Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-201/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Pan parket d.o.o., Čačinci, Glavna 140, OIB: 45783171737, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vukaloviću, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pr-4/2025-70 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pr-4/2025-70 od 18. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženiku PAN PARKET d.o.o. Čačinci, Glavna 140, OIB: 45783171737, platiti tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.767,40 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje:
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2019., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2019., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2019., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2019., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15 01.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2020., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2021., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2022., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2023., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2024., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2025., pa do isplate,
- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2025., pa do isplate, te mu na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 238,90 EUR, počevši od 01.02.2025. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a dospiievajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.993,75 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.187,50 EUR.“
2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet odlučivanja u ovoj parnici je potraživanje tužitelja s naslova naknade štete s osnova tuđu pomoći i njege, a uslijed ozljede na radu.
6. Sporno je i u ovoj fazi postupka, je li radna nezgoda isključivo posljedica tužiteljeve nepažnje, kao i pitanje zastare utuženog potraživanja.
7. U pobijanoj presudi nema nikakvih proturječnosti, ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koji žalitelj ukazuje.
8. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, dana 23. listopada 2014. stradao na radnom mjestu, prilikom obavljanja radnog zadatka, u prostoru poslodavca u kojemu je obavljao rad,
- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio tešku ozljedu desnog ručnog zgloba
– frakturu palčane kosti desne ruke, iza koje su zaostale posljedice koje se očituju u znatno otežanoj pokretljivosti ručnog zgloba desne ruke,
- da tuženik nije dokazao da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju odnosno da je do ozljeđivanja došlo uslijed krajnje nepažnje tužitelja,
- da je tužitelj naime, prilikom ozljeđivanja radio u prvoj smjeni na pili za poprečno piljenje, te kad su završili paletu viličarist je donio novu paletu,
- da se tužitelj u trenutku dok je zaobilazio viličar pokliznuo i pao na valjke na kojima se nalazila pokretna traka na koju su trebali pretovariti robu (daske) koja je bila dovezena,
- da se samo mjesto događaja nalazilo ispod jedne nadstrešnice kao pomoćne hale, i kada je viljuškar dovozio robu u tu halu, s obzirom da je vani padao snijeg, donosio je snijeg na gumama pa je pod uslijed toga bio mokar,
- da je sam način obavljanja navedenog posla bio određen od strane poslovođe, i po takvoj naredbi su postupali i drugi radnici koji su te radove obavljali,
- da uzrok poskliznuća nije bila krajnja nepažnja tužitelja već vlažna podloga na kojoj je radio uslijed nanošenja snijega s guma viličara, pri čemu tuženik nije osigurao sigurne uvjete rada niti je poduzeo zakonom propisane mjere zaštite na radu,
- da je tužitelj bio u propisnoj radnoj odjeći i obući,
- da je kod tužitelja uslijed zadobivene ozljede došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti, slijedom čega je tužitelju rješenjem Hrvatsko zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Virovitica rješenjem, Klasa: UP/I 141-02/18- 01/03265971014, Ur. broj: 341-21-05/3-18-1181 od 14. veljače 2018., priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27. rujna 2017.,
- da je povodom predmetnog štetnog događaja između tužitelja i Croatia osiguranje d.d., kod kojeg je tuženik imao sklopljenu policu od osiguranja za svoje djelatnike, pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-275/2019 vođen parnični postupak radi naknade štete,
- da su tijekom navedenog postupka stranke na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2022., zaključile sudsku nagodbu,
- da u navedenom parničnom postupku tuženik ni na koji način nije sudjelovao ,
- da s obzirom od kada je tužitelj imao saznanje o tome da će u budućnosti trebati tuđu pomoć i njegu u vidu nemedicinske pomoći druge osobe u svakodnevnom životu, te dan podnošenja tužbe, zastara utuženog potraživanja nije nastupila.
9. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koji dokazi su ocijenjeni na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Izložene odlučne okolnosti pravilno su utvrđene i obrazložene, radi čega nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
10. Na navedeno činjenično stanje i po ocjeni ovog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu i to u cijelosti. Naime, tuženik odgovara za štetu koju pretrpi radnik na radu po kriteriju objektivne odgovornosti temeljem članka 25. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR), dok tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji ga oslobađaju od odgovornosti za štetu koju je pretrpio radnik prilikom izvršenja radnih naloga.
11. Mogućnost da poslodavac bude oslobođen odgovornosti ili da se njegova odgovornost isključi odnosno umanji jer je radnik pridonio nastanku štete, zavisi od utvrđenih činjenica.
12. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u provedenom postupku ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano je utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
13. Također treba naglasiti kako je razlog za ekskulpaciju tuženik trebao dokazati jer se on ne može pretpostavljati. Međutim, postojanje razloga koji bi ga u konkretnim prilikama oslobodili od odštetne odgovornosti tuženik nije dokazao.
14. S druge strane, utvrđeno je kako je tužitelj posao obavljao s dužnom pozornošću prema pravilima zaštite na radu te da svojim ponašanjem nije utjecao na nastanak štetnog događaja, a da bi ono imalo za posljedicu potpuno ili djelomično isključenje odgovornosti tuženika.
15. Tužitelj je stradao u izvršavanju redovitih radnih zadataka, a poslodavac je bio dužan osigurati takve uvjete i način rada da opasnost po život ljudi i njihovo zdravlje bude što manja, što je međutim, prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda propustio učiniti, te je ozljeđivanje tužitelja isključivo rezultat poslodavčevog propusta u organizaciji odnosno tehnologiji posla (propust zaštite na radu je sastavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa), a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.
16. Iznijeto znači da je tuženik u obvezi u cijelosti tužitelju naknaditi imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege proizišlu mu iz navedenog štetnog događaja pri čemu kod utvrđivanja visine štete je sud prvog stupnja vodio računa o opsegu tuđe pomoći i njege, kao i cijeni sata neto zarade osobe koja takvu pomoć pruža u mjestu gdje tužitelj živi, s napomenom da tako utvrđenoj visini tuženik posebno i ne prigovara.
17. Nadalje, pravilno je odlučeno o pitanju zastare te je sud prvog stupnja utvrdio i cijenio sve one okolnosti koje su se trebale uzeti u obzir da bi se moglo zaključiti je li za utuženo potraživanja nastupila zastara.
18. Izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno.
19. Naime, zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu članka 230. i 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), bez obzira na to da li se naknada zahtjeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to zahtjeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Stoga, renta za tuđu njegu i pomoć, te medicinsku pomoć ne predstavlja povremeno potraživanje kako to žalitelj tvrdi, pa u ovom slučaju ne dolazi do zastare samog prava zahtijevati rentu u smislu članka 227. stavak 1. i 2. ZOO-a.
20. Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, a ovdje se upravo radi o takvoj šteti zbog troškova tuđe pomoći i njege, oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente . U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 230. odnosno 231. ZOO-a, a za svako slijedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 245. stavak 3. ZOO-a). Navedeno je istovjetno i pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-x 968/2013-3 od 21. rujna 2021.
21. Kako prema odredbi članka 230. stavak 1. ZOO-a potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine za ovaj oblik štete, jer je tužba podnesena 5. rujna 2022. godine.
22. Naime, vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok će za buduće štete rok zastare početi teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. Međutim, ako se buduća šteta može već zajedno sa sadašnjom sagledati, ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna, riječ je o šteti za koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će on doznati tek u vrijeme kad bude izložen izdacima za taj oblik štete. U konkretnom sporu to znači, da je rok zastarjelosti zahtijevati naknadu štete za tuđu pomoć i njegu počeo teći saznanjem tužitelja da će mu u budućnosti biti potrebna tuđa njega i pomoć, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke VSRH broj Revx-933/2012 od 1. listopada 2013.).
23. U predmetnom slučaju tužitelj je na osnovu mišljenja sudskog vještaka doc. dr. sc. Zvonka Zadre, a koje je zaprimio dana 24. lipnja 2021., saznao da će mu u ubuduće biti potrebna tuđa njega i pomoć, te u kojem obujmu, pa je stoga zastara predmetnog potraživanja počela teći od 25. lipnja 2021., a ne od štetnog događaja odnosno završetka liječenja kako to navodi tuženik.
24. Podnošenjem tužbe 5. rujna 2022. prekinut je zastarni rok, pa utoliko prvostupanjski sud ispravno smatra kako tužitelj nije u zastari.
25. Kod okolnosti da se tuženik protivio ispunjenju već u tužbi postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove, i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe (tako i u Rev- 206/2023-3 od 17. siječnja 2024., Rev-396/2024-2 od 14.siječnja 2025.).
26. Odluka o troškovima postupka zasniva se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Inače, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi prvostupanjski sud je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju. Pritom je sud prvog stupnja pravilno vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske pa su neosnovani žalbeni prigovori s tim u vezi.
27. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupaka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
29. Trošak odgovora na žalbu nije obistinjen u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 27. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
