo daljnje očitovanje niti dokaze kojima bi osporio vjerodostojnost predmetne dokumentacije. Isto tako činjenica da tuženik pojedine račune nije evidentirao u svojem knjigovodstvu ili da po njima nije koristio pravo na odbitak pretporeza sama po sebi ne znači da obveza plaćanja ne postoji, ako je roba stvarno isporučena i preuzeta, a što je u ovom postupku dokazano dostavljenom dokumentacijom.

14. S druge strane tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi platio kupoprodajnu cijenu za preuzetu robu odnosno tuženik čak niti nije dostavio svoje očitovanje nakon primitka podneska tužitelja, a koja obveza proizlazi iz već ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Nadalje, prema čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221.a ZPP -a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajuć i u vidu procesna načela iz citiranih odredbi ZPP-a, kao i iz ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP- a, razvidno je da je svaka stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih postavlja svoj zahtjev. U ovom parničnom postupku tuženik nije dokazao da bi izvršio svoju obvezu na isplatu predmetne kupoprodajne cijene.

15. Zbog svega sud predmetni tužbeni zahtjev tužitelja cijeni osnovanim odnosno tuženik je dužan platiti tražbine iz svakog pojedinog računa odnosno ukupno je tuženik dužan na ime kupoprodajne cijene platiti iznos od 4.631,73 eura te je sud održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika . Uz glavnični iznos tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu, a to njegovo pravo proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a u kojem je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, s time da prema čl. 183. st. 1. ZOO- a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Budući da predmetni ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja u svojoj naravi trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a (ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti) stopa zatezne kamate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. ZOO -a za osam postotnih poena. Vezano za dospijeće tražbine ističe se da je isto određeno u svakom pojedinom računu te tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od slijedećeg dana u odnosu na datum valute naveden u svakom pojedinom računu.

16. Sud ističe da tužitelj neosnovano potražuje jedino tražbinu koja je navedena u računu broj 12-1-30 od 29. srpnja 2024. (list 52 spisa), a to iz razloga što iz sadržaja navedenog računa proizlazi da je račun izdan kao odobrenje za vraćenu robu te su i iznosi u istome navedeni sa predznakom minus. Uz taj račun nije priložena odgovarajuća otpremnica niti dokaz o uručenju te sud zaključuje da se u navedenom računu nalazi roba koju je tuženik kao kupac vratio tužitelju kao prodavatelju pa se shodno tome za taj iznos tuženik ne može teretiti. Zbog toga sud je u izreci presude djelomično ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika i to za iznos od 147,95 eura te i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Završno sud ističe da nije bilo potrebe za održavanjem ročišta niti izvođenjem personalnih dokaza koje je predložio tužitelj. Naime, odlučne činjenice u ovom postupku utvrđene su na temelju opsežne materijalne dokumentacije dostavljene u spis i to računa, otpremnica, dokaza o dostavi računa i e-mail korespondencije između stranaka. Budući da je tuženik nakon primitka podneska tužitelja ostao potpuno pasivan te nije osporio vjerodostojnost dostavljene dokumentacije niti dostavio protudokaze, ovaj sud zaključuje da se pravično vođenje postupka moglo osigurati bez održavanja ročišta i bez saslušanja stranaka i svjedoka u smislu čl. 461.a st. 4. ZPP - a. Isto tako sud ponovno apostrofira da se u postupku pred trgovačkim sudovima odlučne činjenice, u pravilu, utvrđuju na temelju isprava u smislu čl. 492.a ZPP-a.

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. i 5. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka odnosno sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku (osim za neznatni dio, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi) razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika (vrijednost predmeta spora iznosi 4.779,68 eura):

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21, 18/22 i 154/22 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) u iznosu od 25,00 eura (uključen PDV),

- sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV),

odnosno sumarno je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 275,00 eura koji je dosuđen tužitelju u izreci i to kao održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos troškova u ovršnoj fazi od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

U Varaždinu 27. svibnja 2026.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, (e-Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- tuženik