REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-237/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] te oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Šipeku, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti 2. tužene te punomoćnika stranaka, 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ugovor o darovanju od 15. rujna 2022 zaključen između ZAVALIĆ DOMAGOJA, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZAVALIĆI 2, ZAGREB kao darovatelja i ZAVALIĆ LUCIJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZAVALIĆI 2, ZAGREB kao obdarenika, a kojim je preneseno vlasništvo nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2, dakle ukupne površine 1007 m2 upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu ne proizvodi pravne učinke prema tužitelju GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 120.307,11 eura uvećano za zatezne kamate koje teku na taj iznos od 15. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj namiri svoju tražbinu u iznosu 120.307,11 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, iz nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2, dakle ukupne površine 1007 m2 upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da sud utvrdi da Ugovor o darovanju od 15. rujna 2022 zaključen između ZAVALIĆ DOMAGOJA, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZAVALIĆI 2, ZAGREB kao darovatelja i ZAVALIĆ LUCIJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZAVALIĆI 2, ZAGREB kao obdarenika, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja u visini zateznih kamata koje na iznos 120.307,11 eura teku od 1. lipnja 2022. do 14. lipnja 2022., kao i u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 45.828,66 eura uvećano za zatezne kamate koje teku na taj iznos od 1. lipnja 2022. do isplate te da su u tom dijelu tuženici dužni trpjeti da tužitelj namiri te tražbine iz nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2, dakle ukupne površine 1007 m2 upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

IV Nalaže se 1. tuženiku ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknaditi tužitelju OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 9.858,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. siječnja 2023. navodi da ima potraživanje prema 1. tuženiku u ukupnom iznosu 166.135,77 eura/1.251.750,00 kuna. Naime, tvrdi da je u nekoliko navrata pozajmio 1. tuženiku novac time da ga je po uputi 1. tuženika uplaćivao na račun 1. tuženika osobno, na račun društva 1. tuženika te na račun 2. tužene i to na račun 1. tuženika osobno ukupan iznos 721.200,00 kuna, na račun društva 1. tuženika iznos 82.500,00 kuna te na račun 2. tužene ukupan iznos 77.500,00 kuna. Navodi da je dodatno platio 1. tuženiku iznos 10.000,00 eura te 172.000,00 kuna u gotovini. Dakle, tvrdi da je ukupno pozajmio 1. tuženiku iznos 1.053.200,00 kuna i 10.000,00 eura. Dalje navodi da se 1. tuženik obvezao isplaćivati tužitelju mjesečnu kamatu u iznosu 33.000,00 kuna te da je kamatu od lipnja 2022. prestao isplaćivati. Zbog prestanka isplate kamate tužitelj je morao plaćati ugovorne penale u drugim poslovnim odnosima od 10.000,00 kuna mjesečno, koji iznos mu je 1. tuženik pristao kompenzirati. Nakon nekoliko neuspješnih razgovora radi povrata pozajmica 1. tuženik je Ugovorom o darovanju nekretnina od 15. rujna 2022. vlasništvo nekretnine koja se sastoji od zk.č.br. 5578 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], koja u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2 prenio na svoju suprugu, ovdje 2. tuženu, isključivo zbog onemogućavanja naplate potraživanja tužitelja. Stoga je tužitelj predložio donijeti presudu kojom će za Ugovor o darovanju od 15. rujna 2022. zaključen između ZAVALIĆ DOMAGOJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZAVALIĆI 2, ZAGREB kao darovatelja i ZAVALIĆ LUCIJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZAVALIĆI 2, ZAGREB kao obdarenika, a kojim je preneseno vlasništvo nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2, dakle ukupne površine 1007 m2 upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrditi da ne proizvodi pravne učinke prema tužitelju OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 1.251.750,00 HRK / 166.135,77 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku na iznos 1.251.750,00 HRK / 166.135,77 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate, u roku 15 dana, kojom će naložiti tuženicima da trpe da tužitelj namiri svoju tražbinu u iznosu 1.251.750,00 HRK / 166.135,77 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku na iznos 1.251.750,00 HRK / 166.135,77 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate iz nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2, dakle ukupne površine 1007 m2 upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te kojom će naložiti tuženicima naknaditi mu parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik i 2. tužena osporili su visinu i dospjelost tražbine u cijelosti dodatno navodeći i da ne proizlazi da bi bile ugovorene ikakve kamate iz dokumenta nazvan "pozajmica" te navodeći da iz dostavljene korespondencije proizlazi da je 1. tuženik vratio tužitelju dio duga. Dalje su naveli da tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju i dospijeću tražbina. Tvrde da predmetnim darovanjem imovina 1. tuženika nije umanjena, jer je ona u pola dijela bračna stečevina 2. tužene. Dalje navodi da nije dostavio nikakve druge dokaze o imovini 1. tuženika, odnosno da nije dokazao insolventnost 1. tuženika. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za izravnu naplatu (listovi 6-7 spisa), solemniziranu bjanko zadužnicu (listovi 8-10 spisa), potvrdu po redoslijedu osnove za plaćanje (list 12 spisa), ovjerenu izjavu 1. tuženika (listovi 13-14 spisa), izvadak iz BZP, povijesni prikaz (listovi 15-16 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 17-20 spisa) te su saslušani tužitelj (listovi 53-54 spisa) i 2. tužena (listovi 60-61 spisa).

3.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se izvede vještačenje na okolnost procjene vrijednosti nekretnine koja je bila predmet darovanja temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, jer isto nije bilo potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

3.2. Sud nije saslušao 1. tuženika, jer se on bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda na ročišta održana 7. svibnja 2025. i 6. svibnja 2026., sve temeljem odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a.

3.3. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

4. Predmet ovog postupka je pobijanje Ugovora o darovanju nekretnine od 15. rujna 2022., zaključen između 1. tuženika i 2. tužene, u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku – 166.135,77 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2022. do isplate.

4.1. Iz činjeničnih navoda stranaka tijekom postupka te dostavljenih isprava proizlazi da između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj pozajmio određeni iznos novaca 1. tuženiku,

- da su 1. tuženik i 2. tužena sklopili Ugovor o darovanju nekretnina od 15. rujna 2022. kojim je 1. tuženik prenio na 2. tuženu vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od zk.č.br. 5578, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], koja u naravi predstavlja dvorište površine 832 m2, stambenu zgradu površine 125 m2 i pomoćnu zgradu površine 50 m2 te

- da se temeljem predmetnog Ugovora o darovanju od 15. rujna 2022. drugo tužena upisala kao vlasnica predmetne nekretnine.

4.2. Između stranaka je sporno postojanje i dospjelost tražbine tužitelja te jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje Ugovora o darovanju.

5. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika time da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2. istog čl.). Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza (st. 3. istog članka).

5.1. Slijedi da su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO.

6. Tužitelj tvrdi da je u nekoliko navrata pozajmio 1. tuženiku novac time da je, po uputi 1. tuženika, ukupan iznos 721.200,00 kuna uplatio na račun 1. tuženika osobno, iznos 82.500,00 kuna na račun društva 1. tuženika te iznos 77.500,00 kuna na račun 2. tužene. Također tvrdi da je dodatno platio 1. tuženiku iznos 10.000,00 eura i 172.000,00 kuna u gotovini. Dakle, tvrdi da je ukupno pozajmio 1. tuženiku iznos 1.053.200.00,kuna i 10.000,00 eura. Dalje navodi da se 1. tuženik obvezao isplaćivati tužitelju mjesečnu kamatu u iznosu 33.000,00 kuna te da je kamatu od lipnja 2022. prestao isplaćivati, a da je zbog prestanka isplate kamate tužitelj morao plaćati ugovorne penale u drugim poslovnim odnosima od 10.000,00 kuna mjesečno, koji iznos mu je 1. tuženik pristao kompenzirati.

7. Uvidom u ispravu "pozajmica" utvrđeno je da je tužitelj pozajmio 1. tuženiku iznos 196.326,00 kuna, koji iznos mu je isplatio 1. prosinca 2020. u cijelosti. Dalje je utvrđeno da se 1. tuženik obvezao vratiti predmetni iznos 1. svibnja 2021. (listovi 13-14 spisa).

8. Uvidom u e-mail tužitelja od 23. svibnja 2022. upućen 1. tuženiku utvrđeno je da iz pregleda plaćanja proizlazi da je direktno na račun 1. tuženika uplatio: - 1. prosinca 2020. iznos 151.000,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

- 22. veljače 2021. iznos 132.500,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

- 23. ožujka 2021. iznos 80.000,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

- 20. travnja 2021. iznos 113.500,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

- 22. travnja 2021. iznos 5.200,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

- 29. travnja 2021. iznos 189.000,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

- 25. svibnja 2021. iznos 50.000,00 kuna sa opisom plaćanja "pozajmica",

odnosno ukupno 721.200,00 kuna,

od čega je tužitelj u istom mail-u naveo da mu je ukupno vraćeno 102.022,00 kune.

8.1. Nadalje, uvidom u isti mail utvrđeno je da iz pregleda plaćanja proizlazi da je tužitelj 26. listopada 2021. izvršio uplatu iznosa 82.500,00 kuna na račun društva 1. tuženika Clarus Trade d.o.o. također s opisom plaćanja "pozajmica".

8.2. Iz slijedećeg pregleda plaćanja proizlazi da je tužitelj uplatio na račun 2. tužene:

- 19. listopada 2021. iznos 30.000,00 kuna

- 17. siječnja 2022. iznos 20.000,00 kuna

- 21. ožujka 2022. iznos 27.500,00 kuna

odnosno ukupno 77.500,00 kuna.

Tužitelj dalje u mail-u navodi „vraćeno 30.000,00 kuna te iznos 21.000,00 kuna na ime uplaćenih 20.000,00 kuna uplaćenih 17. siječnja 2022.“.

8.3. Konačno, u mailu je tužitelj naveo da je u gotovini 1. tuženik od njega primio:

- iznos 10.000,00 eura

- iznos 100.000,00 kuna (+ dug u pripadajućoj kamati 54.000,00 kuna) = 154.000,00 kuna te

- iznos 18.000,00 kuna

8.4. Dalje je naveo da je dio duga dospio te da moli da mu se 1. tuženik javi i da se s 15. lipnja podmiri cjelokupan iznos duga.

9. Uvidom u e-mail 1. tuženika od 24. svibnja 2022. proizlazi da je prema njegovim navodima 5. srpnja 2022. uloženo u crypto štednju 100.000,00 kuna te da taj iznos uvećan za trenutnu dobit (8.000,00 dolara) tužitelj može ostaviti na svom walletu. Za drugi iznos 10.000,00 eura 1. tuženik navodi da, ako tužitelj misli na situaciju kada je sredstva preuzeo kod nove galerije u Zagrebu popraćeno sa uplatom na tekući račun CO **.**.2022. u visini 27.500,00 kuna, onda je riječ o 8.000,00 eura, a ne o 10.000,00 eura.

9.1. Prvotuženik je dalje naveo da će „31. 5. 2022. biti dostupan pa da se mogu detaljnije dogovoriti oko svega“.

10. U svom iskazu tužitelj je naveo da je 1. tuženika poznavao dugi niz godina. Zajedno su radili 7 godina te su bili u bliskim prijateljskim, gotovo obiteljskim odnosima. Bio mu je na svadbi te su bili jedan drugome na proslavama rođenja djece. Čini mu se da ga je 1. tuženik prvi puta zamolio za posudbu novca negdje krajem 2020. Tada su sastavili dokument o toj posudbi i roku vraćanja. Također, tada mu je izdao bjanko zadužnicu na iznos 500.000,00 kuna, što mu je bilo najvažnije, jer se radilo o iznosu koji je tada bio veći od dužnog iznosa. Pojašnjava da se ova garancija kupoprodajnim ugovorom za vozilo Audi A4 odnosila na to da mu je 1. tuženik dao kupoprodajni ugovor u kojem je on bio naveden kao kupac, a 1. tuženik kao prodavatelj tog vozila. Ne zna, a niti je provjeravao je li 1. tuženik tada bio vlasnik tog vozila ili se radilo o vozilu u vlasništvu njegove firme ili u vlasništvu leasing kuće. Novac mu je navodno trebao za neke investicije te su se dogovorili da će mu iznos vratiti uz kamatu. Može reći da mu je mjesečno vraćao dogovorene iznose, te ga je u jednom trenutku zamolio i za drugu posudbu. Tada nije imao sumnje da će mu novac vratiti, obzirom da je do tada vraćao prvi puta posuđeni novac prema dogovoru. Zato mu je i drugi puta posudio novac te u više navrata sve do trenutka kada mu je posudio jedan veći iznos, nakon čega mu je prestao vraćati novac. Nakon toga su se još jedanput našli te dogovorili povrat duga u nekom kraćem roku, čini mu se u roku 2 mjeseca. Tom prilikom čak mu je rekao da bolje da to riješe sami, nego da pokušava dug naplatiti na njegovoj kući, nakon čega je on kuću darovao supruzi. U jednom trenutku čak je promijenio broj telefona te mu se prestao javljati.

Uplate su vršene na račun 1. tuženika osobno, na račun njegovog društva te na račun njegove supruge, ovisno kako bi on to koji puta tražio. Nije sumnjao u ništa, jer su bili u stvarno bliskim odnosima. Kao što je rekao 1. tuženik mu je čak izdao i bjanko zadužnicu na 500.000,00 kuna, a kada se pokušao naplatiti shvatio je da je na desetom mjestu redoslijeda naplate te da ima dugova na sve strane. Kasnije je čuo da je dobio otkaz navodno također zbog pokušaja nekih prevara.

U jednom trenutku 1. tuženik mu je slao mail i uvjeravao ga da će mu dug vratiti u kriptovaluti Etherium. Međutim, tužitelj je rekao da se ne razumije u kriptovalute te da želi da mu vrati dug u novcu. Na kraju se ispostavilo da se radilo o lažnoj kriptovaluti te da mu uopće nije želio vratiti preostali dug.

Prilikom ranijih posudbi 2. tužena možda i nije znala za njih, ali je kasnije od njihovih bliskih prijatelja čuo da je saznala za dugove svog supruga te ga je čak htjela i ostaviti, međutim do toga nije došlo te se sada čak priklonila suprugu i pomaže mu u izbjegavanju obveze vraćanja tih dugova, zbog čega je na nju 1. tuženik prenio kuću. Njegov punomoćnik provjeravao je imaju li tuženici drugih nekretnina te nije našao da bi bili vlasnici drugih nekretnina osim ove koju je 1. tuženik darovao 2. tuženoj. Također, punomoćnik je utvrdio da 1. tuženik nije vlasnik nikakvih vrijednih pokretnina, već da u vlasništvu ima samo jedno staro osobno vozilo, koje nije bilo niti u voznom stanju.

11. Drugo tužena je u svom iskazu navela da joj je poznato da je tužitelj njezinom suprugu posudio neke iznose novca, ali da ne zna o kojim se iznosima radi, niti u koliko navrata su se posudbe događale.

12. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja i dostavljene isprave sud utvrđuje da je dug koji se navodi u dokumentu "pozajmica" tužitelju vraćen. Ovo zato što je dospijeće vraćanja tog zajma bio 1. svibnja 2021., a tužitelj u svom mailu od 23. svibnja 2022. u kojem je napravio popis svih dugovanja 1. tuženika ne spominje dug iz isprave "pozajmica".

12.1. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit u dijelu u kojem je naveo da je u više navrata pozajmljivao novac 1. tuženiku te u dijelu u kojem je naveo da je uplate vršio na račun 1. tuženika osobno, na račun njegovog društva te na račun njegove supruge, obzirom da su bili u bliskim odnosima. Tužitelj je iskazivao iskreno i uvjerljivo. Ovu ocjenu suda nije dovelo u pitanje niti to što se tužitelj na ročištu 7. svibnja 2025. nije mogao detaljnije očitovati o datumima i iznosima izvršenih uplata, obzirom na brojnost uplata te protek vremena.

13. Iz pregleda plaćanja dostavljenih u mailu tužitelja od 23. svibnja 2022. sud je utvrdio da je on 1. tuženiku na njegov račun u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 25. svibnja 2021. na ime pozajmica uplatio ukupan iznos 721.200,00 kuna. Sud je dalje utvrdio da je 1. tuženik na ime dijela ovih pozajmica vratio tužitelju ukupan iznos 102.022,00 kune, kako to tužitelj navodi u mailu, a obzirom da 1. tuženik u svom mailu od 24. svibnja 2022. to nije osporio.

13.1. Stoga sud utvrđuje da je preostalo za vratiti 619.178,00 kuna.

14. Sud je dalje utvrdio da je tužitelj pozajmio 1. tuženiku i iznos 82.500,00 kuna koji je 26. listopada 2021. uplatio na račun društva tužitelja. Iz maila ne proizlazi da bi 1. tuženik, makar i djelomično vratio ovu pozajmicu, a niti je 1. tuženik tijekom postupka tvrdio i/ili dokazao da bi, makar djelomično, vratio ovu pozajmicu.

14.1. Stoga sud utvrđuje da je ova pozajmica u cijelosti ostala nepodmirena te da je preostalo za vratiti iznos 82.500,00 kuna.

15. Sud je također utvrdio da je tužitelj pozajmio 1. tuženiku i daljnji iznos 77.500,00 kuna, koji je u tri navrata uplatio na račun 2. tužene i to 19. listopada 2021., 17. siječnja 2022. te 21. ožujka 2022.

15.1. Dovodeći u vezu ovaj pregled plaćanja i iskaz 2. tužene u kojem je ona navela da je u tom razdoblju bila na porodiljnom te da nije znala da bi tužitelj izvršio navedene uplate na njezin račun, a da je njezin suprug, ovdje 1. tuženik, imao punomoć za raspolaganje novčanim sredstvima na njezinom računu, sud utvrđuje da se radilo o pozajmicama koje je tužitelj dao 1. tuženiku. Pri tome treba reći da od utjecaja na ovo utvrđenje suda nije ni činjenica što je u opisu plaćanja navedeno da se radilo o uplatama za motokultivator, felge i predujam za auto, jer je 2. tužena iskazala da nije znala za te uplate pa je sud povjerovao tužitelju da je ove pozajmice, na traženje 1. tuženika, isplatio na račun 2. tužene.

15.2. Tužitelj u mailu dalje navodi da je od ovih 77.500,00 kuna ukupno vraćeno 30.000,00 kuna te iznos 21.000,00 kuna na ime 20.000,00 kuna uplaćenih 17. siječnja 2022. Nakon toga tužitelj navodi da je „total vraćeno 50.000,00 kuna“.

15.3. Međutim, iz ovih navoda slijedi da je tužitelju vraćen ukupno iznos 51.000,00 kuna. Kako tužitelj niti u mail-u, niti tijekom postupka ne obrazlaže zbog čega smatra da je vraćen ukupan iznos 50.000,00 kuna, a ne 51.000,00 kuna, odnosno ne dokazuje na što bi se odnosila razlika u iznosu 1.000,00 kuna, to sud utvrđuje da mu je 1. tuženik vratio ukupan iznos 51.000,00 kuna.

15.4. Stoga sud utvrđuje da je preostalo za vratiti 26.500,00 kuna.

16. U odnosu na tvrdnje tužitelja iz maila da je u gotovini pozajmio 1. tuženiku iznose navedene u mailu treba reći da tužitelj u svom iskazu nije govorio o konkretnim iznosima, a da je 1. tuženik u mailu od 24. svibnja 2022. osporio da bi mu tužitelj u gotovini pozajmio iznos 10.000,00 eura, već je tvrdio da se radilo o 8.000,00 eura.

16.1. Iz odredbi čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP slijedi da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, odnosno da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne.

16.2. Teret dokaza činjenice da bi 1. tuženiku pozajmio u gotovini iznos 10.000,00 eura je na tužitelju, jer istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji.

16.3. Stoga tužitelj, prema ocjeni ovog suda, u situaciji u kojoj je 1. tuženik osporio da bi na ima pozajmice primio 10.000,00 eura, samo navodima u tužbi te mail- u nije dokazao da bi pozajmio 1. tuženiku 10.000,00 eura u gotovini, već je sud utvrdio da je pozajmio 1. tuženiku iznos 8.000,00 eura, zajam kojeg iznosa je 1. tuženik potvrdio u svom mai-u.

16.4. Kako 1. tuženik u mailu od 24. svibnja 2022. nije osporio da bi u gotovini primio iznose 100.000,00 kuna i 18.000,00 kuna to sud utvrđuje da je te iznose primio. Također obzirom na sadržaj maila tužitelja i 1. tuženika sud utvrđuje da ove iznose 1. tuženik nije niti djelomično vratio.

16.5. U odnosu na iznos 54.000,00 kuna za koji tužitelj u svom mailu navodi da predstavlja "dug u pripadajućoj kamati" treba reći da, iako postojanje i visinu tog duga 1. tuženik u svom mailu nije osporio, ovaj sud iz iskaza tužitelja, a niti iz maila tužitelja ne može utvrditi o kakvoj bi se kamati radilo odnosno da bi između stranaka bilo ugovoreno plaćanje kamate i u kojoj visini. Zbog toga osnovanost i visinu ovog navodnog duga, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj nije dokazao.

17. Iz prethodno iznesenog slijedi da je sud utvrdio postojanje tražbine tužitelja prema 1. tuženiku:

- u iznosu 82.179,04 eura (619.178,00 kuna) plaćenih na račun 1. tuženika

- u iznosu 10.949,63 eura (82.500,00 kuna) plaćenih na račun društva 1. tuženika

- u iznosu 3.517,15 eura (26.500,00 kuna) plaćenih na račun 2. tužene te

- u iznosu 23.661,29 eura (8.000,00 eura + 13.272,28 eura/100.000,00 kuna + 2.389,01 eura/18.000,00 kuna)

odnosno ukupno 120.307,11 eura.

17.1. Kako je tužitelj u svom mailu naveo da predlaže da se cjelokupan dug podmiri s 15. lipnja 2022., to sud utvrđuje da je tražbina dospjela tog datuma.

18. Treba reći da tijekom postupka nije saslušan 1. tuženik, jer on, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište 7. svibnja 2025., a niti je dostavio dokaz o opravdanosti izostanka s tog ročišta. Također 1. tuženik nije pristupio niti na ročište održano 6. svibnja 2026. Punomoćnica je navela da nije mogao pristupiti na ročište zbog neodgodivih poslovnih obveza time da je 2. tužena navela da on nije pristupio na ročište zbog poslovnih obveza, a da se trenutno bavi izgradnjom drvenih kuća i to u Dubravi u Zagrebu. Zbog navedenog sud nije našao opravdanim izostanak s oba održana ročišta za glavnu raspravu, zbog čega nije saslušao 1. tuženika, koji se bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda i to dva puta, sve temeljem odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a.

19. Temeljem prethodno iznesenog sud je utvrdio postojanje tražbine tužitelja u iznosu 120.307,11 eura, s dospijećem 15. lipnja 2022.

20. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje iz tužbe da se 1. tuženik obvezao isplaćivati tužitelju mjesečnu kamatu u iznosu 33.000,00 kuna, kao i da je zbog prestanka isplate te kamate tužitelj morao plaćati ugovorne penale u drugim poslovnim odnosima od 10.000,00 kuna mjesečno, koji iznos mu je 1. tuženik pristao kompenzirati, treba reći da su one tijekom postupka ostale nedokazane, u smislu odredaba čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP.

21. Između stranaka je nesporno da je između tuženika sklopljen Ugovor o darovanju kojim je 1. tuženik prenio nekretninu u svom vlasništvu u vlasništvo 2. tužene.

22. Prema odredbi čl. 66. st. 2. ZOO smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

23. Uvidom u potvrdu FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje proizlazi da je osnova broj OV-7507/20 (zadužnica 1. tuženika solemnizirana 1. prosinca 2020.) upisana u očevidnik osnova za plaćanje na 10. mjestu te da obveze u redoslijedu prije ove osnove iznosi 742.321,75 kuna (list 12 spisa).

23.1. U svom iskazu tužitelj je naveo da je njegov punomoćnik provjeravao ima li 1. tuženik drugih nekretnina te da nije utvrdio da bi bio vlasnik drugih nekretnina osim ove koju je darovao 2. tuženoj. Također je utvrdio da 1. tuženik nije vlasnik vrijednih pokretnina.

23.2. Drugotužena je u svom iskazu navela da njezin suprug nema nikakvih nekretnina niti vrijednih pokretnina, automobila ili slično niti bilo kakve druge imovine, barem koliko joj je poznato.

23.3. Prvotuženik je tijekom postupka tvrdio da ima druge imovine prvenstveno pozivajući se na ispravu nazvanu "pozajmica" u kojoj se navodi kako garantira za dug i kupoprodajnim ugovorom za vozilo Audi A4.

23.4. Međutim, obzirom na zaključenje Ugovora o darovanju s 2. tuženom te okolnost da tužitelj temeljem zadužnice 1. tuženika nije uspio niti djelomično naplatiti svoju tražbinu do pokretanja ovog postupka, prema shvaćanju ovoga suda, u odnosu na spornu okolnost insolventnosti dužnika tužitelj je prezentirao dovoljno dokaza, dok je 1. tuženik trebao iznijeti dokaze koji bi pobili navode tužitelja.

23.5. Naime, tvrdnje 1. tuženika da bi on imao druge imovine, kraj iskaza 2. tužene, a bez dostavljanja materijalnih dokaza od strane 1. tuženika, iz kojih bi proizlazilo da prvotuženik uistinu raspolaže drugom imovinom iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje, nije dovoljno za dokazivanje solventnosti 1. tuženika.

24. Iz navedenog sud zaključuje da tužitelj nije uspio naplatiti dospjelu novčanu tražbinu na računu 1. tuženika do pokretanja ovog postupka, kao i da 1. tuženik nema imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje, zbog čega je poduzimanjem pravne radnje - spornog darovanja, 1. tuženik ostao bez dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja.

24.1. Dakle, u konkretnom slučaju pravnom radnjom 1. tuženika - zaključenjem Ugovora o darovanju s 2. tuženom došlo je do umanjenja njegove imovine, a dužnik nema druge imovine iz koje bi se vjerovnik namirio.

24.2. Ističe se da nisu odlučni motivi zbog kojih je poduzeta ova pravna radnja tj. zbog kojih je zaključen ugovor o darovanju, jer taj motiv nije odlučan za osnovanost zahtjeva tužitelja za pobijanje te pravne radnje, već je odlučno samo da je tom pravnom radnjom tužitelju nanesena šteta, jer je 1. tuženik ŠO zbog toga ostao bez dovoljno sredstava da namiri tražbinu tužitelja.

25. U odnosu na tvrdnje 1. tuženika iz odgovora na tužbu da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina pa da imovina 1. tuženika predmetnim darovanjem ne bi bila umanjena treba reći da je 2. tužena u svom iskazu navela da je sa suprugom bilo dogovoreno već ranije da će joj darovati kuću, jer zajednički otplaćuju kredit. Ona je dalje iskazala da se radi o kreditu od oko 150.000 kuna, koji je podignut radi izgradnje kuće koju joj je darovao. Ne zna koliko iznosi anuitet. Koliko se sjeća suprug je podigao kredit 2017., ali ne zna na koji rok otplate. O darovanju su počeli razgovarati 2021., prije pokušaja naplate zadužnice. Trenutno sa suprugom ima korektan odnos na način da normalno komuniciraju. Na pitanje koji iznos mjesečno plaća na ime anuiteta za kredit o kojem je govorila odgovara da suprug brine o otplati kredita, a ona mu mjesečno daje iznos koji može. U radnom odnosu je 13 godina.

25.1. Iskaz 2. tužene sud je ocijenio neuvjerljivim, neiskrenim i usmjerenim na postizanje uspjeha u ovoj parnici te ga sud nije prihvatio kao istinitog. Osobito neuvjerljivo sud nalazi činjenicu da 2. tužena ne zna koliko iznosi visina mjesečnog anuiteta kredita kojeg navodno otplaćuje, kao niti na koji je rok kredit podignut, i to u situaciji u kojoj zajedničku otplatu kredita navodi kao razlog predmetnog darovanja.

26. Opće pretpostavke pobijanja dužnikovih pranih radnji moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

26.1. Prema odredbi čl. 67. st. 3. ZOO postoji neoboriva zakonska presumpcija da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem (besplatnim pravnim poslom) nanosi štetu vjerovniku te se za pobijanje takvih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato odnosno moglo biti poznato. Dakle, svijest treće osobe uopće nije odlučna niti se utvrđuje (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 2274/18 od 23. studenog 2021., Rev-412/08-3 od 5. siječnja 2010., Rev-1571/11 od 14. listopada 2015 i dr.). Zbog toga dužnik - protivnik pobijanja besplatnog raspolaganja ne može dokazivati suprotno.

26.2. Stoga, u konkretnom slučaju postoji neoboriva zakonska presumpcija da je 2. tuženoj, koja je supruga 1. tuženika bilo poznato da 1. tuženik, kao dužnik, poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, odnosno tužitelju u ovom postupku, jer prema utvrđenju suda nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljevog potraživanja.

27. Slijedom navedenog po ocjeni ovog suda ispunjene su pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. te čl. 67. st. 3. ZOO-a za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja za pobijanje pravne radnje 1. tuženika ŠO za iznos 120.307,11 eura, sa zateznim kamatama koje teku do 15. lipnja 2022. do isplate, jer je riječ o dospjeloj tražbini tužitelja, a prvotuženik nakon poduzimanja pravne radnje (darovanja) nije imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja.

28. Prema odredbi čl. 70. ZOO ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine.

29. Zbog svega navedenog djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točkama I, II I III izreke ove presude.

30. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio u sporu sa 86% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio sa 72%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 100%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelj je ukupno uspio sa 86%).

30.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženici su uspjeli u sporu sa 14% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjeli su sa 28%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspjeli su sa 0%, pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženici su ukupno uspjeli sa 14%).

30.2. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tužitelj u sporu uspio sa 72% (86%-14%).

30.3. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

30.4. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 1251 bod prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištu 22. rujna 2023. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, sastava podneska od 16. ožujak 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 20. rujna 2024. u visini 1251 bod prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 7. svibnja 2025. u visini 1251 bod prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 6. svibnja 2026. u visini 1251 bod prema Tbr. 9/1 Tarife.

30.5. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 10.158,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 12.697,50 eura.

30.6. Tužitelju je za podnesak od 18. ožujka 2024. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku iz Tbr. 8/4 Tarife.

30.7. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 29. ožujka 2023., jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

30.8. Tužitelju je za zastupanje na ročištu 22. rujna 2023. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1 Tarife, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

30.9. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 331,81 i za presudu u iznosu 663,61 eura.

30.10. Slijedom navedenog, tužitelju ukupno pripada parnični trošak u iznosu 13.692,92 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu u omjeru 72% u iznosu 9.858,90 eura.

30.11. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku 1.-2. tuženika