Poslovni broj P Ob-1082/2025-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mariu Samardžiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Pećarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Lazić, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ŠRŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici KRŽ MR iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu te sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Dubrava (dalje: HZSR), OIB:52966791065, radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice te punomoćnice tuženika, a u odsutnosti HZSR-a i posebne skrbnice, dana 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mlt. dijete ŠRŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će sa majkom ŠR OIB: [osobni identifikacijski broj], na njezinoj adresi.

II. Osobni odnosi oca KR OIB: [osobni identifikacijski broj] s mlt. ŠRŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] se zabranjuju.

III. Majka ŠR OIB: [osobni identifikacijski broj] samostalno će vršiti roditeljsku skrb nad mldb. ŠRŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na djetetovo zdravlje, razvoj, njegu, zaštitu, odgoj i obrazovanje, upis i ispis djeteta iz vrtića i škole i drugih obrazovnih ustanova, određivanje mjesta djetetovog stanovanja, prijavu prebivališta i boravišta, upravljati djetetovom imovinom i zastupati dijete u zaštiti njegovih ostalih osobnih i imovinskih prava i interesa.

IV. Nalaže se tuženiku SR OIB: [osobni identifikacijski broj] za uzdržavanje maloljetnog djeteta ŠRŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.787,00 eura u roku od 15 dana te se nalaže tuženiku SR OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta ŠRŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 400,00 eura počevši od podnošenja tužbe 05. rujna 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na način da dospjele obroke plati odjednom, a buduće obroke najkasnije do 20.–tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zatezne kamate koje se obračunavaju na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke ŠR OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je 05. rujna 2025. podnijela tužbu u kojoj navodi da zbog teško i trajno poremećenih odnosa i nasilja koje je tuženi vršio nad tužiteljicom i djetetom prestala je izvanbračna zajednica stranaka. Stranke ne stanuju zajedno a maloljetno dijete stanuje s majkom na adresi [adresa]. Zbog teško i trajno poremećenog odnosa roditelja, ovaj sud dana 14. srpnja 2025. donio je privremenu mjeru pod brojem R1 Ob-1071/2025 kojom je sudio da će mlt. ŠRŽ stanovati s majkom ŠR, na adresi njezina stanovanja. Osobni odnosi oca KR s mlt. ŠRŽ se zabranjuju. Tuženi je obavezan plaćati uzdržavanje za dijete u iznosu od 300,00 EUR počevši od 14. srpnja 2025. pa nadalje. Privremena mjera navedenog sadržaja donesena je zbog neadekvatne roditeljske skrbi oca nad djetetom, očevih psihičkih karakteristika koje ga onemogućavaju da adekvatno skrbi o djetetu te zbog pojačane konzumacije kokaina i alkohola. Tuženi je osuđen za nasilje u obitelji. Od dana donošenja privremene mjere na strani oca nisu se promijenile okolnosti zbog kojih bi mogla biti donesena drugačija presuda u odnosu na stanovanje djeteta i osobne odnose s ocem. Od prestanka faktične izvanbračne zajednice roditeljska komunikacija nije moguća. Tuženi ne skrbi o djetetu i ne prepoznaje njegove potrebe i interese. Tuženi nije suradljiv roditelj i ne može odvojiti partnerski od roditeljskog odnosa čime nanosi štetu djetetu. Zbog navedenog nije moguće da roditelji zajednički i sporazumno vrše roditeljsku skrb. Prilikom odlučivanja o podnesenom prijedlogu sud se je dužan rukovoditi načelom zaštite najboljeg interesa djece. Sud treba prepoznati radnje i postupke stranaka koji su protivni tom cilju te ih spriječiti. Osnovno načelo Konvencije o pravima djeteta (New York, 20. studenoga 1989) propisano je da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna tijela ili zakonodavna vlast, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Prilikom donošenja odluke koja će utjecati na neko dijete i proces donošenja odluke mora sadržavati procjenu mogućeg utjecaja (pozitivnog ili negativnog) te odluke na dijete na koje se odnosi. Kada izvršavanje prava roditelja da žive s djetetom i o istom skrbe predstavlja istovremeno i opasnost za dijete tj. ugrozu tjelesnog, duševnog integriteta djeteta, tada prilikom donošenja odluka obiteljskopravne zaštite prvenstvo treba dati pravu djeteta na život i zdravlje te sigurnost i odgoj. Pred Zavodom za socijalni rad proveden je postupak obveznog savjetovanja. Stranke nisu sklopile plan zajedničke roditeljske skrbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu na ročištu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Rješenjem ovog suda od 10. listopada 2025. mlt. djetetu ŠRŽ je imenovana posebna skrbnica KRŽ, dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo.

4. Rješenjem ovog suda posl.br. R1 Ob-1082/2025-24 od 20. ožujka 2026. donesena je privremena mjera kojom se majci ŠR za mlt. dijete IR Mužeka dopušta samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi na način da će samostalno izabrati vrtić koji će dijete pohađati, te će samostalno i bez odobrenja oca djeteta izvršiti sve potrebne radnje i upisati dijete u vrtić na području Grada Zaprešića.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, izveo je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika, djetetu nije omogućeno izražavanje mišljenja zbog niske kronološke dobi (manje od dvije godine) te je izvršen uvid u mišljenje i prijedlog HZSR-a. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika pribavljanjem zdravstvenog kartona tužiteljice radi dokazivanja njene depresije, budući da tuženik nije podnio protutužbu kojom bi tražio da mlt. dijete stanuje s njim, pa je taj dokazni prijedlog ocijenjen nesvrsishodnim.

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje: ObZ) tužbeni zahtjev je ocjenjen osnovanim, pri čemu sud nije vezan zahtjevima stranaka u uređenju roditeljske skrbi, osobnim odnosima djeteta s roditeljem i uzdržavanju mlt. djeteta.

7. Uvidom u izvadak iz matice rođenih utvrđeno je da su stranke roditelji mlt. djeteta ŠRŽ rođenoga **.**.2024.

8. Uvidom u rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-1071/2025-21 od 14. srpnja 2025. utvrđeno je da je privremenom mjerom odlučeno kako će mlt. ŠRŽ stanovati s majkom ŠR na adresi njezina stanovanja, osobni odnosi oca s mlt. djetetom su zabranjeni te je tuženiku određeno uzdržavanje za dijete u iznosu od 300,00 eura počevši od 14. srpnja 2025. pa nadalje.

9. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Kv-263/2025-31 od 30. listopada 2025. utvrđeno je da su izrečene mjere opreza tuženiku i to zabrane približavanja tužiteljici i održavanja bilo kakve neizravne ili izravne veze zamijenjene istražnim zatvorom.

10. Uvidom u psihiologijsko vještačenje od 20. siječnja 2026. sudskog vještaka Inge Tonković za potrebe kaznenog postupka kod Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-421/2025 utvrđeno je da kod tuženika rezultati cjelokupnog psihologijskog ispitivanja pokazuju da se radi o osobi slabije prosječnog općeg intelektualnog funkcioniranja, s poremećajem ličnosti s dissocijalnim karakteristikama. Emocionalno nestabilan, nezreo, impulzivan, slabe kontrole agresivnosti. Egocentričan, bez empatije, neodgovoran, sa slabo usvojenim moralnim normama. Izrazito odbacuje svaki autoritet zbog čega upada u profesionalne i interpersonalne konflikte praćene agresivnim ispadima. Buntovan i asocijalan, narcisoidan, s precijenjenim idejama o sebi. Postoji sklonost zlouporabi alkohola i/ili droga. Razdražljiv, niske tolerancije na frustraciju koja rezultira agresivnošću i nasiljem. Kada nema pogodne objekte na kojima bi iskalio svoju hostilnost, može reagirati suicidom, alkoholnim abuzusom ili psihosomatskom reakcijom. Rezultati ispitivanja uporabe i problema s alkoholom i /ili drogama pokazuju da negira uporabu aktualno i ranije u životu, ali su rezultati nevalidni zbog disimulativnog odgovaranja i ne odgovaraju anamnestičkim podacima dobivenim u intervjuu i medicinskoj dokumentaciji.

11. Uvidom u psihijatrijsko vještačenje od 26. siječnja 2026. sudskog vještaka Lane Mužinić Marinić za potrebe kaznenog postupka kod Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-421/2025 utvrđeno je da je tuženik osoba kod koje je dijagnosticiran dissocijalni poremećaj ličnosti. Prisutna su i emocionalno nestabilna i narcistična obilježja u strukturi ličnosti. Kod ispitanika je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu i štetna uporaba kokaina. Slabije je prosječnog općeg intelektualnog funkcioniranja. U vrijeme ostvarenja obilježja kaznenih djela, ispitanikovo shvaćanje svojeg postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom bila je smanjena. Nije riječ o bitno smanjenoj ubrojivosti. Preporučeno je izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana.

12. Uvidom u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K -81/2026-11 od 13. ožujka 2026. utvrđeno je da je tuženik osuđen na kaznu zatvora zbog nepridržavanja mjera opreza izrečenih u odnosu na ovdje tužiteljicu.

13. Uvidom u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-421/2025-52 od 12. veljače 2026. utvrđeno je da je ovdje tuženik osuđen zbog obiteljskog nasilja prema ovdje tužiteljici počinjenog u periodu od lipnja 2024. do 15. travnja 2025. te mu je izrečena mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice na 5 godina te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana.

14. Iz mišljenja i prijedloga HZSR-a od 13. siječnja 2026. proizlazi da je sastavljeno temeljem razgovora s roditeljima, obavljenih terenskih izvida, temeljem uvida u dokumentaciju i redovnog rada s obitelji. U tvrđeno je da je odnos među roditeljima trajno i duboko narušen, postoji osnovana sumnja da je otac učestalo vršio nasilje prema majci u prisutnosti djeteta kao i za vrijeme kada je bila trudna. Također, istoj je učestalo prijetio da će ubiti sebe, nju i dijete što je vidljivo iz dokumentacije kojom raspolaže ovaj Područni ured. Otac je i kazneno osuđivan za prijetnje prema majci te mu je određena sigurnosna mjera obveznog uključivanja u psihosocijalni tretman. Također, otac ovom Uredu nije dostavio nalaze testiranja na psihoaktivne tvari i alkohol od kolovoza 2025., iako je na isto bio više puta upućivan. S ocem ĆR su u ovom Uredu u više navrata provođeni savjetodavni razgovori te su mu u više navrata date jasne upute koje su njegove dužnosti kao roditelja i o potrebi uključivanja u psihijatrijski tretman, savjetodavni tretman i redovno odlaženje na testiranja na psihoaktivne tvari i alkohol. Otac po niti jednoj uputi od strane stručnog tima ovog Ureda nije postupao. Također je odbio i potpisati Plan i program mjere obiteljsko-pravne zaštite. Prema saznanjima ovog Ureda otac i nadalje učestalo konzumira alkohol, što objavljuje na društvenim mrežama te postoji i sumnja da konzumira i psihoaktivne tvari. Obzirom na isto, predstavlja sigurnosni rizik za dijete. Procjena stručnog tima je da je potrebno da otac jednom tjedno odlazi na testiranja na psihoaktivne tvari i alkohol, a obzirom na povijest ovisnosti o istom, njegovoj dijagnozi i aktualna saznanja da i nadalje konzumira alkohol. Mišljenja su da je otac izrazito manipulativnog ponašanja te izrazito nekritičan prema vlastitom ponašanju, ne preuzima odgovornost za sebe i vlastito ponašanje. Od 14. srpnja 2025. od kada je Općinski građanski sud u Zagrebu donio odluku o roditeljskoj skrbi i iznosu uzdržavanja, a kasnije istu odluku potvrdio i Županijski sud u Bjelovaru, otac nije uplatio nije jedan iznos uzdržavanja za dijete. Otac ne preuzima svoj dio odgovornosti u problemima koji su doveli do uključivanja službe socijalne skrbi u obitelj, nije samokritičan i ne pokazuju odgovornost prema djetetu, ne prihvaća stručnu pomoć. Ne postoji jasna motiviranost oca za promjenu nepovoljne situacije, ne ustraje u aktivnostima koje povećavaju dobrobit djece. Ne pokazuje odgovarajuće razumijevanje za razvojne potrebe djeteta i nije osjetljiv na potrebe djeteta. S obzirom na njihove ograničene osobne i emocionalne resurse, otac nije u mogućnosti djetetu osigurati stabilno, sigurno i poticajno okruženje. Slijedom svega prethodno navedenog, mišljenja su da je, u odnosu na uređivanje roditeljske skrbi, djetetu potrebno osigurati zadovoljavanje temeljnih razvojnih potreba za sigurnošću i stabilnošću. Obzirom na utvrđene i prisutne rizične okolnosti na strani oca i nisku kronološku dob djeteta predlažu da dijete mlt. ŠRŽ stanuje s majkom ŠR, a da se osobni odnosi s ocem ĆR i nadalje zabrane. Mišljenja su da je potrebno oca obvezati na uključivanje u psihosocijalni/psihijatrijski tretman i redovno testiranje na psihoaktivne tvari i alkohol jednom tjedno. Ovaj Ured se obvezuje pratiti prilike u obitelji i pratiti redovno izvršavanje prethodno navedenih obveza oca KR te ukoliko se utvrdi da su rizici na strani oca smanjeni, potrebno je razmotriti ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom pod nadzorom stručne osobe. Također suglasni su s prijedlogom majke ŠR da ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ŠRŽ, a obzirom da su mišljenja da je isto u najboljem interesu djeteta.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se slaže se sa svime što je napisao HZSR, te obzirom da je dijete u neurološkoj obradi i razvojnim terapijama da mu se osigura stabilnost, predvidivost i mirna rutina, jer dijete ima posebne poteškoće s kojima se treba raditi. Moli sud da ga zaštiti u svakom mogućem smislu. U zadnjih godinu dana tuženik nije pokazao nikakav interes za dobrobit djeteta svojim postupcima, nije postupio po uputama Zavoda, nije se uključio u psihosocijalni tretman, ne testira se, ne plaća uzdržavanje, ne ide na liječenje. Sve što je Zavod preporučio ništa nije ispunio od toga. Učestalo joj onemogućuje kao majci skrb nad djetetom te i dalje radi kaznena djela. U najmu je stana te za najamninu plaća 350,00 EUR, režijski troškovi su joj 120,00 EUR, za prehranu djeteta mjesečno troši 350,00 EUR, odnosno 300,00 EUR plus sokovi i dodaci od 50,00 EUR, odjeća je oko 50,00 -60,00 EUR mjesečno, razne igračke i edukativne knjige 50,00 EUR mjesečno, dijete ide na plivanje što košta 70,00 EUR, benzin za troškove za pregled u Zagrebu oko 50,00 EUR mjesečno za fizikalne terapije i preglede, parking u 1. zoni je 13,00 EUR, jednokratni troškovi a koje raščlanjuje na mjesečnoj razini ortoza sa doznakom 160,00 EUR što se mijenja jednom u 4 -5 mjeseci, druga bez doznake 628,00 EUR, ortopedske cipele se mijenjaju svaka 4 mjeseca i na doznaku se mogu dobiti jednom godišnje, a kad nije na doznaku košta 300,00 EUR, ortopedske šlape nemaju doznaku i koštaju 50,00 EUR. Privatni pregledi kardiologa i ortopeda su 120,00 i 60,00 EUR jer je to trebala što prije radi reda čekanja. Na mjesečnoj razini dodaci prehrani su 40,00 -50,00 EUR, a odnosi se na obloge nakon cijepljenja, gel za zubiće, dodaci za poboljšanje apetita, pasta za zube koja košta 9,00 EUR. Trenutno je na dopustu radi njege djeteta te prima 830,00 EUR, dijete prima inkluzivni dodatak u iznosu od 430,00 EUR, te dječji doplatak u iznosu od 39,00 EUR, a ubuduće će imati troškove za dječji vrtić i to ako ga uspije upisati u gradski vrtić u iznosu od 80,00 EUR, a ako ne vrtić košta 400,00 EUR.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi da se ne protivi da dijete stanuje s majkom. Ne slaže se sa navodima Zavoda kako nije surađivao te da se ne testira. Oni su ga slali na testiranje prvo u bolnice koje to ne rade koje rade sa psihijatrom ,a onda su ga slali u KBC Rebro gdje su mu rekli da ne rade testove. Nije istina da se nije testirao, je i ima za to dokaze koje će dostaviti u spis jer prije nije mogao zbog zatvora. Dijete nije vidio 11 mjeseci i smatra da dijete mora imati oba roditelja te traži da mu se omogući viđanje djeteta pod nadzorom. Tužiteljica ga je tražila da plati trošak za udlage za dijete, a tražio ju je da mu dostavi račun te mu ga nije dostavila te nije to platio. Trenutno je nezaposlen jer je izašao iz istražnog zatvora i u pregovorima je s ugostiteljskim objektom za početak rada. Nema u vlasništvu nekretnina ni pokretnina. Tražio je promjenu socijalne radnice jer smatra da su pristrani samo jednoj strani. Nije točno da tužiteljica nije imala psihičkih problema prije njega jer u njenom zdravstvenom kartonu postoji da se liječila još 2023. radi teško depresivnog stanja. Nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje zbog istražnog zatvora, ali ne bježi od odgovornosti da plati. Traži viđanje s djetetom uz nadzor i kontakt s djetetom. Zabrana približavanja postoji samo u odnosu na tužiteljicu. Testirao se samo jedanput i to 8. srpnja 2025., za što ima nalaz koji će dostaviti u spis, a oni su ga tražili da se testira jedanput tjedno, ali ga nisu mogli poslati u bolnicu koja je vršila ta testiranja, nisu se mogli dogovoriti. Nije primao nikakvu terapiju u zatvorskom sustavu te bi molio sud da zatraži njegov zdravstveni karton iz zatvora. Nije potpisao Plan i program suradnje koji će se provoditi u sklopu mjere nadzora iz razloga što su tražili školu za roditelje jer nije to mogao nikako ugurati u svoj raspored. Nije dobio u zatvorskom sustavu nikakvu mjeru liječenja, izrečena mu je nepravomoćna mjera liječenja od ovisnosti kada izađe iz zatvora te će je ispoštovati kada dobije rješenje o upućivanju. U vrijeme neviđanja djeteta proveo je oko 4 mjeseca u zatvoru. Ne bi majci prepustio da sama izabere vrtić, smatra da je realno takvu odluku donositi obostrano. Radio je kao voditelj restorana u periodu kada nije bio u zatvoru, a primanja su mu bila oko 850,00 EUR. Različito je iskazivao o svojim primanjima u kaznenom i prekršajnom postupku zato što je mijenjao radna mjesta. U određenim trenucima je primio plaću veću od 850,00 EUR. Postupao je po uputama gospođe Š iz HZSR-a da se nalaze jedanput tjedno, po uputi da se testira što je napravio i po uputi da se javlja na mailove. Nije išao na testiranje na Rebro u toksikološki laboratorij, jer oni to nisu radili.

17. Posebna skrbnica u svom pisanom očitovanju prihvaća prijedlog i mišljenje HZSR-a. Navodi da iz spisa proizlazi kako je odnos roditelja obilježen neprimjerenom međusobnom komunikacijom, prijetnjama, vulgarnom komunikacijom te nasiljem od strane oca spram majke. Unatoč mjerama zabrane otac je više puta iste kršio te na taj način pokazao kako nije motiviran za promjenu i kako nema potrebnu emotivnu stabilnost koja je ključna za zdrav razvoj djeteta. Nadalje, treba obratiti pozornost na nalaz psihijatrijskog vještačenja od 26. siječnja 2026. koje upućuje na odstupanja na području ličnosti na strani oca te uzeti isto u obzir u kontekstu odgovornog roditeljstva pri donošenju odluke o viđanju mlt. djeteta. Nadležni Područni ured predložio je kako je u skladu sa dobi djeteta i rizičnim okolnostima na strani oca da mlt. ŠRŽ stanuje s majkom te da se kontakti sa ocem nadalje zabrane. Obzirom da ne postoji jasna motiviranost oca za promjenu nepovoljne situacije te isti ne pokazuje svojim ponašanjem da može adekvatno i na primjeren način skrbiti o djetetu, suglasna je sa prijedlogom HZSR-a. Napominje kako roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga. Svaki od roditelja mora preuzeti odgovornost za vlastita ponašanja koja bi mogla štetno utjecati na razvoj i funkcioniranje djeteta te svako dijete zaslužuje sigurno i mirno odrastanje. Sukladno prethodno navedenom smatra kako otac mora biti redovno uključen na liječenje od ovisnosti, u tretman psihijatra, a po potrebi i u savjetodavni (psihoterapijski tretman) kako bi se uopće razmatralo ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe.

18. Tužiteljica nema primjedbi na prijedlog i mišljenje HZSR-a.

19. Tuženik se ne protivi da dijete stanuje s majkom te traži ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom pod nadzorom stručne osobe.

20. HZSR je nakon saslušanja stranaka ostao kod prijedloga i mišljenja te su naveli da je tuženik bio upućen na redovna testiranja na psihoaktivne tvari i alkohol i prvotno su ga uputile da se priključi u Centar Andrija Štampar, nakon što se tamo javio, odbio je biti uključen u tretman jer je bio uvjet da bude uključen tretman psihijatra, a što su prihvatili te su ga uputili da se redovno ide testirati u KBC Rebro u toksikološki laboratorij. Kontaktirali su sa toksikološkim laboratorijem u bolnici gdje su im rekli da svatko može doći na testiranje, a uz uputnicu liječnika opće medicine i besplatno, a u suprotnom se mora platiti te je o tome tuženik obaviješten putem maila i to je prihvatio. Nakon toga niti jednom nije otišao na testiranja niti ih je obavijestio o tome da se tamo takvo testiranje ne može provoditi. Nije postupio po niti jednoj uputi HZSR-a, formalno je surađivao sa voditeljicom mjere s tim da ta mjera nije mjera koju roditelji mogu birati već im je izrečena od strane HSZR-a. Podigli su prijavu protiv tuženika zbog povrede djetetovih prava, povredu dužnosti uzdržavanja, nasilja u obitelji i neostvarivana suradnje sa HZSR-om zbog nepridržavanja uputa.

21. Iz iskaza stranaka i mišljenja i prijedloga HZSR-a sud je utvrdio da je majka primarni skrbnik mlt. djeteta, majka adekvatno skrbi o djetetu i dijete je s njom emotivno povezano, a tuženik ni ne osporava tužbeni zahtjev u tom dijelu, pa cijeneći nisku kronološku dob djeteta i postojanja obiteljskog nasilja tuženika, sud je ocijenio da je u najboljem interesu mlt. djeteta da stanuje s majkom. Slijedom čega je na osnovi čl. 408., čl. 409., čl. 410., čl. 414., čl. 416. ObZ-a odlučeno kao u točki I. izreke.

22. Nadalje, odredbom čl. 95. st. 1. ObZ-a propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ-a propisano je kako sud između ostalog može u odluci iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta, a sukladno čl. 123. st. 2. ObZ -a posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane, a sukladno čl. 123. st. 3. ObZ -a odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može se donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.

23. Dakle, u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa oca i mlt. djeteta sud je iz mišljenja i prijedloga Zavoda, iskaza tužiteljice i tuženika utvrdio da se osobni odnosi duže vrijeme ne odvijaju (jedanaest mjeseci), a također iz iskaza stranaka je utvrđen konfliktni odnos između roditelja te postojanje obiteljskog nasilja duži vremenski period, što je potvrđeno i presudom. Također, iz provedenih vještačenja za potrebe kaznenog postupka kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl.br. K-421/2025, a koja vještačenja su prihvaćena u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-421/2025-52 od 12. veljače 2026., utvrđeno je da je tuženiku dijagnosticiran dissocijalni poremećaj ličnosti te su prisutni i emocionalno nestabilna i narcistična obilježja u strukturi ličnosti, impulzivan je i slabe kontrole agresivnosti, a dijagnosticirana je i ovisnost o alkoholu i štetna uporaba kokaina te je tuženik gore navedenom presudom osuđen zbog obiteljskog nasilja prema tužiteljici počinjenog u periodu od lipnja 2024. do 15. travnja 2025. te mu je izrečena mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice na 5 godina te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana.

24. Dakle, tuženiku su izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana, pa sud prihvaća prijedlog HZSR -a o zabrani osobnih odnosa s ocem zbog sigurnosnog rizika po dijete, koji je i sud ocijenio u interesu mlt. djeteta te nije prihvatio prijedlog tuženika ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom stručne osobe. Nadalje, obzirom da gore navedena presuda nije pravomoćna, sud smatra kako načelo zaštite najboljeg interesa djeteta, propisano čl. 12. Konvencije o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. (Narodne novine -Međunarodni ugovori, br. 12/93) ima prednost pred načelom presumpcije nevinosti tuženika dok se ne dokaže suprotno pravomoćnom presudom. Upravo radi zaštite interesa djeteta osobne odnose djeteta i oca je potrebno zabraniti. Niska kronološka dob mlt. djeteta od nepunih godinu i pol čini ga iznimno ranjivim obzirom dijete te kronološke dobi nema razvijenih zaštitih mehanizama te je ovisno prvenstveno o majci. Tuženik nije postupio niti po jednoj uputi od strane stručnog tima HZSR-a, a svojim iskazom tuženik nije sud uvjerio da je postupao po uputama. Također je odbio i potpisati Plan i program mjere obiteljsko-pravne zaštite te prema sumnjama HZSR-a i nadalje učestalo konzumira alkohol, što objavljuje na društvenim mrežama te postoji i sumnja da i dalje konzumira i psihoaktivne tvari te predstavlja sigurnosni rizik za dijete, a tuženik se ne testira jednom tjedno kako je traženo od njega . Upornost u kršenju mjere zabrane približavanja tužiteljici i č injenica da je nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela obiteljskog nasilja spram majke u prisutnosti mlt. djeteta dodatno ukazuje na nemogućnost samokontrole te mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana. Sve navedeno predstavlja rizične okolnosti koje u korelaciji sa dobi djeteta ukazuju na nužnost zaštite dobrobiti djeteta spram oca. Mjera zabrane osobnih odnosa jest najteža mjera načina ostvarivanja osobnih odnosa, no iz svih iznesenih razloga sud cijeni da je ona ovdje doista i nužna. Dodatno i činjenica izrečenih mjera opreza zabrane približavanja tužiteljici čini zapreku za ostvarivanje osobnih odnosa u vidu eventualno blaže mjere. Majka ne bi mogla predavati dijete ocu, upitno je kako bi mlt. dijete, obzirom na nisku dob, reagiralo na odvajanje od majke i predaji trećoj osobi i dalje voditelju mjere, pri čemu obilježja oca u vidu impulzivnosti i slabe kontrole agresivnosti čini okolnost koju je sud procijenio i s pozicije sigurnosti drugih sudionika toga odnosa. Osobni odnosi su zabranjeni na neodređeno vrijeme obzirom zasada nije moguće predvidjeti rezultate psihosocijalnog tretmana i rezultata liječenja od ovisnosti.

25. Primjenjujući i tumačenje odredbe čl. 123. ObZ-a kao što se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava (Narodne novine–Međunarodni ugovori br. 1/10), kao i u skladu s Konvencijom o pravima djeteta od 20. studenog 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (Narodne novine –Međunarodni ugovori br. 12/93), utvrđeno je da nije moguće blažom mjerom ublažiti posljedice ponašanja tuženika.

26. Naime, Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio se da prije svega treba razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhanović protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske), procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete ne živi s djetetom.

27. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U konkretnom slučaju, s obzirom da postoje posebni ozbiljni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika kao oca i mlt. djeteta, a cijeneći zaključak stručnog tima HZSR-a koji je utemeljen na provedenim razgovorima s roditeljima i izvidima te vještačenjima u kaznenom postupku utvrđen dissocijalni poremećaj ličnosti, emocionalno nestabilna i narcistična obilježja u strukturi ličnosti tuženika, impulzivnost i slabu kontrolu agresivnosti, a sve u cilju ostvarivanja stabilnog razvoja i identiteta djeteta u dobi u kojoj se on sada nalazi te da bi ostvarivanje bilo kakvog izravnog kontakta oca s djetetom za sada predstavljalo sigurnosni rizik za dijete i eventualno ostale sudionike ostvarivanja osobnih odnosa, što bi imalo nepovoljan utjecaj na psihičko i emocionalno stanje djeteta, odlučeno je kao u točki II. izreke, a u slučaju bitno promijenjenih okolnosti može se tražiti donošenje nove odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom.

28. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za samostalnu roditeljsku skrb , sud ga smatra osnovanim, jer je tužiteljica dokazala okolnosti iz čl. 105. ObZ-a da je to u skladu s dobrobiti djeteta.

29. Zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi je u cijelosti opravdan. Naime, roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega je utvrđeno da tuženik ne ispunjava prethodno spomenuto. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djetetom.

30. Iz iskaza tužiteljice te dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da tužiteljica pokazuje izrazit interes i volju da brine o djetetu, a zbog obiteljskog nasilja i izrečenih mjera tuženiku (zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice na 5 godina te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana) te narušenih odnosa s tuženikom je spriječena da zajednički s njim donosi konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke, a također iz provedenih vještačenja u kaznenom postupku utvrđeno je da je tuženik bez empatije, neodgovoran, sa slabo usvojenim moralnim normama, asocijalan, narcisoidan, s precijenjenim idejama o sebi.

31. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud se pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta.

32. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom. Iz dostavljene dokumentacije HZSR-a te očitovanja posebne skrbnice djeteta proizlazi da je opravdano donijeti predmetnu odluku.

33. Iz iskaza tužiteljice i tuženika te nepravomoćne presude nedvojbeno proizlazi da stranke kao roditelji ne komuniciraju, niti su u ikakvom kontaktu, a tuženik ima izrečenu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice te mjeru obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana. Obzirom na tako utvrđene činjenice, kada majka ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti suglasnost oca u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za dijete, što može dovesti do ugrožavajućih situacija za dijete, a majka je roditelj koji trenutno adekvatno brine o svim potrebama djeteta, dok otac ne ostvaruje osobne odnose i ne doprinosi za uzdržavanje, nije prihvatio stručnu pomoć HZSR-a, primjenom odredbi čl. 105. st. 3. ObZ-a prihvaćen je tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki III. izreke. Sud smatra da je navedeno u najboljem interesu djeteta, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit djeteta.

34. Nadalje, u odnosu na tuženikovu suradnju i suglasnost na prijedlog privremene mjere za upis djeteta u vrtić, sud smatra da se tuženik suglasio isključivo iz financijskih razloga, kako bi se dijete upisalo u gradski vrtić, što financijski manje košta, pa tu suradnju nije posebno cijenio kod određivanja samostalne roditeljske skrbi majke.

35. Nadalje, odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 309. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom čl. 310. ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Temeljem odredbe čl. 311 st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st. 1. ObZ-a propisno je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2 propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4 propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

36. Na zadnjem ročištu od 29. travnja 2026. stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je uzdržavanje utvrđeno na temelju iskaza stranaka i uvida u potvrdu Porezne uprave (list 1134 spisa) te račune (list 142-222 spisa).

37. Na osnovi odredbe čl. 307 st. 1 i st. 2, čl. 311. i čl. 317. st. 1 ObZ -a iz izvatka iz matice rođenih utvrđeno je da je mlt. ŠRŽ starosti godinu i pol. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a isti nije u suprotnosti sa dostavljenim računima, utvrđeno je da je u najmu stana te za najamninu plaća 350,00 EUR, režijski troškovi su joj 120,00 EUR, za prehranu djeteta mjesečno troši 350,00 EUR, odnosno 300,00 EUR plus sokovi i dodaci od 50,00 EUR, odjeća je oko 50,00-60,00 EUR mjesečno, razne igračke i edukativne knjige 50,00 EUR mjesečno, dijete ide na plivanje što košta 70,00 EUR, benzin za troškove za pregled u Zagrebu oko 50,00 EUR mjesečno za fizikalne terapije i preglede, parking u 1. zoni je 13,00 EUR, jednokratni troškovi a koje raščlanjuje na mjesečnoj razini ortoza sa doznakom 160,00 EUR što se mijenja jednom u 4-5 mjeseci, druga bez doznake 628,00 EUR, ortopedske cipele se mijenjaju svaka 4 mjeseca i na doznaku se mogu dobiti jednom godišnje, a kad nije na doznaku košta 300,00 EUR, ortopedske šlape nemaju doznaku i koštaju 50,00 EUR. Privatni pregledi kardiologa i ortopeda su 120,00 i 60,00 EUR jer je to trebala što prije radi reda čekanja. Na mjesečnoj razini dodaci prehrani su 40,00-50,00 EUR, a odnosi se na obloge nakon cijepljenja, gel za zubiće, dodaci za poboljšanje apetita, pasta za zube koja košta 9,00 EUR. Dijete prima inkluzivni dodatak u iznosu od 430,00 EUR, te dječji doplatak u iznosu od 39,00 EUR, a ubuduće će imati troškove za dječji vrtić i to ako ga uspije upisati u gradski vrtić u iznosu od 80,00 EUR, a ako ne vrtić košta 400,00 EUR.

38. Dakle, utvrđeno je da su mjesečne potrebe djeteta obzirom na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju (radi se o djetetu sa zdravstvenim poteškoćama) i druge slične troškove i veći od traženih 400,00 eura mjesečno, pa čak i kada se traženom iznosu uzdržavanja pribroji inkluzivni dodatak u iznosu od 430,00 eura od travnja 2025.

39. Na osnovi odredbe čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je iz iskaza tuženika utvrdio da je trenutno nezaposlen, jer je izašao iz zatvora te da ne plaća uzdržavanje, a u pregovorima je s ugostiteljskim objektom o početku rada.

40. Iz potvrde Porezne uprave utvrđeno je da je 2025. ukupni dohodak tuženika iznosio nakon odbitka poreza 8.112,22 eura, s time da je tuženik, kako je utvrđeno u ovom postupku, u 2025. proveo nekoliko mjeseci u zatvoru.

41. Sud je prihvatio iskaz majke u odnosu na potrebe djeteta jer je ista iskazivala logično i životno uvjerljivo te je iz njezinog iskaza i dostavljene dokumentacije utvrđeno da se radi o djetetu s povećanim potrebama. Temeljem čl. 311. st. 2. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja te tužiteljica traži iznos od 400,00 eura za uzdržavanje djeteta, a koji iznos sud smatra primjerenim uzevši u obzir potrebe djeteta, ali i očeve mogućnosti zarade na tržištu rada, obzirom na njegovu dob te da je radno sposobna osoba . Slijedom navedenoga sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u mjesečnom iznosu od 400,00 eura pa nadalje, jer je djetetu potrebna stalna pojačana skrb povezana sa njegovim zdravstvenim stanjem, na osnovu čl. 311. st. 1. i 2., čl. 312., čl. 313. i čl. 309. ObZ-a.

42. Obzirom da je utvrđeno kako je izvanbračna zajednica prekinuta u lipnju 2024. (stranke su se suglasile na zadnjem ročištu), a prema dostavljenim računima majka je od rođenja sama kupovala opremu za novorođenče, pa je obveza tuženika uzdržavati dijete od nastanka tog prava, dakle od rođenja pa do podnošenja tužbe na osnovi čl. 289. st. 1. ObZ-a, pa budući da je uzdržavanje sud odredio u iznosu od 400,00 eura mjesečno, tuženik je dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od rođenja djeteta (16. studenoga 2024.) pa do podnošenja tužbe (05. rujna 2025). Dakle, za studeni 2024. u iznosu od 187,00 eura (14 dana) te za prosinac 2024. i siječanj-kolovoz 2025., dakle za 9 mjeseci po 400,00 eura odnosno ukupna obveza tuženika za uskraćeno uzdržavanje iznosi 3.787,00 eura.

43. Nadalje, tuženiku je određeno uzdržavanje djeteta od dana podnošenja tužbe 05. rujna 2025. sukladno čl. 306. ObZ-a, a u slučaju zakašnjenja sa zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

44. Temeljem odredbe čl. 310. ObZ-a majka koja s djetetom stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

45. U odnosu na zatražene troškove postupka, sud slobodnom ocjenom utvrđuje kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe čl. 366. ObZ-a, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

46. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 27. svibnja 2026.

Sudac:

Mario Samardžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnik tužiteljice

2. Punomoćnik tuženika

3. Posebna skrbnica

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Dubrava