REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2071/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice Meri Blaslov Pavasović i Ecija Kuljiš Bajić, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., u Zagrebu, Pisarnica Split, radi utvrđenja nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-9/2025-3 od 22. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr - 1432/2022-29 od 27. studenoga 2024., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik (dalje: predlagatelj) podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj naznačio pitanja koja on cijeni važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a:
„1.) Je li ugovor o radu ništetan ako je sklopljen u usmenom obliku ili očitovanjem volje konkludentnim radnjama?
2.) Ima li poslodavac pravo radi ekonomski uspješnijeg poslovanja, planirane uštede i racionalizacije poslovanja izvršiti organizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta? Ima li poslodavac pravo organizirati proces rada prema svojim potrebama?
3.) Je li za opravdanost poslovno uvjetovanog otkaza bitna formalna izmjena Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta ili je bitno kada je stvarno došlo do izmjene organizacije rada?“.
5. Prijedlogom za dopuštenje revizije predlagatelj iznosi svoje shvaćanje predmeta spora i svoj pristup njegovu rješavanju, u procesnom i materijalnopravnom smislu. To osobito kada negira utvrđenja i zaključak nižestupanjskih sudova da on nije dokazao opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz i da je otkazao ugovor o radu sklopljen za radno mjesto slanja datoteke. Negirajući utvrđenje da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu za radno mjesto redaktor i analizirajući izvedene dokaze te dajući vlastitu ocjenu rezultata izvedenih dokaza predlagatelj na taj način osporava utvrđeno činjenično stanje, a što u ovom stupnju postupka ovaj sud ne ocjenjuje. Predlagatelj, na opisan način, polazi od pogrešnih premisa o dokazanosti opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu i za koje radno mjesto je ugovor otkazan. Posljedično pitanja ne koincidiraju razlozima pobijane odluke o utvrđenjima u postupku zbog čega nije naznačena na adekvatan način odgovarajuća različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti ili da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova, što nije razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
6. Ocijenjeno je postojanje pretpostavki iz odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, s obzirom na to da se predlagatelj poziva na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje, negirajući pravilnost obrazloženja pobijane odluke i pozivajući se na arbitrarnost i legitimna očekivanja tuženika te pravo na nepristrani sud, sve zbog procesnih povrede (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Ovaj sud ni na bazi vjerojatnosti ne nalazi iz predočenog da bi bilo povrijeđeno pravo na nepristrani sud, da bi odluka bila proizvoljna te da su povrijeđena legitimna očekivanja tuženika. Vezano za tvrdnje da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak, 76/10 i 85/10 - pročišćeni tekst) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava (na pravično suđenje) u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode stranaka i o utvrđenim činjenicama dali jasne i potpune razloge. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Isto tako sudovi su u svojim odlukama dali razloge koji mogu dovesti do uvjerenja da su stvarno ispitali slučaj. Navedene odluke udovoljavaju uvjetima mjerila dostatnosti i relevantnosti.
7. Stoga ni na razini vjerojatnosti se ne nalazi povreda procesnih odredbi zbog kojih bi došlo do ispunjena uvjeta iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a kao ni, posljedično, ne nalazi se pogrešna primjena materijalnog prava, a naznačena pitanje ne ispunjavaju uvjete iz odredbe st. 1. te odredbe, jer ne bi doveli do drugačije pravne pozicije tuženika, pa stoga nisu važna za odluku u sporu.
8. Stoga kako u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385. st. 2. ZPP-a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a prijedlog je odbačen.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
