Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4,
Kutina
Poslovni broj: Pp-796/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski u Kutini, nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) po sutkinji Danici Fuček i zapisničaru Senki Rimac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika – „LIDL HRVATSKA" d.o.o. k.d. Velika Gorica i NŽ, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Kutini, klasa: 336-02/25-01/1755, urbroj: 443-02-05-17-25-9 od 26. svibnja 2025. godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 26. svibnja 2026. godine u odsutnosti 1. i 2. okrivljenika, te ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 179. i 183. Prekršajnog zakona dana 27. svibnja 2026. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
1. okrivljenik – "LIDL HRVATSKA" d.o.o. k.d. [adresa], OIB 66089976432, MBS [matični broj subjekta], predmet poslovanja – kupnja i prodaja robe, prekršajno osuđivana presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-6006/2021 od 10.09.2021. godine, pravomoćna dana 27.03.2024. godine, za prekršaj iz članka 138. stavak 1. točka 46. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 3.981,68 eura, presudom Općinskog suda u Gospiću broj: Pp G-7/2020 od 21.04.2021. godine, pravomoćna dana 27.09.2023. godine, za prekršaj iz članka 138. stavak 1. podstavak 5. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 2.389,01 eura, presudom Općinskog suda u Gospiću broj: Pp-1290/2024 od 22.11.2024. godine, pravomoćna dana 26.02.2025. godine, za prekršaj iz članka 138. stavak 1. točka 5. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 1.800,00 eura i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Pp-498/2025 od 20.10.2025. godine, pravomoćna dana 14.11.2025. godine, za prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura - pravna osoba,
2. okrivljenik - NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1979. godine u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan - odgovorna osoba
k r i v i s u
što je dana
17. veljače 2025. godine u 10,30 sati inspekcijskim nadzorom obavljenim u Prodavaonici br. 126 u Kutini, Ulica kralja Petra Krešimira IV 4b, a koja posluje u sastavu Trgovačkog društva Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. sa sjedištem u [adresa], viša tržišna inspektorica Državnog inspektorata Područnog ureda Zagreb, Ispostava u Kutini, utvrdila da je trgovačko društvo dana 17. veljače 2025. godine u ponudu stavilo proizvode iz točke III. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN RH br. 17/25, u daljnjem tekstu Odluka) i to svježi posni sir 500 g m.m. 10%, suhe šljive 200 g po MPC 1,25 €, orah jezgra 200 g po MPC 2,49 €, oslić hubsi bez glave 1000 g po MPC 4,99 €, mahune 1 kg po MPC 2,35 €, naranča nektar 2 L po MPC 1,75 €, džem voćni 860 g po MPC 2,99 €, cikla rezana 670 g po MPC 1,55 € i dvopek 600 g po MPC 2,39 €, uz koje je istaknulo vizualnu identifikacijsku oznaku, a da navedeni proizvodi s obzirom na gramažu i militražu nisu proizvodi za koje je Odlukom propisano obvezno isticanje vizualne identifikacijske oznake, a Odlukom je propisano da je trgovac obvezan uz maloprodajnu cijenu istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo vizualnu identifikacijsku oznaku za proizvode iz točke III Odluke i to za svježi kravlji sir, polumasni, 500 g m.m. 15- 25 %; suhe šljive, bez koštice 500 g; orah, jezgru gramaže 500 g; smrznuti oslić bez glave gramaže 400 g do najviše razine MPC 3,90 €; smrznute mahune 400 g do najviše razine MPC 1,60 €; naranča nektar zapremine 1 litra do najviše razine MPC 1,29 €; džem voćni gramaže 660 g do 690 g do najviše razine MPC 2,90 €; cikla rezana 670 g do najviše razine MPC 1,48 € i dvopek 200 g do 400 g do najviše razine MPC 2,29 €, a trgovac ističe vizualnu identifikaciju oznaku uz proizvode koji nisu obuhvaćeni Odlukom i iste stavlja u ponudu po cijeni većoj od najviše razine cijene određene Odlukom i to smrznute mahune, oslić bez glave, narančin nektar, voćni džem, cikla 670 g i dvopek i na taj način zavarava potrošače ili je vjerojatno da će ih zavarati jer isticanjem vizualne identifikacijske oznake za proizvode koji nisu obuhvaćeni Odlukom i po cijeni koja je viša od najviše određene cijene Odlukom, trgovac pruža netočne i neistinite informacije vezano uz osnovna obilježja proizvoda te postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu tog proizvoda, čime obavlja nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu, dok uz proizvod pasta za zube specijal 125 ml po MPC 1,05 € nije istaknuta vizualna identifikacijska oznaka i na taj način trgovac obavlja nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu budući skrivanjem obavijesti odnosno neisticanjem vizualne identifikacijske oznake uz proizvod za koji je to određeno Odlukom, potrošačima ne daje važnu obavijest da se radi o proizvodima za koje je ograničena cijena, a koja obavijest je potrebna prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenoj na potpunoj obavijesti te ga time navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio,
- dakle, trgovac se koristi nepoštenom poslovnom praksom u odnosu na osnovna obilježja proizvoda i postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu proizvoda,
čime su 1. i 2. okrivljeni počinili prekršaj iz članka 33., članka 34., članka 35. stavak 1. i 2. točka 2. i 4. i članka 36. stavak 1. i stavak 2. točka 1., kažnjivo po članku 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača,
pa se u svezi s istim pravnim propisom
i z r i č e
1. okrivljenik – „Lidl Hrvatska“ d.o.o. k.d. Velika Gorica – pravna osoba
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 5.000,00 eura (pettisuća eura)
2. okrivljenik – NŽ – odgovorna osoba
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa)
Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) 1. i 2. okrivljeni su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.
Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) 1. i 2. okrivljeni se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Na temelju odredbe članka 138. stavak 1. i 2. točka 3., a u svezi s člankom 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljeni NŽ su obvezni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eur - SVAKI, u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem sukladno odredbi članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Kutini, klasa: 336-02/25-01/1755, urbroj: 443-02-05-17-25-9 od 26. svibnja 2025. godine, pokrenut je prekršajni postupak protiv 1. i 2. okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno pobliže naprijed opisanog.
2. Na glavnoj raspravi održanoj dana 26. svibnja 2026. godine Sud je pročitao pisanu obranu 1. i 2. okrivljenika od 20. travnja 2026. godine u kojoj navode da u cijelosti osporavaju osnovanost predmetnog optužnog prijedloga, te ističu da nisu krivi za prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Radnje koje se okrivljenicima stavljaju na teret ne predstavljaju prekršaj u smislu citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača, niti su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, odnosno nije točno da bi okrivljenici obavljali zavaravajuću odnosno nepoštenu praksu kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača. Okrivljenici ističu da je izreka optužnog prijedloga nejasna i kontradiktorna odnosno u istom nisu jasno istaknute sve bitne okolnosti o navedenom počinjenju prekršaja sukladno odredbama Prekršajnog zakona, temeljem kojeg bi okrivljenici bili odgovorni za počinjenje prekršaja, odnosno nisu sadržani svi relevantni podaci o navodno počinjenom prekršaju zbog čega se okrivljenike nikako ne može držati krivima za navedene prekršaje. Vezano za navode iz optužnog prijedloga u odnosu na proizvod pasta za zube specijal 125 ml koju su okrivljenici prodavali po MPC 1,05 eura, a da na istu okrivljenici nisu stavili vizualnu identifikacijsku oznaku iako se radi o proizvodu s ograničenom cijenom iz Odluke, okrivljenici ističu da se radi o običnoj omašci uslijed tehničkih poteškoća na digitalnoj cjenovnoj oznaci. U prilogu tome da se radi o nenamjernoj omašci ide i činjenica što je za druge proizvode s digitalnim cjenovnim oznakama bila ispravno prikazana oznaka „Ograničena cijena“, a maloprodajna cijena ovog proizvoda nije bila veća od ograničene Odlukom tj. maloprodajna cijena je bila sukladna Odluci. Bez obzira na navedeno, optužnim prijedlogom je navedeno da okrivljenici gore opisanim postupanjem, odnosno „skrivanjem“ obavijesti odnosno vizualne identifikacijske oznake, potrošačima ne daju važnu obavijest da se radi o proizvodu za koji je ograničena cijena, a koja obavijest je upravo potrebna prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti pa da ga se time navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, čime čini zavaravajuću praksu propuštanja. Iz ovakve tvrdnje proizlazi kako je nadležni inspektorat zaključio da su okrivljenici namjerno „skrivali“ obavijest o tome da je za ovaj proizvod ograničena cijena pa da stoga nisu stavili oznaku kod ovog proizvoda. Ovakvu tvrdnju okrivljenici smatraju nelogičnom i neživotnom upravo iz razloga što bi isticanjem oznake ograničena cijena okrivljenici mogli jasnije komunicirati da je za ovaj proizvod ograničena cijena, odnosno da je ovaj proizvod povoljniji za kupce od drugih proizvoda. Suprotno takvom zaključku nadležne inspekcije okrivljenici ističu kako se ovdje ne radi o namjernom neisticanju oznake „ograničena cijena“ već se radi o omašci u sustavu, uslijed koje na cjenovnu oznaku predmetnog proizvoda nije stavljena ova oznaka. Okrivljenici ističu da su svakako ovu tehničku poteškoću odmah po saznanju otklonili te je cjenovna razlika ispravljena, a što se može utvrditi uvidom u dokumentaciju iz inspekcijskog nadzora. Za sve ostale navedene proizvode u optužnom prijedlogu okrivljenici ističu kako su identifikacijske oznake na svim predmetnim proizvodima odmah po saznanju i zahtjevu inspektorice otklonili zbog čega je i više nego jasno kako nije postojala namjera za počinjenjem ovog prekršaja posebice imajući u vidu da je ova oznaka „ograničena cijena“ bila propisno istaknuta kod svih drugih proizvoda, te je životno da ovakve omaške okrivljenici nisu mogli u potpunosti isključiti. Okrivljenici naglašavaju kako su pokazali spremnost na suradnju s inspekcijom te su odmah po saznanju postupili po nalogu inspektora i uklonili oznaku „ograničena cijena“. Člankom 73. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da se neće pokrenuti prekršajni postupak ako, između ostalog, nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru. Imajući u vidu činjenicu da su već u tijeku inspekcijskog nadzora otklonjene uočene nepravilnosti, očigledno je da u postupanju okrivljenika nema namjere za počinjenjem prekršaja odnosno nema elemenata za pokretanje prekršajnog postupka (nema krivnje), te je inspektorat trebao postupiti po načelu oportuniteta iz čl. 73. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu i nije trebao pokretati prekršajni postupak. Očito je da okrivljenici nisu imali namjeru kršiti propis odnosno ovdje kupci nisu ni zavarani ni oštećeni. Okrivljenici napominju kako je Odluka stupila na snagu 07.02.2025. godine te su okrivljenici poduzimali radnje kojima bi prilagodili cijene i stavljali oznaku ograničena cijena na sve proizvode na koje ih ova odluka obvezuje, međutim nadležna inspekcija je već 17.02.2025. godine krenula u nadzor dok okrivljenici nisu do kraja mogli sve uskladiti zbog velikog broja proizvoda na koje se ova odluka odnosi. Okrivljenici još žele naglasiti kako je Prekršajnim zakonom propisano da nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj (čl.4. PZ-a) te da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje (čl. 25.st. 1. PZ-a). U optužnom prijedlogu je samo paušalno navedeno da su okrivljenici krivi za prekršaj, no niti jednom rečenicom nije obrazloženo u čemu bi se sastojala ta navodna krivnja odnosno o kojem se obliku krivnje radi i kako su ispunjeni njegovi pojedini elementi (npr. postoji li namjera ili nehaj u slučaju namjere, u čemu se sastoji svijest i volja za počinjenje prekršaja itd.). Tužitelj je utvrdio jedino to da je ispunjeno biće djela, no nije utvrdio ni obrazložio postojanje krivnje kao subjektivne komponente prekršajne odgovornosti. Ispunjenje bića djela ne znači da automatski postoji krivnja. Tužitelj je trebao obrazložiti zašto postoji krivnja odnosno koji oblik krivnje te njegove sastavne elemente, no to nije učinio jer je očito da krivnje nema. S obzirom na to da u postupanju okrivljenika očito nema krivnje, predlažu sudu donijeti oslobađajuću presudu.
3. Tijekom dokaznog postupka Sud je pročitao iskaz vanraspravno ispitane svjedokinje više tržišne inspektorice NŽZ sa zapisnika od 4. svibnja 2026. godine, te izvršio uvid u: zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 17. veljače 2025. godine, obavijest počinitelju prekršaja Lidl Hrvatska d.o.o. od 4. travnja 2025. godine, obavijest počinitelju prekršaja EŽ od 4. travnja 2025. godine, izvadak iz sudskog registra, prekršajna evidencija iz koje je vidljivo da je 1. okrivljena pravna osoba kažnjena presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-6006/2021 od 10.09.2021. godine, pravomoćna dana 27.03.2024. godine, za prekršaj iz članka 138. stavak 1. točka 46. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 3.981,68 eura, presudom Općinskog suda u Gospiću broj: Pp G-7/2020 od 21.04.2021. godine, pravomoćna dana 27.09.2023. godine, za prekršaj iz članka 138. stavak 1. podstavak 5. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 2.389,01 eura, presudom Općinskog suda u Gospiću broj: Pp-1290/2024 od 22.11.2024. godine, pravomoćna dana 26.02.2025. godine, za prekršaj iz članka 138. stavak 1. točka 5. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 1.800,00 eura i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Pp-498/2025 od 20.10.2025. godine, pravomoćna dana 14.11.2025. godine, za prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, Sud smatra dokazanim djelo prekršaja kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
5. 1. i 2. okrivljeni ne osporavaju da su kritične zgode u predmetnoj prodavaonici bili stavljeni u prodaju proizvodi koji su navedeni u optužnom prijedlogu i to sa istaknutom vizualnom identifikacijskom oznakom u smislu da se radi o proizvodima iz točke III. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (u daljnjem tekstu Odluka), a da navedeni proizvodi s obzirom na gramažu i militražu nisu proizvodi za koje je Odlukom propisano obvezno isticanje vizualne identifikacijske oznake, a navode da se radilo o omašci koju su odmah po saznanju i zahtjevu inspektorice otklonili. Također ne osporavaju i da na proizvodu pasta za zube specijal 125 ml nije bila istaknuta vizualna identifikacijska oznaka iako se radi o proizvodu sa ograničenom cijenom iz Odluke, a navode da se radilo o običnoj omašci uslijed tehničkih poteškoća na digitalnoj cjenovnoj oznaci, a koju tehničku poteškoću su odmah po saznanju otklonili te je cjenovna oznaka ispravljena.
6. Svjedokinja NŽZ, viša tržišna inspektorica, u svom iskazu navodi da je dana 17.02.2025. godine inspekcijskim nadzorom obavljenim u Prodavaonici br. 126, u Kutini, koja posluje u sastavu TD Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., utvrdila da su u ponudu stavljeni proizvodi, koji su pobliže navedeni u optužnom prijedlogu, sa vizualnom identifikacijskom oznakom proizvoda iz točke III Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo, a da navedeni proizvodi s obzirom na gramažu i militražu nisu proizvodi za koje je navedenom Odlukom propisana obveza isticanja vizualne identifikacijske oznake. U optužnom prijedlogu su navedeni pobliže proizvodi propisani navedenom Odlukom sa najvišim razinama MPC, a utvrđeno je da trgovac ističe vizualnu identifikacijsku oznaku uz proizvode koji nisu obuhvaćeni Odlukom i iste stavlja u ponudu po cijeni većoj od najviše razine cijene određene Odlukom. Na taj način trgovac zavarava potrošače ili je vjerojatno da će ih zavarati jer isticanjem vizualne identifikacijske oznake za proizvode koji nisu obuhvaćeni Odlukom i po cijeni koja je viša od najviše određene cijene Odlukom, pruža netočne i neistinite informacije vezano uz osnovna obilježja proizvoda te postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu tog proizvoda, a što predstavlja nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu. Konkretno i još uz proizvod pasta za zube specijal 125 ml po MPC 1,05 eura nije istaknuta vizualna identifikacijska oznaka i na taj način trgovac obavlja nepoštenu poslovnu praksu s obzirom da se radi o proizvodu koji je određen navedenom Odlukom. Naknadno dana 02.04.2025. godine trgovac je zajedno sa svojim očitovanjem dostavio obavijest i fotografije da su za navedene proizvode maknuli te oznake, odnosno da su nedostatke otklonili. Međutim, mora upozoriti da se u konkretnom slučaju kod nepoštene odnosno zavaravajuće poslovne prakse sukladno odredbama Zakona o Državnom inspektoratu ne primjenjuje načelo oportuniteta, odnosno s obzirom da se radi o prekršajima gdje se izriče upravna mjera zabrane, ne važi načelo oportuniteta. U konkretnom slučaju upravna mjera nije izrečena jer su isti otkloniti nedostatak, no u takvom slučaju obavezno se pokreće prekršajni postupak. Člankom 147. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača propisana je upravna mjera zabrane kod nepoštene poslovne prakse, a člankom 148. stavak 4. istog Zakona propisano je da je inspektor dužan pokrenuti prekršajni postupak u svim slučajevima kada je propisana mjera zabrane.
7. Sud je iskaz svjedokinje NŽZ prihvatio jer je isti po ocjeni ovoga Suda logičan i uvjerljiv, dat stručno, te nije doveden u sumnju, a u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima čini jednu logički zaokruženu cjelinu.
8. Sukladno odredbi članka 35. stavak 1. i stavak 2. točka 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. istoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a odnosi se i na osnovna obilježja proizvoda i na cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, a sukladno odredbi članka 149. stavak 1. podstavak 49. i stavak 2. istog Zakona za navedeno djelo prekršaja novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se trgovac – pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu članka 35. istog Zakona.
9. Dakle, nije sporno da su okrivljeni u predmetnoj prodavaonici prodavali određene proizvode sa istaknutom vizualnom identifikacijskom oznakom kao da se radi o proizvodima koji su obuhvaćeni Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo, iako nisu, kao i proizvod koji je određen tom Odlukom, a nije imao istaknutu vizualnu identifikacijsku oznaku. Također isticali su vizualnu identifikacijsku oznaku uz proizvode koji nisu obuhvaćeni Odlukom i iste stavili u ponudu po cijeni većoj od najviše razine cijene određene Odlukom. Na taj način je po ocjeni ovoga Suda trgovac obavljao nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu jer isticanjem vizualne identifikacijske oznake za proizvode koji nisu obuhvaćeni Odlukom i po cijeni koja je viša od najviše određene cijene Odlukom pruža netočne i neistinite informacije vezano uz osnovna obilježja proizvoda i postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu tog proizvoda, odnosno neisticanjem vizualne identifikacijske oznake uz proizvod za koji je to određeno Odlukom, potrošačima ne daje važnu obavijest da se radi o proizvodima za koje je cijena ograničena, a koja obavijest je potrebna prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenoj na potpunoj obavijesti, te ga time može navesti ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Obrana 1. i 2. okrivljenika da se radilo o omašci i tehničkim poteškoćama u sustavu ne isključuje njihovu prekršajnu odgovornost, niti je za ovakav prekršaj kao oblik krivnje potrebna namjera. Naime, za postojanje prekršajne odgovornosti za ovakav prekršaj nije bitno je li trgovac imao namjeru prevariti potrošača, već je dovoljno postupati iz nehaja ili neznanja. Poslovna praksa se smatra nepoštenom ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje, stručnosti i savjesnosti, te ako bitno utječe na ekonomsko ponašanje potrošača. Dakle, za ostvarenje predmetnog prekršaja dovoljna je radnja ili propust trgovca i činjenica da je navedeno postupanje trgovca stvarno navelo ili moglo navesti prosječnog potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Radi navedenog Sud obranu 1. i 2. okrivljenika u tom smislu nije prihvatio.
10. U odnosu na navode 1. i 2. okrivljenika da Državni inspektorat nije primijenio načelo oportuniteta sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu, Sud isto nije prihvatio jer sukladno odredbi članka 73. stavak 4. Zakona o Državnom inspektoratu, iznimno od stavka 1., u svim slučajevima kada je propisana upravna mjera zabrane, inspektor je dužan pokrenuti prekršajni postupak, a sukladno odredbi članka 147. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, propisana je upravna mjera zabrane kod nepoštene poslovne prakse, a sukladno odredbi članka 148. stavak 4. istog Zakona, propisano je da je inspektor dužan pokrenuti prekršajni postupak u svim slučajevima kada je propisana mjera zabrane, a kao što sve to obrazlaže i viša tržišna inspektorica NŽZ.
11. S obzirom na sve naprijed navedeno, a cijeneći dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, Sud je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da su 1. i 2. okrivljeni ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka 35. stavak 1. i 2. točka 2. i 4., kažnjivo po članku 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, jer su se koristili nepoštenom poslovnom praksom u vidu zavaravajuće poslovne prakse, a koja se odnosi na osnovna obilježja proizvoda i postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu proizvoda, radi čega ih je Sud proglasio krivima, te im izrekao novčane kazne u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, cijeneći težinu prekršaja, opasnost djela i stupanj krivnje, te kao otegotnu okolnost činjenicu da je 1. okrivljena pravna osoba do sada već više puta osuđivana za prekršaje iz Zakona o zaštiti potrošača, pa i za ovakav prekršaj, kako proizlazi iz prekršajne evidencije, uzimajući pritom u obzir i činjenicu da su nakon inspekcijskog nadzora otklonili utvrđene nepravilnosti, kako potvrđuje inspektorica, a Sud smatra da će se u konkretnom slučaju izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
12. Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljeni se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
13. Temeljem odredbe članka 138. stavak 1. i 2. točka 3., a u svezi s člankom 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, 1. i 2. okrivljeniku su određeni troškovi postupka u paušalnom iznosu s obzirom na dužinu trajanja i složenost ovog prekršajnog postupka.
14. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Kutini 27. svibnja 2026.
Zapisničar:
Sutkinja:
Senka Rimac, v.r.
Danica Fuček, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljeni i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 dana od dana primitka ove presude, a žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka.
DOSTAVITI:
1. 1. i 2. okrivljeniku
2. tužitelju
3. arhiva,ovdje
