REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1036/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Heinzelova 33, OIB: 18736141210, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv I. tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borivoju Mitriću, odvjetniku u Šibeniku, II. tuženice ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Daniri Grčić, odvjetnici u Šibeniku, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlozima I. tuženika i II.-III. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-272/2020-3 od 7. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2645/15 od 11. listopada 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2645/15 od 15. listopada 2019., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-272/2020-4 od 7. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Prijedlog II. tuženice i III. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. U ovom predmetu, I. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-272/2020-3 od 7. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P -2645/15 od 11. listopada 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2645/15 od 15. listopada 2019., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-272/2020-4 od 7. prosinca 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije I. tuženik je ukazao na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te je postavio pravna pitanja koja glase:
„1. Ako određena osoba koja je član društva s ograničenom odgovornošću izda bjanko zadužnicu vjerovniku tog društva radi osiguranja naplate vjerovnikovih potraživanja prema društvu, je li vjerovnik ovlašten na temelju takve zadužnice tražiti naplatu svojih potraživanja prema društvu koja su nastala i dospjela nakon što je određena osoba prestala biti član tog društva?
2. Od kada počinje teći rok zastare za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, odnosno, počinje li zastarni rok teći od trenutka ovjere potpisa dužnika na zadužnici ili od trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom?“.
3. Protiv označene presude suda drugog stupnja II. -III. tuženici su također podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, te postavili pitanja koja smatraju pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Odgovara li jamac-platac za tražbinu iz Ugovora o kreditu u cijelosti ili do visine najvišeg iznosa naznačenog na bjanko zadužnici?
2. Počinje li zastarni rok za naplatu tražbine koja je osigurana zadužnicom sačinjenoj u formi privatne isprave, a ne u formi javnobilježničkog akta, teći od dana dospjelosti te tražbine ili od dana ovjere potpisa dužnika na zadužnici?“.
4. Odgovor na prijedloge za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da podnositelji prijedloga nisu jasno naznačili razloge zbog kojih smatraju da bi im Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, te naveli zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, okolnosti na koje se I. tuženik i II. -III. tuženici pozivaju u svojim prijedlozima odnose se isključivo na konkretan spor, te iz sadržaja njihovih prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvi janja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Ocjena je ovoga suda da prijedlog I. tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava nema propisani sadržaj, slijedom čega isti prijedlog u navedenom dijelu nije moguće ispitati. Naime, iako I. tuženik u svojem prijedlogu ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, propustio je određeno naznačiti temeljno ljudsko pravo iz čl. 385.a st. 2. ZPP za koje smatra da mu je povrijeđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić