Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-757/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME  REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Plodine d.d., iz Rijeke, Ružićeva 10, OIB: 92510683607, zastupanog po punomoćnici Ines Mandekić, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-79/2023-33 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-79/2023-33 od 11. prosinca 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 7.362,13 eura sa pripadajućim kamatama i parničnim troškom, a ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika troškove postupka.

2. Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje:ZPP).

2.1.Predložio je stoga pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev

2.2.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane mu 15. travnja 2011. kada je, kako navodi, prilikom ulaska u trgovački centar Plodine na Srdočima zadobio tjelesnu ozljedu dijagnosticiranu kao kontuzija vanjskih genitalnih organa oznake S 30.2, nastalu isključivo uslijed neispravnog funkcioniranja senzora na uređaju koji upravlja otvaranjem/ zatvaranjem elektronskih ulaznih vrata.

5. Opisujući štetni događaj tužitelj je u bitnom ustvrdio kako ga je prilikom ulaska u centar Plodine gdje su oba krila vrata bila otvorena, kod poluokreta glavom radi pozdravljanja poznanice, svom snagom udario „špic“ desnog krila vrata po perifernom dijelu desnog testisa i preponskog dijela, a lijevo krilo vrata se nije micalo jer je blokirao cijeli sustav, čemu su nazočili brojni kupci i osoblje, čiju ponudu da se pozove Hitna pomoć je odbio očekujući prestanak bolova. Kako je bio petak poslijepodne kada njegova liječnica ne radi, na pregled se javio slijedeći ponedjeljak kada su utvrđene ozljede, od kojih tada pa nadalje osjeća povremene bolove, ima problem s uriniranjem, erekcijom i ejakulacijom, radi čega potražuje imovinsku i neimovinsku štetu, kojem zahtjevu su se tuženik i umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. usprotivili poričući nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu te visinu zatražene štete iz svih osnova.

5.1.Presudom prvostupanjskog suda P-815/2014 od 1. prosinca 2022. bio je odbijen tužbeni zahtjev a rješavajući po tužiteljevoj žalbi, rješenjem ovog suda Gž- 474/2023-3 od 14. ožujka 2023. ukinuta je pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak koji je okončan donošenjem pobijane presude.

6. Iz provedenog postupka pred sudom prvog stupnja u bitnom proizlazi:

- kako nije bilo očevidaca štetnog događaja,

- kako je tužiteljev susjed, svjedok ĐŽ, iznosio posredna saznanja o štetnom događaju temeljena na onome što mu je tužitelj rekao te ga vidio da šepa i na njegovu zamolbu „tabletom“ snimio ulazna vrata utvrdivši da se sinkronizirano ne zatvaraju i otvaraju, ali ne zna gdje je snimka o tome,

-kako se svjedokinja VŽ, zaposlenica u trgovačkom centru Plodine sjećala da joj se prije nekoliko godina tužitelj požalio da se ozlijedio a ona mu odgovorila kako se toga ne sjeća a inače da s vratima nije bilo problema,

-kako se svjedokinja GŽ, voditeljica u trgovačkom centru Plodine, sjećala da joj je zamjenica VŽ ispričala o tužiteljevoj pritužbi na udar vratima na što se i njoj osobno tužitelj potužio poslije 2-3 mjeseca ukazujući na zdravstvene probleme s tim u svezi, radi čega ga je uputila na pravnu službu, a inače navodeći i kako tijekom osmogodišnjeg rada kod tuženika nije imala saznanja da je bilo problema s vratima koja imaju senzore,

-kako je svjedokinja IŽ, u vrijeme štetnog događaja zaposlenica tuženika, iznosila saznanja o postojanju problema s vratima koja se inače prilikom ulaska moraju automatski otvoriti, koji su se očitovali u tome što se znalo dogoditi da bi zablokirala desna strana i tom slučaju bi se vrata morala rukom gurnuti jer više nisu imala svoj mehanizam kako bi se do kraja otvorila, što bi na poziv otklonili radnici iz službe održavanja,

-kako je svjedok AŽ, koji je do kraja 2016. bio zaposlen u Plodinama kao voditelj održavanja, iskazivao da mu se tužitelj u svezi spornog događaja obratio (misli) tek 2014. kada ga je uputio na pravnu službu, a tvrdeći kako za cijelog njegova radnog vijeka od 11 godina kod tuženika nikada se nije dogodilo da vrata ozlijede nekog kupca,

-kako je, prema iskazu svjedoka ĆŽ, inače stalnog sudskog vještaka, tužitelj ga nakon ozljeđivanja a prije spora, pozvao radi utvrđivanja uzroka nastanka štete, o čemu se na njegovo traženje nije mogao izjasniti jer je tužitelj raspolagao samo medicinskom dokumentacijom,

-kako iz nalaza Državnog inspektorata, Područna jedinica Rijeka, Klasa: 115- 01/12-01/43, Ur.broj 556-12-02-0- 12-02 od 7. svibnja 2012. proizlazi da na dvokrilnim staklenim vratima kao i dvokrilnoj ulaznoj rampi nisu pronađena nikakva oštećenja, niti deformacije te da se ista uredno otvaraju i zatvaraju bez vidnog poremećaja u radu, što je utvrđeno i prilikom posljednjeg ispitivanja 14. studenog 2011. kada je zaključeno da ista ispunjavaju sve uvjete iz područja zaštite na radu,

-kako iz provedenog vještačenja po sudskom vještaku mr. sc. Tomislavu Dujmenoviću dr. med spec. urologu, koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje, proizlazi da u medicinskoj dokumentaciji nikada nije opisano nagnječenje testisa i spolovila s hematomima obzirom su kod tužitelja tijekom pregleda kod obiteljskog liječnika 22. travnja 2011. opisane modrice na desnom bedru i donjem dijelu trbuha, dok nije opisan hematom u predjelu skrotuma i spolovila, a tijekom urološkog pregleda KBC Rijeka 9. studenog 2011. lokalni nalaz na testisima je bio uredan, uz laganu bolnost na palpaciju, a ultrazvučni pregled testisa također uredan; tužitelj da se žali na povremene bolove na mjestu ozljede, pri čemu je vještak bio mišljenja da se problemi na koje tužitelj ukazuje ne mogu povezati sa štetnim događajem od 15. travnja 2011., na koji nalaz i mišljenje tuženik i umješač nisu imali primjedbi dok je tužitelj imao primjedbu prvenstveno stoga što nije po vještaku pregledan prije izrade pisanog nalaza i mišljenja,

-kako je vještak, pozvan na usmeno obrazlaganje i odgovore na primjedbe, pristupio na raspravu dana 24. rujna 2021. izjasnivši se da za potrebe vještačenja zbog pandemije nije obavio pregled tužitelja u bolnici niti van nje predlažući obavljanje pregleda u bolnici u Sisku, Odjel urologije, nakon čega bi dopunio nalaz i mišljenje, što je sud i odredio, sa čime se tužitelj nije suglasio zbog svog zdravstvenog stanja i otežanog odlaska u Sisak te dogovorno s vještakom odustao od pregleda,

-kako je sud odredio vještačenje po vještaku s područja Rijeke te imenovao vještakom prim. dr.sc. Kristiana Krpinu, spec. urologa, koji je, nakon pregleda tužitelja i cjelokupne medicinske dokumentacije dao pisani nalaz i mišljenje prema kojemu prilikom tužiteljevog pregleda kod obiteljskog liječnika od 22. travnja 2011. nije utvrđen hematom u predjelu skrotuma ili spolovila već opisane „modrice na desnom bedru i donjem dijelu trbuha“, tijekom urološkog pregleda u KBC Rijeka 9. studenog 2011. utvrđen je “uredan fizikalan status testisa; uredan sonografski prikaz testisa“ te u svom zaključnom mišljenju smatrao - da se smetnje na koje se žali tužitelj u smislu problema s mokrenjem, poremećaja erekcije i ejakulacije ne mogu povezati sa štetnim događajem, dok se tegobe koje se odnose na seksualnu funkciju mogu direktno dovesti u vezu s tužiteljevom dobi te ukazao da nalaz psihijatra od 10. travnja 2025. ukazuje kako psihičko stanje tužitelja nije kompenzirano, što se odnosi na orijentaciju u prostoru i vremenu i odnos prema sebi i drugome,

-kako je vještak u usmenom izjašnjenju ostao kod danog nalaza i mišljenja očitujući se na dane primjedbe tužitelja koje je otklonio navodeći kako rezultati pregleda i dostavljene liječničke dokumentacije ne mogu objasniti ni opravdati tegobe koje tužitelj navodi a koje bi se mogle dovesti u vezu sa štetnim događajem.

7.Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja koje je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potpuno i pravilno, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučio kao u izreci pobijane presude.

8.Pobijana presuda je po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilna i zakonita.

9.Ispitujući zakonitost odluke povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se sadržajem žalbe ukazuje pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer odluka sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji su međusobno i sa izrekom suglasni i nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10.Glede prigovora zaključku suda kako nije dokazan nastanak štetnog događaja na način u tužbi prikazan za koji bi postojala odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj potražuje odgovoriti je kako u situaciji kada nesporno nije bilo očevidaca događaja čiji nastanak tužitelj opisuje u tužbi, liječničkom dokumentacijom nisu verificirane ozljede koje se mogu povezati sa zdravstvenim tegobama na koje ukazuje, tužitelj se s vremenskim odmakom od nekoliko mjeseci obratio kao oštećenik tuženiku, kada je nalaz nadležnog tijela inspekcije potvrdio ispravnost ulaznih vrata, kao i svjedoci na čije se iskaze prvostupanjski sud pozvao, tada se i po ocjeni ovog suda, obzirom na sve okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju valjane ocjene provedenih dokaza te inače rezultata postupka, za što je dao valjane razloge pod točkom 11. obrazloženja koje i ovaj sud prihvaća, neutemeljenim ukazuje pozivanje žalitelja na tome protivne a neuvjerljive iskaze svjedoka IŽ i ĐŽ, koji s osnovom nisu prihvaćeni.

11.Nadalje, u ovom predmetu provedeno je vještačenje po dvojici liječnika vještaka koji su na temelju dostupne liječničke dokumentacije a posljednji imenovani vještak prof. dr. Kristijan Krpina i nakon kliničkog pregleda tužitelja, bili suglasni u tome da tegobe na koje tužitelj ukazuje kao posljedice nezgode nastale tijekom pokušaja ulaska u trgovački centar tuženika na način pobliže označen u tužbi, se ne mogu povezati s predmetnim štetnim događajem, već s drugim uzrocima pa tako i životnom dobi tužitelja. Vještak dr. Kristijan Krpina je svoj nalaz i mišljenje dostatno obrazložio, te se i usmeno izjasnio odgovarajući na pitanja i primjedbe tužitelja i argumentirano ih otklanjajući, nakon čega tužitelj nije imao daljnjih primjedbi, pitanja ili prijedloga za izvođenje dokaza, slijedom čega je prvostupanjski sud prihvaćajući tako izraženo mišljenje, koje je i po stavu ovog suda stručno i objektivno te u skladu s pravilima znanosti i vještine odraz valjane ocjene stanja utemeljenog na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja, s osnovom zaključio kako ne postoji uzročna veza između događaja opisanog u tužbi i tegoba na koje tužitelj ukazuje a posljedično kojima potražuje neimovinsku i imovinsku štetu, što se u ovom stadiju postupka konkretnim primjedbama i ne čini upitnim.

12.U takvoj situaciji, protivno žalbenim navodima, neprovođenjem u tužbi predloženog dokaza vještačenjem na okolnosti modaliteta nastanka nezgode tužitelj nije onemogućen u iznošenju žalbenih navoda kojima bi pobijao takvu odluku suda odnosno nije nezakonitim postupanjem suda onemogućen u raspravljanju (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) koja je počinjena kada sud svojom radnjom ili propustom spriječi stranku da raspravlja pred sudom jer je izvođenje dokaza vještačenjem samo jedan od dokaza u postupku koji sudu stoje na raspolaganju radi utvrđivanja odlučnih činjenica za rješenje spora između stranaka, pa stoga što sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje predmetnog dokaza ne znači povredu prava na raspravljanje pred sudom jer je sud sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a autonoman odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja spornih činjenica.

13.Izvođenje tog dokaza i po stavu ovog suda nije bilo nužno kada je pravilno procijenjeno da su odlučne činjenice već dovoljno utvrđene, odnosno kada predloženi dokaz u situaciji kakva je konkretna, ne bi pridonio razjašnjenju stvari.

14.Neprihvaćanje nekog od predloženih dokaza ne dovodi i do postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer time nije povrijeđeno pravo stranke iznositi svoje argumente u sporu i očitovati se o argumentima suprotne strane.

15.Nadalje, to što nije provedeno predmetno vještačenje, samo po sebi ne ukazuje na to da je sudac kompromitirao postupak na način koji bi ukazivao da u postupku ne bi bilo osigurano žaliteljevo pravo na pošteno suđenje jer je prema stanju spisa pobijana odluka detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili nerazumnom, nema elemenata za zaključak da je prvostupanjska sutkinja postupala arbitrarno, pristrano, neobjektivno ili da je na neki drugi način dovedena u pitanje njezina objektivnost i nepristranost, a time i pravo žalitelja na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10). Slijedom iznesenog žalitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

16.Neprovođenjem predmetnog vještačenja i neobrazlaganjem neprovođenja nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 8. i čl. 292. st. 4. ZPP-a pri čemu je žalitelju ukazuje kako je pravo suda odlučiti koje dokaze će izvesti (čl. 220. ZPP) te da u situaciji kada sud eventualno propusti obrazložiti odbijanje nekog dokaznog prijedloga, to ne utječe na donošenje zakonite i pravilne presude ako okolnosti na koje je taj dokaz trebao biti izveden su potpuno i pravilno utvrđene ostalim provedenim dokazima, kao što je to ovdje slučaj.

17.Iz svih navedenih razloga, u zakonito provedenom postupku prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje tuženika odštetno odgovornim prema tužitelju u smislu odredbe iz čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23 dalje:ZOO/05), što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje te je valjanom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

18. Budući tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama II. i III. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o troškovima postupka ukazuje neosnovanom.

19.Radi svega navedenog žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi (čl. 368. ZPP).

U Splitu, 27. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić