REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-4211/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja FG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ljiljani Planinić odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Proglašava se nedopuštenom ovrha - pljenidba i prijenos koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Zdenka Frida, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-29345/07 od dana 20.09.2007. godine. te se nalaže Financijskoj agenciji izdavanje naloga da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava vrati na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa] Hrvatska poštanska banka d.d. na način da tužitelj može istima slobodno raspolagati. II Nalaže se tuženiku, EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, naknaditi tužitelju, prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.“.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da je zaključkom ovoga suda Ovr-1349/2025-5 od dana 29. svibnja 2025. tužitelj upućen u roku 15 dana od dana dostave prijepisa zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Zdenka Frida, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-29345/07, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7, 9 i 11 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ).

2. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tuženika za ovrhu to jest manjak ovlaštenja tuženika da pokrene ovrhu prema tužitelju budući da tuženik nije bio ugovorna strana u ugovornom odnosu koji je ovršenik imao u vezi predmetne tražbine. Tuženik je svoje ugovorne obveze iz predmetnog ugovornog odnosa izvršio pa je stoga i u tom pogledu pljenidba i prijenos nedopušten. Stoga je nastupio razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.

3. Tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je dužnik samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, zastarijeva za pet godina prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela poslovni broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018. Dakle, do zastare predmetne tražbine došlo je još 20. 9. 2012. te je stoga nastupio razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.

4. Do pljenidbe novčanih sredstava došlo je uslijed Zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnio tuženik temeljem zadužnice društva Impuls-Delta d.o.o. , predmetna zadužnica potpisana je od strane tužitelja dana 19. 9. 2007. Zadužnica nije solemnizirana, već je na njoj tek ovjeren potpis tužitelja.

5. Također, ugovor iz kojeg proizlazi obvezni odnos sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ,a što predstavlja prethodno pitanje, iz čega proizlazi kako je tužiteljeva navodna obveza u stvari značajno niža nego što to smatra tuženik obzirom da je zbog takvih ništetnih odredbi došlo do stjecanja bez osnove. Na taj način je nastupio i razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

6. Kako je po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS) utvrđena nemogućnost izvršenja navedene osnove za plaćanje to posljedično proizlazi i da je ovrha (izravna naplata tražbine) u ovoj pravnoj stvari nedopuštena jer više ne postoji mogućnost izvršenja te osnove za plaćanje, a što nije niti sporno među strankama.

7. Tuženik opozvao zahtjev za izravnu naplatu po toj zadužnici te je FINA izdala Potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12 ZPONS, tuženik nije uopće naplatio po predmetnoj zadužnici u predmetnom ovršnom postupku, pa je jasno da je opozvao zahtjev za izravnu naplatu jer je i sam svjestan kako se radi o zastarjeloj zadužnici obzirom da drugog razloga za opoziv - nema.

8. Predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu - pljenidbu i prijenos koja se vodi pred FINA temeljem zadužnice ovjerene od JB Zdenka Frida, Zagreb, OV-29345/07 od dana 20.09.2007. godine, te naložiti FINI izdavanje naloga da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava vrati na račun ovršenika, kao i parnični trošak.

9. 2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe kako je tužitelj u tužbi naznačio suviše visoku vrijednost predmeta spora, tužbeni zahtjev nije podoban za donošenje meritorne odluke i to obzirom da nije u dovoljnoj mjeri jasno određen, ističe kako je predmetna Zadužnica povučena od strane Tuženika s FINA-e, radi čega je tužba bespredmetna. Predlaže da sud odbaci tužbu.

10. Nadalje navodi da se predmetni postupak vodi na zahtjev za izravnu naplatu podnesen 06.02.2025. godine od strane tuženika temeljem zadužnice izdane od strane tužitelja 19.09.2007. godine i ovjerene dana 20.09.2007. godine od strane JB Zdenko Frida OV-29345/07 (u daljnjem tekstu: Zadužnica), koja je izdana u svrhu osigurana naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu, broj: 00050, od 19.09.2007. (u dalje: Ugovor o kreditu), zajedno s Izjavom o zapljeni plaće pod brojem: OV- 29346/07 te Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini -motornom vozilu od 19.09.2007. i solemniziranog dana 20.09.2007. godine od strane javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem: OV-29338/07. Zbog neplaćanja po gore navedenom Ugovoru o kreditu prethodni vjerovnik Impuls delta d.o.o. (dalje: Prethodni vjerovnik) otkazao je isti ugovor dana 21.02.2008. godine te je pokrenuo postupak ovrhe na pokretninama i računima Tužitelja ispred Općinskog suda u Karlovcu u predmetu Ovr-1573/08 i Ovr-1657/09.

11. Predmetni Ugovor o kreditu, kao što je ranije obrazloženo, raskinut je 21.02.2008. godine. Nastavno tome, Prethodni vjerovnik je dana 13.07.2008 godine podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama temeljem ranije navedenog ovršnog javnobilježničkog akta i to Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini - motornom vozilu. Radi čega se na predmetno potraživanje ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok, sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima. Koja ovrha je obustavljena rješenjem od 01.10.2009., s obzirom na prijedlog da se ovrha otpočne provoditi na plaći Tužitelja temeljem novog rješenja o ovrsi Ovr-1657/09, do obustave dana 23.03.2015., sve ispred Općinskog suda u Karlovcu.

12. Tuženik i Prethodni vjerovnik sklopili su Ugovor o cesiji, ovjeren od strane javnog bilježnika Vesna Klekić, pod brojem ovjere: OV-11339/16, dana 14.07.2016. te dana 19.07.2016. kod istog javnog bilježnika, pod brojem ovjere: OV-11564/16, dana 19.07.2016. (u daljnjem tekstu: Ugovor o cesiji). Tuženik i Prethodni vjerovnik sklopili su i Dodatni ugovor I. Ugovoru o cesiji ovjeren dana 13.09.2016. od strane javnog bilježnika Vesna Klekić, pod brojem ovjere: OV-13967/16. te kod javnog bilježnika Željka Maroslavac, pod poslovnim brojem ovjere OV-28432/16 od dana 20.09.2016. (u daljnjem tekstu: Dodatak I), kao i Dodatni ugovor II. Ugovoru o cesiji ovjeren dana 13.09.2016. od strane javnog bilježnika Vesna Klekić, pod brojem ovjere: OV-13966/16 te kod javnog bilježnika Željka Maroslavac, pod poslovnim brojem ovjere OV-28434/16 od 20.09.2016. (u daljnjem tekstu: Dodatak II)

13. Ujedno, radi počinjenja kaznenog dijela prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu Tužitelj je proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, KO-205/2009, od 28. listopada 2009. godine

14. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, ugovorom o cesiji prenesena su na Tuženika potraživanja, a ne ugovorni odnos. Tuženik nije preuzeo ugovornu poziciju Prethodnog vjerovnika niti time utjecao na ikakav način na ugovorenu valutnu klauzulu, ugovorenu kamatu, tijek otplate, način knjižena uplata, način promjene kamatnih stopa, raskid predmetnog ugovora i sl., odnosno prema Tužitelju nije postupao nepošteno. Tužitelj nije platio niti jednu ratu ugovorenog kredita, radi čega nije jasno na koji način bi mogla nastati razlika u tečaju između onoga što je Tužitelj plaćao i onoga što je zbog navodne razlike u tečaju trebao platiti. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid zahtjev tuženika FINI za izravnu naplatu od 06.02.2025. sa Specifikacijom osnove za plaćanje - zadužnice (list 16-23), potvrda o nemogućnosti izvršenja čl 12 ZPONS (list 102-103), u rješenje i zaključak ovog suda posl.br. Ovr-1349/25 (list 8-12), zahtjev tuženika od 26.08.25. FINI za opoziv (list 36), obavijest poslodavcu (list 40, 57-59), ugovor o cesiji 14.07.2016. (list 42-45), Dodatak I od 30.08.16. Ugovoru o cesiji (list 52 -56), Dodatak II od 30.08.16. (list 60-64), prijedlog ranijeg vjerovnika od 03.07.2008. radi ovrhe (list 66), rješenje o ovrsi OS Karlovac Ovr 1573/08 (list 68), suglasnost o zapljeni plaće (list 72-74), presuda ŽS Zgb Kž 1157/10 i rješenje Ko 205/09 (list 75-83, 97), Ugovor o kreditu sa prednikom tuženika (list 89-95) sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (List 84-88), obavijest od 21.02.08. o raskidu ugovora o kreditu (list 96), te sukladno čl. 8. i 219 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

16. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku naplate pred Financijskom agencijom na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika temeljem Zadužnice posl. broj: OV-29345/07 izdane od strane tužitelja 19.09.2007. ( 20.09.2007. JB Zdenko Frid), a sve temeljem odredbe čl. 50 st. 1. toč. 7,9 i 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22: dalje: OZ), kao što stoji u zaključku ovog suda od 29.05.2025. posl.br. Ovr- 1349/25-5.

17. Upućivanje

u

parnicu

radi proglašenja pljenidbe

i

prijenosa nedopuštenim povodom žalbe ovršenika moguće samo u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ a prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ, u svezi čl. 52. st. 5. OZ, u pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu i radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u točno određenom ovršnom postupku iz kojega je upućen u parnicu.- u okviru razloga navedenih u zaključku od 29.05.2025. posl.br. Ovr- 1349/25

18. Nije sporno među strankama:

- da je zadužnica na listu 22 spisa od 20.09.2007. pod brojem Ov 29345/07 (list 23), bila sredstvo osiguranja uz Ugovor o kreditu br 00050 koji je tužitelj sklopio sa društvom IMPULS DELTA doo namjenski za kupnju rabljenog vozila (sa sporazumom o osiguranju 19.09.2007.), te je 21.02.2008. tužitelju poslana obavijest o raskidu ugovora zbog neplaćanja.

- da je IMPULS DELTA doo 03.07.2008. protiv tuženika pokrenuo postupak radi ovrhe, te je doneseno rješenje OS Karlovac Ovr 1573/08 10.10.2008.

- da je između tužnika i IMPULS DELTA doo sklopljen ugovor o cesiji 14.07.2016.(list 42-45) sa dva dodatka (list 52-56, 60-64), dodatkom od 30.08.2016. na tuženika su prenesena prava iz zadužnice tužitelja Ov 29345/07 ovjerene kod JB Zdenko Frid (list 53) uz ugovor o kreditu 00050

19. Među strankama je sporno da li je tuženik bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju zadužnice, i da je li potraživanje tužitelja zastarjelo odnosno je li protekao rok u kojem je tuženik mogao tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave - Zadužnice posl. broj: OV- 29345/07 od 19.09.2007 . ( iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ)

20. Uvidom u otkaz Ugovora o kreditu broj: 00050, od 21.02.2008. utvrđeno je da je tužitelju zbog neurednosti u otplati kredita odnosno neispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom sukladno odredbi čl. 10.i 7 Ugovora, ugovor raskinut sa tim datumom te je dospjela na naplatu cjelokupna tražbina u iznosu od 95.884,82 kn.

21. Uvidom u zadužnicu na listu 22 spisa od 20.09.2007. pod brojem Ov 29345/07 na kojoj je JB ovjeren potpis tužitelja (list 23), sud utvrđuje da se radi o privatnoj ispravi na kojoj je javno ovjerovljen potpis slijedom čega nije izjednačena s javnobilježničkim aktom te se na istu ne primjenjuje zastarni rok iz čl. 233 st. 1. ZOO već opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225 ZOO. Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

22. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO), zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

23. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja u cijelosti je neosnovan. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o izvansudskom postupku naplate tražbine utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi čiju naplatu je provodila Financijska Agencija kao nadležno tijelo sukladno odredbi članka 204. OZ to je tuženik kao ovrhovoditelj pred Financijskom Agencijom dokazao svoju aktivnu legitimaciju činjenicom da je Ugovorom o cesiji tražbina s ustupitelja prenesena na tuženika, kao novog vjerovnika, a sve to primjenom odredbe čl. 32. Ovršnog zakona. Dakle, da tuženik, kao ovrhovoditelj, Financijskoj Agenciji nije predočio Ugovor o cesiji i njegove dodatke, iz kojih nedvojbeno proizlazi da su s ustupitelja na tuženika, kao ovrhovoditelja, prenesena sva prava i obveze iz svake pojedine zadužnice kojima su osigurane tražbine koje se prenose Ugovorom (na listu 53 spisa), Financijska Agencija ne bi osnovu uvrstila u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, odnosno po zahtjevu za naplatu tražbine iz rješenja o ovrsi ne bi postupala. Činjenica da je FINA osnovu zavela u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i o istom obavijestila ovdje tužitelja (list 15) , dokaz je toga da je tuženik, kao novi vjerovnik, javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom pred tijelom nadležnim za postupanje dokazao da je tražbina na njega prenesena.

24. Nadalje, prema odredbi čl. 226. st. 1. ZOO tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO, a iz koje odredbe se izvodi zaključak da se zastara iz ovršne isprave računa od njezine ovršnosti.

25. Vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek kada je ista dospjela, a obveza tuženice dospjela je dana 21.02.2008. kada je tužitelju poslana obavijest o raskidu ugovora, odnosno dospijećem obveza iz pravnog posla zbog kojeg je izdana, a ne danom izdavanja zadužnice.

26. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

27. Tuženik dana 06.02.2025.pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice posl. broj: OV-29345/07 od 19.09.2007, ovjerene od strane JB 20.09.07., čime je zastara prekinuta. Odredbom čl. 245. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok.

28. Uvidom u ispis iz elektroničkog sustava Financijske agencije – popis osnova isknjiženih u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima utvrđeno je da je da je dana 06.02.2025.. postupak izvršenja po osnovi OV-5196/06 prestao zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenika.

29. Odredbom čl. 245. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

30. 11. U konkretnom slučaju dakle, po zadužnici se, temeljem čl. 12. st. 1 ZPONS, prestalo postupati dana 06.02.2025., te je zastara ponovno počela teći 07.02.2025.. Tuženik je zahtjev za izravnu naplatu podnio 06.02.2025., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tuženika nije zastarjela. Pogrešno je dakle, pravno shvaćanje tužitelja da je zastara počela ponovno teći odmah idući dan nakon što je raskinut ugovor .

31. U slučaju kada Financijska agencija, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS, prestane izvršavati osnovu za plaćanje i istu briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne dolazi do prestanka ovršenikove obveze u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO. U takvom slučaju ovršna isprava nije izgubila niti svoju djelotvornost, niti pravni učinak, a niti je ispunjenje tražbine zabranjeno ili onemogućeno kako to pogrešno smatra tužitelj jer takve pravne posljedica isknjiženja nisu propisane niti odredbama OZ ili ZOO, niti odredbama ZPONS, niti odredbama bilo kojeg drugog zakona. Dakle, nije bilo nikakve pravne zapreke da tuženik kao ovrhovoditelj i vjerovnik, a nakon što mu je osnova za plaćanje brisana iz očevidnika temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS, temeljem te iste osnove pokrene novi postupak izravne naplate (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 274/2023 od 10. siječnja 2024. i Revd-56/2024 od 28. veljače 2024.

32. U konkretnom slučaju ne radi o sudskom rješenju o ovrsi i sudskoj ovrsi, već o zadužnici i izravnoj naplati, a koji postupak je uređen odredbom čl. 209. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22).

33. 9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 00050 od 19.09.2007. utvrđeno je da je isti zaključen između Impuls Delta d.o.o. , kao davatelja kredita (kupnja motornog vozila) i ovdje tužitelja, kao korisnika kredita, kojim je odobren korisniku kredit na iznos od 20.125,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da su instrumenti osiguranja naplate tražbine: Sporazum radi osiguranja prijenosom vlasništva na pokretnini solemniziran od strane javnog bilježnika, OV-29338/07 dana 20.09.2007., suglasnost za zapljenu primanja (Ov 29346/07) temeljem koje je tuženik 07.08.2020, 22.09.2020. i 02.08.2021. od poslodavaca tužitelja pokušao naplatu dijela plaće.

34. U ovom postupku tužitelj nije ovlašten iznositi činjenice i predlagati dokaze na druge okolnosti, konkretno na okolnosti nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti odredbe ugovora o kreditu .

35. Zadužnica je formalni i jednostrani privatnopravni akt koji služi kao instrument osiguranja tražbina s javnopravnim učincima rješenja o ovrsi i ovršne isprave. Zadužnica je također samostalni pravni posao koji je uvijek vezan uz obvezu iz glavnoga ugovornog odnosa. Značajka obveze iz zadužnice je njezina apstraktnost, ako dođe do prijenosa zadužnice. Apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja vrijednosnog papira proizlazi iz činjenice što vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze navedene u vrijednosnom papiru, a izdavatelj protiv takvog zahtjeva ima mogućnost ograničenih prigovora koji su propisani u ZOO. Naime, izdavatelj zadužnice i dužnik, može stavljati imatelju zadužnice i vjerovniku samo prigovore koji se tiču izdavanja papira (članak 1157. stavak 1. ZOO), dok prigovore koji se odnose na sam pravni posao koji je bio razlog izdavanja zadužnice kao sredstva osiguranja, dužnik može istaknuti samo vjerovniku kojem je on ustupio vrijednosni papir (zadužnicu), ali ne i kasnijim stjecateljima na koje je prenesena tražbina iz zadužnice (stavak 2.).

36. Slijedom naprijed navedenog utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ne postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ radi kojih bi pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate bili nedopušteni, a iz kojeg razloga je neosnovan i tužbeni zahtjev za obustavom predmetne ovrhe radi čega je odlučeno kao u izreci presude.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno tužitelju nisu priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, jer je spor izgubio a tuženik nije potraživao trošak.

U Zagrebu, 27. svibanj 2026.

Sudac

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

- pun tužitelja uz rj pristojba presuda 190,39 €

- tuženik